Poštarina plaćena u gotovu. S Si i / i Br. 4 RE DUBROVNIK, 19. oktobra 1926. Ž i ; ===> = — 10/ Oh 4 su God. VII. Naro dna Svije (Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, Hrvati smo. Sa kulturnim pravcem hrvatskog kulturnog slavlja u Dubrovniku nijesmo se mogli složiti. Sumnjali smo, a sumnjamo još i danas, da li će ovo slavlje imati kakvih posljedica u kulturnom i ekonomskom pridig- nuću hrvatstva u Dubrovniku i okolici. Po svemu nam izgleda, da će ono ostati slično raketi, koja zasvijetli, pukne i utrne se. Sasvim tim mi: smo se veselili onako velebnoj afirmaciji hrvatstva Dubrovnika, veselili smo se, jer smo vigjeli, koliki se napori čine da se Dubrovniku oduzme njegov pravi nacijonalni karakter, On je hrvatski, pa trudio se i g. Paležanski u »Pravdi« beogradskoj i g. I. P. u »Slozi« mostarsko- dubrovačkoj da mu dadu drugi karakter i drugo obilježje. Dubrovnik je hrvatski. On će to svoje hrvatstvo uvijek isticati i maglasivati, još jače, čim više budu neki elementi to njegovo hrvatstvo prikazivati nekakvom ausirijanštinom. On će uprav radi toga ostati uporno hrvatskim, jer, kada bi se odrekao svoga hrvatstva u ovim danima, on bi dao prava onima, kojima je hr- vaistvo austrijanština. Jer, mi smo svijesni, da smo baš u ovim danima, kada se na hrvatstvo toliko na- pada, dužni više nego ikada da s ponosom branimo čast hrvatskog imena i svijetlu prošlost povijesti hr- vatskog naroda. Priiikom ove hrvatske kulturne proslave, neka su dubrovačka društva izdala javni proglas, u kome su pozivali gragjanstvo, da bojkotira ovu proslavu. Od devet društava, koliko mam se čini, da je potpisalo ovaj proglas, četiri su društva sa srpskim imenom. Oni su pozvali na bojkot gragjane dubrovačke u ime ju- goslavenstva. Mi ne znamo po kojoj logici se moglo desili to, da društva, koja nose srpsko ime mogu da prolestuju proti jednoj hrvalskoj kulturnoj proslavi u ime jugoslavenstva i borbe protiv separatizmu. Oni su mogli protestovati, ali samo i samo u ime srpstva. Za ovakovo mišljenje služi nam dokazom okruž- nica, koja je upućena mnogim Srbima u Dalmaciji, a koju je, megju ostalima potpisao i potpresjednik Skup- štine g. dr. N. Subotić. U toj se okružnici pozivlje na osnivanje Zadruge Srba Privrednika u Šibeniku, te se u obrazloženju kaže, da je Srpstvo u sjevernoj Dalmaciji u pogibelji, da jedna oblast od 60.000 srp- skog življa živi bez ijednog novčanog zavoda, pa je srpstvo prepušteno na milost i nemilost ,tugjinu“. Dalje se kaže, da se ovdje na pragu svjetskog tržišta mora osjetiti ista moč i sila srpstva, kao i na boj- nom polju, ovdje treba da se čuje odjek srpske kulture, trgovine, industrije i zanata. Na koncu ih se pozivlje da svakako dogju na dogovor ,o daljem radu Srpstva na obalama Jadrana“. Evo kako misle neki Srbi o Jugoslavenstvu. Njima je hrvatstvo ,tugje“, mi smo im ,tugjini“, a ne braća. Oni traže, da se ovdje mora osjetiti ista moć i sila srpska, kao i na bojnom polju. I njima to nije sepa- ratizam, to je za njih propagiranje državotvorne ideje. Mi bi smo željeli vidjeti što bi se dogodilo jednom hrvatskom političaru, koji bi stavio svoj potpis na pismo, u kome bi se Srbi nazivali tugjincima. Ali eto pod firmom narodnog jedinstva nekim ljudima je kod nas dozvoljeno Hrvate mazivljati i tugjincima. , Upravo radi ovakvog stava nekih Srba, Hrvati moraju još jače da se ckupe oko crveno-bijelo-plavog simbola. Svi Hrvati, a osobito dalmatinski Hrvati mo- raju. da ostanu vijerni svome hrvatstvu, da sačuvaju historijski nacijonalni karakter Dalmacije. Kupeći se oko hrvatstva i. ostajući vijerni hrvatstvu, mi ćemo poslužiti interesima cjelokupne nacije i države, Videći našu čvrstu i neslomljivu volju da budemo i osta- nemo Hrvati, ovakvi Stbi će morati da obuzdaju svoje prohtjeve, pomirit će se sa činjenicama. To izmirenje sa činjenicama sa srpske strane jedino je kadro da donese mir, slogu i konsolidaciju ovoj zemlji. Jer bez sporazuma nema sloge, a bez priznanja onog starog pravila ,unicuique suum“ nema sporazuma. Naše hr- vatstvo nije iz mržnje ni inata, naše hrvatstvo je osjećaj, duboki osjećaj pripadnosti jednoj kulturi, jednom na- rodu sa časnom, slavnom i dugom prošlošću. Taj osjećaj Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. nije smetao Hrvate, da sa oduševljenjem prigju ovoj državi i da povežu svoju sudbinu sa sudbinom braće Slovenaca i Srba. Oni i danas ostaju vijerni tom svom idealu i cijela borba Hrvata je upravljena samo na to, da izvojuju sebi ravnopravni položaj u ovoj državi, kako bi mogli da nastane slobodno izgragjivanje svoje nacijonalne, kulturne i ekonomske individualnosti. Jer bili smo i ostajemo Hrvati ! Vjera i politika. (Govor Dr. Hohnjeca na nar. zboru u Velesovu kod Kranja, 3. X. 1926.) 11, Protuvjerske stranke izrabljuju politiku proti vjeri ima škodu crkve. Nama pak kao vijernim i doslijednim kršćanima pripada dužnost, da uredimo odnošaje megju vjerom i politikom u tom smislu, da ostvarimo sklad megju političkim načelima i moralnim propisima naše crkve. Nikada ne smijemo potvrditi krivo mnijenje, da je dvostruk moral: jedan za privatno, drugi za javno življenje. Za sav je čovječji život isti moral, isti su moralni propisi, koje čovjek pozna ili svojim razumom, ili nadnaravnom svijetlošću objave, i koji uregjuju odno- šaj čovjeka spram Boga, bližnjega i države, koji se prama teme ne mogu ni od politike razlučiti. U tom su smislu značajne riječi Napoleona L. koji je 5. juna 1880. rekao u Milanu : »Nijedno društvo ne može opstojati bez morala, a morala nema bez religije. | zato samo religija daje državi tvrdu i trajnu potporu«. Ako preporučamo harmoniju megju vjerom i po- litikom, tim ne tvrdimo, da se svo političko pitanje mora promatrati u luči vjere. Ima mnogo političkih poslova, koji se ne dadu urediti po crkvenim načelima, jer ne spadaju na vjersko pclje. Seljak ne obragjuje svoga polia samo po kate- kizmu. Kad bito radio bio bi smiješan. Katekizam ne uči, kako treba zemlju orati, krčiti, gnojiti, sijati itd. To uči razum i iskustvo. Iz toga opet ne slijedi, da je katekizam nepotrebit. On uči seljaka, da u nedjelju ne smije obragjivati zemlju, da mne smije prisvojiti tugju zemlju, da seu radu nesmije srditi i proklinjati, da ga u djelovanju mora voditi ljubav prema Bogu, sebi i iskrajemu, da mora u svem postupati pravo i pošteno. Kako bi bilo nepametno, kada bi se dao vo- diti samo od katekizma, tako bi bilo krivo i slabo, kad bi kod svakog djelovanja potpuno zanemario vjerske istine. Slično je sa državom i politikom. Isukrst nije zato došao na svijet, da nas uči nauk o državi, politici, gospodarstvu itd. Zalo ima čovjek luč razuma. .Bez objave Božje možemo spoznati odakle i što je država, koja joj je svrha, što vodi toj svrsi, a što joj škodi. Iz toga ne slijedi, da se državniku i političaru ne treba obazirati na vjeru i njezin nauk, Vjera uči, da država nije sama sebi svrhom, već da je sredstvo koje ima čovjeku služiti, da postigne svoj konačni nadnaravni cilj. Vjera potvrgjuje to, što već razum nči, da je naime državni auktoritet i vlast dana pojedinim ljudima ne za vlastitu korist, već na dobrobit državljana i da su pred Bogom i svojom savješću odgovorni za to, kako se tim služe. Budući da je moral prava i jaka podloga države, morala pak nije bez religije, mora država onu ustanovu, kojoj po Božjoj volji pripadaju vjerske i moralne stvari t. j. crkvu priznati, njene pra- vice braniti, podupirati ju i priskrbiti moć, da se izvrši onaj crkveni nauk i propisi, koji spadaju na državno područje, osobito, što se tiče škole i odgoja naroda, zakonite veze megju kršćanima i pravima kršćanske obitelji. Što vrijedi za pojedine političare, još više vrijedi za političke stranke. Stranke su orugje, sredstvo za ostvarenje političkih ideja u dosegu političkih ciljeva. Pojedinac to ne može doseći, zato se mora združiti s ' istemišljenicima, u akcijsku bojnu organizaciju. Za kršćane, koji drže do svoje vjere, njenih dužnosti i pravica, mjesto je samo u strankama sa kršćanskim programom. Ako se pridruže drugim strankama, ne ravnaju se dosljedno u smislu kršćanstva. Takove stranke nije stverila crkva, niti je za njih crkvena vlast za odbor ,NARODNE SVIJESTI“ Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik urednik : Antun FIe Vlasnik - izdavač - — Dubrovnik. u ićem odgovorna. Crkvena je vlast, osobito rimski papa, više puta otklonio i zabranio poistovješćivanje političke stranke sa katoličkom crkvom. Političke su stranke aulonomne političke tvore- vine, koje su u čisto političkim pitanjima potpuuo neodvisne. Naša je stranka, stranka kršćanske slobode. I uprav nas ta sloboda nadahnuje, da podupiremo crkvene predstojnike, rimskoga papu i naše biskupe u borbi za katoličke ideale, pravice crkve i ljudskog društva. Ta borba je plemenita i preporuča je duboko svijest sinovske dužnosti. Protivnici takovo djelovanje nazivlju klerikalizmom. No mi se ne bojimo. Naša je stranka uvijek zauzimala za obranu vjerskih svetinja našeg naroda, pa će i u buduće. Ona je bila, a bit će i u baduće u prvim redovima u borbi za kršćansku školu, za prava roditelja i katoličke crkve ma odgoju djece i omladine. Ona je uvijek stajala na braniku za te- melje kršćanske obitelji, za sakramentalnu zakonitu svezu, Mi branimo i čuvamo vjerske svetinje našeg naroda zato, jer je to bivstveni dio slovenske i hrvatske individualnosti. Progoni naših učitelja u Italiji. Tiranski pritisak fašističkih elemenata nad našim učiteljima u ltaliji dosegao je vrhunac. Talijanski mi- nistar prosvjete Fedele, kojemu se stolica drma, da se uzdrži na mjestu i ulaska fašizmu, latio se okrutnoga sredstva: poslužio se zakonom, koji daje ministrima pravo, da otpuste svakoga službenika, čije ,djelovanje u službi ili izvan nje ne daje potpuno jamstvo za svi- jesno ispunjavanje dužnosti, ili se službenik ne slaže s političkim smjernicama vlade“. Tako je sada primilo oko 30 slovenačkih i hrvat- skih učitelja obavijest od ministra prosvjete, da je uveden proti njima otpusni postupak. Trajanje ovoga postupka znade.:se protegnuti i cijelu godinu, a da kroz to vrijeme učitelji ne primaju plaće i skapavaju, premda zakom nalaže, da se disciplinarna istraga ima da završi“pozitivnim ili negativnim uspjehom najdalje za tri" mjeseaa. | čitava istraga završi brutalnim pro- gonima, nedostojnim jednoga kullurnoga naroda. Od 800 slovenskih i hrvatskih učitelja iz 1918. godine ima ih sada oko 400! Ovo tiransko nasilje, koje ide za potpunim otu- gjivanjem našega življa, prelazi svaku granicu. I sve se to dogagja u doba tobožnjih ozbiljnih prijateljskih ponuda sa strane Italije, u doba zloglasnih konvencija. Jugoslaveni kao zapadni pioniri. Amerikanski tjednik ,The Argonaut“ donosi pod gornjim naslovom ovaj članak : U jednom skorašnjem izdanju ,lInterpretera“, pe- riodičnog lista, koji se bavi pitanjima useljenika u Sjedinjenim Državama, utvrgjeno je da je daleki zapad rano privlačio Hrvate, Srbe i Slovence, plemena koja su sada ujedinjena pod imenom Jugoslavena, kao ne- zavisan narod. Megju prvima, koji su se pojavili na Američkom zemljištu, bio je Baron Ivan Isusovac, koji se bio posvetio za mnogo godina misionarskom radu ondje gdje je sada New Mexico. On umre god. 1680. u novoj zemlji. Izmegju drugih misionara koji su došli za njim, bijaše Ferdinand Komšak, poznat pod ime- nom ,Gonzales“, koji je 1730 godine došao u Mexico, istraživao južnu Kaliforniju i objelodanio zemljovid, kako se misli prvi ovog dijela zemlje. Pošto su godine 1849. stigle prve vijesti o na- lazu zlata v Kaliforniji, Hrvati iz Dalmacije, putujući na malim lagjama, dolažahu da s nama dijele naša bogatstva. Poslije godine 1880 Jugoslaveni počeše dolaziti u velikom broju u Sjedinjene Države i prema popisu stanovništva od godine 1920 bilo ih je ovdje 408.973. Drži se da ih je ovdje sada 650.000. Osobito je zanimljivo da je San Francisko bio mjesto, u ko- jemu su pokrenute napredne radnje Jugoslavena, premda je tri četvrtine useljenika i njihovih potomaka zaposleno u tvornicama i u rudnicima u državama. UNA Te smao istočno od Kalifornije. Njihovo prvo bratstvo organi-. jj; zovalo se je tu godine 1851., a njihova prva novina u ovoj zemlji izašla je godine 1884 u sjevernom glav-- nom gradu., Danas izlazi u Sjedinjenim Državama četrdeset i šest jugoslavenskih listova od kojih šest: dnevnika. Sad se poklanja mnogo pažnje prosvjeti i sve centralne organizacije potiču svoje članove da prime američko podanstvo. . KE sreo