Poštarina plaćena u gotovu.

7.

 

DUBROVNIK 2. septembra 1924.

rodna Svije:

 

pi 5. Dii. njeni; 2 za i inozeništvo “10 Din nj
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU,
4 Pjedništvo i Uprava kod Pi firy. Tiskare.

= Š z dai

nifećečno.

Izlazi svakog Ufirnika. MH Ošlasi: zalivale i i ipriopeena po pon Sjena — Odgovorni
PA 4 i urednik A, FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, —
Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —

 

do Poković.
Zakon o stanovima.

| ovim naslovom izašao je u zagrebačkoj »Slo-
Tribuni« od nekog g. Dr. B. A-a članak, koji
se čini, da nije dosta objektivno napisan te pošto
tajna 2-3 mjeseca treba da se donese novi zakon
rima, te jer se radi o vilo važnom socijalnom a
ialnom problemu smatrao sam, da je dobro i
na ovo se osvrnuti.
| donošenja uopće svakog pojedinog  zako-
napose kod donošenja jednog zakona iz
| socijalnog zakonodavstva nužno je, da se
avne štampe čuje glasove javnog mnijenja,
zakonodavca informirati o raspoloženju intere-
te često zapriječili, da se donese takav zakon,
pošto u opreci sa javnim mijenjem, mogao
ve trzavice i društvene potrese, S tog razloga
| bude veoma korisno, što se je u zadnje doba
| ovom predmetu po našem novinsivu više da
a, a što je i razumljivo, kad se napokon radi
n tako važnom zakonu, kao što je zakon, ko-
e imalo da poradi oko ublaženja odnosno ri-
vog poratnog secijalnog problema.

ton o. stanovima kao i njegov pravilnik,
las važi, ima prama slovu zakona da bude
sti do 1. siječnja 1925. gcd., te je prava
e samo sa državnog odnosno političkog
nego i sa gledišta socijalnog, da se
država poslije par mjeseci neparlamenlarnog
ovratila parlamentarnom životu, jer je time
ogućeno, da se donese novi zakon vrhu ovog
nog problema. Pošto bivša vlada nije imala
g zakonskog ovlašćenja, da naredbenim pu-
fulji važnost cvog zakona, to bi na 1. siječ-
. ostali svi zakupci bez zakonske nužne za-
bi bilo moglo zacijelo da prouzrokuje druš-
trese,

Oprečni zahtijevi:

)d raspravljanja o ovom problemu  od-
na početku nameće odlučno pitanje, da li
bna daljnja zaštita zakupaca odnosno imali
je 1, siječnja 1925. dozvoliti slobodno ras-
8 stanovima. I baš pri mišljenju o riješenju
anja nastaju diferencije i velika mimoilaženja,
jedni traže slobodno raspolaganje stanovima,
že još veće ograničenje raspolaganja od do-
, Pisac članka u zagrebačkoj »Sl. Tribuni«
na primjer svoj članak ovim apelom na g.
socijalne politike, da:

oduzine odmah potrebne predradnje za po-
postojećeg zakona o stanovima i to u smjeru
žnije zaštite zakupaca i što većeg ograničenja
g prava tApPlaganja sa stanovima sa strane
lika.

redi odmah produljenje trajanja zakona o sta-
1e ograničujući ga za sada sa nikakovim ro-
teške stambene prilike neće tako lako ni tako
znuti“.

iko jedno toliko drugo stanovište izgledaju
nosti, koje ne smiju prodrijeti u novi zakon
ma.

"Zahtjev kućevlasnika.

ovaraoci slobodne dispozicije vlasnika sa sta-
znose kao svoj glavni argumenat to, da bi se
jem slobode dispozicije stanova kućevlasnici
ste potakli na gradnju novih stanova, te da
rodukcijom novih stanova bila brzo riješena
mbena_ kriza.

god na prvi mah izgledalo, da bi se zbilja
“kriza na taj način mogla riješiti i to iz po-
teže a kasnije uz manje potrese, to ipak pri
i pomnijem razmatranju vidjet ćemo, da su
ici slobodne. dispozicije previdili uz ostale
bito važnu okolnost, a to je današnje finan-
nomsko stanje u našoj državi.

beni problem nije tako jednostavan, kako ga
jaju zagovaraoci ovog mišljenja, da bi se on
iti slobodnom . dispozicijom stanova niti je

opet takav, da bi se dao riješiti donošenjem jednog
zakona, koji bi još većma ograničavao slobodu ras-
polaganja, kako na protivnoj strani misle zagovaraoci
što većeg ograničenja. Stambeni problem naime niti
će se riješiti samim odregjenjem slobodne dispozicije,

niti samim zakonom o što većem ograničenju te slo-
bode disponiranja.

Pretpostavimo slučaj, da 1. siječnja 1925. nastupi
slobodna dispozicija, da zakupci ne budu više zašti-
ćeni zakonom ni glede otkaza ni glede odregjenja
visine najawnine. Apstrahirajući od toga, da bi to novo
stanje prouzrokovalo teške društvene potrese, pretre-
simo pitanje, da li bi uslijed te slobode dispozicije
nastala takova produkcija stanova, da bi se t. zv.
stambena kriza uz status quo ostalih danas postojećih
prilika nekako riješila. Pitanje je, tko bi gradio od-
nosno bio u mogućnosti, da gradi stanove, koji do-
laze u obzir kod riješavanja stambene krize t. zv. male
stanove t. j. stanove za one slojeve pučanstva, koji su
srednjeg ili slabog ekonomskog stanja, a takvi u grado-
vima iznose barem 70% cijelog gradskog stanovništva.

Preduvjeti za gradnje. — I. Raspoloživost kapitala.
Ako se stvarno i objektivno prosugjuju sve današnje
prilike, držim da bi se rijetko ikogod našao, koji bi
se dao na gradnju takovih stanova. Glavni preduvjeti
da se netko upusti u gradnju stanova jesu: raspolo-
živost kapitala te rentabilnost gradnje, Kako danas u
vremenu kreditne krize stojimo sa onim prviuwu pred-
uvjetom t. j. sa raspoloživim kapitalima, mislim, da to
ne treba nikome prikazivati, jer je motorna činjenica,
da damas takovih investicionih kapitala općenito uzevši
nema. Živeći u ekonomski bolesnom stanju sa debet-
kamatom od 24 do 30% razumljivo je, da se nitko neće
da se zaduži uz takove visoke kamate, imobilizirajući
svoje kapitale, da gradi kuće, gdje će mu vezani ka-
pitali i uz razmjerno visoke najamnine nositi mnogo
manje od onog što će on morati da plaća svoine vje-
rovniku. Treba svakako napomenuti i to, da oni, koji
bi htjeli graditi a nemaju svojih vlastitih raspoloživih
kapitala, da takovi bili danas makar i te kako sol-
ventni, ne bi mogli kod naših depozitnih banaka uz
nikakove kamate dobiti dugoročne zajmove, jer su ti
za banke mrlvi računi.

Zajmovi Državne Hipotekarne Banke.

Primjetit će na to možda tkogod, pa se ne mora
uzeti baš zajam kod privatnih banaka. Postoji u državi
Državna Hipotekarna Banka sa svrhom, da daje baš
hipotekarne dugoročne kredite uz jeftini kamatnjak.

Na takove primjedbe može se odmah odvratiti
prvo, da ni kamatnjak Držav. Hipot. Banke nije baš
jeftin, jer izlazi sa troškovima do 12%. Drugo, da
zajmovi pomenute banke ne mogu se baš nazvati du-
goročnim u pravom smislu, jer ih danas Držav. Hip.
Banka daje obično samo na 12 godina i to uz dosta
nepovoljni uvjet anticipailne semestralne otplate od
4:20 na sto od kapitala, a treće, da usljed dosadanje
protekcionističke politike, ljudi iz ovih krajeva nijesu do
sada mogli lako doći do zajma. Istaći je još, da zajam
kod Drž. Hipot. Banke mogu dobiti samo oni, kojih
imanja nijesu još opterećena ni parom, pošto banka

traži za podijeljeni zajam intabulaciju založnog prava
na listu Crna prvom mjestu. Osim toga banka, da sebe
osigura odnosno da zapriječi ono, što se može dogo-
diti i što se je za rata i bilo dogodilo, da se deval-
viranim novcem plaća zajmove dane u punovrijednom
novcu, traži od zajmoprinca, da potpiše obveznicu,
kojom se obvezuje pozajmljenu svotu novca povratiti
u srebru. Dakle kako iz ovog vidimo, ne samo da ta-
kav zajam nije jeftin, već je doista kratkoročan i skop-
čan sa rizikom devalvacije valute. Mi u Dalmaciji imali
smo naš hipotekarni zavod: Zem. Vjeresijski Zavod,
koji je pred ratom svojoj svrsi dosta dobro odgovarao.
Sada se je taj zavod pretopio u Državnu Hipot. Banku,
koja od ovog zavoda čini svoju podružnicu za Dal-
maciju, pa se je zaključujuć po dosadanjem iskustvu
bojati, da se uslijed gubitka samostalnosti zavoda ni
odatle za sada neće moći da očekuje ikakovih znatni-
jih hipotekarnih kredita. U Hrvatskoj imali smo takc-
gjer jedan dosta jaki hipotekarni zavod : Hrvalsko-Sla-
vonsku Hipotekarnu Banku u Zagrebu, čiji je glavni
posao pred ratom bio hipotekarni posao t. j. davanje
hipotekarnih i komunalnih kredita, dakle zajmova du-
goročne prirode, ali i taj zavod, reorganiziravši se
poslije rata usljed nastalih novih prilika, zanemario je
taj po svoj zavod markantni posao, tako da danas osim
Držav. Hipot. Banke nema zavoda u državi, koji bi u
većoj mjeri podjeljivao dugoročne kredite t, j, čiji bi
glavni posao bio hipotekarni posao. $

Tko dakle danas može graditi stanove, koji do-
laze u obzir kod riješavanja stambene krize? Možese reći
gotovo nitko, jer gradnje palata i vila bogataša, ako
ih uopće grade, veoma malo ublažuju stambenu krizu.

: 4. Rentabilnost.

Vidimo kako. stojimo sa onim drugim preduvje-
tom za gradnju a to je sa rentabilnošću; remtira li
naime privatnom kapitalu gragjenje kuća.

I ako novogradnje ne potpadaju nikakvom ogra-
ničenju, te kućevlasnici za novogradnje mogu da za-
tiraže najamninu koju bilo, to ipak kako vidimo iz
statističkih podataka nekih većih gradova naše države,
(nikakvih statističkih podatska u našem gradi ne može
se nažalost dobiti l) privatni kapital ne nalazi više za
rentabilno gragjenje novih stanova. Činjenica malo pa-
radoksalna a ipak razumljiva. Paradoksalno izgleda na
prvi pogled, da se ne rentira nešto producirati, česa
je velika nestašica i što je veoma traženo, ali je to
ipak u našem slučaju danas faktično tako. Razlog je
tomu taj, što kućevlasnici novogradnja opravdano traže,
da im novogradnje rentiraju barem 8-10% uloženog
kapitala, a taj za današnje prilike umjereni postotak
prama skupom zapađanju novogradnja iznosi već tako
visoke najamniite, da ih porodični budžet veoma malog
procenta gradskog stanovništva može podnositi. Na
dokaz toga mogu nam poslužiti novogradnje u Zagrebu,
koje uz veliku akutnu stambenu krizu ne mogu da na-
gju jake zakupce. Budući da kućevlasnici novogradnja ne
mogu naći uz takove najamnine zakupca, to su oni
prisiljeni sniziti zakupnine tako, da im u zgrade ulo-
ženi kapital spram kapitala danog na depozit bankama,
gotovo ništa ili veoma malo rentira. Dosljedno tome

 

ime »Iranck« i

»Pravi :FRANC

 

 

obilježia

»Pravog ODE dodatka kavi« i to:
»mlinac« naročito se ističu na
: : . | novoj. smedje-plavo-bijeloj etiketi, za kutije.

i Nek: s mlincem« nenadkriljiv je u
aromi, teku i izdašnosti, —

 

 

 

 

ii