i
Poštarina plaćena u gotovu.
sal
e
Br. 37.
Narodn
DUBROVNIK, /14. septembra 1926.
& e
God. VIH.
ljesi
Gtjena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din.
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.
mjesečno,
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrova
Vlasnik - urednik :
Antun FI& — Dubrovnik.
čke Hrvatske Tiskare (zast. I, Birimiša) — Dubrovnik
izdavač -
Riječ našoj omladini.
O dušu naše omladine bore se danas zvani i
nezvani faktori, Mladeži, koja stoji na pragu novoga
doba, na raspuću života nesolidne današnjice, treba
Treći iskrenu riječ, nadahnutu cd kršćanske ljubavi.
Prilike su se i društvene i prosvjetne i socijalne
stubokom preokrenule. Malo ih je od starije generacije,
koji bi čvrstim korakcm mogli da zagaze u budućnost
i da zacrtaju osnovice novog doba, Tek omladina od-
gojena u novoj dobi ima da udari biljeg i zacrta te-
meljne smjernice i uvjete našem narodu za najskoriju
i daljnju budućnost. Neka se naša omladina malko
zamisli i uvigjet će da ju čeka jedan grandiozan po-
sao, što ga mora izvršiti za svoj narod i za dušu svoga
naroda. Danas pak ne možemo očekivati ni nacijonalni,
ni etičko-moralni, ni prosvjetni, ni društveno-socijalni
_ preporod bez omladine, Ovaj je aksiom uvijek vrijedio,
danas pogotovo. Naša starija generacija je neizrazna.
| Život čeka“ cmladinu, koja ljubi taj život, ljubi rad,
ljubi istinu i to veliku i neprevarljivu. Odatle proizlazi
| borba, čija će biti omladina, koja ima da zacrta dublju
i izrazitiju životnu orijentaciju. Čija će biti omladina
| toga će biti i budućnost.
Dva glavna idejna aspiranta na omladinu jesu
katolicizam pcd jasnim imenom »Katoličkog pokreta“
i Katoličke Akcije“ i nesregjeni liberalizam pod naj-
različitijim imenima. Što daju omladini liberalna udru-
ženja ? Kao prvo načelo liberalnog odgoja je sugeriranje
| slobode vjerovanja, tu cvate indiferentizam, interkon-
fesionalizam i konačno ateizam. Tad sloboda znanosti
\i mišljenja u svim pa i najtežim životnim pitanjima,
"tako da liberalizam postaje smjesa svih mogućih pro-
tivučiječja, ,mixtum compositum“ svih zabluda i izmi-
| šljotina. Gubi svaki smisao za zdravu logiku i načelno
mišljenje, njemu godi beznačelnost, nedosljednost,
beznačajnost, U ovakvim ,vrlinama“ odgaja se i omla-
dina u liberalnim udruženjima, Iz slobode misli slijedi
slobeda za sve što čovjek hoće i čini, napose sloboda
| morala ili teoiija autonomne etike, slobode umjetnosti
bez ikakovih vjerskih i ćudorednih okova i obzira ;
| napokon sloboda riječi i štampe. Oveko liberalizam
\odgaja svoje moderno pokoljenje, A Matoš je na:
pisao : ,Moderan je čovjek moralno 'siroče, a moderan
život ilustracija bestialnog egoizma i bestijalne borbe
| za bestijalan život“.
Hoće li htvatska, katolička omladina tim liberal-
nim smjerom ? Može skrenuti, ali će joj mutni skep-
ticizam brzo podgristi sav mladenački idealizam i žar.
U tcm slučaju bila bi još možda sposobna za šport
i kojekakve zabave i parade, sli neka znađe, da setim'
sredstvima ne odgaja za zbiljski život, niti se stvaraju
životni uslovi naroda za njegovu budućnost. — Libe-
ralna omladinska udruženja nemajući jedne jače ideje,
kojom bi operirali, obično se okite cimerom nacijo-
nalizma. Odatle ni makac nikamo. Sva ostala velika
prosvjetna, socijalna, moralna i dr, pitanja za njih u
stvari ne postoje, Na: katoličke organizacije napadaju
šlagerom anacijonalncsti, jer misle, da je to najzgod-
nije sredstvo, kojim bi ih onemogućili u javnim utje-
cajnim mjestima. Naravna je posljedica tih bezidej-
nih liberalnih orgenizecija ta, da ih svako nekoliko
gcdina nestane, kao da ih nije ni bilo, i nitko za njima
ne žali, jer nijesu nikakove koristi donijele svom na-
rodu. Njihcvi će epigoni ponovno uskrisiti slične or-
ganizacije, pod drugim imenom, da i opet blogopokojno
usnu u mirnu zaborav ne opravivši ništa, Ieto, ovakovi
heće da imadu monopol mad nacijonalizmom i nad
životom naroda, da mogu ovako uludo i pogubno utro-
šiti životne narodne energije, a da narod nikad od
toga nema stvarne koristi,
Mi katolici osugjujemo ovakav poguban rad. Mi
hećemo da sagradimo trajnu zgradu narodnog dru-
štveneg života. Mi imamo naš »Hrvatski katolički
pokret“ koji već djeluje oko 25 god, a danomice se
sve više razvija, osobito gjačke i orlovske organizacije.
Za naš necijonalizam ne treba da mam nitko izdava
svjedodžbu, jer je uprav katolicizam najvećma sačuvao
kod našeg maroda necijonalnu svijest u historiji i
današnjici.
Iz tmušavog idejnog labirinta, u koji uvagja našu
omladinu liberalizam, jedini joj izlaz na svijetle poljane
kršćanske kulture, kamo će ju najbolje povesti katoličke
omladinske organizacije. Tamio će dobiti savremenu
individualnu odgoju svaki pojedinac, da izgragjen jed-
nom stupi u život. Sama odgoja u nacijonalnoj svijesti
nije dostatna. Zaludna je nacijonalna odgoja, ako libe-
ralizam uništava u našoj omladini svaku pozitivnu
religiju, a tim i narod, Zaludna je nacijonalna odgoja,
ako kullurno zaostajemo, ako gospodarski propadamo,
a za socijalna pitanja nemamo smisla ni osjećaja. Zato
se u katcličkim organizacijama mladež odgaja u svim
ovim velikim životnim pitanjima. Sve ovo stvara jednu
bogatu ideologiju u katoličkim udruženjima, a poje-
dinci dobivaju duboku intelektaalnu, vjersku, etičko-
moralnu, (prosvjetnu i socijalnu izgradnju. U ovom
leži napredak i konačni uspjeh našeg katoličkog pokreta.
Omladina neka se odluči, kamo će, Liberalizam
je importiran iz tugjine, a katolicizam je s hrvatskim
narodom od njegovog početka: liberalizam ruši, kato-
licizam gradi; liberalizam izigrava energiju naše mla-
dosti i našeg naroda, katolicizam gradi granitnu zgra-
du kao zalog sretnije budućnosti našem narodu. P6.
Zborovi g. S. Pribićevića,
G. Sv. Pribićević zaredao je svojim zborovima i
po Dalmaciji. Ova njegova politička turneja ima svoju
svrhu, koju teško da poluči, jer naš narod ima još
zdrava razuma i poznaje dobro g. Pribićevića po nje-
govim djelima. Dok je imao vlast u svojim rukama,
stekao je takav sud kod naroda, da ga neće lako obo-
riti ni sa hiljadu zborova.
Prigodom Pribićevićeva zbora u Splitu >»Novo
Doba« zgodno izraša ove reileksije: Politički sumiš-
ljenici i prijatelji g. Pribićevića smatrali su nužnim da
izdadu i jedan proglas u Splitu u kojemu je naročito
pala u oči slijedeća stavka : »Neuspjeh u privredi, haos
u administraciji, korupcionizam u upravi, nasilništvo
u policiji, neuspjeh za neuspjehom u spoljnoj politici
— krvava je sinteza jednogodišnjeg rada kursa inau-
gurisanog u ljetu 1995.“ Konsiatacija nedaća naše
naročito unutarnje politike je tačna, ali je greška samo
u datumu! Neuspjeh u privredi, haos u administraciji,
korupcionizam itd. nisu :kod nas od ljeta_g. 1925., već
cdavna i za doba kad je g. Pribićević bio jednim od
glavnih faktora naše vlade. Pače onda su se udarali
temelji svemu tome. Razlika je samo u tomu, što je
onda — kad je g. Pribićević blo na vladi — iznositi
ovakve konstatacije značilo .širiti najgori defetizam“,
dočim je danas — kad je g. Pribićević u opoziciji —
ta ista stvar ,imperativna dužnost državnog patriotizma“.
Mi smo. i jučer, ne bez posmjeha ironije, pročitali
dva pasusa u govoru g. Pribićevića na Korčuli. Naime
onaj pasus, gdje govori kake se on, od srpskih poli-
tičara, najviše borio za ravnopravnost Hrvata i jugo-
slovensku ideju. Jest — rekli smo u sebi — g. Pri-
bićević je to govorio, ali kako je radio, to nam naj-
bolje kaže njegovo držanje za donošenja Vidovdan-
skog Ustava. Njegovo je, u prvom redu njegovo djelo,
izbacanje jugoslavenskog imena i jugoslovenske ideje
Stručnjačko muijenje o nekim uadprirodnim
ozdlravljenjima pestiguuiim zazivanjem
svete Tereze Malenoga Isusa.
Piše: Dr. Le Bec, počasni hirurg pariške bolnice sv. Josipa
\počasni predsjednik ureda za liječničke konstatacije u Lurdu.
(Nastavak, v. br. 36).
IH. Bijela nabreklina (tumor) koljena i Pottova
bolest.*
| Bolesnica, o kojoj ovdje pišem, bila je ozdrav-
ena u ltaliji, u Parmi. To je ozdravljenje bilo zadr-
ano od Kongregacije Obreda za kanonizaciju bla-
ene Tereze. Bolesnica je bila kroz više godina lije-
ena od. devet liječnika, koji su posvjedočili bolest
ozdravljenje.“
Evo vrlo kratka pregleda njezine duge bolesti:
Gabriella Trimusi. onda u 30. godini života.
tipadala je porodici, u kojoj nije bilo tuberkuloznih
olesnika. U svojoj je 10. godini imala tifoidsku groz-
Nicu. Od 16. do 23. godine radila je u tvornici pre-
liva svile kadšto po 11 sati dnevno u vrlo vlažnoj
Vorani. U dobi od 23 godine ušla je u zavod, u ko-
mu je više osoba bolovalo od tuberkuloze ; nekoliko
d tih bolesnika i umrlo od sušice. Gabriella je
tbičavala lomiti cjepanice drva preko svojega lije-
Engleski liječnik Percival Pott (rogjen u Londonu god.
, umr'o u Londonu god. 1788.) opsežno je proučavao neku
obitu vrst bolesti hrptenjače uopće. a osobito slabobočnih
ubalnih) kostiju, te je u svojim naučnim djelima o tom pre-
u iznio važnih uputa za dotičnu diagnozu (konstataciju) i
lju (liječenje). Zato se u medicini ta bolest zove po nje-
me prežimenu »Pottova bolest“. — (Opaska prezodioca).
nogom otešča, a klečanje postade nemoguće.
Dr. Verduri pregleda u više navrata bolesnicu,
te ustanovi zgrušanje (koagulaciju) zglobne sluzi,
znatnu oteklinu, ograničenje mogućnosti gibanja i
bol uz nemogućnost pregibanja koljena.
On obloži bolesno . mjesto sadrom, da onemo-
gući pregibanje. Bolesnicu prenesoše u gragjansku
bolnicu u Parmi, gdje ju je liječio Dr. Cavezzali,
koji ustanovi iste simptome. Radiografija prikaza upalu
gornjega vrška goljenične kosti (tibije) i nemogućnost
funkcije zgloba na koljenu. Nekoliko mjeseca kasnije
bolesnica saopći, da osjeća bol u slabobočnom (lum-
balnom) predjelu hrptenjače. Kliničko pretraživanje
otkrije početak Pottove bolesti, a radiografija dade
da se ustanovi bolesno mjesto izmegju dvanaestoga
leginoga kralješka (vertebre) i prvog slabobočnoga '
(lumbalnoga) kralješka. Jasno se je opažala izlizalost
(erozija) površine kostiju. To je, bez ikakve sumnje,
bila Pottova bolest. Bolesnicu su dugo liječili u bol-
nici u Parmi doktori .Verduri, Cavezzali, Pariset,
Coppelli, Verdi, Falli i Fabri, Liječili su je podkožnim
uštrcavanjem, helioterapijom, zrakama X, te podraživa-
njem (revulsivnim sredstvima) izvan bolesnoga mjesta
tijela. Koljeno su joj ukočili sadrenom spravom,. te
su joj onemogućili pregibanje hrptenjače kovinskim
steznikom. Liječenje je trajalo 5 godina, ali bolest
nije popustila.
Bolesnica, izgubivši svaku srčanost, odluči da
ostavi bolnicu i da se povrati u samostan. Prije nje-
zina izlaska iz bolnice Dr. Cavezzali skine joj sadrenu
spravu s koljena, pa je temeljito pregleda skupa
s doktorima Gabarini i Verduri. Sva ova tri liječnika
jednoglasno izjaviše, da je bolest u tom času bila u
potpunom razvoju, a da se ozlede, koje su bile na-
stale od upale zgloba na koljenu (osteo-arthritis),
nijesu bile ni najmanje promijenile.
Treba istaknuti i-osobito naglasiti, da je klinička
temeljita pregledba ustanovila, da su postojale obje
bolesti u času, kad je bolesnica ostavila bolnicu.
Sestra Trimusi izagje iz bolnice bez sadrene
sprave na koljenu.
Dumne su u samostanu baš u to doba vršile
devetnicu na čast blažene Tereze Malenoga Isusa;
ta se je pobožnost dovršila svečanim trodnevljem.
Bolesnica teškom mukom pogje iz samostana do
crkve Karmelićanske, u kojoj je bilo spomenuto tro- ,
dnevlje, te koja je bila.u neposrednoj blizini samo-
stana. Pošto se je povratila, ode najprije, da po
propisu pozdravi sestru Upraviteljicu, kojoj reče:
Časna majko, mala mi se svetica nije smilovala !“
Upraviteljica joj odgovori: ,Moli, uhvaj iidi na svoje
mjesto !* = Bolesnica. posluša, te, došavši na svoje
mjesto, klekne, a da se i ne sjeti što čini. Koljeno
se bijaše prignulo bez najmanje boli. Dok je molila,
osjećala je neki unutarnji nagon, da skine sa sebe
Metalni steznik ; nu to nije mogla u kapeli da učini,
a po propisima reda nije smjela da se udalji iz ka-
pele bez dopusta. Cijelo je vrijeme ioš uvijek osjećala _
bol u legjima. Nakon čitava jednoga sata klečanja
povrati se u samostanske prostorije. niti ne misleći
“ma koljeno, nego samo na steznik i na legja, koja
su je još boljela. Ode zatim u blagovaonicu, gdje je
malo jela. :
kas E
i
l