Poštarina plaćena u

Br. 88.

 

[jena je listi 5 “Din. (mlesečiio; za inozemstvo 10 Din mjesečno.

PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare.

 

lr. Baldo Poković
Zakon o stanovima. nasao)

Zahtjev zakupaca.

Vidimo sada koliko je opravdano, osnovano pa
iko hoćete i socijalno pravedno drugo skrajno mišlje-
ije, da ireba novim zakonom zavesti još veću i opsež-
iju zaštitu zakupaca i da treba, slobodno pravo ras-
pola ganja sa stanovima sa strane kućevlasnika što više
pgraničiti, donoseći u tiom duhu zakon, koji ne bi
mio biti ograničen nikakovim rokom (»Slobodna Tri-
huna« br. 548). Zagovaraoci ovog drugog mišljenja
Ivrde, da se njihov zahtjev temelji na socijalnoj pravdi»
ta potrebi zaštite ekouomski slabijih, te na održanju
eda i mira u državi. Da ti razlozi: socijajna pravda,
potreba zaštite ekonomski slabijih, te održanje reda i
mira iraže danas još veće ograničenje slobodnog prava
[aspolaganja sa stanovima sa strane kućevlasnika i
ću i opsežniju zaštitu zakupaca od dosadanjih za-
llitnih mjera i dosadanje mjere ograničenja čini mi se
o maio pretjeranim dapače neosnovanim.
Stainbene prilike pod kojima je donesen ovaj sad
1š važeći zakon svakako nijesu potpuno jednake sa da-
lašnjim, današnje su stambene prilike naime nešto malo
tolje od ondašnjih o čemu bi nas mogla uvjeriti sta-
lstika kod stambenih vlasti. Ako te stambene prilike
ijesu postale gorim, već ako su se makari neznatno
poboljšale, kako se i na kom osnovu može tražiti još
leća ograničenja kućevlasnika, odnosno još veću za-
litu zakupaca. Uzmimo slučaj, da se stambene prilike
jesu ni najmanje popravile, da su ostale jednake
lao kod donošenja upitnog zakona, onda opet nebi
bilo razloga, da se postavlja takav» zahtjev.: Dali baš
licijalna pravda traži, da se zavede što veće ograni-
enje ratpolaganja ? Socijalna pravda dižim imala bi
lo intervenira radi principa pravičnosti u interesu za-
lipaca i mogla bi da traži veća ograničenja raspola-
linja onda, kada bi danas kućevlasnici bili favorizirani
| ram drugih vlasnika raznih ekonomskih dobara, što
la svatko, da nije slučaj već baš obratno, da su ku-
tvlasnici u raspolaganju sa svojim kućama, dakle
lojim kapitalima uloženim u zgradama, dosta ogra-
ličeni, dok naprotiv vlasnici ostalih dobara uživaju
oipunu slobodu raspelaganja svojim vlastitim dobrima.
li to onda socijalna pravda ? Zahtijevati da se za-
du još veća ograničenja raspolaganja i što veće za-
lilne mjere na račun kucevlesnika, koji su i do sada
li dosta ograničeni u raspolaganju svojim vlasništvom,
neznači to tražiti izmjenu temelja današnjeg dru-
enog pravnog poretka i to za samo jedan dio vlas-
i ka naime kućevlasnika. Nijesu rijetki primjeri, dapače
lože se uzeti kao pravilo, da u zgradama uloženi
lipital ne rentira vlasniku ni 4% godišnje, a vrlo su
ltojni slučajevi gdje taj investirani kapital nosi 1—2%.,
mnogi kućevlasnici su i na deficitu, dok onaj koji
lovac srećom nije uložio u kuće, već ga dao na pri-
lod bankama prima 15—20% kamata semestralno.
bije bi i koga dakle imala da zahvati socijalna pravda;
sno je da nebi imala da zahvati kućevlasnika. Ne
lija još zaboraviti, da od onog malog prihoda, što
ima od kuća, polovicu od toga prihoda barem
a kućevlasnik da dade poreznom uredu za najamnu
rinu i razne vrsti prireza. Jeli onda čudo, da uz
kove prilike i uz ovakove okolnosli kućevlasnici
i mogu da od prihoda popravljaju svoje kuće, te one
likim danom sve više propadaju, što opet djeluje
fotivno. svrsi zakona o stanovima, te sigurno ne ri-
liva već zaoštrava stambenu krizu. Dali nadalje
(itreba. zaštite ekonomski slabijih i potreba uz-
vanja reda i mira u državi traže veću i opsež-
zaštitu zakupaca od dosadanje ? Držim, da ne
Već današnjim, u zakonu o stanovima, sadrža-
Mil ograničenjima te praksom stambenih vlasti odnosno
va držim, da su zakupci kao ekonomski slabiji
ljno zaštićeni, te radi održanja reda i mira u drža-
ošto se stamb. kriza nije pogoršala, nije ni najma-
nužno uzakoniti još veća ograničenja kućevlasnika.
S ovih sad gore izloženih razloga držim, da se
ovom zakonu ne bi smjelo da unesu nipošto veća

 

 

 

  
 
 

 
  

*

  
 
 

 
   
 

   
    
 
    
 

sgatčavnu.

_ DUBROVNIK 9. septembra 1924.

 

Izlazi svakog Utornika.

Pojedini broj 1:50 Din.
ograničenja kućevlasnika od dosada važećih, i da bi
svako veće ograničenje značilo uzdrmavanje onih prin-
cipa, na kojim je saziden današnji pravni poredak,
što bi kao neki precedens mogao da izazove veće
društvene trzavice, a stanbena kriza tim, ne samo da
nebi bila na putu riješavanja, već bi se pooštrila.

Provizornost zakona.

Zakon o stanovima po svojoj svrsi je provizorne
naravi, stvoren u svrhu normalizacije ratom poreme-
ćenih stanbenih prilika razlikujući se tako od zakona,
kojim se trajno uregjuju različiti pravni odnosi, te
koji su već po svojoj svrsi relativno trajne naravi.
Dok ovi posljednji redovito nikada nijesu ograničeni
kakovim rokom trajanja, to naprotiv provizorni zakoni
redovito uvijek se donose sa nekim odregjenim, prili-
kama primjerenim rokom. To ositm ostalog ima i svoj
pravno-psihološki motiv, jer donekle s jedne strane
moralno obvezuje zakonodavca, da do odregjenog roka
trajanja provede sve raspoložive mjere za odstranjenje
anormalnog slanja za koje se donosi taj provizorni
zakon, odnosno za ostvarenje svog pozitivnog i kon-
strutivnog programa, a s druge strane to donosi neku
izvjesnost za one interesente, na teret kojih se pret-
postavimo donosi taj provizorni zakon, da će to opte-
rećenje za njih, a tako i uopće prestati po izmaku
odregjenog roka. Stoga izgleda, da bi i zakon o sta-
novima, kao jedan provizorni. zakon, trebalo donijeti
sa odregjenim rokom trajanja.

Pretresavši tako lelimično ova oba protivna miš-
ljenja dolazim do zaključka, da je koliko jedno toliko
drugo neobjektivno, pristrano, sccijalno nepravedno,
te da ni jedno ni drugo ne riješava pitanja stam-
bene krize.

Poslije 1, —1. — 1925.

Nastaje dakle sada pitanje kakovo stanje treba
zavesti od 1. I. 1925. godine i što treba uraditi, da
jednom dogje do riješenja krize stanova.

Pošto, kako vidiesmo, da je za sada još nemo-
guće zavesti slobodnu dispoziciju stenovima sa strane
kućevlasnika, a i to, da ne bi bilo shodno još većma
ograničiti kućevlasnike u njihovom pravu raspolaganja
sa stanovima, to se mora doći do zaključka, da je
neophodno potrebito važnost zakona o stanovima sa
potrebnim amandmanima još neko primjereno vri-
jeme u kreposti zadržati. Pri tom morala bi država,
da ubrzanim tempom povede jednu pozitivnu stam-
benu politiku, te da se ne ograniči samo na dono-
šenje stanovilog broja paragrafa za zaštitu zakupaca,
kako je to dosada bio slučaj. Država svakako žreba
da postepeno gradi zgrađe za svoje urede te male
stanove za svoje činovništvo, što dosada osim gra-
gjenja ministarskih palata u Beogradu nije radila.
Državni uredi nalaze se u cijeloj državi najvećim di-
jelom u zgrad:ma privatnih lica, namjenjenim za sta-
novanje gragjana, pa bi se tako postepenim iseljiva-
njem držav. ureda iz privatnih zgrada ublaživala i
stambena kriza. Propust i nemar dosadašnjih vlada
treba popraviti, te povesti jednu široku realnu stam-
benu politiku e da zakupac nebude više trebao zaštite
t. j. intervencije države. Da se uoči nemar i propust

_ God. VI

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom. cijeniku. — Odgovorni
urednik A. Fle,
E: sak Dubrovačke Hrvatske ETE — Boko e se ne vrij —

— Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“. —

dosadanjih vlada pogotovo posljednje dosta je islak-
nuti, da osim toga što se nije provagjala nikakova
realna stanbena politika, da se nije ni sam postojeći
zakon o stanovima vršio. Za primjer dosta je spome-
nuti član 11. Zakona o stanovima, koji član spada
megju najbolje članove pomenutog zakona, a kojim
se ovlašćuje ministar socijalne politike, da može uvesti
u život neke veoma važne odredbe od kojih biti će
dosta spomenuti sljedeće: a.) odredbe o fondu za
podizanje malih stanova; b.) odredbe o malim stano-
vima i njihovoj gradnji; c.) odredbe o zadrugama,

humanim i sličnim društvima, koja rade na podizanju .

malih stanova; d.) odredbe o konstruktivnim i tehnič-
kim propisima i olakšicama za male stanove u spora-
zumu sa ministrom gragjevina ; e.) odredbe o dužnos-
tima općina u pogledu pomaganja izgradnje malih
stanova i o organizaciji komumnatne službe za potrebe
stanova; f.) odredbe o davanju olakšica za transport
gragjevinskog materijala na suhu i vodi u sporazumu
sa ministrom saobraćaja i t, d. Ministar socijalne poli-
tike do danas nije našao za shodno, da se posluži
ovim zakonskim ovlaštenjem člana 11. Z. o st., tako
da do danas nije ni jedna od ovih važnih odredaba
donešena. Ovaj član koji je imao da bude okosnica
realne stambene politike i kojim su se imale da uklone
brojne zapreke, koje stoje na putu odnosno otešćavaju
gradnju stanova uopće, a malih stanova napose treba
svakako i nadalje zadržati shodno ga popunivši novim
potrebnim odredbama, osobito odredbama o organiza-
ciji jeftinih dugoročnih kredita, shodnom parceliranju
gradilišta i t. d. Pomanjkanje ovih potrebitih i korisnih
odredaba spada takogjer megju razloge koji priječe
odnosno ne podupiru gragjenje stanova.

Osim donošenja ovih gornjih odredaba potrebna
je živa akcija i saradnja malo ne svih ministarstva
i ako u prvom redu ministarstva socijalne politike, te
osobito svojski rad privrednih ministarstva na ekonom-
sko-finansijskoj sanaciji i pridignuću naše države. Kako
rekoh na početku, jedan od glavnih razloga, da se
nije stambena kriza dosada ne riješila već znatnije
ublažila jest baš bolesno ekonomsko-financijsko stanje,
koje vlada u našoj državi, pa zato svaki rad na eko-
nomskoj saneciji jest istodobno indirektni rad na rije-
šavanju stambenog problema.

Kakvi bi trebalo da budu ti amandmani novog
zakona o stanovima, koje smo malo prije spomenuli?

Ovo pitanje u prvom redu treba riješiti na temelju
do današnjeg iskustva sa zakonom o stanoviina držeći
se principa, da sve treba voditi k normalizaciji prilika,
Treba u novom zakonu nadalje pridržati zakonsku za-
štitu samo za takove zakupce, koji je apsolutno trebaju,
a ne smije se dopustiti da neki zakupci, zloupotre-
bljavajući previše zaštitu zakona i devalvaciju novca
drže stanove za bescjenje. Kako se nesmije dozvoliti,
da neki zakupci zloupotrebe previše zaštitu zakona i
devalvaciju novca, isto tako nesmije se s druge sirane
ni dozvoliti lihvarske najamnine, jer sloboda nameta-
nja najamnine u bilo kojoj visini po kućevlasniku, dok
bude trajala stambena kriza, mogla bi mnoge egzisten-
cije ugroziti, a mnoge radnje učiniti nerentabilnima

 

zA

 

 

_ obilježi;

»Pravog :FRANCKOVOG: dodatka kavi« i to;
ime »Franck« i »mlinac« naročito se ističu na
novoj, smedje-plavo-bijeloj etiketi, za kutije.
»Pravi :FRANCK: s mlincem« nenadkriljiv je u
aromi, teku i izdašnosti. —

 

 

 

 

p