Poštarina plaćena
odn
u gotovu.
DUBROVNIK 19. augusta 1924.
Svije
God. VI
ena je filu 5. Din. ijetečno“ za inozemstvo 10 pit: EI
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU:
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
Dobro došli!
Usporite časkom korake pred starodrev-
m kapijom utrugjeni sijači; zaustavite se tre-
tak, na prvome svome velikom hodočašću,
ed impozantnim zidinama ,Slovinske Atine“..
Već trubi rog... zvekeću muklo. debeli
ici, širom se otvaraju teška škripeća vrata...
most je već spušten...
Uđite — al' tiho.
Sni gospara, protkani slavom, mudrošču
eličinom, još bdiju nad ovim ,,Relikvijarom“
še prošlosti. Njihove sjene vas rado, sla-
nskom gostoljubivošću, primaju u svoj. bo-
ti dom.
Slušajte tajno njihovo klicanje, i nastojte
zumjeti njihov oduševljeni pozdrav ..
Pred vama su živi spomenici, obiknuj
klica zapadno evropske prosvjete, civiliza-
8 i kulture, koje na pitomom ovome tlu
doše povoljan teren za snažan i pun razvi-
t Njihovim plodovima dive se vjekovi, a
venstvo se njima ponosi.
Ovdje su rođene i prve ideje našeg Je-
istva, te je Dubrovnik ponosan, da danas
ma sinove i pobornike ove, gotovo izvojšte-
'ideje, od Triglava do Vardara, od Dunava
Jadrana.
_ Dubrovnik će da vam pruži svu razga-
nost i širinu svog horizonta, toplinu i žar
g južnjačkog sunca, dah mora i miris alg4,
, kada se vratite, u sve kutove naše velike
rostrane domovine raznesete glasove o sjaju
eličini Slobode, koju vam budu dočarali
vi valovi Jadrana.
/ Prislonite časak uho na ovo slavno tlo.
vatite i raširite glasove širom prostrane
naje, koje vam bude prišapnula ova Hrid.
_A_ sada dostojanstvenim oduševljenjem
pajte ulicama starog i pitomog grada, koji
u otvara dušu i kliče: ,Dobro došli !“
Maturand učit, škole.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din. |
Za vjeronauk u školi.
Pratimo li dnevna izvješća o školstvu u stranim
državama, opazit mam je kako se posvuda širi mišlje-
nje, da bez vjere nije moguće dalje biti u školame.
Posebno u državama, koje imadu dulju ili kraću
kušnju sa bezvjerskim školama, vraćaju se k misli
vjerskog uzgoja djece me-samo u kući; nego i u školi,
Ta se struja opaža osobito u Udruženim državama,
Njemačkoj, Italiji i Francuskoj,
Posvuda prodire svijest, da je u morelnom životu
naroda % pojedinaca vjera bivstveni uvjet, kojeg ne može
potpuno nadomjestiti ni filozofija, ni gragjanski
mcral, niti bilo kakove savremene ideje modernih pro-
roka. A tu vjeru, kako znamo, pozvani su da tumače
oni, kojima je rekao Božanski Spasitelj: ,Idite i nau-
čavajte po svemu svijetu“, Svećenici su pozvani i dužni
da nam propovijedaju i tumače vjeru u crkvi i školi
i bilo gdje. U školi osobito mora da dječja srca za-
grije za vjeru i za sve ono što je najljepše i najuzvi-
šenije. Ta iko bi drugi znao, da na svet i uzvišen
način odgaja mladež u vjerskom, moralnom i ljubav-
lju prožetu životu ? Zar onaj bezvjerski učitelj, komu
fale sve te potrebite odlike?
Ne! U našim školama mora ostati svećenik kao
duhovni odgajatelj naše mladeži. Njemu je narod, koji
duboko cijeni vjeru, povjerio svoju djecu, on mora i
nadalje da razvija u njima plemenitu dušu i usagjuje
gr kršćanska načela, jer to je glavni zadatak
naših pučkih i srednjih škola, a ne kao što mam razni
ugledni krugovi znaju doglasiti, da djecu samo valja
učiti čitati i pisati,
Ali regbi, da toga naše liberalno učiteljstvo s Pri-
bićevićem na čelu neće da shvati. To je naše tobože
»narodno učiteljstvo“ htjelo bi bezvjersku školu. Pošto
s tim zahtjevom ne uhvaju se da izigju na javu za-
odjeli su stvar tako, da se vjeronauk u školama tu-
mači, ali nek se to povjeri svjetovnim učiteljima-cama
kao i ostali predmeti; svećenik nek ne dolazi u školu.
Krasne li ideje u nadutim glavama nekoje gospode !
I dok smo se nadali, da će to bili samo mlaćenje
slame po zraku, da će toj gospodi, tay smioni korak,
iz glave izvjetriti, vidimo, da su i previše predrzni, te
su se usugjuju staviti tačku : vjeronauk u školi, na dnev-
nom redu svog kongresa u Dubrovniku 24. i 25. o. m.
Držimo, da je to previše smjelo, i da će gospoda
učitelji dobiti za tu smjelost od naroda doličan odgovor.
Oglasi! Zavale i priopćena po O Geni - Odgovorni E
urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora , Narodne Svijesti“, —
lisak Poirovačke Hrvatske “Mskaret = - Rukopisi se ne ivraćaju: =
Uvjereni smo, da će ipak prevladati svijest onih trijeznih
elemenata, koji će znati ustati na branik najplemenitijih
načela, koji zagrijavaju sav naš katolički narod.
Pred našim očima lebdi jedna sama misao, a ta
je: duhovnicima nek vrala u našim školama i zavo-
dima ne, ostanu zatvorena, nego nek im ostanu otvo-
rena za uvijek, da vjersko poučavanje dobije novi ži-
vot, da se vjersko čuvstvovanje u našoj omladini po-
žuri i osvježi. Katolički učitelji! Od Vas očekujemo
muževni istup na obranu naše sv. vjere, od Vas tra-
žimo da izvojštite pobjedu nad bezvjerskim rušiteljima
morala i vjere, Nek se čuje i Vaša riječ |
D. Rca, aps. iur. et exp.
Država i uzgoj mladeži.
Dne 2. srpnja o. g, prikazao se je novi bavarski
ministar predsjednik dr. Held parlamentu u Miinchenu
sa svojim programnim govorom, u kojem je izmegju
ostaloga rekao: ,Bavarska. vlada ualazi se takogjer
pred teškom zadaćom, koju joj nameće duševna po-
treba naših dana. Ova se zadaća odnosi navlastito na
odgoj mladeži, na sav školski sistem, od pučke škole
do universe; odnosi se ma neporočan javni moral.
Dobro države, koja znači uregjenu narodnu obitelj,
nameće predstavnicima vlasti u ovome prava i dužnosti
slične onima, koje dobro obitelji nameće poglavicama
obitelji.
Ja sam osvjedočen, da našem narodu može ko-
ristiti jedino oaaj odgoj, koji se temelji na pozitivno
kršćanskim načelima u vršenju deset zapovijedi Božjih
kao što da se u takvom odgoju nalaze životni izvori
istinske slobode i zdrava-i plodonosna-razvoja. nacije.
Stoga ćemo budno paziti, da se u našim školama
omladini ne samo pruža znanje nego da se omladina
odgaja u duhu dužnosti i požrtvovnosti na temelju
starih i zaslužnih. kršćanskih načela,
Moralni je potporanj, što ga može dati kršćanska
vjera, neizrecivo dragocjen za državu i društvo. U uza-
jamnom podupiranju interesa izmegju crkve i države
ja vidim narodnu iradiciju, koja je uvijek donljela naj-
ljepših plodova, za obostranu ispravno shvaćenu korist,“
Ovako govori trijezan državnik, a neki naši ,napredni“
učitelji, htjeli bi da i iz pučkih škola odstrane i vje-
ronauk, i svećenika i sve što podsjeća na vjerski uzgoj
i da uvedu novi svoj ,moral“ i ,etiku“, o čemu neki
nemaju ni pravog pojma.
Uspomene
se odnose na dubrovački ustanak od god. 1813 i 1814.
glak prijevoda jednog starog rukopisa. Saopćio V. Medini.)
Kapetan Hoste bješe slijedio naše ustaše usidrivši se
tgatom u Koločepskom Kanalu. Kapetan Lowen bješe po-
ekspedicijn za provedenje opsade grada. Svaki je od njih
| imati glavnu upravu pothvata i jedan ne htijaše da zavisi
igomu. Onda se je očito pokazalo suparništvo izmegju ova
komandanta. U isto doba ambicija da se istakne mimo
e Guvernere dubrovačke države, zavede duh Kaboge.
o se on, da će moći lakše postići od Lowena nego od
ta kakav viši stepen u časti. On to i zaište, a Lowen,
loljan da tijem dade dokaz svoje vrhovne uprave, ime-
kneza Kabogu , Općim kopnenim Guvernerom Republike
ovačke“, podijelivši mu ujedno naslov: , Vrhovnog Usta-
le Zapovjednika pri opsadi Dubrovnika“.
| Mogao je, jamačno, shvatiti Kaboga, da takav korak
ttrene 'ambicije bješe u suporu s njegovom dužnosti i
likom koju je trebalo da vode Dubrovčani. Guvernerom
i Konavala bješe njega imenovao Hoste a ne Lowen ;
te-a a ne od Lowena bješe on dobio dubrovačku za-
da njom digne ustanak. Lowen inače nemaše nego malo
i dvije lagje topnjače pod svojom komandom, dok je
mogao raspolagati i topovima i tobdžijam i municijom
Ionim što je potrebito za opsadu jedne ivrgjave. Kapetan
imatrao se jako uvrijegjenim postupanjem kneza Kaboge ;
\ kad se radilo da zadovolji svojoj taštini, namjesto da
ia interese domovine, smetne s pameti obzire dužne prema
i om zapovjedniku, onako isto kao što _malo.dana prije
lede pristati da se gospodinu Božoviću u Carigradu pre-
lt interesi domovine.
[Sad evo koje su od toga bile posljedice :
noći od 8 na 9 dećembra francuska posada pokuša
pad iz grada, da zaskoči naš Glavni Vojni Kvartir u
i Tijekom: dana_bi knez Kaboga o tome obaviješten:
i
On obznani o tome i kneza Natali, koji se je s S poručnikom
Macdonaldom i sa odjelom ustanika pod njegovom komandom
nalazio na visovima Bosanke protiv ,Fort-Imperiala“, buduć
da se nije moglo znati, da li će napad biti upravijen protiv
njega ili protiv onlh, što bijahu u Gružu. U smrknuće otide
Guverner Kaboga put grada i smjesti sve svoje ljude u pred-
gragju Pila, da čekaju neprijatelja. On pri tome nije pazio,
da bi po svoj prilici Francuzi mogli ispasti iz grada s protivne
strane, to jest na vrata od Ploča, gdje se nigda ne bješe
pomislilo držati ni ciglu jednu stražu, i otkuda je neprijatelj
svaki dan podržavao saobraćaj s ,Fort-Imperialom“.
Oko ponoća naredi Kaboga svojim ljudima da se žurno
- natrag povuku. Došavši u Gruž pusti da svak pogje k svome
konaku, a on sam s onijem što bjehu ostali u Glavnom Kvar-
tiru legne mirno u postelju i zaspi. Megjutim je kroz vrata
od Ploča izašla cijela gradska posada, te zapremila stranu
brda, da upade u Gruž. Slučajno je bdio markiz Petar Bona,
koji hoteći pregledati naše straže, naigje na dva prebjega
Hrvata, kojim noć bješe pomogla, da se odijele od: neprijatelja,
Oni ga potanko obavijestiše o već izvršenom ispadu i o napadu
što prijeti. Trči gosp. Bona da probudi Kabogu i da prizove
naše vojnike, koji se nalažahu u raznim kvartirima, i sve se
pripravlja za očajnu obranu. U našem Glavnom Kvartiru moglo
se je sabrati tek pedeset ljudi, oružanih samo puškama. Nepri-
jatelj bješe već. sišao u grušku luku, i već bješe opkolio i
napao sa četiri stotine vojnika kuću i terasu kneza Sorgo, *
gdje je bio smješten naš Glavni Kvartir. Za vrijeme od dobra
četlri sata trajala je neprestano najupornija vatra. Može se
pomisliti s kakvom se je postojanošću svaki od ustanika borio,
osobito su se. istakli u obrani kapetan major gosp. Marcije
markiz Bona, g. Mato Milić, kapetan Narodne Straže u Cav-
tatu, i njegov brat Miho. Neizreciva je srčanost i neustrašivost
koju su pokazali ! U svanuće:pojaviše se na putu od Konala nekoji
Riječani pucajući iz pušaka, i glaseći pobjedu iz svega grla .......
Vrli mladić g. Marcije markiz Bona trči po sobama tra-
žeći Guvernera Kabogu, da mu saopći vijest o pomoći koja
* Sada vlasništvo plemićke porodice Gradi. '
stizaše, Začudi se junački mladić, kad ga nagje sakrivena,
sasvim prepadena_i poražena. Osokoli ga, i onda se svijem
povrati srčanost. Neprijatelj bi odbijen, ostavivši više mrtvih,
ranjenih i zarobljenih. Mi imasmo samo dva mrtva, a markiz
Petar. Bona, koji-je. srtao u svaku-pogibao, bi teško ranjen.
Odio ustaša pod komandom pukovnika kneza Natali,
nalazeći se na visovima iza brda, nije mogao priteći u pomoć
onijem u Gružu, jer neprestana paljba sa Fort-Imperiala sme-
taše mu da čuje napađ onamo učinjen, a u isto doba zadrža-
vaše onog vrlog ratnika i neisporedivog patriota, pobugjujući
u njemu bojazan, da ne bude napadnut. Kapetan Hoste, megju-
tim, koji je iz Koločepskog Kanala jasno vidio napad u Gružu,
ostao je na svom mjestu, ravnodušno motreći napadaj.
Nakon ovoga okršaja stekoše naši ustaše većeg poleta
i srčanosti.
Izda po tom kapetan Hoste z za svu dubrovačku Državu,
jedan proglas, vlastoručno potpisan, u kome se izrazivao:
»da predmet njegovih operacija nije, da ove zemlje organizuje,
već da istjera iz ovih strana francusku vojsku. Kad to učini,
da će otići, te se pridružiti svome admiralu. Što se tiče uspo-
stavljenja dubrovačke zastave, to njemu da ne pripada, ali,
naravski, da će Englezi nju poštovati, kao zastavu jedne države,
koja je u ratu protiv francuske vlade“. — Objavivši ovaj pro-
glas, napusti on naše ustaše i otide da opsijeda Kotor.
Dubrovčani moradoše kriviti samo častohlepje Kaboge :
zbog gubitka tako moćnog podupirača njihovih operacija.
Teške ozlede markiza Petra Bone ne dopustiše mu, da
bude dalje imao udjela u ikakvu poslu. Za njim su svi uopće
žalili. Njegova bndnost i obrtnost uzdržala je stegu megju
ustašama, i nažalost, brzo se je spoznalo da bestužnost Kaboge,
ne bez podozrenja kakvog grješnog interesa, bi uzrokom ras-
| puštenosti, grabeži, sile i razbojstva što su ustaše, bolje reći
razbojnici, domalo vršili na osobam i *na vlasništvu nesretnih
stanovnika Predgragja. Ovi svi na zapovijed izdanu od zapo-
vjednika Kaboge moradoše ostaviti svoje kuće i povući se u
Gruž, pošto im on bješe dao riječ, da će braniti i jamčiti za
njihovu imovinu. Megjutim svaku noć čete lupeža i pljačkaša