Poštarina plaćena

 

 

ZN
DUBROVNIK, 21. decembra 1926.

God. VIII.

 

Narodni

 

svije

 

 

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava boo (ici: Hrv. Tiskare,

Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.

Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

 

za odbor
Tisak Bia UREE De rast. I EO — Dubrovnik

Vlasnik - izdavač - urednik :

»NARODNE SVIJESTI“ Antun F1& — Dubrovnik.

 

| Rodio nam se je Spasitelj... !

Istog dana, kad je čovječanstvo moralno palo
u osobi prvog čovjeka, bilo je obećano i spasenje.
Mnogo je vijekova prošlo, dok se je rodio sin
One, koja je satrla zmiji glavu. Uvrijegjeni Stvoritelj
htio je, da čovjek sam zavapije pomoć, nakon što je
|spoznao svoju slabost i nevolju.

1 zbilja dugotrajno vrijeme kušnje pokazalo je,
|što može čovjek sam svojim naravnim silama. Prorok
Izaija opisuje žalosno stanje čovječanstva prije Mesi-
ljina dolaska. Gorčina tišti svačije srce. Zemlja je
lpusta, gradovi pašnjaci ognja, kraljuje posvuda rat,
|koji sije razdor. Sionska kći zapuštena plače u puštoj
|samoći, što su je prouzročili neprijatelji kao ono u
Sodomi i Gomori,

Usred sve nevolje diže se ipak glas nade, koji
rasvijetljuje i razveseljuje. Proroci svraćaju pozornost
naroda na-obečunje, dano u raju zemaljskome i kažu :
| Obečano nam je Dijete sa žezlom u ruci, a zove se
,Čudnovati, Savjetnik, Bog, Jaki, Otac budućega
vijeka, Knez Mira, koji treba da sjedi na Davidovu
|prijestolju“. Doći će slstoka sjaj vječne svjetlosti,
Sunce pravde i obasjat će one, koji sjede u tminama
li u sjeni smrti.

Upirući pogled u Zaira vidim gdje dolazi
Onaj, koji je sila Božja i oblak, što pokriva zemlju.
: Pogiite mu u susret i pitajte ga: Jesi li Ti onaj,
\roji će vladati narodom Izraelovim ? — ,Pogjite i
|recite Iwanu što ste vigieli: slijepi vide, hromi idu“,
|— Došao je dakle Onaj, kojega su željeli narodi.

|WUživaj i veseli se Sione !
l: ** %

   
 
 
  
   
 
 
 
   
   
  
 
   
   
  
   
   
   
   
 

 

4

__Prašle_jascirijeme čekanja i došao je Božić.
| Spasitelj se je rodio. Angjeli veselo pjevaju, radosno
\| čovječanstvo klanja se Novorogjenomu.

Tamni je oblak pao. Pokazala se je nebeska
| vedrina. Oci su u limbu uzigrali, a Mudraci s Istoka
| došli da se poklone Isusu, kralju svijeta,

| A mi? — Gospodin je i za nas došao. Sada
| dolazi da se svojem milosti rodi u našim srcima te
| ih očisti od grijeha i učvrsti u ljubavi prama Njemu.
| A kasnije će doći na koncu svijeta, da sudi čo-
1  wječanstvu i dade _Svakome. od. Mo za nje-

| gova djelaa V. B.

Prošlogodišnja izdanja društva sv. Jer
| mogu još članovi dobiti, jer društvo ima na skladištu
još lanjskih knjiga. Iznimno još za ovu godinu i knjige
prošle godine daju se članovima samo uz člansk
polu) cijenu. Tako se može dobiti Život Isusov“ od
Dr. Wimera 1. dio za samih 12 Din. (knjiž. cijena 24
AD »Božji Vitez“ (I. dio života sv. Frana) isto Za

in.
, Jeronima kod Dubrov. Hrvat. Tiskare. _ uo
srne

 

  

o

 

Ko želi nek se obrati na povjereništvo društva,

U izbore!

Uzunović-Radićeva vlada, kad je raspisala oblasne
izbore, mislila je, da je narod tako izmoren, da veći-
nom neće pristupiti izbornim kutijama. Megjutim svi
hrvatski izbornici moraju dobro znati, da im se 23. si-
ječnja pruža prilika, da osude dosadašnji centralistički
sistem vladanja i_jalovu Radićevu politiku. Ko ostane
kod kuće, za toga bi centralisti punim pravom mogli
dokazivati, da je zadovoljan sa svime, što se danas
dogagja. Od prošlih izbora izbornici su ljuto izvarani,
Njihovo su povjerenje zlo upotrijebili ljudi, koji su
pošli u izbore s programom, koji nijesu mislili nikada
izvršiti, Ogroman moralni kapital narodnoga povjere-
nja potratila je jedna stranka, koju vodi nekoliko po-
litičkih bankrotera.

Hoće li narod priznati, da odobrava ovu izbornu
prevaru ? Hoće li i dalje dati povjerenje ljudima, koji
su pali na koljena pred centralistima i protivnicima
hrvatskoga naroda ?

Od posljednih izbora potraćen je i ogroman ka-
pital narodnoga novca. Svuda se osjeća.teška gospo-
datska kriza. Danas se nalaze u nevolji i seljaci i
ogromna većina školovanih ljudi. Znamo da se mno-
žina novca u državi nije smanjila. Znamo, da je novac
dobio veću vrijednost nego što ju je imao nekada.
Kako to onda, da je bijeda svih narednih slojeva
sve veća ?

Vijeće Hrvatske Pučke Stranke u Zagrebu nagla-

' silo je s pravom, da je glavni uzrok narodnoj bijedi

centralizam. Izneseno je na vidjelo, koliko su , zaradili“
pojedini ljudi kod posredovanja za državu. Izneseno je
na vidjelo, što su .zaslužile pojedine porodice u  sre-
dištu dižave na račun cijeloga naroda. Sav narodni
novac teče kroz džepove i kroz ruke maloga broja
ljudi, koji onda otimaju zaslužbu i ugled cijelome
narodu. Sve to može da bude zato, jer su neki ljudi
dobili previše, a drugi su centri narodnoga života o-
pljačkani i osugjeni ma zakržljavanje.

Imamo li još snage, da dignemo svoj glas za
pravdu i ravnopravnost ? Imamo li još snage, da po-
kažemo svoje nezadovoljstvo s dosadašnjom centrali-
stičkom politikom ? Uvjereni smo, da hrvatski izbornici
imadu te snage u obilnoj mjeri. I ako se radi samo
o izborima za oblasne skupštine, ipak je dan 23. si-
ječnja važan za cio hrvatski narod, jer nam se na taj
dan pruža prilika, da osudimo politiku prevare i pljač-
kanja te da pokažemo cijelom svijetu, da hoćemo nove
prilike i potpunu preran za e RNA i sve krajeve
u državi. Na dan-283 ae s=sloga svi za
kandidate, Ha ske Pučke ak Se

 

 

Proslava jubileja su. rana U dna

(Od našeg beogradskog izvjestitelja)
Dostojno je i vecma svečano proslavljena 700
godišnjica smrti sv. Frane u glavnom gradu Jugosla-
vije. Svečanost je trajala 4 dana: od nedjelje 3. dec.
do srijede 8. dec., blagdan Bezgrješnog Začeća pokro-
viteljice franjevačkog reda.

U subolu na 4. dec. izišao je »Glasnik kat. crkve
u Beogradu« u svečanom ruhu sa slikoin sv. Frane i
novog franj. manastira u Beogradu. U njemu je bio
poziv na učestvovanje u proslavi i program svečanosti.
U 11/2 u nedj. 5. dec. preko tihe sv. Mise držao je
na irancuskom jeziku starješina ovdašnjih Asumpcio-
nista P. Privot Bellard govor za inostrance ob evoj
proslavi.

U crkvi Krista Kralja. U nedj. 3. dec. uvečer
otvorio je svečanost kan. O. Petar Vlašić govorom:
Tko je bio sv. Frano“. Slijedio je pontifikalni blagoslov.

U ponedj. 6. dec. u 9 s. bila je svečana Misa u
čast sv. Frama za talijansku koloniju u Beogradu. Pri-
sustvovelo je korporativno italij. poslanstvo i mekoji
Italijanci nastanjeni u Beogradu, kao i drugi vjernici.
Misu je otpjevao Mgr. Alfred Pacini, tajnik Apost.
Nuncijature, a iza Evangjelja držao je govor na tali-
janskom jeziku O. P. Vlašić. — Uveče je držao govor
kan. O. Krsto Belamarić: ,Sv. Franjo reformator u
Kristu“. Iza toga svečani blagoslov.

Utorak 7. dec. pjevao je svečanu Misu Mgr. Aug.
Gecan, gen. vikar beogr. Nadb., a uveče držao govor
i blagoslov kan. Dr. Vjekoslav Vagner. Predmet go-
gora: ,Sv. Franjo i razni staleži“.

Na blagdan Bezgrj. Začeća u? s. bila je sv. Misa
za Trećorece, koju je čitao njihov upravitelj O. Vlašić,
a preko koje su se svi Trećoreci i Trećoredice priče-
stile. U 8 s. imala je zajedničku Misu i Pričest sva
srednjoškolska i universitetska kat. omladinu. Sv. Misu
je čitao. i sv. Pričest podijelio Ni. Preuzv, Apostolski
Nuncij Mgs. H. Pellegrinetti uz asistenciju svećenika.
U 10 s. bio je svečani pontifikal beogr. Nadbiskupa
O. Rafa Rodića, preko kojeg je isti držao govor
o štovanju sv. Frana i iranj. Reda prema Bezgrješnoj
Djevici.

Otvor franj. manastira. Odmah iza Pontifikalne
Mise otišlo se u Bregalničku ulicu br. 20, gdje je sve-
čano otvoren novi franj. manastir i blagoslovljena pri-
vremena kapelica sv. Antuna. Otvor samostana i bla-
goslov kapelice obavio je preuzv. Apostolski Nuncij
u nazočnosti Nadbiskupa i njegovog Konsistorija, ve
beogradskog kat. svećenstva, bosanskog i hrva

   

 

 

 

 

 

      
 
  
 
  
  
  
  
 
  
   
    
 
 
   
  
 
 
  
  
 
  

orsrommmv ii

Vjeruj, s spasit ćete Vjera o

Badnji je dan poslije podne. Vedri hladni zimski
an. Sunce se spušta zalazu i sav horizont otsjeva u
\plavo- grimiznom sjaju. More tiho i nečujno oplakuje
\izglodanu i mahovinom obraslu svoju hridinastu ogradu
|— kraj. — Povjetarac tiho opahuje grančicam bora i
mpresa. i lagano se gubi i iščezava kao prolazna
ena zalazećeg sunca. Sve je u nekoj zimskoj uspa-
anki, zastrto hladnim plaštom. Dim se diže iz grad-
kih dimnjaka i povrh grada tvori prozirnu sivu ko-
trenu, — imaglu. Katkad se čuje trom puške-trom-
|buna, što naviješta dolazak Božića. Tamo s morske
pučine bližaju se jedrenjače sa bijelim svojim jedrima,
poput labudova i svako hiti u svoj kraj, da mornare
\ldovede do njihovih dragih; gdje ih čeka — Božić. —
Daleko na istoku bijele se visoka brda pokrita snijegom.
ore, otoci, kopna sa svojim osebinama pružaju divnu
panoramu ljudskom oku, koje u prirodi motri nešto
ičanstvena i čovjek stane zapanjen, te se divi mu-
rom, svemožnom Tvorcu svemira.

= Na Gracu, na drvenoj klupi, sjedi poznata go-
pogja Eleonora. — Sjedi, ali regbi da sav taj krasni
dubrovački krajolik na nju ne čini nikakvog utiska.
zadubla u-dušu svoju i prebire prošle uspomene.
inom joj puknu pred očima prošle uspomene,

 

 

oriai Uzdah pun značenja, kojega ne može da shvati
svako ljudsko srce. Š

— Koliko je prošlo toga — govoraše nečujno
sama sobom — mnogo je toga prošlo, što sada du-
boko dira moju dušu. Pa sve ode, — sve progje.u
nepovrat. Dogjoh sa sjevera na topli jug, da tu sišem
mladost života. Moja je mašta plivala u carstvu priča.
I moj je život jedna priča, ali nažalost realna priča,
burnog života moga — priča nemilih uspomenu.

— Ko da zasiti moje mladenačke snove ? Ko što
neštasni leptir leti od cvijeta do cvijeta, da se napoji
slatkog nektara, tako sam i ja letjela od zabave do
zabave, od užitka do užitka. Ali se zasititi nikad nije-
sam mogla. Uvijek neko neugodno čuvstvo, neko ne-
zadovoljstvo pratilo je moje tobožnje najsretnije časove
uživanja i slasti. — I baš to nezadovoljstvo bacalo
me je ponovno iz jednog vrtloga u drugi, iz eks-
trema u ekstrem. Žegjala sam, al se uapojiti nijesam
mogla. Svijet mi je pružao svoje raskošne dvore sa
oazama boli i tuge. I to sve bijaše fata morgana
mojega žića. i

- — Da se smirim, upokojim, odabrah muža, ali
muža sasvim drugih nazora od svojih. — On je shvaćao
život kakav jest. Njegovi vjerski nazori njega su upo-

 kojavali. iro je svoj stalni cilj i k njemu je nepoko-

provincijala, OO. Asumpcionista, rektora Sveuč šta
i IT O“ pasta za zube je e rektora sveučilišta P. Popovića, pok drž. Savjela
mm=msgQirlruzdahne-ixduboki“o"še" lizdah vine iz  lebivo koracao. I bio je zadovoljan. Za je put

k vječnosti i tim: putem moramo ravno koraceii, da
dogjemo kluci spasa. Vjera je luč, koja nam svi etli
na tom putu“. — To je bio njegov aksiom života

— A ja?! — Vjerska čuvstva izgubih u mlači-
načkoj dobi života ovoga. — Ko mornar bez vjetre-
njače na uzburkanom moru, iako ja lutah svjetskom
tamom. Osjećah da mi nešto fali, ali sama ne znali
što. — Gledah mnoge duše kako s pouzdanjem dižu
oči k Nebu i tu traže utjehu. To za mene bijaše. smi-
ješno, nepojmivo, ali doista bijaše tako.

— Muž spokojno usne u Gospodinu — blago
i tiho umre s angjeoskim posmjehom. — Zadnja nje-
gova riječ bijaše : , Eleonora, vjeruj, spasit će te Vjera I“

— I od tada počeh misliti i promišljati o Vjeri.
Vjera me je spasila.

Najednom se prene ko iza sna. Sunce je već
bilo zašlo. Mrak je spuštao svoje crne sjene, a elek-
trične su žarulje rasvjetlivale grad. Čuje zvona, koja
su vjernike zvale na Božićnju Večernju. Ustane i ravno
krene krkvi. Služba bijaše započela. — Ne progje
dugo i sva crkva ozvanjaše od skladnoglasnog pjevanja :
»U sei vrijeme godišta“.

Svrši i služba Božja, a ona sva ushićena od ra-
dosti i veselja hvaljaše Bogu, koji joj je povratio Vjeru,
koja je sada na Božić čini sretnom i zadovoljnom,
. a u sebi šaputaše pjev angjela : ,Slava Bogu na visini,
a na zemlji mir ljudima dobre volje le L. Totić.

a