Poštarina plaćena u gotovu. AMA RIAA JE JINA Br. 44. Dl A DARE e vori REL ESA PČ iro DUBROVNIK 21. oktobra 1924. God. VI. U na je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo. 10 Din. ae JE al SODOM 3 o. asi Oo al ro x io RI ro OM e s zlazi svako Utornika. glasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. Odgovorni PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU. O g ž urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, — Uredništvo i Uprava Kod:Dubr. Hrv. Tiskare, Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, — Rukopisi se ne vraćaju, — akon ostavke Davidovića. | Ostavka Davidovićeva gabineta donesena je u kazumu s Krunom kako se vidi iz teksta, koji gla- ovako : | Veličanstvo ! Pošto ste mi izrazili potrebu, da ostavku u cilju proširelja baze za produženje e dosadašnje politike mira, reda i zakona i za bu protiv korupcije i konačan sporazum Srba, vata i Slovenaca, slobodan sam da podnesem uvku svoga gabineta“. M Beograd, 15. oktobra 1994. Ljuba Davidović i predsjednik vlade. | Sad se dakle radi o tome da se obrazuje nova la, i to prema smjernicam naznačenim u samoj idovićevoj ostavci, Nova vlaća imala bi biti t, zv, centraciona“, a proširenje baze“ sastojalo bi u 6, da u vladu ugju i Srbi radikali i Hrvati radi- li, tako da plemenski sporazum, što bi se imao ići i uglaviti, bude, prema Kraljevoj želji, stvarniji idniji. | Što se tiče radićevaca, njihovo raspoloženje, kako šćuje Davidovićeva »Pravda«, stoji za koncentra- | ali samo sa poštenim radikalima i onima koji lu Pašićevci. Radikali pak pristali bi i oni na kon- aciju, ali je shvaćaju na svoj način. »Samouprava«, ni njihov organ, istupa ,za potpuno novu kombi- ju“ i piše ,da je sama. ostavka Davidovića i mo- ija jedan potpuno jednostrani akt, za koji nosi pvornost bivša vlada“, pa da Davidović i njegovi lelji nemogu očekivati da će taj jednostrani akt polazna tačka. za novu. vladu“. S drugim riječima ali bi išli za tim da s njihovim ulaskem u vladu t promašen i osujećen cilj, koji je Kralju lebdio |očima, kad je Davidoviću izrazio želju, da preda ku. |Uvjeti, koje radikali postavljaju za koncentraciju, tuke su prirode, jedni su općeniti, drugi posebni. niti su : 1. surazmjeran broj ministarskih lisnica ; juč za činovnike ; 3. utvrgjivanje sporazuma s Ra- (i odmak ; 4. izmjene u zakonu protiv korupcije \[Blanak s daljim optužbama. Posebni pak njihovi vi jesu, da im se dadu oba presjedništva, vlade odne Skupštine i da se portfelji razdijele pro- i pnalno, isključivši Radićevce iz svake kombinacije, Videći Kralj da se s ovakovim zahtjevima neće postići ništa i da situacija postaje sve mutnijom, po- Zvao je prošli petak k sebi predstavnike radikala i bloka na zajednički sastanak u Dvor. Na tom sastanku Kralj je nastojao da pomirljivo utječe na obje strane, le su obje načelno pristale na koncetraciju, i bi zaključeno da blok dobije predsjedništvo vlade u osobi Davidovića, a radikali predsjedništvo u Skupštini i 4 ministr. lis- nice (namjesto 9, što su tražili), Ali pošto oni zaiskaše za sebe lisnice vanjskih i nutarnjih poslova, tinansija i pravde, nije u tome donesena odluka, pa je Kralj odgodio ovaj sastanak za subotu večer. Do časa kad ovo pišemo, ne zna se pozitivno još ništa kako je ta druga konferencija prošla i je li do kakve odluke došlo. »Pravda« piše, da su radikali jučer u Dvoru prihvatili politiku vlade, ali da se nijesu izjasnili o ulasku HRSS. Njihova taktika da ide za tim, da podvoje blok, oni vode politiku neiskrenosti i izi- gravanja. Oni će danas sigurno doći u Dvor sa novim uslovima ili sa takovim, da će koncentracija za mjesec dana biti izigrana... Oni jedno govore Kralju, a drugo rade. Oni hoće, samo da izvuku svoje ljude ispod optužbe i da ometu zakon o korupciji, te da rasture blok. Njima da nije do sporazuma, Općenito se drži, da ne postoje nego samo dva načina riješenja krize: ili iskrena koncetracia sa Da- viđovićem na čelu, ili ponovno vlada bloka sa ulaskom HRSS u vladu. Tako se drži — ali nijesu isključena iznenagjenja... Fašizam u italiji. Bacit ćemo samo letimični pogled na današnje iznimno stanje u susjednoj. Italiji, i to. po istinitim či- njenicama. Svak znade kakav bijaše ispadak ovogo- dišnjih talij. parlamentarnih izbora. Ponajprije je faši- zam sam stvorio i uzakonio izborni zakon: odredio sebi dvije trećine zastupnika, nametnuo svim pristaša- ma kandidate, uz terorizam prama svim ostalim stran- kama (ne prirepinama), nadasve pučkoj i socijalističkoj. Ali svijesna sjeverna Italija nije podlegla. Dokaz je tome, da je Lombardija dala pučkoj stranci 173.450 glasova, dočim fašističkoj 154.000; Mletačka dade P, stranci 154.000, fašistima 302.000, žalosna Venezia Giulia, u kojoj su 2/3 podjarmljeni naši Slovenci i Hrvati dade P. S. 22.000, a fašističkoj 163.560. U toj pokra- jini naši su bili upravo terorizirani. Ne spominjemo Pijemonta, Gjenovežata itd., gdje se takogjer pučka stranka, to čedo glasovitoga Dn. Sturza, lijepo afirmi- rala. U cijeloj Italiji popolari pobraše 738.000, fašiste . 4,300.000 glasova (a ne svijesnih birača), socijaliste i komuniste 960.554. Tako svršiše ti iznimni, narinuti i neustavni izbori. Nu poslije tih izbora zakrkao je rim- ski parlamenat uslijed užasnoga mrcvarenja socijal. zastupnika Mateottia i uslijed secesije opozicije. Ali prije toga fašizam otkrije makijavelističke i razbojničke papke,-u proganjanju i uništavanju katoličkih i soci- jalističkih ustanova i to čisto ekonomskih i čisto reli- gijoznih u cijeloj, a osobito u sjevernoj Italiji. I dan- danas se to nastavlja iako umanjenim tempom proti katolicima, a ubrzanim proti slobodno zidarima, U Monzi i u drugim mjestima bijesni fašiste uništiše više slika svetaca, osobilo pučkoga sv. Frane i papinih. Vrhovi fašizma su lukavi: uvedoše vjeronauk i pro- pelo u pučke škole, ali ne u srednje i sveučilišta, sada ma toranj Campidoglia općine u Rimu uspostav- ljaju drevni gvozdeni križ! Ali niži fašiste, zadojeni bezvjerskim i protukršćanskim duhom, eto nazad malo vremena, nanjevši štete do 10 tisuća lira čisto kato- ličkom zavodu sv. Karla u Folignu, izgrdiše sliku sv. Oca Pape Pija XI, koju nagjoše poslije pljačke sa či- sto osječenom glavom! »Osservatore Romano« ožigo- sao je taj čin, a bio je ožigosan i od istog Pape u pismu na biskupa Foligna, dostavom lijepa svote u naknađu pretrpljene štete. Svršavamo opaskom da ifa- šizam, postavivši brnjicu protivnoj štampi, strahovla- dom poduprtom po crnim košuljama ,milizia nazic- nale“, sprema sada udarac i na isti Albertinski ustav. Jadna Iltalijo ! Ali ,koga Bog hoće da upropasti, obe- zumi“. 1 AAE Jedna sedamdesetgodišnjica. Dr. Frano B. Sedej, knez-nadbiskup u Gorici, proslavio je 10. o. mj. 70. godišnjicu života. Ovom zgodom piše istarski ,Pučki Prijatelj“, što sad izlazi u Trstu: ; Osamučest godina upravlja starac-nadbiskup go- ričkom nadbiskupijom. Radio je neumorno, uspjeh i obilna žetva nijesu izostali. Kad je nastao ratni metež i obuhvatio goričku krajinu, bio je On, koji je zadnji zapustio nadbiskupiju. On je bio, koji je prvi prisko- čio u pomoć siromašnim rastrkanim bjeguncima. Na njegovu pobudu ustanovljeni su bili odbori za pot- ibotić : /_ Paljetkovanje s puta, i — Do Zagreba i Ljubljane — [Šetam osamljenim stazama Zrinjevca. Na jednoj \žraku lakokrile i pernate pjevačice-laste cvrkuću Mi jutarnju davoriju, sa jednog prozora domnijeva liko čeznuće staroga čella, dok iz zatvorenog ka- [lori se tužaljka uznemirenoga modrokosa : ou Goeolia | Cetra non rese pili dolci gemiti Mai, nč si molli spirti Di Lesbo un di tra i mirti, (Carducci) i u Tuškanac, a od nekuda, iza drevnog duba, li Glas: * Ja sam grof ovoga luga ! Stani!.. + Novi zagrebački žreci potjeraše me amo u o- \(lleni smaragd. — Moj. skeptar je carevao od li gornjega do Blizenca i od Trnja do Medved- |Ja sam uzdah Griča i Kaptola, što se sada gubi (lim hladnim drvoredima kao ostavljeni iaun. Iza ju Triumurti Krleža-Krklec.-Cesarec rastepli ba- ltiumvira hrvatskih Šenoe-Kumičića-Harambašića, ki kazalište Dimitrije Demetra i Miletića, nakon I lakozvanih slikara i kipara iz baštine naših gon- fa Bukovca-Medovića- Mašića-Frangeša na brdo mjetničkih bedastoća i nakaza, što se zovu ku- | paroksizam, futurizam, Vuci, Metafizici, Unani- t rdeći, da je samo ona umjetnost dobra, koju limije ni sam umjetnik ni gledaoc, ostao sam o hram, kojemu pokradoše svetinju i poklaše e njegove. I dok Kljakovćev triptihon u Sve- \ tom Marku sa onim drvenim beskrvnim figurama Hri- sta i Ivana Krstitelja — teško nama — uzalud čeka purgara i purgaricu da ushićeni i skrušeni pripale na podnožju kandilo, potepuh Ujević uz druge došljake i skorojeviće piše u »Savremeniku« svoju ,lspovjed“, historiju duševnog crvotočja i parodiju Ispovjedi sve- toga Agustina, svoga velikog imenjaka. »Savremenik« rastočen propada, diže se Književna republika i razni Zeniti, sinovi ugašenih ,Plamenova“, odakle se veliki delije, plaćenici dobre majke, crvene Rusije, kao Mi- cić, Krleža, Simić, bacaju ifrazerskim ekrazitom na buržoaške veličine, kao što su Vojnović, Nazor i drugi. I dok raspop Vilović piše kakografske izmetine, da tim ,cvijećem“ slobodne umjetnosti goji i čuva ukus i svrab novopečenih hrvatskih sufragetki, peli- vana i sitih i vjernih prijatelja zakutnih barova, dok se bivši kanonik Marko Kalogjera brine da posveti nevjerne duše, da ih uvede u raj najkraćim i najlak- šim putem, što se zove katolicizam bez katolicizma, dotle Tipografija vrši ulogu svodilje i uzgaja hiper- modernu prostituciju : sterilnost, slobodnu ljubav, dr- žavne nahode sa dosadnim prevodima iz galske i ger- manske pornografije u stilu Papine Kćeri gospara Burckarda i Pittigrilla. Vojnović bježi iz ovog ,ghetta“ i naslagjnje se pogledima aristokratskih borova Petke, ugašenog vulkana, Rački grli dubrovačke hridi, a tu, u ,ci devant“ mojoj baštini razbašio se kao Musa / Arbanas onaj Mali, koji u vidu čiste i djevičanske zna- nosti piše i govori za podizanje novog svijeta : Svemir je stroj, što se od iskona po sebi kreće... Smrt je preobraženje materije. : \ Misao je izlučenje možgjana. Čovjek je cilindar sa dva otvora (usta i šupak, ku- hinja i 00). Ljubav — vježbanje spolnih organa. Duša je nepoznata mikroskospu. Bog (to jest: bog) je produkt straha i neznanja...! Gospodin Mali je sada na glasu, veselje svih a- kademičara, naša Slava. Taj ,cilindar sa: dva otvora“ je suviše član akademije, profesor fiziologije, organi- zator naših prosvjetnih instituta, član odbora za re- formu škole i — vitez reda svetoga Save... Mali je nešto malahan u kipu, ali velik duhom, i ako duh ne opstoji nego — dah, ono što umirući prhne — što li? I dok pravi pisac i pravi umjetnik i učitelj u tom izgubljenom raju pravi dojam prosjaka: Darujte me, milujte me! — zagrebačku hrvatsku krv sisa kao ogromni polip — vječni Ahasver, naime Židov, koji je pružio po svim kutima hrvatskog Srca svoje nesmiljene tra- kove: banke, mjenjačnice, štedionice. Jer bankir — veli Papini — vazda je židov, premda je katkada slučajno i naslovom kršćanin, podupirući novčanim silama mi- sli i djela gospodina viteza-Maloga, a bivše ekscelen- cije, korenike hrvatskih grofovskih plemića, oguljenih skoro do kože antikultumom agrarnom reformom, bo- rave negdje na olocina zaboravnosti... - *Titire, tu patulae recubans sub... Kuda si ovo naljegao, brate i burazeru, da čuješ pastoralnu himnu Čeha, Leha i Meha i Petrice Kerem- pufa ? Da osjetiš domaći miris domaćeg ,Lišća“ brata Ivana Mažuranića ? Svesrdnu molitvu za — lijepu našu domovinu — iz duše tužnog kapelana Jorika — An- drije Palmovića ? Ili te nije još zadušio ozon električ-