Ii &

Ukrajina. Silno uzbudjenje vlada u Ukra-
jini proli Rusima, koje je kadro, da još veći me-
ež prouzroči u nesretnom carstvu. General Dje-
njikin naredio, da se ukine ukrajinski jezik. a«
uvede ruski; nijedna se knjiga niti novina ne
smije tiskati u ukrajinskom jeziku, a natpisi na
dućanima, da se moradu zamijeniti s ruskim.
Inteligencija _je ukrajinska nemilosrdno progo-
mjena. Vidi se zbilja da smo Slaveni, da nas sve
medaće još ne opametiše. Žalosno zaista |

 

Dopisi.

Prčanj.
Svečanost male Gospe bila je:ove godine
proslavljena posebnim slavljem — prvi put u

slobodnoj domovini. Dok ostale crkve u Boki
trunu ili se zatvaraju, maša veličanstvena crkva
od jedne godine na drugu sve se više poljepšava,
što služi na diku mješćana a napose njihovog
župnika vIč. Doo N. Lukovića. U prvom redu
ima se njemu zahvaliti što se ove godine re-
staurirala kapela i napravile mnoge potrebite
radnje. Na svečanost je stigao i pukovnik Josi-
pović, prisustvovao je pontifikalu, a pri sveča-
nom banketu izrekao je divnu nazdravicu.

Na večer iza koncerta tivatske glazbe do-
godio se je žnačajan incidenat. —. Talijanske
trupe, koje su ostale iznenadjene nad manitesta-
cijom mjesta za Jugoslaviju, tražile su momenat,
da se umješaju u naše posle te pokažu, da su
oni tu tobož Sospodari. Uprav pred odlaskom
izletnika iz Tivta u povorci je jedan omladinac
zaviknuo »dolje imperijalizam I« našto ga je je-
dan talijanski narednik udario. Uslijed toga na-
stala je gungula, kojom prilikom izlemaše dva,
tri talijanska časnika i podčasnika. U isti tren se
pokazala spremna satnija tal. vojnika sa izvuče-
nim bodovima, te stala kundacima tjerati golo-
ruku svjetinu, koja se brzo adaljila. Palo je i
par hitaca iz samokresa. Poslije pola sata paro-
brod je s izletnicima odputovao uz svirku i psika-
nje te raketama pozdravljao zablenute Talijane
na obali.

 

8 Kotor.

(Zivinsko djelo talij. vojnika). Dne 16. pr.
mj. oko 7 sati večer, kad se je vraćao svojoj
kući odlični patriota Mirko Miletić rez. pom. po-
ručnik i kapetan trg. mornarice, navali na njega
iza ledja bodežima nekoliko talijanskih vojnika,
koji su bili sakriveni iza jedne medje kraj »tri
sesirice« na Pičanju. Začepivši usta zadadoše mu
osam udaraca, od kojih tri u srce a pet u glavu.
Par časova kasnije prošao je onuda s autom jug.
poručnik Ribica, te našao mučenika krvlju obli-
venog ležeći, dok su se razbojnici razbjegli. O
stvari je odmah, bilo obavješteno 'oružništvo, a
mrtvo tijelo bi prevezeno u vojnu bolnicu kraj
rada. Potraga za zločincima je u toku.

Vijest koja je svakoga potresla munjevitom
)rzinom se širila gradom. Svačigovo je srce bilo
rapunjeno bolnim gnjevom, a naše se vojnike
edva uzdržalo od osvete.

Na 18. tek. u 9 sati u jutro bio mu je im-
ozantan sprovod. Boka još nije doživila sličnog.
diljade naroda, mlado i staro, muško i žensko
e sva okolišna društva barjacima i odred voj-
iika i mornara našli su se na okupu da dadu
radnju poštu rodoljubu-mučeniku, a istodobno
Jolazu kletem neprijatelju, da je samo Hrvat,
Srbin, Slovenac ovdje gospodar. Nad grobom se
prostio u ime omladine g. A. Grbavčić, a u ime
ljegovih kolega jedan pomorski časnik. Za vri-
eme sprovoda bili su svi dućani zatvoreni, Ta-
ijanska vojska bila je u pripremi, dapače bojeći
e osvete, postaviše ma krovove i prozore nekih
uća strojne puške, koje se i danas vide.

Mučeniku Mirku slava | Ucviljenoj supruzi
advoje siročadi i ostaloj rodbini iskreno saučešćel

Orašac.

(Vjera, škola, učitelji). Na 7. tek. upozori
as župnik na atentat protiva vjere, kulture, na-
odne budućnosti i prava roditelja i naroda tim,
to nacrt osnove za srednje škole države SHS
aca iz viših razreda vjersku obuku, a za pučke
kole prešućuje vjerski značaj odgoja i slabi u-
ecaj dušobrižnika na školu, pak pozove oce
dnosno majke, da prosvjeduju proti tome i pročita
rosvjed, koga će im na kuću na potpis poslati.

Proti toj akciji učitelj u Komolcu g. Gašpar
ujak rodom iz Orašca, upre sve svoje sile, da

1

NARODNA _ SVIJEST

T

je osujeti. Prosvjed su medjutim potpisali svi oci
odnosno majke osim 10 njih, medju kojima vječni
borci za stolice općine inače pred presvijetlim
gorljivi katolici.

Isti g. učitelj napao je druga učitelja, koji
je kao roditelj potpisao prosvjed, pa ga kasnije
i prijavio  Uč. Savezu, kao da je počinio kakav
zločin! I u istinu uč. P. upozoruje učitelja, koji
brani roditeliska prava, na posljedice, ako ne
ustegne potpi$+$a prosvjeda.

Eto, župnik 'se muči, da u svoju župu do-
bije školu i učitelja, a učitelj goni župnika iz
škole, ne samo, nego prijeti drugu učitelju, ako
ne bude s njime solidaran proti župniku, da će
ga izbaciti iz svog društva.

Iz Stona.

(Neurednosti kod pošte).* Glavarom je po-
štanskog ureda u Slonu, a sada na dopustu,
svima nama i okolici osoba zbog svoje bahato-
sti i nekorektnog postupanja sa strankama do-
bro poznata. Neurednost na pošti i u razdavanju
pisama i brzojava ne može se više trpjeti. Raz-
davačica pošte je ujedno i služavka kod glavara
ureda. Podmirivši kućne poslove tek onda, po
svojoj volji, raznosi poštu i brzojave strankama.

Brzojavi se i expresna pisma ne uručuju
kad stignu 'već kad razdavačica ima vremena.
Pri razdavanju pošte dogodi se više puta, da
izmjeni adresate, a gdjekad se koje pismo i na
putu nadje, a kadkad znadu i u njezinom žepu
zaspati, pa poslije dva-tri dana stignu na odre-
djeno mjesto. Naša je strpljivost prekoračila sve
granice, te ako se za doba austrijske vlade mo-
glo i moralo podnositi samovolju pojedinih či-
novnika, to sada nije potrebno i molimo zemalj-
sku Vladu u Splitu, da čim prije stavi reda kod
našeg poštanskog Ureda. Molimo takodjer, da
čim prije bude dignuta s 'mjesta sadašnja raz-
davačica pošte, jer radi nje i njezina gospodara
pojedinci štetuju. Ovo ne pišemo zbog kakove
lične mržnje, nego zbog javnog interesa i ugleda
našeg poštanskog ureda. Stonjanin.

OV Uvršćujemo pod odgovornost dopisnika.
Osobjava.

Nedavno je bio ovdje svečani otvor »hrv.
čitaonice«. Iz Kune je došao mp. Don Božo De-
polo, upr. župe, koji je otpjevao svečanu misu,
a poslije sv. mise blagoslovio prostorije nove
čitaonice i držao prigodno slovo. Na podne je
bio zajednički svečani objed, preko kojega se je
sakupila lijepa svota novaca za društveni fond.
Svečanost se zaključila narodnim plesom.

Divno je bilo vidieti Osobjavce, gdje svi
kO jedna duša stupaju ipod jugoslavenskom za-
stavom do svoje čitaonice.

Narod je ovdje skroman i radišan; i premda
je jedan od najsiromašnijih odlomaka u općini,
ipak je u malo godina sagradio jednu od naj-
ljepših kapela u prostranoj župi Kune, onda.;po-
slije velikih zapreka dobio pučku školu i napokon
podigao sebi novu prosvjetuu ustanovu: čitao-
nicu. Duša ovog pokreta je vrijedni i zauzetni
mješćanin Jakov Garbin, koga je narod i birao
prvim svojim predsjednikom, a uz njega Ivo
Bezek, Mlade Osobjavke pod vodstvom zauzetne
učiteljice Marije pl. Finetti krasno iskitiše novu
čitaonicu. Uvjereni smo, da će Osobjavci svoju
čitaonicu držati na onoj visini, ma kojoj danas

mora da stoji. Mi joj to od svega srca želimo.

Dobrota.

Na dan mjesnog zaštitnika Sv. Mateja stupi
prvi put u javnost novo osnovano na poticaj
zauzetnog g. prof. Šprema, pjevačko-tamburaško
društvo »Zora«. Da je pjevanje i tamburanje o-
nako lijepo uspjelo, zahvaliti je neumornom zau-
zimanju gg. B. Milošević, Lj. Dabinović, B. Ra-
dimiri i P. Tomić. Osnutak je društva svakog
mještanina od srca obradovao, jer ne samo do-
bismo pjevačko-tamburaško društvo, koje će nas
češće znati zabaviti, već više s razloga, što se
ovim pruža našoj mladeži zgoda, da dobro upo-
trijebi svoje slobodno vrijeme. Nek živi i napre-
duje mlada »Zora«, bila vijesnicom boljih dana...!

 

Gradske vijesti.

Dubrovački akademičari za jugoslavensko
stapljanje. Na universitetu u Zagrebu postojala

su dugi niz godina dva potporna društva : hrvat-'

sko i srpsko. Kad dodjoše Slovenci, osnovano je

Siro,

i treće: slovensko. Prva godina slobode bila je
zadnja godina podijeljenosti. Da se manifestuje
težnja omladine za jedinstvenim Jugoslavenstvom,
stopljena su ova tri društva, i od početka ove
škol. godine postoji samo jedno: »Jugoslavensko
Akademsko Potporno društvo u Zagrebu.«
Dubrovački akademičari, okupljeni u »Jugosla-
venskom Akad. Klubu« u znak odobravatija_o-
vog zaključka poslaše ovih dana 300 (tristotine)
kruna na dar blagajni novog društva.

«Mensa academica“. U ponedjelnik se je
n večer sastalo omladinsko odaslanstvo triju mjes-
nih srednjih škola: realne gimnazije, nautike i
preparandija. Sastanku je, ga molbu djaka pri-
sustvovao lijep broj srednjoškolskih profesora.
Radilo se je o tom, da se povede akcija oko u-
temeljenja djačkog stola (»Mensa academlca«),
gdje bi naši srednjoškolci za umjerenu cijenu
imali potpunu dnevnu opskrbu. Izabran je u tu
svrhu uži odbor, koji će se proširiti pristupom
nekolicine članova izvanškolskog gradjanstva, a
u koji su za sada ušla po dva djaka i po jedan
profesor svakog srednjeg zavoda. Akciji će se,
pridružiti i mjesna trgovačka škola, netom se
ovih dana, u njoj preuzmu predavanja.

Hvalimo i odobravamo ovu plemenitu za-
misao i toplo preporučamo našim općinama, nov-
čanim i dobrotvornim institucijama i cijelom gra-
djanstvu, da uz glavnu vladinu pripomoć svi
skupa izdašnim doprinosima omoguće ostvarenje
i uzdržavanje ove ustanove, koja je, usred da-
našnje pretjerane skupoće, baš od prijeke nužde.
Pomozimo omladinu, uzdanicu našega naroda!

Predavanje. U ponedjelnik je u večer u
mjesnoj Sokolani gosp. Dr. Lujo Fouque držao,
pred prilično brojnom publikom, predavanje o
veneričnim bolestima za muškarce. Predavač je
lijepim jezikom i shvatljivim stilom u kratko
analizovao bitnost ove grozne zaraze i prikazao
njezine vanredno teške posljedice, a sve to pot-
krijepio zgodnim zornim srestvima. Poslije toga
je gosp. Dr. Filip Smolčić progovorio nekoliko
riječi o potrebi utemeljenja društva za uUnapre-
djenje i čuvanje narodnog zdravlja u našem gra-
du, i to obzirom na opću higijenu. Izvrsna je
ova misao i veoraa potrebita. Slična društva već
postoje u nekim gradovima naše mlade države,
pa zašto da u tako važnoj stvari Dubrovnik za-
ostane? — Po drugim su zemljama ukinute
javne kuće i strogo se pazi na noćne ptice, e da
se bar donekle doskoči raširenju ove zaraze, koja
je za vrijeme rata silnog maha zahvatila.

Medovićeva slika. Priznati naš umjetnik-
slikar mp. Celestin Medović poklonio je .svom
biskupu Dru. J. Marčeliću za njegov srebrni jn-
bilej lijepu sliku žalosne Majke Božje. Ova je
slika bila nedavno na umjetničkoj izložbi u Splje-
tu; sad je izložena u riznici, a kasnije će biti
pohranjena u moćniku stolne crkve.

Studija nam predočuje bl. Dj. Mariju pod
raspećem, od kojega se ne vide nego samo noge
do koljena.

Naš je već poznati majstor i ovdje veoma
lijepo obradio problem svjetlosti i tmine, a izraz
je glavne osobe od velikoga efekta.

Opažamo da fali sjena na glavi, i tako slika
gubi nešto od one plastičnosti, kojom še odlikuju
sve slike našeg umjetnika, ali se to može razu-
mjeti, što je ovo samo studija i to veoma dobro
uspjela.

Sa radošću čujemo, da se je naš umjetnik
u svom rodnom mjestu Kuni.sada oporavio i
da se opet prihvatio kista.

Ne bi li on sada_u slobodnoj Jugoslaviji
prenio svoj atelier u Dubrovnik, pak da bi to
bio početak slikarske škole, koja, : o se ima
Ni neka se otvori u Dubrovniku | /

 

XIvorni napadaj. U pretprošlom smo broju,
pod gornjim naslovom, donijeli vijest, da je dr.
A. Zuanić tvorno napao gosp. poglavara dra. J.
Perovića. U koliko smo doznali, gospodin je po-

«glavar bio napadnut zbog vršenja svoje službe.

Dr. je A. Zuanić poznati naš renegat talijanaš,
koji je za prevrata potpisao jedan apel na tali-
jansku okupatornu vlast, da zaposjedne svojim
trupama i Dubrovnik! — Čudimo se smjelosti
ovog individua, koji ne samo da je nesmetano
i izazovno šetao našim gradom, nego još i pro-

'stački napao naše vlasti zbog 'vršenja njihovih

izvaničnih dužnosti.

 

; POMORS

0. Obavlja sve bankovne transakcije na
Glavno Zastupstvo Željezne Industrije Zenica za Dalmaciju,

 

KA BANKA U

Ukamaćuje novac sa 4% i 41%, —

GRUŽU Lie

ije najkulatnije. — Kupuje i prodaje sve vrsti robe za svoj i tugi račun. 92. Q
Grčku. Albaniju i Italiju. (g)

 

 

 

\

 

Co kavi

 

 

: