Poštarina plaćena ZN DUBROVNIK, 21. decembra 1926. God. VIII. Narodni svije PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava boo (ici: Hrv. Tiskare, Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. za odbor Tisak Bia UREE De rast. I EO — Dubrovnik Vlasnik - izdavač - urednik : »NARODNE SVIJESTI“ Antun F1& — Dubrovnik. | Rodio nam se je Spasitelj... ! Istog dana, kad je čovječanstvo moralno palo u osobi prvog čovjeka, bilo je obećano i spasenje. Mnogo je vijekova prošlo, dok se je rodio sin One, koja je satrla zmiji glavu. Uvrijegjeni Stvoritelj htio je, da čovjek sam zavapije pomoć, nakon što je |spoznao svoju slabost i nevolju. 1 zbilja dugotrajno vrijeme kušnje pokazalo je, |što može čovjek sam svojim naravnim silama. Prorok Izaija opisuje žalosno stanje čovječanstva prije Mesi- ljina dolaska. Gorčina tišti svačije srce. Zemlja je lpusta, gradovi pašnjaci ognja, kraljuje posvuda rat, |koji sije razdor. Sionska kći zapuštena plače u puštoj |samoći, što su je prouzročili neprijatelji kao ono u Sodomi i Gomori, Usred sve nevolje diže se ipak glas nade, koji rasvijetljuje i razveseljuje. Proroci svraćaju pozornost naroda na-obečunje, dano u raju zemaljskome i kažu : | Obečano nam je Dijete sa žezlom u ruci, a zove se ,Čudnovati, Savjetnik, Bog, Jaki, Otac budućega vijeka, Knez Mira, koji treba da sjedi na Davidovu |prijestolju“. Doći će slstoka sjaj vječne svjetlosti, Sunce pravde i obasjat će one, koji sjede u tminama li u sjeni smrti. Upirući pogled u Zaira vidim gdje dolazi Onaj, koji je sila Božja i oblak, što pokriva zemlju. : Pogiite mu u susret i pitajte ga: Jesi li Ti onaj, \roji će vladati narodom Izraelovim ? — ,Pogjite i |recite Iwanu što ste vigieli: slijepi vide, hromi idu“, |— Došao je dakle Onaj, kojega su željeli narodi. |WUživaj i veseli se Sione ! l: ** % 4 __Prašle_jascirijeme čekanja i došao je Božić. | Spasitelj se je rodio. Angjeli veselo pjevaju, radosno \| čovječanstvo klanja se Novorogjenomu. Tamni je oblak pao. Pokazala se je nebeska | vedrina. Oci su u limbu uzigrali, a Mudraci s Istoka | došli da se poklone Isusu, kralju svijeta, | A mi? — Gospodin je i za nas došao. Sada | dolazi da se svojem milosti rodi u našim srcima te | ih očisti od grijeha i učvrsti u ljubavi prama Njemu. | A kasnije će doći na koncu svijeta, da sudi čo- 1 wječanstvu i dade _Svakome. od. Mo za nje- | gova djelaa V. B. Prošlogodišnja izdanja društva sv. Jer | mogu još članovi dobiti, jer društvo ima na skladištu još lanjskih knjiga. Iznimno još za ovu godinu i knjige prošle godine daju se članovima samo uz člansk polu) cijenu. Tako se može dobiti Život Isusov“ od Dr. Wimera 1. dio za samih 12 Din. (knjiž. cijena 24 AD »Božji Vitez“ (I. dio života sv. Frana) isto Za in. , Jeronima kod Dubrov. Hrvat. Tiskare. _ uo srne o Ko želi nek se obrati na povjereništvo društva, U izbore! Uzunović-Radićeva vlada, kad je raspisala oblasne izbore, mislila je, da je narod tako izmoren, da veći- nom neće pristupiti izbornim kutijama. Megjutim svi hrvatski izbornici moraju dobro znati, da im se 23. si- ječnja pruža prilika, da osude dosadašnji centralistički sistem vladanja i_jalovu Radićevu politiku. Ko ostane kod kuće, za toga bi centralisti punim pravom mogli dokazivati, da je zadovoljan sa svime, što se danas dogagja. Od prošlih izbora izbornici su ljuto izvarani, Njihovo su povjerenje zlo upotrijebili ljudi, koji su pošli u izbore s programom, koji nijesu mislili nikada izvršiti, Ogroman moralni kapital narodnoga povjere- nja potratila je jedna stranka, koju vodi nekoliko po- litičkih bankrotera. Hoće li narod priznati, da odobrava ovu izbornu prevaru ? Hoće li i dalje dati povjerenje ljudima, koji su pali na koljena pred centralistima i protivnicima hrvatskoga naroda ? Od posljednih izbora potraćen je i ogroman ka- pital narodnoga novca. Svuda se osjeća.teška gospo- datska kriza. Danas se nalaze u nevolji i seljaci i ogromna većina školovanih ljudi. Znamo da se mno- žina novca u državi nije smanjila. Znamo, da je novac dobio veću vrijednost nego što ju je imao nekada. Kako to onda, da je bijeda svih narednih slojeva sve veća ? Vijeće Hrvatske Pučke Stranke u Zagrebu nagla- ' silo je s pravom, da je glavni uzrok narodnoj bijedi centralizam. Izneseno je na vidjelo, koliko su , zaradili“ pojedini ljudi kod posredovanja za državu. Izneseno je na vidjelo, što su .zaslužile pojedine porodice u sre- dištu dižave na račun cijeloga naroda. Sav narodni novac teče kroz džepove i kroz ruke maloga broja ljudi, koji onda otimaju zaslužbu i ugled cijelome narodu. Sve to može da bude zato, jer su neki ljudi dobili previše, a drugi su centri narodnoga života o- pljačkani i osugjeni ma zakržljavanje. Imamo li još snage, da dignemo svoj glas za pravdu i ravnopravnost ? Imamo li još snage, da po- kažemo svoje nezadovoljstvo s dosadašnjom centrali- stičkom politikom ? Uvjereni smo, da hrvatski izbornici imadu te snage u obilnoj mjeri. I ako se radi samo o izborima za oblasne skupštine, ipak je dan 23. si- ječnja važan za cio hrvatski narod, jer nam se na taj dan pruža prilika, da osudimo politiku prevare i pljač- kanja te da pokažemo cijelom svijetu, da hoćemo nove prilike i potpunu preran za e RNA i sve krajeve u državi. Na dan-283 ae s=sloga svi za kandidate, Ha ske Pučke ak Se Proslava jubileja su. rana U dna (Od našeg beogradskog izvjestitelja) Dostojno je i vecma svečano proslavljena 700 godišnjica smrti sv. Frane u glavnom gradu Jugosla- vije. Svečanost je trajala 4 dana: od nedjelje 3. dec. do srijede 8. dec., blagdan Bezgrješnog Začeća pokro- viteljice franjevačkog reda. U subolu na 4. dec. izišao je »Glasnik kat. crkve u Beogradu« u svečanom ruhu sa slikoin sv. Frane i novog franj. manastira u Beogradu. U njemu je bio poziv na učestvovanje u proslavi i program svečanosti. U 11/2 u nedj. 5. dec. preko tihe sv. Mise držao je na irancuskom jeziku starješina ovdašnjih Asumpcio- nista P. Privot Bellard govor za inostrance ob evoj proslavi. U crkvi Krista Kralja. U nedj. 3. dec. uvečer otvorio je svečanost kan. O. Petar Vlašić govorom: Tko je bio sv. Frano“. Slijedio je pontifikalni blagoslov. U ponedj. 6. dec. u 9 s. bila je svečana Misa u čast sv. Frama za talijansku koloniju u Beogradu. Pri- sustvovelo je korporativno italij. poslanstvo i mekoji Italijanci nastanjeni u Beogradu, kao i drugi vjernici. Misu je otpjevao Mgr. Alfred Pacini, tajnik Apost. Nuncijature, a iza Evangjelja držao je govor na tali- janskom jeziku O. P. Vlašić. — Uveče je držao govor kan. O. Krsto Belamarić: ,Sv. Franjo reformator u Kristu“. Iza toga svečani blagoslov. Utorak 7. dec. pjevao je svečanu Misu Mgr. Aug. Gecan, gen. vikar beogr. Nadb., a uveče držao govor i blagoslov kan. Dr. Vjekoslav Vagner. Predmet go- gora: ,Sv. Franjo i razni staleži“. Na blagdan Bezgrj. Začeća u? s. bila je sv. Misa za Trećorece, koju je čitao njihov upravitelj O. Vlašić, a preko koje su se svi Trećoreci i Trećoredice priče- stile. U 8 s. imala je zajedničku Misu i Pričest sva srednjoškolska i universitetska kat. omladinu. Sv. Misu je čitao. i sv. Pričest podijelio Ni. Preuzv, Apostolski Nuncij Mgs. H. Pellegrinetti uz asistenciju svećenika. U 10 s. bio je svečani pontifikal beogr. Nadbiskupa O. Rafa Rodića, preko kojeg je isti držao govor o štovanju sv. Frana i iranj. Reda prema Bezgrješnoj Djevici. Otvor franj. manastira. Odmah iza Pontifikalne Mise otišlo se u Bregalničku ulicu br. 20, gdje je sve- čano otvoren novi franj. manastir i blagoslovljena pri- vremena kapelica sv. Antuna. Otvor samostana i bla- goslov kapelice obavio je preuzv. Apostolski Nuncij u nazočnosti Nadbiskupa i njegovog Konsistorija, ve beogradskog kat. svećenstva, bosanskog i hrva orsrommmv ii Vjeruj, s spasit ćete Vjera o Badnji je dan poslije podne. Vedri hladni zimski an. Sunce se spušta zalazu i sav horizont otsjeva u \plavo- grimiznom sjaju. More tiho i nečujno oplakuje \izglodanu i mahovinom obraslu svoju hridinastu ogradu |— kraj. — Povjetarac tiho opahuje grančicam bora i mpresa. i lagano se gubi i iščezava kao prolazna ena zalazećeg sunca. Sve je u nekoj zimskoj uspa- anki, zastrto hladnim plaštom. Dim se diže iz grad- kih dimnjaka i povrh grada tvori prozirnu sivu ko- trenu, — imaglu. Katkad se čuje trom puške-trom- |buna, što naviješta dolazak Božića. Tamo s morske pučine bližaju se jedrenjače sa bijelim svojim jedrima, poput labudova i svako hiti u svoj kraj, da mornare \ldovede do njihovih dragih; gdje ih čeka — Božić. — Daleko na istoku bijele se visoka brda pokrita snijegom. ore, otoci, kopna sa svojim osebinama pružaju divnu panoramu ljudskom oku, koje u prirodi motri nešto ičanstvena i čovjek stane zapanjen, te se divi mu- rom, svemožnom Tvorcu svemira. = Na Gracu, na drvenoj klupi, sjedi poznata go- pogja Eleonora. — Sjedi, ali regbi da sav taj krasni dubrovački krajolik na nju ne čini nikakvog utiska. zadubla u-dušu svoju i prebire prošle uspomene. inom joj puknu pred očima prošle uspomene, oriai Uzdah pun značenja, kojega ne može da shvati svako ljudsko srce. Š — Koliko je prošlo toga — govoraše nečujno sama sobom — mnogo je toga prošlo, što sada du- boko dira moju dušu. Pa sve ode, — sve progje.u nepovrat. Dogjoh sa sjevera na topli jug, da tu sišem mladost života. Moja je mašta plivala u carstvu priča. I moj je život jedna priča, ali nažalost realna priča, burnog života moga — priča nemilih uspomenu. — Ko da zasiti moje mladenačke snove ? Ko što neštasni leptir leti od cvijeta do cvijeta, da se napoji slatkog nektara, tako sam i ja letjela od zabave do zabave, od užitka do užitka. Ali se zasititi nikad nije- sam mogla. Uvijek neko neugodno čuvstvo, neko ne- zadovoljstvo pratilo je moje tobožnje najsretnije časove uživanja i slasti. — I baš to nezadovoljstvo bacalo me je ponovno iz jednog vrtloga u drugi, iz eks- trema u ekstrem. Žegjala sam, al se uapojiti nijesam mogla. Svijet mi je pružao svoje raskošne dvore sa oazama boli i tuge. I to sve bijaše fata morgana mojega žića. i - — Da se smirim, upokojim, odabrah muža, ali muža sasvim drugih nazora od svojih. — On je shvaćao život kakav jest. Njegovi vjerski nazori njega su upo- kojavali. iro je svoj stalni cilj i k njemu je nepoko- provincijala, OO. Asumpcionista, rektora Sveuč šta i IT O“ pasta za zube je e rektora sveučilišta P. Popovića, pok drž. Savjela mm=msgQirlruzdahne-ixduboki“o"še" lizdah vine iz lebivo koracao. I bio je zadovoljan. Za je put k vječnosti i tim: putem moramo ravno koraceii, da dogjemo kluci spasa. Vjera je luč, koja nam svi etli na tom putu“. — To je bio njegov aksiom života — A ja?! — Vjerska čuvstva izgubih u mlači- načkoj dobi života ovoga. — Ko mornar bez vjetre- njače na uzburkanom moru, iako ja lutah svjetskom tamom. Osjećah da mi nešto fali, ali sama ne znali što. — Gledah mnoge duše kako s pouzdanjem dižu oči k Nebu i tu traže utjehu. To za mene bijaše. smi- ješno, nepojmivo, ali doista bijaše tako. — Muž spokojno usne u Gospodinu — blago i tiho umre s angjeoskim posmjehom. — Zadnja nje- gova riječ bijaše : , Eleonora, vjeruj, spasit će te Vjera I“ — I od tada počeh misliti i promišljati o Vjeri. Vjera me je spasila. Najednom se prene ko iza sna. Sunce je već bilo zašlo. Mrak je spuštao svoje crne sjene, a elek- trične su žarulje rasvjetlivale grad. Čuje zvona, koja su vjernike zvale na Božićnju Večernju. Ustane i ravno krene krkvi. Služba bijaše započela. — Ne progje dugo i sva crkva ozvanjaše od skladnoglasnog pjevanja : »U sei vrijeme godišta“. Svrši i služba Božja, a ona sva ushićena od ra- dosti i veselja hvaljaše Bogu, koji joj je povratio Vjeru, koja je sada na Božić čini sretnom i zadovoljnom, . a u sebi šaputaše pjev angjela : ,Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima dobre volje le L. Totić. a