_ DUBROVNIK 4 4. _ novembra 1924.
God. VI
jena je listu 5
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare,
F0) e Qrođa
Turobni glas zvona sa zvonika i ove je godine
ma živima navijestio dan naših mrtvih. Navijestio
m je i početak njihova mjeseca, u kojem lišće pada,
[narav ista podsjeća i nas na naš pad sa stabla života.
Klecanje zvona osvježilo nam je mnoge pota-
njele slike, podsjetilo nas je na mnoge proživljele
sove i ugodne i žalosne sa osobama, kojih više nema.
Sjetili smo se potankosti pa i iz daleke naše
ošlosti. I pri tom sjećanju obuzela nas tuga, sjeta,
ne ona zdvojnosti i bez nade, već tuga, što ubla-
lje i godi kao potrebna našoj naravi.
| Puni pietela pohadili smo i grobove naših milih,
esili smo ih i cvijetom ; zapalili smo na njima i
ijeću, a i molili smo za njikov pokoj.
Narav je to
ša tražila, razum odobravao, Đjera nam tumačila:.,.
ši mill žive, oni nas vide, drago im je naše sje-
e, a korisna naža molitva... Mi vjerujemo u
jersnuće, u živol preko groba!...
| Popostali smo kod groba i nehoteć zamjetili
0 glas, što se podizao iz njega. Tih je bio taj glas,
o šuštanj žutog lista, što ga lahor odtrgnuo sa
bla, al mi smo ga dobro razumjeli, tvrdo uvjereni
tjegovu iskrenost :... ,Grob je crta — šaptao je glas
\što dijeli uremenitost i vječnost. To su vrata, pred
jima se zaustavlja svaka materija, naprijed prolazi
o duša... , Slava, bogastvo, ljepota na isti način
0 i sve bijede života tu svršavaju ... Onkraj groba
ša nalazi samo svoju knjigu života, da iz ije sama
svoju vječnost... sretnu ili nesretnu, već kakovu
sama sebi pripravila za života na ovom svijetu“...
ima naviklima samo na površnost neugodan je bio
| glas, ali mi mu se nijesmo mogli oteti. Bio je to
našeg razuma, izazvan pogledom groba !
Dušni je dan, dan uspomene i sjećanja naših
vih, ali- on je ujedno i dan opomene za žive, da
uremenitom vrtlogu živola ne izgubimo s vida
uno, a to je vječni život onkraj groba.
ičela Hrvatske Pučke Stranke.
| Liberalci raznih stranaka napali su u posljednje
'leime ponovno više puta Hrvatsku Pučku Stranku.
ić i frankovci mislili su čak i to, da nas mogu
jesti u vezu s biskupskom okružnicom, koja je iz-
a uoči proslave svete godine i proslave tisućugo-
jice hrvatskoga kraljevstva. Budući da liberalci šire
Paljetkovanje s puta.
— Do Zagreba i Ljubljane —
I.
Bodi zdrava domovina,
Mili moj slovenski krajl..
| Hrvatska granica za mnom, a preda mnom u da-
li već gori u grimiznom suncu rubin Slovenije i
far Jugoslavije — starac Triglav okrunjen djevi-
kom snježnom krunom. Sisam slovenski svježi
K kao svježe mlijeko pomuzeno iz vimena tuste
[ske krave.
Grudi mi se šire a oči pasu po onom moru ze-
efila u krasnim intonacijama boja. U toj rodnoj Ar-
ji nebeska kapljica blista se na nebeskom blagom
u krilu šuškavih grana jabuke, kruške, šljive;
gatim tratinama i obalama 'Save šarene pjege
ida i jaredi, a niz zelenu i mutnu Savu zaplivaše
|N& pahuljice gusaka i pataka, povećavajući tako situ
anost sunčanog jutra, pa se žuta zrelost sloven-
voćnjaka, rumenilo ljetnih ruža i bjelokost lijera
iše ma bujnim obrazima veselih guščarica, pa-
i drvara...
| Tamo amo. u modroj daljini prosula se bijela
I ska sela bukoličue ljepote, gdje ti kao lijepe ne-
M svojom urednošću naslagjuju pogled: crkva,
. Din. po: za inozemstvo 10 Din. mjesečno.
,da stupamo s drugima u širu ili užu suradnju.
Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
namjerno megju hrvatsko pučanstvo krivo mišljenje o
Hrvatskoj Pučkoj Stranci, to ćemo odgovoriti ovom
prigodom na neke njihove zamjerke.
Hrvatska Pučka Stranka nastala je istom nakon
rata i odatle datira njezin javni rad i njezina politička
stranačka odgovornost. Nijesu je osuovali ni biskupi
ni svećenici, nego mladi katolički intelektualci, radnici,
obrtnici i seljaci, Svećenici su u mašoj stranci ravno-
pravni članovi i nemaju nikakvih političkih privilegija
ni hegemonije. Tko je za što sposoban, za to se i
upotrebljava. Ne pita se kod toga, je li svećenik ili
lajik, intelektualac ili manualni radnik.
Hrv. Pučka Stranka nije osnovana ma crkvenoj
organizaciji. Drugo je crkvena, a drugo stranačka or-
ganizacija. Za našu politiku nijesu odgovorni ni bis-
kupi kao biskupi ni svećenici kao svećenici. Za poli-
tiku naše siranke odgovorni su oni, koji je vode. Kao
gragjani ove države udružili smo se u stranku po
pravima, koja proistječu iz gragjanske ravnopravnosti
i slobode izricanja svojega mišljenja. Ako ljudi druk-
čijeg mišljenja drže, da smiju formirati stranke prema
svojim kulturnim, socijalnim i političkim načelima,
onda ne smiju toga prava uskratiti ni nama.
Ista potreba, koja je primorala katolike drugih
država, da se organizuju polilički, dovela je i do
osnovanja Hr. P. S. Kao slobodni gragjani želimo da
vodimo onakvu politiku, kakva odgovara našemu u-
vjerenju. Liberalci i socijalisti prihvatili su program,
koji se u mnogim načelim točkama kosi s tim uvje-
renjem. Radi toga nam savjest ne dopušta, da budemo
članovi njihovih stranaka. Politikom se moramo baviti,
jer smo i mi gragjani, i zato nam je uvjerenje nala-
galo, da osnujemo takvu stranku, koja će odgovarati
i po svojim načelima i po svojoj praksi našoj ideologiji.
Ludorija je, kada tko tvrdi, da se smiju osnivati
samo onakve stranke, koje mogu okupiti oko sebe sve
državljane. Takvo shvaćanje dovodi do identifikovanja
stranke i države, a uz to takve stranke nijesu moguće
nigdje na svijetu, a najmanje u nas.
Ne kidamo veza, koje nas moraju spajati s gra-
gjanima drugog političkog mišljenja. Tko ne može da
stupi u našu stranku, preostaju mu druge stranke.
Mi ga zato ne isključujemo iz društva i države. Imade
stalnih načela, koja moraju biti zajednička svim dr-
žavljanima i svim strankama, pa kad se radi o pita-
njima, u kojima odlučuju takva načela, mi smo spremni
Koo-
peracija ili koalicija omogućava svim strankama, da se
u nekim glavnim pitanjima nagju uvijek zajedno.
škola i seljačka ,hiša“... Kad ti rečem, da te na pu-
tima i putićima vrlo često dočeka po koja drvena
Gospa ili propeti Hrist, da se po strništu i brežulj-
cima razlijega veselje i slatkoća sloveaske pjesme, koja
slavi gorice i brda Gorenjske i rodne doline Dolenj-
ske, osjetiš, da se u tom kraju zagrlila milokrvna do-
brota sa zanosom vjere. Čudim se, kako na Dolenj-
skom ne ustade drugi Oberammergau, naš pobožni
amliteatar, jer samo slovenski seljak može da dublje
osjeti veličajnost biblijskih tragova i ekstazu Hristovog
Križnog Puta, dok po Gorenjskim visinama piješ ne-
besku vedrinu Izmirenja, kako ju osjeća pjesnik ovoga
kraja — blagi Ksaver Meško u priči ,Romanje na goro“..
I dok na Dolenjskom oko Ribnice, Toplice i No-
vog Mesta cvate mekoća i nostalgija klasičnih idila,
dok tu čuva slovenske vinograde Dioniz, bog vina i
sladostrasnog zrelog voća, u sjevernom dijelu Slove-
nije, naime na Gorenjskomu, što se ljubi sa nebotič-
nim Alpama, trepere i drhću šume i planine, pjevajući
šaren pastorale visokih jela, dubova i lipa.i budeći u
lov i na posao kršne i, vesele Gorenjce ispod nahere-
nih zelenih, pernatih šešira.
Pod Kamnikom iz dubine grmlja, luga i planina
mile i igraju gorenjske jedre diklice, šibajući u vese-
lom narodnom kostimu sav taj mirišljavi planinski
uzduh svojim preslicama, kosama i vilama, a oko njih
graja i bleka bogate stoke, kao da se matječe sa
»jodlom“ hrabrih planinara.
Ovuda lutaše nezaboravni pastir u crnome plaštu
i slovenski buditelj — Ivan Krek, razmišljajući, kako
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. —
urednik A, FIč. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
Odgovorni
Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“, —
Kulturne vijesti.
Vjerska svijest alzaških katolika. ,Tražili ste
od nas, da vam damo svoj novac, i dali smo vam ga;
tražili ste od nas, da vam damo svoju krv, i dali smo
vam je; tražili ste od nas izgon i progonstvo za neku
našu braću i sestre, pak smo vam i to dali. Danas
tražile od nas, da vam damo dušu, ali to vam ne ćemo
dati!“ — Ovim poklikom katolici Alzacije-Lorene us-
protivili su se i reagirali na namjeravanu povredu i
ukidanje njihovih vjerskih: sloboština sa strane fran-
cuskog ministra predsjednika Herriota. Zajedno s njima
i mi kličemo: Sve — sve ćemo dati za domominu,
ali dušu nikada! Borba će biti teška, ali pobjeda
je nesumnjiva: pobjedit će kao uvijek, prije ili kas-
nije, Križ.
Tisućčetiristogodišnjica biskupija tršćanske i
koparske. Biskupije tršćanska i koparska bile su usta-
novljene god. 524. poslije Krista za vrijeme pape Ivana
V. Ove je godine upravo 1400 godina od tada. God.
1828. bile su obje biskupije udružene.
Žene i duhan. Poznati njemački ginekolog Dr.
Hoisteter izdao je nedavno knjigu, u kojoj piše o
štetnom utjecaju pušenja na ljepotu žene. Pušenjem
dobijaju žene muški izraz; koža im postaje grublja,
usta dobijaju rgjav izraz i često se dogagja, da žene
koje puše mnogo prije slare. Nos im se sve više is-
poljava, a donja usna ispada naprijed. Ukratko, neka
sve moderne žene, koje cijene svoju ljepotu, odmah
Dace tabakijere, a cigarete neka se ne dotaknu.
Plivajući univerzitet. Nekoliko bogatih Ameri-
kanaca kupilo je putnički parobrod »Princes Alice« i
pretvorilo ga: u sveučilište. 400 studenata i mnogo-
brojni profesori poduzeti će na njemu putovanja oko
svijeta, što će trajati godinu dana. Nedavno je »Princes
Alice« načinila pokusnu vožnju. To je bilo potrebno.
Od tisuću studenata, kojih je trebalo učvrstiti u izdr-
žljivosti na moru, samo ih je 317 izdržalo probu. Svi
su se ostali pokazali za vrijeme vožnje nesposobni
za daljni put.
za gospogje neophodno potrebno.
da sa svojim učenicima iz ovog malenog ali po pri-
rodi svojoj — bogatog kraja stvori našu drugu Ho-
landiju i engleski Wales u miniaturi.
Na njegovu prometejsku i magičnu riječ ustade
moderna bogata Slovenija, najsretniji kutić naše oslo-
bogjene Domovine.
Da Slovenci nijesu imali drugih velikana nego
samo Vodnika Slomšeka i Kreka, bili bi predostojni,
da stupe u Valhallu prosvjetljenih naroda. Ma zapo-
vijed Krekove velike domovinske ljubavi i svemoćnog
uma otvoriše se Sesami alpinskog gospodarstva, že-
ljeznih rudnika i željezničkih tvorničkih poduzeća.
Premda Srbija i Bosna po rudnom blagu stoje ispred
Slovenije, ipak je iskorišćenje ruda ovdje daleko bolja
i naprednija. Ovdje se kopa najviše ugljena u našoj
domovini; veliki ugljenici Trbovlje, Zagorje, Hrastnik
i Škale izvažaju ugljen i za granicu. Cink, mangan,
bauksit, osobito olovo i željezo kopa se i izragjuje u
znatnim količinama. Najveća se željezna industrijska
poduzeća nalaze u Ljubljani, Mariboru, Jesenicama,
Domžalama i Štorama kod Celja. Tekstilna industrija
ima svoje žarište u Tržiću, Begunjama, Litiji i Ljub-
liani, dok u Celju i Mariboru cvate ponajviše kožarski
obrt. Znamenita je tu industrija drva.
Nakon što si se napio i nauživao ljekovitih bi-
strih vrela u Rimskim Toplicama i-u Rogatačkoj Sla-
tini, gdje se nekoć odimaraše od svojih apostolskih
truda mnogo ljeta naš Mecenat iz Djakova, biskup
Strosmajer, hajde za pastirskom O m da
uhodiš ovaj jugoslavenski Eldorado .