Broi. arc Dubrovnik 26 studenoga 1919. = = em I : jena je Jistu sa aša ii š ca : go o po Cijena je listu sa Ski ER E poštom do konca Izlazi svake srijede ća Ra iu plaća se el petić redak. O O a 1 si s 8 gov: rni uredn “antela — Plativo i uluživo u Dubrovniku DANA EA a: Za Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Tisak Dubrovačke Uredništvo Kunićeva ul. 290. Uprava kod Dubr. Flrvat. Tiskare. I ojedini bi 9) 60 para Hrvatske Tiskare. — Rukopisi E e Gi Gu I. prosinca. Na obalama smo Mrtve Slobode sjedili i plokuli — sjećajući se ropske Slavije naše. Ruke i noge bile su nam sputane- debelim lancima — teški olovni križ pritiskao je k zem- lji šije naše. Žene naše bile su osramoćene, djeca naša odvedena u roblje — oganj naše sv. Lade bio je ugašen od barbarskih susjeda naših. Dolazili su k nama krvnici naši, koji su nam iskopali grob pod nogama, govoreći — za- pjevajle nam pjesmu slavsku, da zaigramo kolo svoje ! Mi da pjevamo zgazili duše naše? Osušile nam se prsti gusala za vas, : Prilijepio se jezik uz mebnice naše demo li vas pjevati usnama našima ! Slijepi smo. hodali svijetom, suraćali smo se u podrte: kolibe — da s Markovim pje- smama tješimo surobove svoje, vama — vama, koji ste ruke naše dirnu li se i Da pridižemo duše njihove, da pridigneiio \ čela njihova — dan uskrsnuća našega da je blizu. Cvijet naših bolnih grudi čulo je Nebo — diglo se na osvetu pogaženog roblja. Silnike je naše izbacilo sa prijestolja pod noge naše — nas je izmučene podiglo na prijestolje . . . Slavu svemožnome Nebu, slava velikim ju- < goslavenskim--Qcima i Sinovima, noji nijesu žalili krvi svoje — koji nam _ prigotoviše Taj teško očekivani Dan ! Sramota, prokletstvo izdajicama svima koji svijesno ruše dan ujedinje ja našega, koji okreću pogled svoj k Mamoni ili E- giptu — voleć novac i trbuh nego li Jugosla- viju našu ! Na kostima, na krvi palih junaka Slobode kunemo s. Tebi, Jugoslavijo, Majko — Ti ćeš biti naša pjesma, naš idejal do vijeka ! V. Glas maloga posjednika - o pitanju novca. Nema pitanja, koje danas više zanima ma- log posjednika-težaka, što je pitanje valute. Ovo je- pitanje na selu dnevni razgovor, jer težak u- vidja, da o dobrom riješenju ovog pitanja ovisi njegov opstanak i mapredak. Neiko će možda misliti, da težak nije sposoban da o ovom go- vori, ali težak ima zdrave oči i bistar razum, pa vidi, da će se za malog posjednika ovo pitanje nepovoljno riješiti. Stoga mi mali posjednici, koji sačinjavamo i uzdržavamo državu, tražimo da vlada vodi ra- čuna o interesima seljaštva u našoj zemlji, koja je agrarna, te tako uredi valutu, da ne bude te- žački stalež od toga najveću štetu, trpio. Traži- mo, da nam se omogući živjeti, da ostanemo živi i ne moramo opet pasti u dug i seliti u svijet. No naša vlada baš obratno radi, kao da želi najviše, da malog posjednika-težaka utiče. Kao'da naumice oteže sa uredjenjem valute, sa- mo da se što više nevaljalog novca uveze iz Madjarske i Austrije, pa onaj novac, što ima te- žak neka izgubi i onu vrijednost, što ju je imao. I sada kod novog biljegovauja, koje je naredjeno i pri kojem će se oduzimati 20%, najveće će gu- bit seljaci-težaci. Veliki su kapitalisti već uložili svoj novac tako, da oni pri biljegovanju ne će trpjeti. Mali pak posjednik drži svoju prištednju kod sebe za pokriće potreba kroz čitavu godinu. Trgovci su povisili odmah cijenu robi za 20% i tako ti, težače, plati sve. Težak, ako. i ima par hiljada kruna to je on dobio na rekviriranoj stoci, posudju, kotlovima, a.to će on sve trebat da opet kupi i ne samo to, nego i druge stvari, koje en kroz ovaj rat nije kupovao, kao odijelo, alat, bačve. Novca težaku dakle treba, čim se pri- like malo uređe, eli gospoda ministri toga ne znadu, kako će i znati, kad sela valjda ni vi- ajeli nijesu, nego moguće u vrijeme izbora. A niti parlamenta ne sazivlju, u kojem ima ba- rem nešto težaka iz Slovenije (pučke stranke) i koji bi ih mogli na to upozoriti, (nego sve ure- diuju po svojoj volji. Op. uredništva.) Što će biti sutra, kad težak bude morao da nabavi sve što mu treba, a ne bude imao no- vaca ? Kako će naša zemlja moći da napreduje ? Gospoda bi ministri ipak morali znati koja je korist domovini od slobodnog i dobro stoje- ćeg seljaštva a šteta od zaduženoga. Da je naša vlada u istinu narodna, uvažila bi narodne želje i to: 1. Zbog interesa malog posjednika imao bi se odredit odbitak pri biljegovanju samo iznad 4,000 K, a priznangama bi imala dati moć is- plaćivanja za poreze. 2. Budući narod nije kriv za loše pečatanje nema ni trpjeti posljedice, ako prikaže novac sa slabo čitljivim pečatom. a Novo se biljegovanje i ima provesti na na- čin, koji isključuje patvorenje. 4. Nakon sigurnog biljegovanja mali narod (me vidi razlog, da se krune zamjene s mepokri- werim dinarima, nego ako bude »al pari« t. j. dinar za krunu, jer nepokriveni dinar nema veće vrijednosti od nepokrivene krune. 9. Kad država bude u stanju izdati pokri- «vene dinare, nek se izmjene u razmjeru pokrića,* ali istodobno nek se vlada pobrine da i cijene svemu padu u istom razmjeru. 6. Za poboljšanje valute i drž. dohodaka nek se udari progresivni porez na one, koji su u ratu innogo stekli, na luksusne stvari, nek se podigne domaća proizvodnja i industrija, una- prijedi pomorstvo i popravi promet. Za konavoske težake . &# O iz Čilipa. Op. Uredništva. Naše je mišljenje, a i mišljenje je seljaka iz Slovenije, Hrvatske i Slavonije, koji su udruženi u »seljačkoj demokraciji: da se i kod konačnog uredjenja valute dade malim posjedaicima-težacima 1 dinar za 1 Krunu u iznosu od barem 10.000 do 20.000 Kr., da im se tako omogući, da pridignu svoje gospodarstvo i nabave potrebiti alat, bačve, kotlove i ostale moderne sprave potrebite za racijonalno gospodarstvo. Pokušaj dekristijanizacije naših škola. V. Još samo koju o ukinuću vjeronauka u višim razredima srednjih škola, i tim završa- vamo ovaj niz članaka, u kojima smo ukratko raščinili namjeru novih maučnih osnova. Kod srednjih škola osnova je jasna i iskrena, te čisto i bistro traži ukinuće vjeronauka u_ višim. razre- dima, dočim su načela' za marodne i učiteljske škole nekako puno obzirna, pak svoku krivicu nanešenu vjeri i crkvi hoće da 'opravdaju, kao da je to tobože učinieno iz ne*e ljubavi orema vjersko! stvari. Gdjekoja su bivša »gjačka. vijeća«- dačila ukinuće vjeronauka i eto im ministarstvo n:o- svjete došlo u susret novim svojim predlogom. Ako sutra gjaci zatraže još složnije i energičnije, da se ukine učenje matematike, kakono ti onog predmeta, koji tolike stavlja na najgoru torturu i nemilosrdno ih strmoglavijuje, hoće li onda »piosvjetni odbor« biti toliko jak, da se odupre ovom postulatu ? Kakovi su pak motivi vodili ministra pro- svjete, da se nabaci ovim novim predlogoni ? Zar želja, da učenici prošire šlo više svoju izo- brazbu, dobivši dva sedmična sata obuke, u ko- jem drugom predmetu mjesto katekizma? A ne dolaze li U pretres upravo kod včenja vjeronauka u višim razredima: sva filozofska i kulturna pi- tanja ? Koji drugi predmet širi toliko opću izo- brazbu kao katekizam u višim razredima ? Nema struke, nema perijode, nema zemlje, ni naroda, u koii on ne zasijeca. Zar da biago tolikih kr- šćanskih veleuma kroz punih 20 vijekova ostane izobraženom čovjeku »terra incognita«, da baš o tom ni pojma ne bude imao? Hoće li izo- bražen čovjek bez poznavanja kršć. dogmatike, moralke i crkvene povijesti moći razumjeti Danta i ostale klasike modernih naroda ? Kako će se snaći taj abiturijenat srednjih škola u ma kojem društvu bez glavnog pozna- vanja bogoslovnih struka, kad svak hoće da go- vori o religijskim problemima, a ponajviše oni, koji su najmanje u tom upućeni. 'U književnosti, u umjetnosti, u svim granama ljudskog znanja i umieća izbijaju neumoljivo na površinu religi- jozna pitanja, tako da je istinita ona: »nema pitanja, gdje se na dnu ne bi krilo religijozno pitanje«. Nije li zločin trgnuti mladiću iz ruku nafj- jaču moralnu potporu baš u najkritičnijim nje- govim godinama kad strasti bukte i on ima poput Herkula da se odluči, da li će odabrati za stazu života put kreposti ili put opačine ? — Kako će učeni mladić odgovoriti na prigovore proti vjeri i crkvi, koje svagdano i sluša i čita; kako li će se riješiti vjerskih sumnja ne bude li poznavao bar glavna načela apologetike? Sve je ovo imalo uzeti u obzir mlado naše ministarstva prosvjete, a ne lancirati ovakove i sličue predlo-: ge, koji su najjače uzbunili duhove. Nije stoga čuda, da su jednodušno ustali na obranu vjeronauka u školama i katolički i pravosiavni i muslimanski crkveni /poglavice sa svojim vjernicima, te uložili energičan protest, koji u najdemokratičnoj državi mora da se uzme u osobiti obzir.. Da je kojom srećom. ovako revno ministarstvo finansija kao ono _ prosvjete, zaista naša valuta tako nisko pala; a da se je toliko zauzeo ministar prehrane kao onaj pros-' vjete za vjeronauk, mi bi danas bili u slasti i masti i ne bi tako skupo plećali kruh uaš svag- dašnji. Upadna je ova naglost u uregjenju nauč- nih osnova a donekle pohvalna bi bila, da nema onog otrovnog repa proti vjerskom obilježju na- šii, škola. Na koncu ne možemo, a da ne predloži- mo Nobelovu nagradu sastavljačima načela za osnovne škole, ta& oni su je zaslužili više no itko na svijetu. Otkrili su naime moral bez reli- gije; stvoriti će učitelje, koji će u potrebi pou- čavati vjeronauk iako se za to ne osposobe; amalgovati će sve kopfesije u Jugoslaviji jedino ukinućem konfesionalnih škola; spasit će ugled crkve i sveštenstva / izlučujući zastupnika 'crkve iz svih šk. odbora, tako da Crkva nema nad štolom nikakova upliva; proglasili su svečano, radilo ne bi