Poštarina plaćena u gotovu. 7. DUBROVNIK 2. septembra 1924. rodna Svije: pi 5. Dii. njeni; 2 za i inozeništvo “10 Din nj PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU, 4 Pjedništvo i Uprava kod Pi firy. Tiskare. = Š z dai nifećečno. Izlazi svakog Ufirnika. MH Ošlasi: zalivale i i ipriopeena po pon Sjena — Odgovorni PA 4 i urednik A, FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, — Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — do Poković. Zakon o stanovima. | ovim naslovom izašao je u zagrebačkoj »Slo- Tribuni« od nekog g. Dr. B. A-a članak, koji se čini, da nije dosta objektivno napisan te pošto tajna 2-3 mjeseca treba da se donese novi zakon rima, te jer se radi o vilo važnom socijalnom a ialnom problemu smatrao sam, da je dobro i na ovo se osvrnuti. | donošenja uopće svakog pojedinog zako- napose kod donošenja jednog zakona iz | socijalnog zakonodavstva nužno je, da se avne štampe čuje glasove javnog mnijenja, zakonodavca informirati o raspoloženju intere- te često zapriječili, da se donese takav zakon, pošto u opreci sa javnim mijenjem, mogao ve trzavice i društvene potrese, S tog razloga | bude veoma korisno, što se je u zadnje doba | ovom predmetu po našem novinsivu više da a, a što je i razumljivo, kad se napokon radi n tako važnom zakonu, kao što je zakon, ko- e imalo da poradi oko ublaženja odnosno ri- vog poratnog secijalnog problema. ton o. stanovima kao i njegov pravilnik, las važi, ima prama slovu zakona da bude sti do 1. siječnja 1925. gcd., te je prava e samo sa državnog odnosno političkog nego i sa gledišta socijalnog, da se država poslije par mjeseci neparlamenlarnog ovratila parlamentarnom životu, jer je time ogućeno, da se donese novi zakon vrhu ovog nog problema. Pošto bivša vlada nije imala g zakonskog ovlašćenja, da naredbenim pu- fulji važnost cvog zakona, to bi na 1. siječ- . ostali svi zakupci bez zakonske nužne za- bi bilo moglo zacijelo da prouzrokuje druš- trese, Oprečni zahtijevi: )d raspravljanja o ovom problemu od- na početku nameće odlučno pitanje, da li bna daljnja zaštita zakupaca odnosno imali je 1, siječnja 1925. dozvoliti slobodno ras- 8 stanovima. I baš pri mišljenju o riješenju anja nastaju diferencije i velika mimoilaženja, jedni traže slobodno raspolaganje stanovima, že još veće ograničenje raspolaganja od do- , Pisac članka u zagrebačkoj »Sl. Tribuni« na primjer svoj članak ovim apelom na g. socijalne politike, da: oduzine odmah potrebne predradnje za po- postojećeg zakona o stanovima i to u smjeru žnije zaštite zakupaca i što većeg ograničenja g prava tApPlaganja sa stanovima sa strane lika. redi odmah produljenje trajanja zakona o sta- 1e ograničujući ga za sada sa nikakovim ro- teške stambene prilike neće tako lako ni tako znuti“. iko jedno toliko drugo stanovište izgledaju nosti, koje ne smiju prodrijeti u novi zakon ma. "Zahtjev kućevlasnika. ovaraoci slobodne dispozicije vlasnika sa sta- znose kao svoj glavni argumenat to, da bi se jem slobode dispozicije stanova kućevlasnici ste potakli na gradnju novih stanova, te da rodukcijom novih stanova bila brzo riješena mbena_ kriza. god na prvi mah izgledalo, da bi se zbilja “kriza na taj način mogla riješiti i to iz po- teže a kasnije uz manje potrese, to ipak pri i pomnijem razmatranju vidjet ćemo, da su ici slobodne. dispozicije previdili uz ostale bito važnu okolnost, a to je današnje finan- nomsko stanje u našoj državi. beni problem nije tako jednostavan, kako ga jaju zagovaraoci ovog mišljenja, da bi se on iti slobodnom . dispozicijom stanova niti je opet takav, da bi se dao riješiti donošenjem jednog zakona, koji bi još većma ograničavao slobodu ras- polaganja, kako na protivnoj strani misle zagovaraoci što većeg ograničenja. Stambeni problem naime niti će se riješiti samim odregjenjem slobodne dispozicije, niti samim zakonom o što većem ograničenju te slo- bode disponiranja. Pretpostavimo slučaj, da 1. siječnja 1925. nastupi slobodna dispozicija, da zakupci ne budu više zašti- ćeni zakonom ni glede otkaza ni glede odregjenja visine najawnine. Apstrahirajući od toga, da bi to novo stanje prouzrokovalo teške društvene potrese, pretre- simo pitanje, da li bi uslijed te slobode dispozicije nastala takova produkcija stanova, da bi se t. zv. stambena kriza uz status quo ostalih danas postojećih prilika nekako riješila. Pitanje je, tko bi gradio od- nosno bio u mogućnosti, da gradi stanove, koji do- laze u obzir kod riješavanja stambene krize t. zv. male stanove t. j. stanove za one slojeve pučanstva, koji su srednjeg ili slabog ekonomskog stanja, a takvi u grado- vima iznose barem 70% cijelog gradskog stanovništva. Preduvjeti za gradnje. — I. Raspoloživost kapitala. Ako se stvarno i objektivno prosugjuju sve današnje prilike, držim da bi se rijetko ikogod našao, koji bi se dao na gradnju takovih stanova. Glavni preduvjeti da se netko upusti u gradnju stanova jesu: raspolo- živost kapitala te rentabilnost gradnje, Kako danas u vremenu kreditne krize stojimo sa onim prviuwu pred- uvjetom t. j. sa raspoloživim kapitalima, mislim, da to ne treba nikome prikazivati, jer je motorna činjenica, da damas takovih investicionih kapitala općenito uzevši nema. Živeći u ekonomski bolesnom stanju sa debet- kamatom od 24 do 30% razumljivo je, da se nitko neće da se zaduži uz takove visoke kamate, imobilizirajući svoje kapitale, da gradi kuće, gdje će mu vezani ka- pitali i uz razmjerno visoke najamnine nositi mnogo manje od onog što će on morati da plaća svoine vje- rovniku. Treba svakako napomenuti i to, da oni, koji bi htjeli graditi a nemaju svojih vlastitih raspoloživih kapitala, da takovi bili danas makar i te kako sol- ventni, ne bi mogli kod naših depozitnih banaka uz nikakove kamate dobiti dugoročne zajmove, jer su ti za banke mrlvi računi. Zajmovi Državne Hipotekarne Banke. Primjetit će na to možda tkogod, pa se ne mora uzeti baš zajam kod privatnih banaka. Postoji u državi Državna Hipotekarna Banka sa svrhom, da daje baš hipotekarne dugoročne kredite uz jeftini kamatnjak. Na takove primjedbe može se odmah odvratiti prvo, da ni kamatnjak Držav. Hipot. Banke nije baš jeftin, jer izlazi sa troškovima do 12%. Drugo, da zajmovi pomenute banke ne mogu se baš nazvati du- goročnim u pravom smislu, jer ih danas Držav. Hip. Banka daje obično samo na 12 godina i to uz dosta nepovoljni uvjet anticipailne semestralne otplate od 4:20 na sto od kapitala, a treće, da usljed dosadanje protekcionističke politike, ljudi iz ovih krajeva nijesu do sada mogli lako doći do zajma. Istaći je još, da zajam kod Drž. Hipot. Banke mogu dobiti samo oni, kojih imanja nijesu još opterećena ni parom, pošto banka traži za podijeljeni zajam intabulaciju založnog prava na listu Crna prvom mjestu. Osim toga banka, da sebe osigura odnosno da zapriječi ono, što se može dogo- diti i što se je za rata i bilo dogodilo, da se deval- viranim novcem plaća zajmove dane u punovrijednom novcu, traži od zajmoprinca, da potpiše obveznicu, kojom se obvezuje pozajmljenu svotu novca povratiti u srebru. Dakle kako iz ovog vidimo, ne samo da ta- kav zajam nije jeftin, već je doista kratkoročan i skop- čan sa rizikom devalvacije valute. Mi u Dalmaciji imali smo naš hipotekarni zavod: Zem. Vjeresijski Zavod, koji je pred ratom svojoj svrsi dosta dobro odgovarao. Sada se je taj zavod pretopio u Državnu Hipot. Banku, koja od ovog zavoda čini svoju podružnicu za Dal- maciju, pa se je zaključujuć po dosadanjem iskustvu bojati, da se uslijed gubitka samostalnosti zavoda ni odatle za sada neće moći da očekuje ikakovih znatni- jih hipotekarnih kredita. U Hrvatskoj imali smo takc- gjer jedan dosta jaki hipotekarni zavod : Hrvalsko-Sla- vonsku Hipotekarnu Banku u Zagrebu, čiji je glavni posao pred ratom bio hipotekarni posao t. j. davanje hipotekarnih i komunalnih kredita, dakle zajmova du- goročne prirode, ali i taj zavod, reorganiziravši se poslije rata usljed nastalih novih prilika, zanemario je taj po svoj zavod markantni posao, tako da danas osim Držav. Hipot. Banke nema zavoda u državi, koji bi u većoj mjeri podjeljivao dugoročne kredite t, j, čiji bi glavni posao bio hipotekarni posao. $ Tko dakle danas može graditi stanove, koji do- laze u obzir kod riješavanja stambene krize? Možese reći gotovo nitko, jer gradnje palata i vila bogataša, ako ih uopće grade, veoma malo ublažuju stambenu krizu. : 4. Rentabilnost. Vidimo kako. stojimo sa onim drugim preduvje- tom za gradnju a to je sa rentabilnošću; remtira li naime privatnom kapitalu gragjenje kuća. I ako novogradnje ne potpadaju nikakvom ogra- ničenju, te kućevlasnici za novogradnje mogu da za- tiraže najamninu koju bilo, to ipak kako vidimo iz statističkih podataka nekih većih gradova naše države, (nikakvih statističkih podatska u našem gradi ne može se nažalost dobiti l) privatni kapital ne nalazi više za rentabilno gragjenje novih stanova. Činjenica malo pa- radoksalna a ipak razumljiva. Paradoksalno izgleda na prvi pogled, da se ne rentira nešto producirati, česa je velika nestašica i što je veoma traženo, ali je to ipak u našem slučaju danas faktično tako. Razlog je tomu taj, što kućevlasnici novogradnja opravdano traže, da im novogradnje rentiraju barem 8-10% uloženog kapitala, a taj za današnje prilike umjereni postotak prama skupom zapađanju novogradnja iznosi već tako visoke najamniite, da ih porodični budžet veoma malog procenta gradskog stanovništva može podnositi. Na dokaz toga mogu nam poslužiti novogradnje u Zagrebu, koje uz veliku akutnu stambenu krizu ne mogu da na- gju jake zakupce. Budući da kućevlasnici novogradnja ne mogu naći uz takove najamnine zakupca, to su oni prisiljeni sniziti zakupnine tako, da im u zgrade ulo- ženi kapital spram kapitala danog na depozit bankama, gotovo ništa ili veoma malo rentira. Dosljedno tome ime »Iranck« i »Pravi :FRANC obilježia »Pravog ODE dodatka kavi« i to: »mlinac« naročito se ističu na : : . | novoj. smedje-plavo-bijeloj etiketi, za kutije. i Nek: s mlincem« nenadkriljiv je u aromi, teku i izdašnosti, — ii