Dubrovnik 18. rujna 1919.
Cijena Je listu sa donašanjem , u Kuću ili poštom do “konca Za zahvale i priopćena plaća se IK petil-redak. — Oglasi
ove godine K 10.— , 80 para petit-redak. — Odgovorni urednik N. Fantela.
— Plativo i uluživo u Dubrovniku — tAAini Vlasništvo Odbor Narodne _Svijesti. — Tisak Dubrovačke
ćeva ul. 290. Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare, Pojedini broj 60 paild Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju, — i
RE
Pravedni društveni poredak.
Malo: je ljudi, koji su danas potpuno za-
dovoljni sa svojim položajem u ljudskom društvu.
Biti će doduše pojedinaca, kod kojih je ta tužba
neopravdana, jer se kod njih kaq i kod svakog
čovjeka javlja samo prirodni zakon, koji čovjeka
goni sve na više i ma više, a koji je i dobar,
jer je uzrok svakog napretka. No ako idemo po
našim selima, ako zavirimo u zabitne ulice gra-
dova, opazili ćemo, da je većinom to mnezado-
voljstvo gotovo potpuno opravdano, jer neki
ulažu mnogo truda, a malo im taj trud nosi ko-
risti. Uzrok je tomu društvena nejednakost če-
sto prouzrokovana izrabljivanjem. Ljudi nikad
ne će biti svi jednaki, jer ih niti priroda nije
jednakim stvorila, ali svim ljudima mora biti o-
sigurano, da mogu i uz ne prenaporan rad sebe
i svoju obitelj pristojno uzdržavati. ak <
Državu, koju tek stvaramo, moramo tak
uredili, da ovom nezadovoljstvu ne bude-uzroka,
Da seo postigne nauka nam pruža raznih načina.
Dobro nam je barem po imenu poznati ko-
munizam, Što hoće komunisti ? Oni hoće, da sve
ono, šlo radja nekim plodom, postane državnim,
a po tom i općim vlasništvom. Oni hoće da sve
tvornice i sve zemljište bude državno, a po tom
da svi budemo radnici u državnim radnjama i.
za io primamo svi jednaku plaću. Ovo bi do:
duše bilo vrlo lijepo, aii je drugo pitanje, da li
se to dade i provesti. Poznato je da čovjek naj-
radije radi te najviše pomnje uloži onda, kada
radi za sebe i svoju obitelj. Kada bi netko znao,
da će dobiti istu nagradu, pa radio on više ili
manje, dopro ili zlo, nastojat će da se što ma-
nje trudi. Seljak će sigurno najsavjesnije raditi,
kad radi na svome i za sebe. Komunisti hoće
dakle da sve bude državno, a pojedinci da budu
samo strojevi. Ali kako komunisti dolaze do to-
ga? Iz povijesti znamo, da se je komunizam
razvio samo kao ustuk proti tako zvanom gos-
podarskom liberalizmu. Gospodarski liberalizam
veli, da se moraju pustit svakome slobodne ruke.
To je dakle ono što je i do sada vrijedilo. No
što se dogadja? Dogadja se, da onaj, koji ima
mnogo sleće još i više, a onaj koji ima malo
izgubi i ono malo što ima. Evo primjera: veliki
se trgovci slože i pokupuju n. pr. sve žito, što
se nalazi u jednoj državi i sprave ga u svoje
hambare. Najedanput nemia na tržištima žita, pa
mu cijene vrlo poskoče, Tek sada, kad su cijene
poskočile, veliki trgovci prodaju žito, te zasluže
za malo dana i uz malo (truda silne novce. Da-
kle ni potpuna sloboda rije dobra, jer radja ka-
pitalizmom, t. j. gomilanjem novaca u.rukama
nekolicine, Preveliko pak bogatsvo jednih uzro-
kuje veliko siromaštvo dnigih, jer nitko ne može
svojim trudom previše zaslužiti, a da drugog ne
ošteti. Ne smije se pustili potpuna sloboda po-
jedincu, ali se ne smije ni oduzeti vlasništvo
malim posjednicima, jer svakomu treba da je
slobodno zaradjivati koliko može, ali da ne o-
ošteti time drugoga.
U našem društvu treba razviti više smisla
za pravicu, više žara za bratsku ljubav, da se
može urediti pravedni društveni poredak, koji će
zadovoljiti sve staleže. Takvom pravednom dru-
štvenom poretku vode. jedino prokusana načela
solidarizma.
Imperijalizam.
Promatrač današnjeg svijetskog stanja, pa
odnosno i našeg, dolazi do raznih zaključaka,
prama tome, s kojeg stanovišta promatra svijet-
sku evoluciju i naše prilike. Mi ćemo iznijeti
svoje mišljenje, s kojim se možda ne će svak
slagati. Naravno, nije moguće, da svak jednako
misli i da jednako shvaća razvoj pojedinih stvari.
Razni su nazori, razna mišljenja i razno shvaća-
rije. Borilo se 2 ovo svjetskom rati sscdozine
kom: dolje imperijalizam | sloboda malim naro-
dima | Borba je bila strahovita, žrtve ogromne,
dok ne jekne glas iz Amerike i Wilson proglasi
svojih 14 tačaka. Sve je za to bilo oduševljeno,
barem kod potlačenih naroda. Borba se je po-
dvostručila i pod tim uvjetima mira masa se je
elektrizirala za borbu i pobjedu. Slaveni poba-
caše oružje, jer se nijesu htjeli više boriti za
svoje ropstvo. Uslijed toga centralne vlasti klo-
nuše, nasta slom, primirje.
No što vidimo za tim? Kad su mali i po-
tlačeni narodi mislili, da su oslobodjeni, da im
je granuo dan slobodnog disanja, eto opet im-
perijalizma, da se igra i ugrožava tu slobodu u
svoje sebične svrhe.
Ne idimo daleko, pogledajmo na našu do-
movinu. U ime imperijalizma hoće, da nas opet
rastrgaju, hoće, da nam otmu biser naše države,
Narodu momu.
. Mi se rodismo zdravih slavenskih oči, na
koje zlogodicama, u dugu vremenu, pade »mre-
na«, pa obnevidjesmo. Rodio si se Jugoslaven,
a sila tudjinska pokrila ti svijest velom. Slijep-
ljelu dodje stručnjak doktor, pa mu skine mrenu
s oči, tako i nama Junak Mrkonjić operiro oči,
srce, dušu, pa progledasmo, uvidjesmo, — osvi-
jestismo se. Uvede nas u svijetlo slobodna dana.
Još su ti možda oči slabe. Ali, kad ti se očinji
vid učvrsti i priučiš se snalaziti u slobodi, u ko-
(| ioj dosle nikad nijesi bio, pogledati ćeš veselo
u lik one starine, koja ugrabi tiranski skiptar i
Tebi ga u ruke povrati. Blagosivljat ćeš majku,
koja ga rodila, — a to je i tvoja majka; blago-
sivljat ćeš zemlju, koja ga dala, — a to je tvo-
| ja — i stope, kuda je kročio. Ne zaboravi, da
| si ljudima svoga roda Bodinu, Hercegu Stjepa-
|| nu, Tomaševiću, Pavloviću, Sankoviću, Sandalju,
Viševiću, Dušanu sagove prostirao, duplijere pa-
lio, put cvijećem posipao, da ih primiš i zagrliš
ko svoj svoga brata rodjenoga. S
Sve što sada govoriš i misliš, to je izlijev
tvoje nepokvarene, neizgubljene duše, pa ja ra-
zumijem, kako ti je teško, da ti danas mora biti
(Svršetak). :
druga svijest nego do juče. Teško ti je, jer ne
shvaćaš, jer ti je istina bila skrivena, pa si go-
vorio ono, što su te drugi naučili i oni jadni
silovani, primorani, jer je zli Udes tako Htio.
Mnogi su tvojilibolji sinovi od boli suze lili, ali
su ih gutali pred Udesom. Sada, kada se je di-
gao Junak od junaka, pa otjerao taj Udes, po-
gledaj samo svoje ruke, — nemaju lisičina ; pri-
gni se, — nemaš negve na koljenima ; maši se za
vrat, — rie sapinje te ljuto gvoždje. Ne vučeš
za sobom ropske lance; vjeruj i zvek ćeš njihov
zaboraviti. Digni oči put nebeskih visina, pa ćeš
opaziti kolo slavenskih vila, te pletu lovor vi-
jence svojim Junacima, .kojima ćeš ti sam ujag-
mice glave ovjenčati.
Zdrav si, jak i bistar, opet velju, ko što je
zdrav, jak i bistar tvoj cvijet, tvoja djeca, koju meni
u ruke daješ. 'Ja ću ih, dajem ti riječ, i moji
drugovi oplemeniti budeći u njima pravu narod-
nu svijest, koja će samom riječi »gradjanin sam
Jugoslavenski« oriti zidine Jerihove.
Ti prihvati svoje pero — ralo i moti-
ku, — a ja ću svoje, pa da zajedno! poradimo.
do podignuća domovine,, što nam je tudjinac
umištio. ;
Tvoj učo M. K.
viši dio naše kršne, ali divne Dalmacije — naše
otoke, more. Promislite, za šačicu tobožnjih Ta-
lijana, i par naših izroda, hoće, da nam otrgnit
iz naravnog sklopa naših zemalja pojedine gra-
dove i otoke, te da to budu oaze za prekomor-
sku propagandu, uzroci vječnog nemira i borbe.
Pravda zahtjeva i naš je patnički vapaj, da
nam se dade, što je naše, tudjeg .ne tražimo.
Nek se ne pravi na našem narodnoin tijelu rana,
koja će inače uvijek krvariti, dok potpuno ne
iscijeli i oslobodi se od nametnika. Želja za od-
mazdom bi uvijek buktila u svakom jugoslaven-
skom srcu, kad bi se pokušalo, da nam se ne-
što oduzme, što je naše, što je krv naše krvi.
Trijeznija politika našeg prekomorskog susjeda
to uvidja i svjetuje svoje državnike, da ne po-
sižu za tudjim, što bi mogli jednom skupo pla-
titi. Fanatizam pak i imperijalizam ne popušta
milom, ali hoće, ako Bog da, silom, ne uvide li
ti imperijaliste na vrijeme kud su krivo zabro-
dili, te se ne opamete.
Kad bi mogućnici u Parizu gledali na pra-
vednost, odavna bi naše pitanje bilo riješeno ;
reklo bi se nezasitnicima tudjeg zemljišta : Nek
uzme svak svoje i povuče se na vlastite granice
u svoju kuću; ne izazivljimo nove ratove, dajmo
svakome, što ga po pravu pripada. U najgorem
slučaju pustimo, nek narod sam bira, ne name-
ćimo nikome ropstva, svakome je draga sloboda.
Ali mi čekamo i čekamo; dok mnogi još' stra-
daju gore nego za vrijeme rata i uzdišu za svo-
jom slobodom.
Mi tako shvaćamo naš današnji neugodni
položaj i uvidjamo, da je jedino onda moguće
riješenje ovako zapletene svjetske krize, te i na-
šeg pitanja kad se ispune potpuno one riječi:
Potpuna sloboda svakome narodu.
Novi politički zapletaji.
U prošlom smo broju našeg lista izrazili
nadu, da će ipak jednom doći do neke sredje-
nosti u nutrašnjosti naše države. Izgledalo je,
da će doći do koalicijonog ministarstva, u kojem
će biti zastupane skoro sve veće stranke, Prego-
vori su izmedju dviju najvećih stranaka radikala
i demokrata bili došli dotle, da je već bila iz-
nesena listina novih ministara. Prema toj je li-
stini imao bit zastupan u ministarstvu demokrat-
ski, radikalni, socijalistički i jugoslavenski klub.
Jugoslavenski je klub naime bio stvorio zaklju-
čak, da će stupiti u ministarstvo samo onda,
ako se inedjusobno sporazume demokrati i ra-
dikali. Medjutim socijalisti nijesu htjeli da stupe
u ministarstvo, ako će u nj osim radikala doći
i jugoslavenski klub. Demokrati su imali sada
birati dali će stupiti u kabinet s jugoslavenskim
ili socijalističkim klubom. I oni su voljeli soci-
jaliste te su njih izabrali, a isključili jugoslav.
klub. -— Kada je to vidio vodja radikala Stojan
Protić, poslao je pismo min. presjedniku g. Da-
vidoviću u kojem mu javlja, da radikalni klub
ne može stupiti u vladu s demokratima, jer vidi
da se s njima ne dade skupa raditi, te kako iz-
gleda misle na izigravanje. :
Sada opet imademo: krizu. Narodno pred-
stavništvo ne može raditi, jer demokrati i soci-
jaliste sami nemaju toliko zastupnika, koliko bi
bilo potrebno, da parlamenat može stvarati za-
ključke. Ministarstvo je stoga odstupilo, te smo evo
opet kroz vrlo kratko ;vrijeme ostali bez
vlade. I dok vidimo, da je maš vanjski položaj