E ore E sise iildcki.

 

 

Poštarina plaćena u gotovu, —

HA IO vo 4 T koči)

IA :

pe

 

 

Br. 40.

Nar

 

 

 

 

na

2 z E 4
== S E

   

pie

God. VII.

 

 

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

| Mjesec molitve za katol štampu.

i Već treći put nastupa evo mjesec listopad, ot-
| kako je taj mjesec Gospine sv. Krunice po odluci
| Episkopata od g. 1924. namijenjen i molitvi za ka-
|| toličku štampu. U vrijeme općeg razurata, što ga
je ponajvećim dijelom skrivala silno razgranjena zla
štampa, potrebna je katoličanstvu jaka katolička
|$štampa više nego išta. Koliko budemo imali katoličku
I" štampu, foliko ćemo kao katolici vrijediti u javnom
životu. Koliko budu proširene i čitane katoličke no-
| vine i katoličke knjige, za toliko će biti oslabljen
| razvratni utjecaj zle štampe na privatni i javni život.
| A da se doista ostvari moćna katolička štampa,
| potrebria je prije svega Božja pomoć i svijest svih
| pravih , katolika. Bude li toga, sve će drugo lako
pridoći. Zato se ovog mjeseca listopada svaki dan
molitvom obraćamo Svevišnjem, da katoličkoj štampi
udijeli svoju pomoć i da svim katolicima udijeli
| milost, kako bi spoznali, da je katolička štampa
jedno od glavnih oružja za ostvaranje Kraljevstva
_ Božjega ma zemlji. Posvetimo dakle svaki dan u
\ mjesecu listopadu molitvi za katoličku štampu.
\ Pijevo Društvo.

   
   
   
  
  
 
 
 
   
   
 

 

 

Grupisanje Demokratske Stranke g. Davidovića i

Jugosl. Muslim. Organizacije u zajednički parlamen-
| tarni klub ,Demokretske Zajednice“ izazvelo je u našoj
Clivnosti reze komentare. U preiprošlom broju našega
iga zat smo se osvrnuli na konstataciju, da su se tim
muslimani orijentiroli na srpsku stranu i tom
ita komentar sa našeg stanovišta.
,  Dauas liečćemo da se osvrnemo na drugu konsta-
taciju. Kaže se, da je ovim grupisanjem prestala da
postoji jedna poltička organizacija, koja se temelji na
vjerskom stanovištu i taj fakt je pozdravljen kao do-
| kaz normalnog razvitka i precesa ozdravljenja naših
| političkih prilika. Naglašeno je da ima nade, da će
uskoro na isti pačin svršiti i Pučka stranka, koja se
isto temelji na vjerskoj bazi.

Uporegiivanje J.M.O. ssa Slovenačkom Ljudskom
Strankom, dotično sa Hrv. Pučkom Strankom nije ni
malo sretno, i dokazom je kolika ignorancija vlada u
našem javnom životu u poznavanju naših politič-
kih prilika:

Jugosl. Muslim. Organizacija nastala je kao re-
(akcija na brojne progone bosanskih muslimana poslije
“prevrata. Ona je okupila u svoje redove bosanske mu-
slimane, ne samo kao+pripadnike jedne koniesije, već

 

 

 

Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

i još više kao pripadnike neke veće posebne nacijonalne
grupe. Svima je nama dobro poznato, da bosanski mu-
sliman! još ni dandanas nijesu u širokim masama
orijentirani ni prema hrvaistvu, ni prema srpstvu, već
da se oni u Bosni smatraju kao neka posebna, indi-
vidualna cjelina. Kao takvi oni nijesu u svoj politički
progrim unijeli nikakve osobite kulturne i secijalne
tačke, koje bi bile rezultat njihovog religijoznog uvje-
renja. Cijeli njihov program : bio je taj, da očuvaju
svoje ekonomske interese, pazeći da sačuvaju kao mu-
slimani svoju individualnost, lavirajući i zgodno ma-
nevrišući izmegju Hrvata i Siba.

Sasvim druga je narav Pučkih stranaka i sasvim
su drugi uzroci izazvali njihovu pojavu u skoro svim
kulturnim državama Evrope. Katolici se a i drugi kr-
šćani u nijednoj nacijonalnoj evropskoj državi ne sma-
traju zasebnim nacijonalnim individuima, oni se svuda
osjećaju dijelovima cjeline. Ali znajući veoma dobro,
da se kulturni život jednoga naroda u današnjem vre-
menu i današnjim prilikama, ne može odijeliti od po-
litičkog života istoga naroda, oni slažući se u svim
političkim, kulturnim, socijalnim i: ekonomskim pro-
blemima, koji muče današnje društvo, stvoriše svoje
političke crganizacije, da prema svojim moćima i prema
svojim shvaćanjima pomognu riješavati krupna narodna
pitanja. Načela prema kojim ove kršćanske katoličke
stranke mastoje da riješe sve ove probleme, nalaze se
u evangjelju dotično u nasci katoličke crkve i stoga
ih prozvaše katoličkima (ili ironično klerikalnim). U
ovome nema nikakve anomalije i nikakvog apsurda za
današnje vrijeme. Jer, dok je ljudima posve prircdno
da se političke stranke grupišu i organizuju na bazi
materijalističke filozi fije kao secijalisti ili pak na te-
melju liberalnih filozofskih zasada kao demokratske, ra-
dikalne ili liberalne stranke, ne mora modernom čovjeku
biti ni malo čudnovato, ako se nalazi ljudi, koji se
politički crganiziraju na temelju principa vječne kršćan-
ske filozofije. Ako socijalisti hoće da pomeću politike
oživotvore zasade historijskog materijalizma, ako libe-
ralci sviju dlaka hoće da pomoću politike oživctvore
zasade liberalnih filezefskih, ekonomskih i socijalnih
škola, mora i katolicima i svim kršćanima biti dozvo-
ljeno da na političkom polju oživotvore zahtjeve krš.
ćanskog kulturnog, sccijalnog i ekonomskog pro-
grama. :

Političke stranke, koje svoj kulturni, socijalni i
ekonomski program crpe na izvoru uvijek aktuelnog
kršćanskog nazora na svijet imaju svoj reson d' «tre,
one će postojati uvijek dek se bude sa parlamentarnih
klupa regulisao kulturni i socijalni život naroda, pa
makar se liberalci i socijalisti sviju boja trudili da
dokažu neopravdanost i bespotrebnost ovakvih stra-
naka. Liberalne i sccijalističke stranke sa svojim pro-
gramima i nastojanjima jasno dokazuju, da su kršćanske
i katoličke stranke u kršćanskom narodu ne samo oprav-
dane, već i nužne, ako katolici i uopće kršćani hoće
da se njihovo religijozno, kulturno i socijalno. mišljenje
poštuje i oživotvori u javnom životu naroda i države,

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

Vlasnik - izdavač - urednik:

Antun FIč Dubrovnik,

Pregovori o konkordata. :

U Rimu su se vodili pregovori izmegju naše vlade
i Vatikana za sklapanje konkordata. Našu vladu za-
stupao je u tim pregovorima poslanik kod Svete Stolice
g. Jevrem Simić. Nedavno bio je on u Beogradu da
Zatraži potanje upute o nekim pitanjima, u kojima još
nije postignut potpuni sporazum. Megju pitanjima,
koja se u pregovorima naročito preiresaju od veće su
važnosti ove točke ;

I. Vojna dužnost bogoslova i svećenika. Sveta
Stolica stoji na tom stanovištu, da moraju biti oslo-
bogjeni od vojničke dužnosti i svećenici i svi oni, koji
se spremaju za svećenički stalež. Izgleda, da se naša
vlada ovom zahtjevu neće jako protiviti, jer se tu radi
o veoma neznatnom broju vojnih obvezanika.

2. Agrarna reforma u pogledu crkvenih imanja.
Sveta Stolica traži, da se dadne Crkvi potpuna odšteta
za zemljišta, što su oduzeta Crkvi i crkvenim ustano-
vama u svrhu agrarne reforme. Jednako traži Sveta
Stolica, da se odredi maksimalni opseg crkvenih zem-
ljišta, što neće potpasti pod udar agrarne reforme.

3. Konfesionalne škole. Sveta Stolica traži, da se
sa strane vlade prizna Crkvi pravo, da može osnivati
i uzdržavati vjerske škole. Sve one škole, što ih je
Crkva bila do sada osnovala i uzdržavala, a koje su
joj u zadnje vrijeme oduzete, naročito u Vojvodini,
imađu se povratiti u crkveni posjed.

4. Staroslovenski jezik u službi Božjoj. Naša
vlada traži, da se konkordalom ustanovi barem fakul-
tativno uvagjanje staroslovenskog jezika u službi Božjoj.
Sveta se Stolica opire ovom zahtjevu, jer pitanje jezika
u službi Božjoj ne može biti predmetom pregovaranja
izmegju Crkve i države, buduć da je to čisto unutarnje
crkveno pitanje. Po svoj prilici doći će do sporazuma
u tom pitanju na taj način, što će se la stvar urediti

*jednim posebnim kodicilom, a ne u samome konkordatu. |

8. Jeronimski zavod u Rimu. U ovom spomom - a
pitanju nije još postignut sporazum. Sukob, što ga je
bio izazvao bivši poslanik Smodlaka, pomalo se do- i
duše izravnao, jer se naše poslaništvo kod Vatikana
u zadnje vrijeme iselilo iz prosterija jeronimskog za-
voda, i jer sadašnji poslanik g. Simić u svakom pogledu
nastoji da izgladi pogreške svoga pretšasnika. Posto-
jeći spor sastoji se u tome, što Sveta Stolica punim
pravom smatra zavod sv. Jeronima sa čitavim njego-
vim imetkom crkvenim zavodom u smislu bule ,Sla-
vorum gentem“; naša vlada pak drži, da ima i ona i
neko pravo da raspolaže sa zavodom i da utječe i
na njegovu upravu. Odatle i taj kuriozum, da sada "
naše poslaništvo ubire sav prihod od zavodova imetka,
a za uzdržavanje samoga zavoda i njegovih pitomaca -
mora da se brine Vatikan. Megjutim je sigurno, da će
se i ovo pitanje naskoro povoljno urediti, :

 

 

 

Ispravak. Na naše izvješće o hrvat, [iu iurnom slav-
vlju u Dubrovniku glede provokacija i inci: ta Klub Ra-
dikalne omladine u Dubrovniku šalje nam ovaj ispravak:
Nije istina da je iko od članova Radikalne omladine bio u
pripitom stanju. — Niti je istina da je iko od članova Radi- i
kalne omladine, od strane policije bio propušten na Pile. Ti

    

 

 

 

 

J, Haydn: Sinfonija D-dur
i(Londoner).

(Prigodom sinfoničkog koncerta Dubrovačke Filharmonije u
Bonđinom teatru dne 28. septembra 1926.) *

   
 
    
   
   
   
  
 
   
   
    
  
    
 
  

Instrumentalnoj muzici do prve polovice 18. stoljeća, dakle
prije vremena Haydnova, općenito govoreći, nije još bila ciljem
pjesnička ideja, datje kao takovu svojim sredstvima izražava.
Ona je po svojim predstavnicima, koji su se povodili za stru-
jom ondašnjeg shvaćanja, radije za tim išla, da se sama sebi
\dopada ljepotom tema i forma, kombinacijom akorada i kolo-
tita. Ali bilo je nemoguće proslijediti tim putem, a: da se ne
\upadne u konvencionalizam, Kad su se izražajna sredstva in-
|strumentalne muzike bila već znatno usavršila, forma sama
nije mogla više«zadovoljavati. Tad je nadošlo prodiranje ra-
'(lonalne reakčije'u instrumentalnoj muzici.

| Ovaj preokret nije doduše inauguriran od Haydna, jer ga
već donekle nalazimo u Haydnovim prethodnicima, kao na pr.
u Bachovim tokatama, fantazijama, improvizacijama itd. Ali
'\dok prije još ne bijaše posve odregjen, novi smjer Haydnovom
i aslugom dobio je konkretnije značenje i savršeniju koncepciju
u individualizaciji osjećaja. Haydnove kompozicije, specijalno

\onih u prijašnjih kompozitora, pružaju slušaocu čisto pjesnički
\osjećaj, koji ipak nije sapet okovima zgoljne fantazije, kako
to biva u deskriptivnoj muzici. Ki

_ Haydn je vanredni majstor ekspresije. -On je udahnuo u
orme sonate, kvarteta i simfonije nov, svjež život. Njegovi
emati puni su plastike, svaki pojedini stavak jest u organič-
oj konstrukciji i u jedinstvu s cjelinom. Neumrla mu je za-

Primamo od mužičkih krugova. Op. Ur.

simfonije, uz bitne muzičke i tehničke odlike, dotjeranije od -

luga, što je individualizirao instrumente u orhestru i time mu-

ziku oslobodio od ukočenosti ritmičke monotonije. Tonovi i

akordi njegove muzike ne ostaju kao tonovi i akordi: to su

živa bića raznolikog karaktera i temperamenta, što živahno
> muzički konverziraju.

Pretežna vlastitost Haydnove muzike jest prirodnost, re-
ligiozna tendencija, svježina udružena s nekom veselom milo-
tom u jednostavnosti i iskrenosti osjećaja; to je muzika duše,
blize i prirodi i Bogu, shvatljiva, pristupačna svima, što čeznu
za idealom, koji lebdi nad niskoćom materije. Njegovi inspiri-
rani adagio i andante potresaju dušom, a kad hoće dati zamah
jakosti do vrhunca, da kulminira tragika u finalu, i tu mu pre-
preke nema. a

Menuetti su mu prodahnuti nenatkriljivom bujicom i -me-
lanhonije i zdrava humora ujedno, primičući se scherzu Beetho-
vena, kao predosjećaj. onoga, što je imalo pridoći. Umjeće
Haydnovo jest uprav zamjerno i zagonetno, da toliko emocije
i snage posjeduje njegova muzika, a on se pri tom nije laćao
kakovih vanrednih sredstava, da pobugjuje osjećaj. Ali tu baš
leži tajna njegove snage. Jer makar da mu je instrumentacija
jednostavna, svojom vanjskom formom, rekao bih, već zasta-
rjela, ona je ipak u svojoj jednostavnosti šarolika, puna boja
i kontrasta, puna sutona i svijetla. To je život, što izazivlje
život u svim niansama i smijeha i plača, ali i taj plač donosi
suze radosti, optimističkog raspoloženja. To je himna životu,
što traje i preko groba. Zato su i njegova djela vječno trajna,
jer su inspirirana na Idealu neprolaznosti.

Utvrdivši ove odlike Haydnove instrumentalne muzike,
svaki bi pravi štovatelj visoke muzičke umjetnosti morao zbijla,
požaliti, što se nije našao prošlog utornika dne 28/IX. na sim-
foničkom koncertu Dubrovačke Filharmonije, na reprodukciji
D-dur simfonije od J. Haydna. Premda je i novinskim oglasima
i plakatima bio najavljen ovaj kod nas dosad prve vrste kon-
cerat, ipak nije bilo publike onoliko, koliko je moralo da bude.

A to je šteta. Oni pak, koji su istom simf. koncertu prisustvo- ,

vali, imali su prigodu, da se uvjere o istinitosti, kako Haydnova s
muzika posjeduje gore istaknute odlike. A da nije izostao ni if:
umjetnički užitak, moglo se razabrati po tomu, što su slušaoci, i
posjetnici simfoničke muzičke večeri, bili kao frapirani i s ne- B g
običnom pažnjom, te rekao bih, s untarnjim produbljenjem pratili * bia
tok izvedbe do kraja. Utisak je reprodukcije bio uistinu van- a
ređan. U potvrdu toga neka bude dokazom i to, što su izra-
žene želje s više strana, da bi se ista simfonija u reprizi R
opet izvela. š I
- To je megjutim, kako doznajem, momentano nemoguće (e
radi provizorne odsutnosti nekih članova Filharmonije. š

.

jetre

Nije nimalo daleko od istine, ako se naglasi da je čitav
orhestar, pod vještim ravnanjem g. dirigenta J. V. Vruticky,
uz neke nedostatke akcidentalne naravi, bio baš na odličnoj
visini, Treba podvlačiti, da su svi ekspresivni momenti u sim-
foniji bili precizno interpretirani. Svi su se orhestranti trudili
da u jedinstvenoj težnji dadu od sebe sve, što najbolie mogu.
Mogu biti zadovoljni, da uspjeh nije izostao. To je dakako
prva i glavna zasluga njihova agilnog, energičkog i spremnog
dirigenta g. J. V. Vruticky, koji si je stavio za zadaću da našu
Filharmoniju dotjera do što većeg savršenstva.

Na koncu još jedan topli, ozbiljni apel na publiku. Više
puta je i privatno i javno bilo utvrgjeno, da Dubr. Filharmo- .
nija danomice napreduje, Utješno je da se na ovom koncertu
njen napredak potencirano afirmirao. Ali koliko se tu samo-
prijegora i žrtava iziskuje! Sad poslije svega toga zamislimo
apatičko držanje publike prema ovoj visokoj kulturnoj insti-
tuciji u našem gradu! Dakle bar malo svijesti o vlastitom
ponosu (jer uspjeh Dubr. Filharmonije promiče ugled našem
gradu) i onda će koncerti Filharmonije “u buduće biti više _
posjećeni,  —n.

ČE

rime