Poštarina plaćena u gotovu.

AMA RIAA JE JINA

 

Br. 44.

Dl A DARE e vori REL ESA PČ

 

 

 

iro DUBROVNIK 21. oktobra 1924. God. VI.
U
na je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo. 10 Din. ae JE al SODOM 3 o. asi Oo al ro x io RI ro OM
e s zlazi svako Utornika. glasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. Odgovorni
PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. O g ž urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
Uredništvo i Uprava Kod:Dubr. Hrv. Tiskare, Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju, —

 

 

akon ostavke Davidovića.

| Ostavka  Davidovićeva gabineta donesena je u
kazumu s Krunom kako se vidi iz teksta, koji gla-
ovako :

| Veličanstvo ! Pošto ste mi izrazili potrebu, da

ostavku u cilju proširelja baze za produženje
e dosadašnje politike mira, reda i zakona i za
bu protiv korupcije i konačan sporazum Srba,
vata i Slovenaca, slobodan sam da podnesem
uvku svoga gabineta“.

M Beograd, 15. oktobra 1994.

Ljuba Davidović
i predsjednik vlade.
| Sad se dakle radi o tome da se obrazuje nova
la, i to prema smjernicam naznačenim u samoj
idovićevoj ostavci, Nova vlaća imala bi biti t, zv,
centraciona“, a proširenje baze“ sastojalo bi u
6, da u vladu ugju i Srbi radikali i Hrvati radi-
li, tako da plemenski sporazum, što bi se imao
ići i uglaviti, bude, prema Kraljevoj želji, stvarniji
idniji.
| Što se tiče radićevaca, njihovo raspoloženje, kako
šćuje Davidovićeva »Pravda«, stoji za koncentra-
| ali samo sa poštenim radikalima i onima koji
lu Pašićevci. Radikali pak pristali bi i oni na kon-
aciju, ali je shvaćaju na svoj način. »Samouprava«,
ni njihov organ, istupa ,za potpuno novu kombi-
ju“ i piše ,da je sama. ostavka Davidovića i mo-
ija jedan potpuno jednostrani akt, za koji nosi
pvornost bivša vlada“, pa da Davidović i njegovi
lelji nemogu očekivati da će taj jednostrani akt
polazna tačka. za novu. vladu“. S drugim riječima
ali bi išli za tim da s njihovim ulaskem u vladu
t promašen i osujećen cilj, koji je Kralju lebdio
|očima, kad je Davidoviću izrazio želju, da preda
ku.
|Uvjeti, koje radikali postavljaju za koncentraciju,
tuke su prirode, jedni su općeniti, drugi posebni.
niti su : 1. surazmjeran broj ministarskih lisnica ;
juč za činovnike ; 3. utvrgjivanje sporazuma s Ra-
(i odmak ; 4. izmjene u zakonu protiv korupcije
\[Blanak s daljim optužbama. Posebni pak njihovi
vi jesu, da im se dadu oba presjedništva, vlade
odne Skupštine i da se portfelji razdijele pro-

i pnalno, isključivši Radićevce iz svake kombinacije,

Videći Kralj da se s ovakovim zahtjevima neće
postići ništa i da situacija postaje sve mutnijom, po-
Zvao je prošli petak k sebi predstavnike radikala i bloka
na zajednički sastanak u Dvor. Na tom sastanku Kralj
je nastojao da pomirljivo utječe na obje strane, le su
obje načelno pristale na koncetraciju, i bi zaključeno
da blok dobije predsjedništvo vlade u osobi Davidovića,
a radikali predsjedništvo u Skupštini i 4 ministr. lis-
nice (namjesto 9, što su tražili), Ali pošto oni zaiskaše
za sebe lisnice vanjskih i nutarnjih poslova, tinansija
i pravde, nije u tome donesena odluka, pa je Kralj
odgodio ovaj sastanak za subotu večer.

Do časa kad ovo pišemo, ne zna se pozitivno
još ništa kako je ta druga konferencija prošla i je li
do kakve odluke došlo. »Pravda« piše, da su radikali
jučer u Dvoru prihvatili politiku vlade, ali da se nijesu
izjasnili o ulasku HRSS. Njihova taktika da ide za tim,
da podvoje blok, oni vode politiku neiskrenosti i izi-
gravanja. Oni će danas sigurno doći u Dvor sa novim
uslovima ili sa takovim, da će koncentracija za mjesec
dana biti izigrana... Oni jedno govore Kralju, a drugo
rade. Oni hoće, samo da izvuku svoje ljude ispod
optužbe i da ometu zakon o korupciji, te da rasture
blok. Njima da nije do sporazuma,

Općenito se drži, da ne postoje nego samo dva
načina riješenja krize: ili iskrena koncetracia sa Da-
viđovićem na čelu, ili ponovno vlada bloka sa ulaskom
HRSS u vladu. Tako se drži — ali nijesu isključena
iznenagjenja...

 

Fašizam u italiji.

Bacit ćemo samo letimični pogled na današnje
iznimno stanje u susjednoj. Italiji, i to. po istinitim či-
njenicama. Svak znade kakav bijaše ispadak ovogo-
dišnjih talij. parlamentarnih izbora. Ponajprije je faši-
zam sam stvorio i uzakonio izborni zakon: odredio
sebi dvije trećine zastupnika, nametnuo svim pristaša-
ma kandidate, uz terorizam prama svim ostalim stran-
kama (ne prirepinama), nadasve pučkoj i socijalističkoj.
Ali svijesna sjeverna Italija nije podlegla. Dokaz je
tome, da je Lombardija dala pučkoj stranci 173.450
glasova, dočim fašističkoj 154.000; Mletačka dade P,
stranci 154.000, fašistima 302.000, žalosna Venezia
Giulia, u kojoj su 2/3 podjarmljeni naši Slovenci i Hrvati
dade P. S. 22.000, a fašističkoj 163.560. U toj pokra-
jini naši su bili upravo terorizirani. Ne spominjemo

Pijemonta, Gjenovežata itd., gdje se takogjer pučka
stranka, to čedo glasovitoga Dn. Sturza, lijepo afirmi-

rala. U cijeloj Italiji popolari pobraše 738.000, fašiste .

4,300.000 glasova (a ne svijesnih birača), socijaliste i
komuniste 960.554. Tako svršiše ti iznimni, narinuti i
neustavni izbori. Nu poslije tih izbora zakrkao je rim-
ski parlamenat uslijed užasnoga mrcvarenja socijal.
zastupnika Mateottia i uslijed secesije opozicije. Ali
prije toga fašizam otkrije makijavelističke i razbojničke
papke,-u proganjanju i uništavanju katoličkih i soci-
jalističkih ustanova i to čisto ekonomskih i čisto reli-
gijoznih u cijeloj, a osobito u sjevernoj Italiji. I dan-
danas se to nastavlja iako umanjenim tempom proti
katolicima, a ubrzanim proti slobodno zidarima, U
Monzi i u drugim mjestima bijesni fašiste uništiše više
slika svetaca, osobilo pučkoga sv. Frane i papinih.
Vrhovi fašizma su lukavi: uvedoše vjeronauk i pro-
pelo u pučke škole, ali ne u srednje i sveučilišta,
sada ma toranj Campidoglia općine u Rimu uspostav-
ljaju drevni gvozdeni križ! Ali niži fašiste, zadojeni
bezvjerskim i protukršćanskim duhom, eto nazad malo
vremena, nanjevši štete do 10 tisuća lira čisto kato-
ličkom zavodu sv. Karla u Folignu, izgrdiše sliku sv.
Oca Pape Pija XI, koju nagjoše poslije pljačke sa či-
sto osječenom glavom! »Osservatore Romano« ožigo-
sao je taj čin, a bio je ožigosan i od istog Pape u
pismu na biskupa Foligna, dostavom lijepa svote u
naknađu pretrpljene štete. Svršavamo opaskom da ifa-
šizam, postavivši brnjicu protivnoj štampi, strahovla-
dom poduprtom po crnim košuljama ,milizia nazic-
nale“, sprema sada udarac i na isti Albertinski ustav.
Jadna Iltalijo ! Ali ,koga Bog hoće da upropasti, obe-
zumi“. 1 AAE

 

Jedna sedamdesetgodišnjica.

Dr. Frano B. Sedej, knez-nadbiskup u Gorici,
proslavio je 10. o. mj. 70. godišnjicu života. Ovom
zgodom piše istarski ,Pučki Prijatelj“, što sad izlazi
u Trstu: ;

Osamučest godina upravlja starac-nadbiskup go-
ričkom nadbiskupijom. Radio je neumorno, uspjeh i
obilna žetva nijesu izostali. Kad je nastao ratni metež
i obuhvatio goričku krajinu, bio je On, koji je zadnji
zapustio nadbiskupiju. On je bio, koji je prvi prisko-
čio u pomoć siromašnim  rastrkanim  bjeguncima.
Na njegovu pobudu ustanovljeni su bili odbori za pot-

 

 

ibotić :
/_ Paljetkovanje s puta,
i — Do Zagreba i Ljubljane —
[Šetam osamljenim stazama Zrinjevca. Na jednoj

\žraku lakokrile i pernate pjevačice-laste cvrkuću
Mi jutarnju davoriju, sa jednog prozora domnijeva
liko čeznuće staroga čella, dok iz zatvorenog ka-
[lori se tužaljka uznemirenoga modrokosa :
ou Goeolia
| Cetra non rese pili dolci gemiti

Mai, nč si molli spirti
Di Lesbo un di tra i mirti,  (Carducci)
i u Tuškanac, a od nekuda, iza drevnog duba,

li Glas:

* Ja sam grof ovoga luga ! Stani!..

+ Novi zagrebački žreci potjeraše me amo u o-
\(lleni smaragd. — Moj. skeptar je carevao od
li gornjega do Blizenca i od Trnja do Medved-
|Ja sam uzdah Griča i Kaptola, što se sada gubi
(lim hladnim drvoredima kao ostavljeni iaun. Iza

ju Triumurti Krleža-Krklec.-Cesarec rastepli ba-

ltiumvira hrvatskih Šenoe-Kumičića-Harambašića,
ki kazalište Dimitrije Demetra i Miletića, nakon
I lakozvanih slikara i kipara iz baštine naših gon-
fa Bukovca-Medovića- Mašića-Frangeša na brdo
mjetničkih bedastoća i nakaza, što se zovu ku-
| paroksizam, futurizam, Vuci, Metafizici, Unani-
t rdeći, da je samo ona umjetnost dobra, koju
limije ni sam umjetnik ni gledaoc, ostao sam
o hram, kojemu pokradoše svetinju i poklaše
e njegove. I dok Kljakovćev triptihon u Sve-

 

  
 
  

 

 

 

 

   
 

\

tom Marku sa onim drvenim beskrvnim figurama Hri-
sta i Ivana Krstitelja — teško nama — uzalud čeka
purgara i purgaricu da ushićeni i skrušeni pripale na
podnožju kandilo, potepuh Ujević uz druge došljake
i skorojeviće piše u »Savremeniku« svoju ,lspovjed“,
historiju duševnog crvotočja i parodiju Ispovjedi sve-
toga Agustina, svoga velikog imenjaka. »Savremenik«
rastočen propada, diže se Književna republika i razni
Zeniti, sinovi ugašenih ,Plamenova“, odakle se veliki
delije, plaćenici dobre majke, crvene Rusije, kao Mi-
cić, Krleža, Simić, bacaju ifrazerskim  ekrazitom na
buržoaške veličine, kao što su Vojnović, Nazor i drugi.

I dok raspop Vilović piše kakografske izmetine,
da tim ,cvijećem“ slobodne umjetnosti goji i čuva
ukus i svrab novopečenih hrvatskih sufragetki, peli-
vana i sitih i vjernih prijatelja zakutnih barova, dok
se bivši kanonik Marko Kalogjera brine da posveti
nevjerne duše, da ih uvede u raj najkraćim i najlak-
šim putem, što se zove katolicizam bez katolicizma,
dotle Tipografija vrši ulogu svodilje i uzgaja hiper-
modernu prostituciju : sterilnost, slobodnu ljubav, dr-
žavne nahode sa dosadnim prevodima iz galske i ger-
manske pornografije u stilu Papine Kćeri gospara
Burckarda i Pittigrilla. Vojnović bježi iz ovog ,ghetta“
i naslagjnje se pogledima aristokratskih borova Petke,
ugašenog vulkana, Rački grli dubrovačke hridi, a tu,
u ,ci devant“ mojoj baštini razbašio se kao Musa

/ Arbanas onaj Mali, koji u vidu čiste i djevičanske zna-

nosti piše i govori za podizanje novog svijeta :
Svemir je stroj, što se od iskona po sebi kreće...
Smrt je preobraženje materije. :

\ Misao je izlučenje možgjana.

Čovjek je cilindar sa dva otvora (usta i šupak, ku-
hinja i 00).

Ljubav — vježbanje spolnih organa.

Duša je nepoznata mikroskospu.

Bog (to jest: bog) je produkt straha i neznanja...!

Gospodin Mali je sada na glasu, veselje svih a-
kademičara, naša Slava. Taj ,cilindar sa: dva otvora“
je suviše član akademije, profesor fiziologije, organi-
zator naših prosvjetnih instituta, član odbora za re-
formu škole i — vitez reda svetoga Save...

Mali je nešto malahan u kipu, ali velik duhom,
i ako duh ne opstoji nego — dah, ono što umirući
prhne — što li?

I dok pravi pisac i pravi umjetnik i učitelj u tom
izgubljenom raju pravi dojam prosjaka: Darujte me,
milujte me! — zagrebačku hrvatsku krv sisa kao ogromni
polip — vječni Ahasver, naime Židov, koji je pružio
po svim kutima hrvatskog Srca svoje nesmiljene tra-
kove: banke, mjenjačnice, štedionice. Jer bankir — veli
Papini — vazda je židov, premda je katkada slučajno
i naslovom kršćanin, podupirući novčanim silama mi-
sli i djela gospodina viteza-Maloga, a bivše ekscelen-
cije, korenike hrvatskih grofovskih plemića, oguljenih
skoro do kože antikultumom agrarnom reformom, bo-
rave negdje na olocina zaboravnosti... -

*Titire, tu patulae recubans sub...

Kuda si ovo naljegao, brate i burazeru, da čuješ
pastoralnu himnu Čeha, Leha i Meha i Petrice Kerem-
pufa ? Da osjetiš domaći miris domaćeg ,Lišća“ brata
Ivana Mažuranića ? Svesrdnu molitvu za — lijepu našu
domovinu — iz duše tužnog kapelana Jorika — An-
drije Palmovića ? Ili te nije još zadušio ozon električ-