o Br. 41.
S GE IH : SEE
| m - -
Poštarina plaćena u gotovu.
Narodna
_ DUBROVNIK 80. septembra 1924.
i
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv, Tiskare.
Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
Izlazi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
BER a I urednik A, FI&, — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“, —
Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
Koncentracija katoličkog kapitala.
k Ob ovom predmetu počelo se je življe rasprav-
ljati i u novinama i na sastancima. Na to svraćaju
pažnju ne samo svećenici već i svjetovnjaci — odu-
evljeni katolici. Ugledni »Katolički List«, što izlazi u
[Zagrebu već punih 75 godina, prošlih se je dana više
puta na to osvrnuo, Iz br, 37. od 11. rujna prenosimo
ovaj članak :
»Danas ne treba, hvala Bogu, više dokazivati, da
apital nije samo ekonomski nego i vrlo važan socijalno-
llkulturni faktor, i da prema tomu moraju posjednici
kapitala paziti, kakvu socijalno-kulturnu misiju vrši
onaj, komu su povjerili svoj kapital. Posve je ništetan
izgovor, da ova ili ona novčana institucija nije protu-
atolička. Mi znamo da postoje uz peccata commi-
tionis i peccata ommissionis. Nije dosta, što neka banka
pije protukatolička. Nas ne zadovoljava njezin indife-
ltentizam, Banka, u kojoj je katolički kapital, mora slu-
Witi katoličkim interesima. Nije dosta što eventualno
ne pomaže izrazite bezvjerce, ona mora da pomaže
katolička nastojanja.
U pogledu ulaganja crkvenog i katoličkog kapitala
uopće, griješilo se kod mnas do sada jako. Zlo je u
prvom redu u tomu, što je katolički kapital u najvećem
dijelu rasparčan. Imade ga gotovo u svim novčanim
institucijama, i naravski, da katolici nijesu nigdje mogli
doći do odlučnog utjecaja, kad je riječ o razdiobi
dobitka iih institucija. Drukčije bi to bilo i do sada
da je taj novac bio koncentriran samo u jednoj ili
najviše dvije — tri banke.
| Zlo je. — a o tom smo već češće pisali — u
ldrugom tedu u tom, što je crkveni i katolički kapital
uložen u novčane institucije, koje otvoreno ili prikri-
lveno služe liberalizmu, Ima crkvenog novca nažalost
u takvim : bankama, koje su notorno framasunske, i
koje prema tomu otvoreno rade, da dekristijaniziraju
naš narod. Ima crkvenog novca u bankama, koje nisu
doduše framasunske, ali koje u obliku oglasa pomažu
liberalnu štampu, koje novčanim prinosima pomažu
liberalne, često otvoreno protuvjerske institucije. Iskustvo
las pak uči, da ie banke redovno nemaju pokrića,
kad ih se traži, da oglase u katoličkim listovima i kad
na njih apelira koja katolička institucija. Ima još i
lakvih banaka, koje su prononsirane kao katoličke zato,
to u upravi ili nadzornom odboru te banke ima po
oji svećenik. U tim bankama imade najviše crkvenog,
katoličkog kapitala, a ipak i.te banke služe liberalizmu,
nikako ne pomažu katolicizmu. I te banke pomažu
liberalnu štampu, liberalne institucije, a ako kid što
Nadu za koju katoličku instituciju biva to nakon mnogog
Imoljakanja, i redovno je onda prinos daleko manji
nego što ga običaje takva. banka davati liberalnim
Hinstitucijama. Znademo pak za jednu takvu banku, da
[e ma pr. unatoč protesta, unatoč i usmenih i pismenih
lintervencija katolika iz jednog pokrajinskog grada, ipak
la banka namjestila u tom gradu u jednom svom podu-
eću činovnika, koji je notorni starokatolički agitator.
[Bto više starokatolici su u Zagrebu intervenirali ked
lje banke, da ga tamo nainjesti, jer im je baš tamo
hotreban. A ta banka hoće da bude katolička.
|. Katolici dakle, ulažući novac u banke, koje nisu
U izrazito katoličkim rukama, ne samo što ne uživaju
direktnih i indirektnih koristi, koje nužno donosi uložen
kapital, nego sudjeluju makar i indirektno u radu oko
jačanja liberalizma kod nas. Katolici time pomažu
lampu, liberalne institucije, koje su preduzele, da
Mlinesu u čitav naš javni život protukatolički duh.
| > Još bi mogli da nabrojimo nekoliko zlih poslje-
lica ulaganja crkvenog i katoličkog novca u liberalne
itobože indiferentne banke. No dovoljno je i ovo,
lo smo nabrojili, da se vidi, kako katolici sami sebi
paju grob.
gllhslitucija, koje mogu ulagačima kapitala pružiti i
leću financijalnu sigurnost nego što to mogu pojedine
lanke, u kojima sad leži crkveni kapital. Povrh toga
le su institucije katoličke, koje već danas pomažu ka-
ličku prosvjetnu akciju, katoličku štampu, i u kojima
Mi danas imademo hvala Bogu, gospodarskih.
su ljudi, koji su praktični katolici. Danas se u svim
novinama piše o potrebi katoličkog dnevnika. Kukamo
i jadikujemo, predlažemo, da odkidamo od svojih usta,
i ima ih koji to i čine. Ta je, požrtvovnost lijepa i
hvale vrijedna, no bila bi posve nepotrebna, kad bi
katolici ulagali svoj novac u katoličke gospodarske
institucije. Novčani zavod, gospodarska institucija do-
nosi sa sobom toliko indirektnih koristi jednoj novini,
da ona ne treba meceria. Uz novčani zavod kupe se:
obrtnici, trgovci — i oni će bezuvjetno oglašivati u
katoličkoj novini, ako im je kredit dao katolički zavod.
Najbrže ćemo do katoličkog dnevnika doći onda, ako
katolici svoje kapitale ulažu u katoličke novčane zavode,
i taj dnevnik. ne će ovisiti od nesigurnih dobrovolj-
nih prinosa.
Danas mi imađeimo novčane zavode, koji su kato-
lički i po svojem ustrojstvu, i po svom ekonomskom
radu, i po svom socijalno-kulturnom djelovanju, ai
po svom personalu. U Zagrebu imademo ceniralu se-
ljačkih zadruga »Zadružnu Svezu« i Hrvatsku Pučku
Štedionicu, u Splitu Gospodarsku štedionicu, u Mostaru
Hrvatsku katoličku štedionicu, u Sarajevu, Djakovu i
Sidu takogjer naše štedionice — i tu treba ulagati
katolički kapital. U financijalnom pogledu imade ulo-
ženi kapital potpuno jamstvo, a ulažući u ie zavode
naš novac pomažemo izgragjivati našu hrvatsku kato-
ličku kulturu“.
Vjeronauk i škola.
Ovih dana dobavili smo »Narodnu Prosvetu«,
organ UJU, što izlazi u Beogradu dvaput sedmično i
tu smo u br. 65. od 7..septembra našli izvorne rezo-
lucije prihvaćene na glavnoj skupštini u Dubrovniku,
a u br. 68. i 69. dva članka g. Josipa Škavića na a-
dresu našeg lista. Danas prenosimo doslovno spome-
nute rezolucije, a u idućem broju poslužit ćemo od-
govorom g. Škarića, jer nam danas prostor lista toga
ne dopušta. Rezolucije glase:
,1. S obzirom na veliku vaspitnu vrednost religijske
nastave u narodnoj školi i uticaju ove na razvitak
religijskih osećaja, veronauka mora biti u interesu je-
dinstva nastave, u celoj državi sastavni deo nastavnog
plana, u kome uz ostale predmete čini jednu celinu.
2. S obzirom na potrebu da Narodna Škola služi
u prvom redit učvršćivanju narodnog i državnog je-
dinstva, učiteljstvo traži: da zakon o narodnim škola-
ma odstrani sve uticaje, koji bi mogli ometati ideju o
narodnom i državnom jedinstvu, odvoditi separatizmu
i verskoj isključivosti, već i ona da posluži ciljevima
oličenim u jedinstvu narodne i državne misli.
3. Program iz Veronauke, stavljene u službu na-
cionalnog vaspitanja — državne misli, imaju praviti
stručni ljudi — pedagozi, koji najbolje poznavaju za-
kone dečjeg duhovnog razvitka. (Nikako samo crkvena
lica i ne iz materijala apsolutnog dogmatizma, već iz
materijala, koji će služiti Etici, a ne Kanonima.)
4, U školu se nikojim zakonskim propisom ne
smeju uvoditi za nastavnu obuku dece i omladine ne-
stručna lica van škole za ovaj predmet — baš iz raz-
loga, koji zahtevaju neminovnu popravku današnje
srozale moralnosti i religioznosti u narodu.
U Nar. Školi po pravilu i redu nar. učitelj treba
da predaje sve predmete pa i Veronauku.
3. Učitelji su službeno obavezani prema crkvenim
obredima jedino onim, koji su vezani iz službu crkvi
i veri još i Narodu i Državi. Za sve ostale prilike nji-
hova se obaveznost ostavlja proceni njihovog ličnog
uverenja i ugleda, koji žele zauzeti u masi svoga na-
roda u kojoj žive.
6. Nad učiteljima postoje u oceni njihovog vaspi-
tačkog .i nastavnog posla samo školsko prosvetne
“vlasti — i niko više! :
Iz ovoga se jasno vidi, da UJU smatra, da vje-
ronauk uvodi u škole ,uticaje, koji bi mogli ometati
ideju o narodnom i državnom jedinstvu, odvoditi se-
paratizmu i verskoj isključivosti“, a nije li baš vjero-
nauk koji uvodi zakone prave i idealne bratske ljubavi.
Svećenici spadaju u ,nestručna lica“, jer imaju širu
akademsku izobrazbu nego li učitelji i jer su specialno
pripravljeni za predavanje vjeronauka i djeci i odrasli-
ma. E se non ridi?! Program vjeronauka imali bi
praviti stručni ljudi — pedagozi UJU, e da spase
,današnju srozalu moralnost i religioznost u narodu“.
Čovjek mora da se divi ili bolje čudi tolikoj! preuzet-
nosti UJU. Nad njima valaj nitko ne može da bude,
oni lete visoke sve do... smješnosti !
Ove su rezolucije uvijeno sastavljene te kako nami
tumači u svom odgovoru sam referent g. Josip Škavić
pod ,religijskom obukom“ nema se razumiti konfe-
sionalna religija t. j. katolički ili pravoslavni kateki-
zam, već opća čovječanska religija ili neka vrst etike.
Pravom su dakle ove rezolucije pobudile ono ogorče-
nje i u našem gradu i u čitavoj katoličkoj javnosti.
Proti ovom naumu UJU već su prije skupštine pro-
testirali svi katol. biskupi Jugoslavije sa svoje konfe-
rence u Djakovu održane od 18—23. augusta o. g.
Proti ovim rezolucijama počeo je dizat svoj glas i naš
narod. Na dan Male Gospe održana je veličanstvena
skupština u Slunju (Banovina) i tu je do 10.000 ka-
toličkog seljačkog naroda, pomajviše roditelja javno
protestira!o proti naumima UJU.
Svećenstvo dubrovačke biskupije okupljeno dne
26. IX. o. g. na glavnoj skupštini svoje organizacije
»Uzajamnosti« jednodušno je prihvatilo slijedeću pro-
svjednu rezoluciju :
»Žaleći zaključak prihvaćen od većine jugoslaven-
skog učiteljstva na njegovoj skupštini držanoj u Du-
brovniku dne 28. VIII. o. god., da: i nauku vjere u
osnovnoj školi predaje svjetovni učitelj a nikako sve-
ćenik, u koliko taj zaključak dovodi .neminovno do
rascijepa izmegju svećenstva i učiteljstva, što je protiv
svakog dobro slvaćenog interesa naroda, a s druge
strane Haperea je protiv prava katoličke Crkve i roditelja
kao i protiv svećeničkog uzvišenog zvanja, kojemu na-
meće strogu dužnost, da poučava djecu u vjeri —— odlučno
prosvjeduje protiv rečenog prihvaćenog zaključka.
Ujedno moli Savez Uzajamnosti, da u dogovoru
sa svim Uzajamnostima u našoj državi, uloži na mje-
rodavnom mjestu energični prosvjed“.
Kad jednom govorimo o rezolucijama nije na od-
met da još jednom spomenemo i rezoluciju glavne
skupštine povjereništva UJU za Dalmaciju od 4. au-
gusta ove godine 1924, a glasi: ,Religijsku nastavu,
kakova je danas, učitelj ne bi mogao poučavati u os-
novnoj školi radi psiholoških, logičkih i- didatičkih
razloga. Religijsku nastavu neka poučava svećenik kao
i dosada, ali pod strogim nadzorom šk. vlasti, eda se
ta pouka ne bi mogla izroditi u nereligijske ciljeve“.
Tu je rezoluciju donio »Pokret«, organ dalm. učitelj-
stva i mora da je obvezatna za sve dalm. učiteljstvo,
ako je ovo iole samo sebi dosljedno.
Kulturne vijesti.
Veličanstvo ! Moja je savjest čista“. Poznate
ove riječi našeg velikana biskupa Strossmayera, što ih
je odrapio caru Franu Josipu I. sada su urezane na
posebnoj ploči, koja je postavljena na onoj kući u
Bjelovaru, gdje se je taj prizor odigrao 12. septembra
1888. godine. Taj veliki historični momenat zaslužio je
takovu spomen-ploču, koja je svečano otkrivena prošle
Nedjelje 28. o. mi.
Važna odluka ministra prosvjete. G. dr. Koro-
šec uništio je Pribićevićevu naredbu od 25 jula, po
kojoj je bilo zabranjeno profesorima i učenicima stu-
piti u kakovu drugu gimnastičnu organizaciju osim
jugosl. Sokola. Ujedno je izdao opomenu, da nije do-
zvoljeno nikoga siliti u sokolska društva. Donosimo
ovo javnosti do znanja i ravnanja.
Jakost irancuskog tjelovježbenog saveza.
Organizacija francuskih katoličkih gimnastičara raste
po broju članova i po svojoj unutarnjoj izgragjenosti,
tako da će doskora postati najjačom francuskom omla-
dinskom organizacijom. Godine 1920. mogao je ovaj
Savez na sletu u Metzu da postavi samo 6000 vjež-
bača; god. 1921. bilo ih je u Strassbourgu 15.000, a
prošle godine u Parizu već 28.000. Ove godine pri-
regjuje ovaj Savez bezbroj nastupa po različitim kra-
jevima Francuske,