Poštarina plaćena u gotovu.

S Si i

/ i

 

Br. 4

RE
DUBROVNIK, 19. oktobra 1926.

Ž i ; ===> = — 10/ Oh 4

 

su

God. VII.

 

Naro

dna Svije

 

 

(Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,

Hrvati smo.

Sa kulturnim pravcem hrvatskog kulturnog slavlja
u Dubrovniku nijesmo se mogli složiti. Sumnjali smo,
a sumnjamo još i danas, da li će ovo slavlje imati
kakvih posljedica u kulturnom i ekonomskom pridig-
nuću hrvatstva u Dubrovniku i okolici. Po svemu nam
izgleda, da će ono ostati slično raketi, koja zasvijetli,
pukne i utrne se.

Sasvim tim mi: smo se veselili onako velebnoj
afirmaciji hrvatstva Dubrovnika, veselili smo se, jer
smo vigjeli, koliki se napori čine da se Dubrovniku
oduzme njegov pravi nacijonalni karakter, On je hrvatski,
pa trudio se i g. Paležanski u »Pravdi« beogradskoj
i g. I. P. u »Slozi« mostarsko- dubrovačkoj da mu dadu
drugi karakter i drugo obilježje.

Dubrovnik je hrvatski. On će to svoje hrvatstvo
uvijek isticati i maglasivati, još jače, čim više budu
neki elementi to njegovo hrvatstvo prikazivati nekakvom
ausirijanštinom. On će uprav radi toga ostati uporno
hrvatskim, jer, kada bi se odrekao svoga hrvatstva u
ovim danima, on bi dao prava onima, kojima je hr-
vaistvo austrijanština. Jer, mi smo svijesni, da smo
baš u ovim danima, kada se na hrvatstvo toliko na-
pada, dužni više nego ikada da s ponosom branimo

čast hrvatskog imena i svijetlu prošlost povijesti hr-
vatskog naroda.

Priiikom ove hrvatske kulturne proslave, neka su
dubrovačka društva izdala javni proglas, u kome su
pozivali gragjanstvo, da bojkotira ovu proslavu. Od
devet društava, koliko mam se čini, da je potpisalo
ovaj proglas, četiri su društva sa srpskim imenom. Oni
su pozvali na bojkot gragjane dubrovačke u ime ju-
goslavenstva. Mi ne znamo po kojoj logici se moglo
desili to, da društva, koja nose srpsko ime mogu da
prolestuju proti jednoj hrvalskoj kulturnoj proslavi u
ime jugoslavenstva i borbe protiv separatizmu. Oni su
mogli protestovati, ali samo i samo u ime srpstva.

Za ovakovo mišljenje služi nam dokazom okruž-
nica, koja je upućena mnogim Srbima u Dalmaciji, a
koju je, megju ostalima potpisao i potpresjednik Skup-
štine g. dr. N. Subotić. U toj se okružnici pozivlje
na osnivanje Zadruge Srba Privrednika u Šibeniku, te
se u obrazloženju kaže, da je Srpstvo u sjevernoj
Dalmaciji u pogibelji, da jedna oblast od 60.000 srp-
skog življa živi bez ijednog novčanog zavoda, pa je
srpstvo prepušteno na milost i nemilost ,tugjinu“.
Dalje se kaže, da se ovdje na pragu svjetskog tržišta
mora osjetiti ista moč i sila srpstva, kao i na boj-
nom polju, ovdje treba da se čuje odjek srpske kulture,
trgovine, industrije i zanata. Na koncu ih se pozivlje

da svakako dogju na dogovor ,o daljem radu Srpstva

na obalama Jadrana“.

Evo kako misle neki Srbi o Jugoslavenstvu. Njima
je hrvatstvo ,tugje“, mi smo im ,tugjini“, a ne braća.
Oni traže, da se ovdje mora osjetiti ista moć i sila
srpska, kao i na bojnom polju. I njima to nije sepa-
ratizam, to je za njih propagiranje državotvorne ideje.
Mi bi smo željeli vidjeti što bi se dogodilo jednom
hrvatskom političaru, koji bi stavio svoj potpis na
pismo, u kome bi se Srbi nazivali tugjincima. Ali eto
pod firmom narodnog jedinstva nekim ljudima je kod
nas dozvoljeno Hrvate mazivljati i tugjincima.

, Upravo radi ovakvog stava nekih Srba, Hrvati
moraju još jače da se ckupe oko crveno-bijelo-plavog
simbola. Svi Hrvati, a osobito dalmatinski Hrvati mo-
raju. da ostanu vijerni svome hrvatstvu, da sačuvaju
historijski nacijonalni karakter Dalmacije. Kupeći se
oko hrvatstva i. ostajući vijerni hrvatstvu, mi ćemo
poslužiti interesima cjelokupne nacije i države, Videći
našu čvrstu i neslomljivu volju da budemo i osta-
nemo Hrvati, ovakvi Stbi će morati da obuzdaju svoje
prohtjeve, pomirit će se sa činjenicama. To izmirenje
sa činjenicama sa srpske strane jedino je kadro da
donese mir, slogu i konsolidaciju ovoj zemlji. Jer bez
sporazuma nema sloge, a bez priznanja onog starog
pravila ,unicuique suum“ nema sporazuma. Naše hr-
vatstvo nije iz mržnje ni inata, naše hrvatstvo je osjećaj,

duboki osjećaj pripadnosti jednoj kulturi, jednom na-

rodu sa časnom, slavnom i dugom prošlošću. Taj osjećaj

  

 

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

nije smetao Hrvate, da sa oduševljenjem prigju ovoj
državi i da povežu svoju sudbinu sa sudbinom braće
Slovenaca i Srba. Oni i danas ostaju vijerni tom svom
idealu i cijela borba Hrvata je upravljena samo na to,
da izvojuju sebi ravnopravni položaj u ovoj državi,
kako bi mogli da nastane slobodno izgragjivanje svoje
nacijonalne, kulturne i ekonomske individualnosti.
Jer bili smo i ostajemo Hrvati !

 

Vjera i politika.
(Govor Dr. Hohnjeca na nar. zboru u Velesovu
kod Kranja, 3. X. 1926.)

11, Protuvjerske stranke izrabljuju politiku proti vjeri
ima škodu crkve. Nama pak kao vijernim i doslijednim
kršćanima pripada dužnost, da uredimo odnošaje megju
vjerom i politikom u tom smislu, da ostvarimo sklad
megju političkim načelima i moralnim propisima naše
crkve. Nikada ne smijemo potvrditi krivo mnijenje, da
je dvostruk moral: jedan za privatno, drugi za javno
življenje. Za sav je čovječji život isti moral, isti su
moralni propisi, koje čovjek pozna ili svojim razumom,
ili nadnaravnom svijetlošću objave, i koji uregjuju odno-
šaj čovjeka spram Boga, bližnjega i države, koji se
prama teme ne mogu ni od politike razlučiti. U tom
su smislu značajne riječi Napoleona L. koji je 5. juna
1880. rekao u Milanu :

»Nijedno društvo ne može opstojati bez morala,
a morala nema bez religije. | zato samo religija daje
državi tvrdu i trajnu potporu«.

Ako preporučamo harmoniju megju vjerom i po-
litikom, tim ne tvrdimo, da se svo političko pitanje
mora promatrati u luči vjere. Ima mnogo političkih
poslova, koji se ne dadu urediti po crkvenim načelima,
jer ne spadaju na vjersko pclje.

Seljak ne obragjuje svoga polia samo po kate-
kizmu. Kad bito radio bio bi smiješan. Katekizam ne
uči, kako treba zemlju orati, krčiti, gnojiti, sijati itd.
To uči razum i iskustvo. Iz toga opet ne slijedi, da
je katekizam nepotrebit. On uči seljaka, da u nedjelju
ne smije obragjivati zemlju, da mne smije prisvojiti
tugju zemlju, da seu radu nesmije srditi i proklinjati,
da ga u djelovanju mora voditi ljubav prema Bogu,
sebi i iskrajemu, da mora u svem postupati pravo i
pošteno. Kako bi bilo nepametno, kada bi se dao vo-
diti samo od katekizma, tako bi bilo krivo i slabo,
kad bi kod svakog djelovanja potpuno zanemario
vjerske istine.

Slično je sa državom i politikom. Isukrst nije
zato došao na svijet, da nas uči nauk o državi,
politici, gospodarstvu itd. Zalo ima čovjek luč razuma.

.Bez objave Božje možemo spoznati odakle i što je

država, koja joj je svrha, što vodi toj svrsi, a što joj
škodi. Iz toga ne slijedi, da se državniku i političaru
ne treba obazirati na vjeru i njezin nauk, Vjera uči,
da država nije sama sebi svrhom, već da je sredstvo
koje ima čovjeku služiti, da postigne svoj konačni
nadnaravni cilj. Vjera potvrgjuje to, što već razum nči,
da je naime državni auktoritet i vlast dana pojedinim
ljudima ne za vlastitu korist, već na dobrobit državljana
i da su pred Bogom i svojom savješću odgovorni za
to, kako se tim služe. Budući da je moral prava i jaka
podloga države, morala pak nije bez religije, mora
država onu ustanovu, kojoj po Božjoj volji pripadaju
vjerske i moralne stvari t. j. crkvu priznati, njene pra-
vice braniti, podupirati ju i priskrbiti moć, da se izvrši
onaj crkveni nauk i propisi, koji spadaju na državno
područje, osobito, što se tiče škole i odgoja naroda,
zakonite veze megju kršćanima i pravima kršćanske
obitelji.

Što vrijedi za pojedine političare, još više vrijedi
za političke stranke. Stranke su orugje, sredstvo za
ostvarenje političkih ideja u dosegu političkih ciljeva.

Pojedinac to ne može doseći, zato se mora združiti s '

istemišljenicima, u akcijsku bojnu organizaciju. Za
kršćane, koji drže do svoje vjere, njenih dužnosti i
pravica, mjesto je samo u strankama sa kršćanskim
programom. Ako se pridruže drugim strankama, ne
ravnaju se dosljedno u smislu kršćanstva. Takove
stranke nije stverila crkva, niti je za njih crkvena vlast

za odbor ,NARODNE SVIJESTI“
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare (zast. I. Birimiša) — Dubrovnik

urednik :
Antun FIe

Vlasnik - izdavač -
— Dubrovnik.

u ićem odgovorna. Crkvena je vlast, osobito rimski
papa, više puta otklonio i zabranio poistovješćivanje
političke stranke sa katoličkom crkvom.

Političke su stranke aulonomne političke tvore-
vine, koje su u čisto političkim pitanjima potpuuo
neodvisne.

Naša je stranka, stranka kršćanske slobode. I
uprav nas ta sloboda nadahnuje, da podupiremo crkvene
predstojnike, rimskoga papu i naše biskupe u borbi
za katoličke ideale, pravice crkve i ljudskog društva.
Ta borba je plemenita i preporuča je duboko svijest
sinovske dužnosti. Protivnici takovo djelovanje nazivlju
klerikalizmom. No mi se ne bojimo. Naša je stranka
uvijek zauzimala za obranu vjerskih svetinja našeg
naroda, pa će i u buduće. Ona je bila, a bit će i u
baduće u prvim redovima u borbi za kršćansku školu,
za prava roditelja i katoličke crkve ma odgoju djece
i omladine. Ona je uvijek stajala na braniku za te-
melje kršćanske obitelji, za sakramentalnu zakonitu
svezu, Mi branimo i čuvamo vjerske svetinje našeg
naroda zato, jer je to bivstveni dio slovenske i hrvatske
individualnosti.

 

Progoni naših učitelja u Italiji.

Tiranski pritisak fašističkih elemenata nad našim
učiteljima u ltaliji dosegao je vrhunac. Talijanski mi-
nistar prosvjete Fedele, kojemu se stolica drma, da se
uzdrži na mjestu i ulaska fašizmu, latio se okrutnoga
sredstva: poslužio se zakonom, koji daje ministrima
pravo, da otpuste svakoga službenika, čije ,djelovanje
u službi ili izvan nje ne daje potpuno jamstvo za svi-
jesno ispunjavanje dužnosti, ili se službenik ne slaže
s političkim smjernicama vlade“.

Tako je sada primilo oko 30 slovenačkih i hrvat-
skih učitelja obavijest od ministra prosvjete, da je
uveden proti njima otpusni postupak. Trajanje ovoga
postupka znade.:se protegnuti i cijelu godinu, a da
kroz to vrijeme učitelji ne primaju plaće i skapavaju,
premda zakom nalaže, da se disciplinarna istraga ima
da završi“pozitivnim ili negativnim uspjehom najdalje
za tri" mjeseaa. | čitava istraga završi brutalnim pro-
gonima, nedostojnim jednoga kullurnoga naroda.

Od 800 slovenskih i hrvatskih učitelja iz 1918.
godine ima ih sada oko 400!

Ovo tiransko nasilje, koje ide za potpunim otu-
gjivanjem našega življa, prelazi svaku granicu. I sve
se to dogagja u doba tobožnjih ozbiljnih prijateljskih
ponuda sa strane Italije, u doba zloglasnih konvencija.

 

Jugoslaveni kao zapadni pioniri.

Amerikanski tjednik ,The Argonaut“ donosi pod

gornjim naslovom ovaj članak :

U jednom skorašnjem izdanju ,lInterpretera“, pe-
riodičnog lista, koji se bavi pitanjima useljenika u
Sjedinjenim Državama, utvrgjeno je da je daleki zapad
rano privlačio Hrvate, Srbe i Slovence, plemena koja
su sada ujedinjena pod imenom Jugoslavena, kao ne-
zavisan narod. Megju prvima, koji su se pojavili na
Američkom zemljištu, bio je Baron Ivan Isusovac, koji
se bio posvetio za mnogo godina misionarskom radu
ondje gdje je sada New Mexico. On umre god. 1680.
u novoj zemlji. Izmegju drugih misionara koji su došli
za njim, bijaše Ferdinand Komšak, poznat pod ime-
nom ,Gonzales“, koji je 1730 godine došao u Mexico,
istraživao južnu Kaliforniju i objelodanio zemljovid,
kako se misli prvi ovog dijela zemlje.

Pošto su godine 1849. stigle prve vijesti o na-
lazu zlata v Kaliforniji, Hrvati iz Dalmacije, putujući
na malim lagjama, dolažahu da s nama dijele naša
bogatstva. Poslije godine 1880 Jugoslaveni počeše
dolaziti u velikom broju u Sjedinjene Države i prema
popisu stanovništva od godine 1920 bilo ih je ovdje
408.973. Drži se da ih je ovdje sada 650.000. Osobito
je zanimljivo da je San Francisko bio mjesto, u ko-
jemu su pokrenute napredne radnje Jugoslavena,
premda je tri četvrtine useljenika i njihovih potomaka
zaposleno u tvornicama i u rudnicima u državama.

 

 

UNA Te

 

smao

istočno od Kalifornije. Njihovo prvo bratstvo organi-. jj;

zovalo se je tu godine 1851., a njihova prva novina
u ovoj zemlji izašla je godine 1884 u sjevernom glav--
nom gradu., Danas izlazi u Sjedinjenim Državama
četrdeset i šest jugoslavenskih listova od kojih šest:

dnevnika. Sad se poklanja mnogo pažnje prosvjeti i
sve centralne organizacije potiču svoje članove da

prime američko podanstvo. .

 

 

KE sreo