| i Su 2 skoro očajan, te da nam mirovna ' konferencija narivava vrlo nepovoljne uvjete, mi se unutra još > gvadjamo. Medju nama ima doduše raznih mi- šljenja, ali ima i mora biti takodjer čvrsla volja, da krvavo stečenu slobodu sačuvamo. Ima dakle neki temelj na kom možemo svi raditi skupa, samo ne smiju da nam stranački interesi budu preči od općenarodnih. Račlika je, izgleda u tom, kako da se uprava uredi cen- iralistički ili ,deceutralistički. Kako da se to pi- tanje riješi ? Vrlo lako, ako ima samo dobre vo- lje. Pošto je ovo narodno predstavništvo samo privremeno i nitko nije ua nj od naroda biran, nek s&, dok traje ovo stanje, švaka stranka u vladu primi, a i u pokrajinskim vladama nek se raz- dijele mjesta tako, da svaka stranka bude zastu- pana. A kada se provedu izbori, tada će narod odlučiti, kako da uredimo svoju državu. Dopisi. Iz općine Stona. Kad je preokret nastao nijesmo mogli, da se snadjemo u pivi mah. Nijesmo imali nikoga ko bi nas uputio u stvar današnjeg položaja. Slušali smo razne spjeve s raznih strana, ali pravo stanje stvari nijesmo mogli, da upoznamo. Samo da nas omrče našao se meki delija izdavši najpogrdniju pjesmu proti nama. Ni jed- na poštena duša nije se našla, koja bi nam bila predočila sadašnji naš položaj jedinstvene drža- ve, u kojoj će sva tri plemena imati jednaka prava, da i mi dušom i tijelom uz nju pristanemo. Sa raznih strana nam se pripovijedalo svega i svačesa, a o našem lijepom Hrvatskom imenu ni spomena, kano da je od jednom iščezlo i u ponoru se izgubilo. Ropstva nam je previše bilo, a u sadašnjoj našoj slobodnoj i jedinstvenoj dr- žavi Hrvata, Srba i Slovenaca, nadamo se osje- titi onu slobodu, za kojom smo uvijek čezuuli, o čemu će znati i nekoja gospoda u Stonu. Kakovo pouzdarijč, da imamo sada u neku gospodu stonjsku, suvišno je pisati i govoriti, jer odavna zapustiše i zapostavljahu naš mali narod. Za preokreta daleko bijahu, mjesto da nam prijateljski kažu što jest. Mi jesmo i ostajemo Hrvati. Kao takovi hoćemo zajedničku državu s našom najbližom braćom Srbima i Slovencima u nadi, da će se poštivali svačije ime i jednako pravo. O uredjenju naše države uvjerio mas je bratski nam pripovijedajuć kapetan srpske voj- ske, koji je bio u našoj sredini. Dao Bog, da iako bude, kako nam je on lijepo razložio. U našem krugu gledat ćemo uvijek rado samo ljude poštene, koji misle i čine dobro na- šoj zajedničkoj državi, pa i nama samima, a ne nametljivce, koji bi nas i slobodu u ponor str- moglavili. — Jr: nam preostaje, da zamolimo kr. Kotarsko Poglavarstvo, te bi se zauzelo za riješenje naših ljudi, koji su još pritvoreni. Nek im se ne uzme u veliki grijeh, što učiniše. Mnogi i mnogi su bili zvani, da stipe medju narod i islinu kažu, tumačeći im naš i! žaj, ali na ža- lost su se predaleko držali. \4ć bi želili, da slo- boda naša bude opet ropstvo. — Skup općinara stonjskih. Kotor. Nešto o javnom čudoredju. Govoriti danas o javnom ćudoredju za mnoge jizgleda besmisli- ca. Ta cijelo je društvo u moralnom pogledu teško nastradalo. To jest istina, ali je istina i to, da svi is- kreni prijatelji društva moraju iz petnih žila na- stojati, da se te prilike poprave. To traži i ljubav do kršćanskog morala i zdravi ipatriolizam. Kod nas je u Kotoru i u Boki u pogledu javnog ću- doredja naopako, kao i drugdje. Uzak dodir, što ga je pučanstvo tijekom rata imalo s vojskom, a napose sa časništvom, mnogo je tomu dopri- nio. Nešto ambicija, nešto strast, a neš!o interes djelovaše tako, da je naš svijet bacio pod noge zdrava moralna načela i pustio se pustoj ašice u vrtlog strasti. To ponapose vrijedi za Žensku mla- a NARODNA SVIJEST dež. Uslijed posvemašnjeg pomanjkanja dobra i temeljita uzgoja sa strane obitelji, a napose maj- ke, naše djevojke nemaju one obzirnosti u dru- štvenom općenju, koja karakteriše djevojku, do- bro uzgojenu. Po svim kutovima i kutićima grad- skih ulica i bašća naći ćeš ih, gdje uprav pro- stački dolaze u dodir sa svakim bez razlike. Ne samo da majke to ne priječe, nego pače sma- iraju za veću čast, što više kavalira imaju njihove kćeri, pa bili kakvi bili. Iz najludjih djetinskih godina računaju na udaju,.a pri tomu malo paze + na zahtjeve morala, vjere i! dobra uzgoja. Po- svećuje se potpuna pažnja uzgoju tijela, a uz- goju duha nikakva. Koliko je loših tragova ostavio dodir s voj- skom, napose s talijanskom i francuskom, zna se dobro i vidi se u Kotoru, Mulu, Tivtu. Ovdje se govori, da Talijanci. provode u tom smjeru istu metodu, koju su nekad provodili auslrijski i njemački časnici na njihovu teriloriju. Baš kao da smo druga Austrija! Javne prostitutke poklopiše ovaj nesretni kraj. Tu skoro se jedan mladić, bivši učenik nau- tičke škole, pokušao ubiti radi jedne takove. Ču- jemo, da poduzimlje ovih dana poglavarstvo s općinom raciju protiv njih. Bilo bi i vrijeme, da naši upravnici već jednom ostave strančarenje, jer nijesu tu zato, da gone sve, što je u političkom obziru riepo- čudno njihovu protunarodnom, nemoralnom,“ ne- poštenom radikalnom fanatizmu, nego da veću pažnju posvete ovim ljutim društvenim ranama. Trebalo bi: napose poduzeti ozbiljne mjere, da se prepriječi na javnom kupalištu i oko njega kupanje golih dječaka i djevojčica, skupno ku- panje muške i ženske mladeži (tu se vide i. pro- stitutke skupa sa odraslim djacima), tim više, što se opaža, da mladići i iz boljih gradjanskih kuća nemaju toliko moralna osjećaja i ukusa, da oni sami te. prilike: urede. Možda je za ovu gedinu ovo zadnje kasno. Ne smije biti za drugu. Vruće preporučamo iipravamo mjesnih ško- la, da obzirom na vledai:, ka preduizmu oštre mjere, slične onima, što ih je mjesna djevoj. trgovačka škola preduzela hvalevrijedno (uprav- ijač gosp. Dr. Grbavčić) prošle godine. A u prvom redu i najviše treba da majke budu na svom mjestu, inače neće ni crkva ni škola mnogo uspjeti. Dobrota. (Lupeži.) Na Malu Gospu po noći pohodi nas četa lupeža iz ebližnje Crnegore namjerom, da nas opljačkaju. Prvu kuću, što ju pohodiše, je g. F. Mesora, komu odnesoše Kr. 1000. Zatim odoše do prof. Vicka Tripković, ali im on ju- nački odbrusi, pa odoše glavom bež ira. Po- kucaše na koncu i na vrata župnika VIč, Špira Perušina, zahtjevajući da im otvori kuću, jer da su oni patrulja, pa da se ne boji ničega. Do- sjetiv se on jadu, obeća im da će otvoriti vrata samo nek pričekaju dok se obuče. Medjutim po- leti do zvonika pa udri zvoni, a oni odma put pod noge, pa bjež. Na glas zvona odjeknuše puške, sleti se susjedstvo, dodje vojnička pomoć iz obliž- njeg sela Orahovca i Kotora, ali oni megjutim odmagliše. 9 Lepetane. Izazvani člankom nekojih u Kamenarima, izašlog u 4. broju »Naroda« u stupcu »Naši do- pisi«, ne toliko radi dopisnika i njegova društva, ali javnosti radi, odgovaramo im: Kotarsko poglavarstvo u Kotoru nije izdalo naredbu, da svaka kuća na rodjendan kralja Pe- tra mora biti okićena, nego poziv na pučanstvo, da okiti kuće, pripuštajući to volji svakog po- jedinca. Citirana naredba, selu Lepetane sasvim je nepoznata, jer da je bila dostavljena, bila bi jamačno i oglašena. : Dopisnik, izgleda; da je, u svom pretjera- nom patriotizmu zamijenio poziv općine kotorske sa poglavarstvenom naredbom. : NAS Što nam predbacuje, da smo za vrijeme Austrije za svaku svečanost i pobjedu kitili kuće i palili mužare, javno mu poručujemo, da je to prosta neistita, jer kod nas mije običaj kititi kuće niti na svetkovinu našeg pokrovitelja Sv. Aute. Pitamo ga, koje su zastave bile onog dana izvješene. u Kamenarima u ime braiske, sloge i poštovanja, i radi toga zašto je došlo do jednog incidenta ? Ko je ovoj apaliji kriv, nego oni, koji bra- ću Hrvate negiraju, i sve što je hrvatsko mrze, a o »Jugoslaviji« neće nili da čuju; smatraju se nekim privilegovanim elementom i hoće supre- .maciju nad Hrvalima i Slovencima, a to stoga što im je u duši drugi politički cilj. Kad im je do sloge, micra i bratske ljubavi, nek se iskažu dobrim primjerom, pa neka uz srpsku zastavu na svečanostima izvjese hrvatske i slovenske trobojke, pa mislimo da neće u tome zaostati ni Hrvati. Kad je u ove gusle zagudio i mi nategnu- smo žicu, pa ćemo da gudimo sve u četiri. Nek nam se dokaže, tko je od Lepetanaca kao privilegovani štićenik u mjestu, i tko je bio namješten kod raznih lokalnih formacija i tko je u sve pet trgovao; tko je od Lepelanaca na raz- nim mjestima bio zašlićen i koliko nas je kod kuće bilo za cijelo vrijeme rata l? Koliko su Lepetanci i lepetanski trgovčići za ralne zajme davali, i za iste se zauzimali i tom se prigodom isticali kao veliki patrioti ? Tko su bili Lepetanci ili Kamenarci i trgovci Ka- menarski ? Nek nam se bez okolišanja javno dokaže, koliko je Austrija prije rata potrošila u Lepeta- nima za popravke putova, potoka i voda it.d., a koliko investirala za radnje sela Kamenara u ta- kove svrhe? Tko je za vrijeme rata sa vojništvom živio, Lepetanci ili Kamenarci; jesu li neki Lepetanci ili Kamenarci živjeli .sa tvrtkama austrijskim i njihove filialke imali? ; Tko je prijateljevao sa bivšim austrijskim časnicima i društveno u kafanama općio. i za- bavljao se, Lepetanci ili Kamenarci ? Nota bene! famozni dopisniče, da nijedan Lepetanac nije bio intimus austrijskih generala, a osobito Varešanina i prijateljski ga dočekao i dopisivao se s njime. : Lepetane je malo mjesto, ali zapušteno je bilo i od bivše Austrije i od općine kotorske. Ove polemike nijesu prikladne u sadanje doba, ali se smatramo dužnim, da se izazivu odazovemo i ovoliko za danas dosta. Opaska Uredništva: Uvršćujemo nešto pokraćeno, a preporučujemo jednokrvnoj braći, da izbjegavaju nčkorisne polemike, te složno rade za zajedničku domovinu Jugoslaviju. Velaiuka, 15. rujna. (Ovogodišnja ljetina). Evo me g. Uredniče, | opet k vama sa kratkim vijestima. Ovoga puta. šaljem utješljive vijesti. Tiču se ovogodišnje /je- zine. Loza ponijela veoma dobro. Žiloždera je. doduše, uništila nešto vinograda, ali ono što je. ostalo urodilo obilato, groždje ostalo zdravo, kiša, koja došla po Veloj Gospi. doprinijela pu- no, da su jagode nabujale, pa se nadamo obil- noj jematvi, obilnijoj svakako nego lani. Počet. će se trgati oko 20 tek. Staro vino već se 'sve j rasprodalo. U zadnje vrijeme poskočile su cijene. vinu na 800 K po hektolitru. — Rod maslina je. loš, ali većina naroda ima ulja još od' lani, pa će nekako proći do druge godine. — Zeleni u obilju, ribe prilično, a i drugih potrepština ne. fali. Želimo samo, da nam odu netragom nemili | gosti Talijani i da u slobodnoj Jugoslaviji razvi-. | jemo našu milu hrvatsku troboju. Iz Rijeke Dubrovačke. Napokon imamo novog načelnika, gosp. Iva: Pelrovca, veleposjednika iz Mokošice. Gospar je: \Ivo bio i prije naš načelnik i zauzimao! se je za: općinu, pa se nadamo, da će i sada posvetit sve. 'svoje sile na dobro naroda, koji mu je povjerio upravu naše općine. GENS IS :