Podterina gslaćena u
gotaza,
+e"
sg
Pr i
e
Br. 38.
NIK, 21. septembra 1926.
God. VII.
DUBROY
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i 1 UprAVAiro od Dubr. ei po
e
inozemstvo 10 Din. mjesečno.
Izlazi svakog ,Utornika.
Pojedini broj “ 50 Din.
Z Novi minus u hrvatskoj politici.
Mrtva politička sezona je na izmaku i što smo
bliži danu otvaranja parlamenta nastaje sve to jača
živahnost u našem političkom živolu. Prvi dogagjaj
nove političke sezone, stvaranje ,Demokratske Zajed-
nice“, kao zajedničke parlamentarne raprezeutacije Ju-
gosl. Musl, Organižecije i Davidovićeve Demokratske
Stranke, pobudio je u svim perlamentainim krugovima
naročitu senzaciju. Znalo se je za tijesne veze izmegju
parlamentarnih. klubova ovih dvaju stranaka, ali da su
odnošaji dolle došli, da samo jedan korak dijeli ove
dvije stranke do potpeme: fuzije, širim je političkitn
krugovima to bilo nepeznato.
Beogradski politički krugovi pozdravili su ovi lez
razlike ovo stvaranje ,Demokratske Zajednice“, Po.
zdravili su ga stoga, jer u Beogradu vlada uvjerenje,
da su se ovim aktom bosanski muslimani orijentirali
na srpsku stranu. Time bi konačno pitanje Bosne bilo
likvidirano i bosanski Hrvati bi mogli biti smatrani
_ kao jedna ,quantilć negligeable“, o kojoj i ne treba
voditi računa. 3
Veselje, kojim se je u Beogradu popratila ova
_ najnovija orijentacija bosanskih muslimana, ne smije
ostati nezapaženo i o mjemu se na hrvatskoj strani
| mora povesti ozbiljnog računa. Mora se ispitati, ko je
kriv za ovaj preokret muslimanske politike,
Politika bosanskih muslimana nije se nikada od-
likovala stalnošću, niti je imcla pravu: svoju liniju.
Pošto su svojim glasovima omogućili izglasanje Vidov-
cg Ustava, bosanski su muslimani prešli u krajnju
ciju prema istom Ustavu i stupili su zajedno sa
em i Slovenskom Ljudskom Strankom u Federa-
| listički Blok, koji je kasnije sa Demokratskom Strankom
_ g. Davidovića obrazevao Opozicioni Blok. Dok su u
— prvom pericdu potpomogli, da u Ustavu pobijedi srpsska
_ koncepcija o uregjenju države, kasnije su prihvatili
| hrvatsku i slovenačku korcepciju i u svom političkem
radu su nastupeli, kao da su se konačno sasvim ori-
jeniirali prema hrvatstvu. Ta je hrvatska orijentacija
bila pedvučena time, šio su glavnu riječ u J. M. O.
vodili ljudi, koji su bili potpuno hrvatski odgojeni i
ijentirani.
U ovakovoj svojoj politici, koju su bosanski mu-
slimani vodili u poslijednje vrijeme, oni su morali
naići na veliku pomoć sa hrvatske strane. Ničim se
| nije smjela ometati ova hrvatska orijentacija, već iia-
— protiv, ona se je morala svim silama potpomagati.
: Na žalost to se nije dogodilo, Ambicija g. Stj.
Radića je stala tome ma pul, G. Radić je htio da u
svoje redove prikupi i bosanske muslimane i otvoreno
je nastupio proti JM, O. Rizumije se, da ovaj nastup
g. Radića nije mogao povoljno djelovati na preces
nacijonalnog osviješćivanja bosanskih muslimana u
hrvatskom pravcu, Jer kcd muslimanskih širokih slojeva
hrvatska svijest nije još potpuno formirana i njihovoj
nacijonalnoj ideologiji još uvijek bolje pristaje zasebna
muslimanska pclitička organizacija, nego koja druga
u zajednici sa Srbima ili Hrvatima. I tjeranje musli-
mana u keju hrvatsku ili srpsku stranku za njih
još uvijek znači ugrožavanje njihovih muslimanskih
interesa,
Osim ovoga ima još jedan razlog, koji je natje-
rao bos, mvsi mane na ovaj korak. Potpuna sterilnost
Radićeve politike, njegova apsolutna nemoć u vladi,
dali su muslimanima prilike da se zamisle, kuda će
ići. Videći da Hrvati u vladi znače devetu rupu na
svirali, videći da su Hrvati svuda i svugdje, na svim
frontovima polisnuti u pozadinu, moguće najviše upravo
sada kada su u vladi, oni su stekli uvjerenje, da kada
Hrviti neće i ne mrgu sami sebi da pomognu, još
manje će njima moći pomrći, A videći, da se Sti.
Rad ć malo brine da popravi hrvatske položaje, da je
njemu deviza: sa vladom i u vladi pod svaku cijenu,
oni su se obinuli na drugu stranu, misleći da će tamo
svoje interese bclje mceći zaštititi, Muslimani su dobro
shvatili, da samim slobodnim vješanjem zastava, nije
obezbijegjen / kulturni, ekonomski i nacijonalrnii život
jedn: ga naroda. 'Sesma. drugi uzroci 4 sesma druge
poslijedice su za to petrebne. Oni su dobro shvatili,
ono, što mnogi Hrvati još -ne shvaćaju, da je doba
pravaškog romantizma davno prošlo.
Ako su muslimani pošli drugim putem, no što
smo mi Željeli, za to je kriv g. Radić i njegova ste-
rilna politika. Ako se muslimani konačno priklone
Srbima i njihovoj političkoj koncepciji, ako Bosna
bude konačno za hrvatstvo izgubljena opet će svemu
tome biti kriv samo i samo g. Radić. Zato Hrvali treba
da pogledaju, jer je hora blizu. Dvanaesti je sat na
izmaku !
Teška gospodarska kriza prijeti zemlji.
Dr. Korošec duo je novinarima u Beogradu o
političkoj situaciji ovu izjavu: ,Meni već dugo nije
glavno što govori Ridić ili kako stoji sa borbom iz-
megju Pašića i Maksimovića. Narod je ozlojegien što
za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast, I. Birimiša) — Dubrovnik
urednik
AnEUn FIč,—
Vlasnik - izdavač -
Dubrovnik.
vidi da svi vodeći i vladajući političari vide svuda
samo svoju partiju i svoju partijsku politiku, a ne vide
ono što je glavno : gospodarsku krizu u svim granama
privrede i u svim privrednim staležima, Mi stojimo
blizu katastrofe i nitko ne zna kako će se ovo propa-
danje javiti i uticati na red i mir u državi, Ovakva
politika boljševizira automatski sve bijedne i siromašne
u državi ne izuzimajući ni činovnički stališ,
Naši ministri su stalno na putu, mjesto da rade
ili študiraju. Vlada je bez konkretnoga nacrta za sani-
ranje privredne krize i sve što će učiniti, bil će ura-
gjeno opet samo u pola. Mi smo nesrelra zemlja.
Osam godina već smo ujedinjeni, a nijedno ministar-
stvo još nije izradilo nacrt, po kome bi dosijedno i
sistematski radilo. Parlamenat je na odmoru, Parla-
mentarci, kao što izgleda, ne osjećaju kakovu bijednu
ulogu igraju u vremenu, kad se sve privredne orga-
nizacije, od najniže do najviše, neprestano i marljivo
sastaju, vijećaju, zaključuju, predlažu, kako bi se iza-
šlo iz ove teške privredne krize, a parlamentarci se
odmaraju i šetaju po državi.
Naši parlamentarci svuda traže neprijatelje psr-
lamentarizma i navode predloge za njegovo ozdrav-
ljenje, a u istinu opet su najvise sami krivi zbog svoje
nemarnosti i nesposobnosti, što ugled i upliv parla-
menta tako repidno propada, i što se o demokraciji,
o toj lijepoj ideji našega doba, već sa osmjehom go-
vori. Znamo da i vas takove ozbiljne stvari sada ne
zanimaju. Vi bi ste htjeli da znate što mislim o Pa-
šiću, Radiću i Maksimoviću i novoj demokratskoj za-
jednici, koja se tek porodila u Sarajevu.
O Radiću neću da govorim. Žalim hrvatski
rod;-što u sadašnjem vremenu ima<za_vogje
Radića, U borbu Pašić Maksimović ne ulazim, pošto je
još nejasno, kakove će ideje služiti kao osnova bu-
duće politike ovih frakcija. Mi ćemo se i dalje držati
rezervisano. Demokratska zajednica znači korak dalje
. u upropašćavanju našega rastrganoga parlamentarnoga
života, a što se tiče programa, vidi se iz službenoga
komunikeja, da demokratska stranka opet naglasuje
poštovanje i sprovogjenje širokih samouprava, Ovo
smo mi Slovenci čitali sa zadovoljstvom. Uistinu ni-
smo znali, da će se ustanoviti takova zajednica, a ona
neće ništa promijeniti u našim prijateljskim odnosima
bar koliko se tiče nas Slovenaca, Za našu unutrašnju
politiku je važno, da je demokratska zajednica postala
sada druga najjača stranka u parlamentu, što bi moglo
doći u obzir; kad: se bude mislilo, na to, komu bi
trebalo dati izborni mandat, pošto se sa radikalima
dvaput uzalud pravio pokušaj.
Stručnjačko mnijenje o nekim nadprirodnim
ozdlravljenjima poslignuiim zazivanjem
svete Tereze Malenoga Isusa.
e: Dr. Le Bec, počasni hirurg pariške bolnice sv. Josipa
| počasni predsjednik ureda za liječničke konstatacije u Lurdu.
(Nastavak, v. br. 37).
: IV. Pogane nabrekline žučnog kanala.
— Laparatomija (operacija) u svrhu pregledbe.
tpuno ozdravljenje utvrgjeno nakon tri godine.
G. Dubillot iz St. Loup de la Sale (dćpartement
Sadn-et-Loire, u Burgundiji, u istočnoj Francuskoj)
bolovao je god. 1913. od poremećenja djelatnosti jetre,
le su ga spopadala tako zvana hepatična (jetrena)
ivanja. Bilo mu je onda 50 godina. U godini 1915.
jadaji učestaše i pojavi se žutaga. koja ne iščezne
u času ozdravljenja.
Dr. Carlot iz Verduna (dćpartement Meuse) pro-
mu _podulje liječenje i pošalje ga u Vichy (po-
lječilište za bolesti jetre i želuca u d&partementu
er). Liječio se je u Vichy-u u god. 1914. i 1915.,
bez uspjeha. Već 1915. bolesnik. je vraćao svu
Nu, pa i samo mlijeko. Hranjenje postade vanredno
0. o. Mokraća je bila tamne crvenkaste boje, a
ine sive, osobito poslije navala: bljuvanja.
_ God. 1922. bilo je opaženo povećanje objama
jetre i jačanje groznice, koja kadšto dopiraše do 409.
Bolesnik naglo omršavi.
Dr. Carlot, koji ga je liječio, pisao mi je dne
27. Februara 1926. što je bio ustanovio tijekom bolesti.
Pisao sam doktoru Ch., koji je pomagao doktora
P. pri operaciji. Evo ra pisma, koje nosi datum
12. Marta 1926.
Šaljem Vam ovdje' uklopljen prijepis liječničke
izjave nakon operacije, koju je izvršio Dr. P. uz moju
pomoć. G. Franjo Dubillot, u 60. godini života, ušao
je 1. Oktobra 1923. u bolnicu Rothschild. Bio je
operisan 8. Oktobra od Dra. P. u svrhu ustanovljenja
bolesti. Našao se je velik rak (kancer) na žučnoj
kesici i mnogo trulih nabreklina na žučnom kanalu.
Opet smo sašili rastvoreni trbuh katgutom (katgut
je nit napravljena od crijeva koze ili mačke, koja
se nakon operacije upotrebljava za šivanje razrezanih
mjesta na koži bolesnikova tijela. — Opaska prevo-
dioca). Bolesnik je otputovao. Potpuno se slažem s
mišljenjem doktora P. Konstatacija nam se je de visu
činila tako sigurnom, da nijesmo ni smatrali potrebitim
da što izvadimo u svrhu mikroskopskog istraživanja“.
Bolesnik se je dakle povratio kući noseći u sebi
pogane nabrekline. Nakon nekoliko dana njegove
boli postadoše žešće, te mu je trebalo \uštrcavati
morfinu. To se je činilo i u jutro i u večer. Gotovo
je neprestano bljuvao, pa je hranjenje bilo nemoguće.
Snaga mu je naglo propadala, te katastrofa
bila daleko.
Baš jeuto doba, 20. Novembra 1923., svećenik
Mainguy, koji je stanovao u Saumur-u (d6partement
Maine-et-Loire, na rijeci Loiri) bio poslao bolesniku
relikviju Blažene Tereze Malenoga Isusa, savjetujući
ga, da je nosi. Nu to ne htjede ni bolesnik ni nje-
gova supruga. Napokon, četvrtog dana, kako su boli
neprestano jačale usprkos morfini, g. Dubillot popusti
i stavi relikviju na sebe. Bilo je to 29. Novembra
1923., u večer. Što je bilo dalje. puštam samoga bo-
lesnika da pripovijeda. Evo što mi je on sam pisao ;
,Nakon samih deset minu'a iza kako sam stavio
na sebe relikviju, zaspao sam i spavao sam sedam
ura neprekidno bez morfine. U jutro sam se probudio
ugodno okrijepljen počinkom i tražio sam hrane, jer
sam bio veoma gladan. Popio sam veliku zdjelu bi-
jele skafe, u koju sam nadrobio dvopeka, pak sam
opet spavao do podne. U petak i u subotu moj se
je strašno otečeni trbuh povratio u normalno stanje,
a naduvenost je jetre iščezla. U nedjelju sam prisus-
tvovao pjevanoj Misi u župnoj crkvi, dapače sam tu
pjevao i jedan komad solo, jer sam ZT Od
tada ja uživan izvrsno zdravlje.“
Bolesnik je pošao k liječnicima, koji su ga li-
ječili, da ustanove njegovo ozdravljenje. Bio što su
meni oni nedavno pisali :
S
Nije
i
keine vrane nona 0