U Br. 47.
Narodna S
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK 11. novembra 1924.
vijest
God. MW
PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
_ Uredništvo i i Uprava pi Dubr: BirV. Tiskare,
[Cijena “e istu 0 Din EDO za inozemstvo 10 Din. nea
| < Izlazi svakog Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.
Oglasi, Zahvale i priopeena po posebnom čijeniku.
urednik A. File.
Tisak Dubrovačke Bacio UHG — Rukopisi se ne vraćaju. —
— Odgovorni
— Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“,
Prijatelima Narodnog Sporazuma !
Vlada narodnog sporazuma, vlada zakonitosti i
teda, vlada, koja je gonila korupciju i dizala čestitost,
vlada, koja je raspolagala u Narodnoj Skupštini o-
[gromnom većinom, sagnana je neparlamentarnim pu-
tem dati ostavku.
Stranke narodne mržnje, stranke korupcije, nasilja
i bezakonja predstavljaju u Narodnoj Skupštini ma-
pjinu. Da bi se ove dočepale većine, mora narod opet
a izbore. Za tu svrhu one su već počele organizovati
| oružati svoje pristalice,
| — Stranke narodnog sporazuma obraćaju se vedra
fela narodu ne bojeći se njegove presude. Uvjerene su,
la će narod u njih imati povjerenje, da će braniti još
lećom odlučnošću parlamentarizam, čuvati suverenost
tarodne volje, iz koje ističu sva ustavna prava i spre-
avati miješanje neodgovornih činilaca u slobodu na-
odnog odlučivanja.
| Stranke narodnog sporazuma izjavljuju sa žalje-
ljem, da im je sada silom i suviše otežano naslavili
Ispješnu borbu protiv kcrupcije, jer je za sada one-
nogućeno, da se pronagjeni krivci odmah stave pred
ud. Korupcija je pozvana na vladu da vrši izbore, da
asiljem prisili narod da odobri i dalje iskorišćavanje
| pljačkanje, koje se vrši nad njime,
Stranke narodnoga sporazuma ostavljaju mirna
ica narodu da izabere: ili bratski sporazum ili me-
jusobnu mržnju i borbu, te ustavnosti i parlamenta-
|lizam ili apsolutizam i pazilo i najzad: ili poštenje
i korupciju.
| Beograd, 7. novembra 1924.
\ Ljub. M. Davidović, Dr. Vlatko Maček,
\Dr. Anton Korošec, Dr. Mehmed Spaho,
Nastas N. Petrović.
| lačela Hrvatske Pučke Stranke.
| II. Hrvatska Pučka Stranka propovijeda kao jedno
1 temeljnih svojih načela gragjansku ravnopravnost
(lojedinaca i skupina i uz to nacionalni i socijalni so-
I larizam. Najodlučniji smo protivnici onih stranaka i
| lupa, koje zatvaraju oči pred realnim činjenicama i
adaju se tako, kao da u Jugoslaviji postoje samo
pjedinci, a socijalne i nacionalne skupine za njih
ppće ne postoje kao politički faktor. Takvo je shva-
:
ćanje države natražnjačko i tiransko. U ovoj državi
imađemo Hrvate, Srbe i Slovence, imademo katolike,
pravoslavne, muslimaue i druge vjeroispovijesti ; ima-
demo seljake, obrtnike, radnike i intelektualce, Sa svim
tim skupinama valja računati kao sa skupinama, a ne
kao s mnoštvom raspršenih pojedinaca. Zakoni i obi-
čaji u državi moraju stvorili iz ovih skupina jednu
raščlanjenu jugoslavensku zajednicu, u kojoj će za-
vladati načelo gragjanske tolerancije i jednakopravne
gragjanske utakmice.
Prigovarali su nam i prigovaraju nam još danas,
da smo se odrekli svojega hrvatstva. Takav prigovor
može biti upravljen na adresu kojekakvih ,integralnih
Jugoslavena“, koji ne znadu procijeniti proces diferen-
cijacije i unifikacije, pa zato misle, da pripadnost jed-
noj općenitoj zajednici uništava u čovjeku pripadnost
jednoj manje općenitoj zajednici. Hrvatski pučani idu
za tim, da se provede solidarizam izmegju Hrvata,
Srba i Slovenaca, pa zato je bezumno, kada nam ko-
god spočitava, da nijesmo Hrvati.
Nekima se ne svigjaju ni naša socijalna načela.
Bilo je ljudi, koji su mislili, kada se je pojavila Hr-
vatska Pučka Stranka, da ćemo mi biti orugje: nekih
protivnika pravedne socijalne reforme. Prevarili su se
pa su nam brzo okrenuli legja. Mi ne žalimo za njima,
jer vidimo, da smo se riješili jednog balasta. Bolje je,
da se već sada odigrao taj proces, nego da se ne ra-
zumijemo. Ako nas tkogod radi naših nazora o soci-
jalnoj refoimi naziva ,katoličkim boljševicima“, to je
stvar njegova ukusa i dokaz potpunog nepoznavanja
sadašnjeg socijalnog Života u Evropi. Hrv. P. S. nije
osnovana ni rad kakvih socijalnih natražnjaka, nego
radi pravednosti, do koje.moramo. doći u. riješavanju
socijalnoga pitanja.
Radi kulturnoga programa proglasuju nas kleri-
kalcima. Klerikalci smo im zato, jer tražimo prijateljski
odnošaj izmegju Crkve i države. Klerikalci smo im i
zato, jer tražimo, da država u svojoj prosvjetnoj i cr-
kvenoj politici poštuje prava katoličkih gragjana i Cr-
»kve. Prikazuju nas pred drugim vjerama kao nekakve
prozelitske propagandiste, koji tobože idemo za utje-
cajem na državnu politiku zato, da možemo prisiliti
i muslimane i pravoslavne, da prijegju na katolicizam.
O kakvom prozelilizmu nema u nas ni govora. Ista
politička prava, koja tražimo za sebe, priznajemo i
pripadnicima drugih vjeroispovijesti. Gragjanske tole-
rancije nijesmo povrijedili do sada, a ne ćemo je po-
vrijediti ni u buduće.
Hrvatska Pučka Stranka zastupala je uvijek dos-
ljedno svoja načela. Za njezin rad nije odgovorna cr-
kvena organizacija, nego stranka, Varaju se oni libe-
ralci, koji pokušavaju, da pritiskom na kojeg crkvenog
dostojanstvenika ili na cjelokupnu javnost skrenu Hrv.
P. S. s onoga puta, kojim je do danas išla. Kao slo-
bodni gragjani radit ćemo i dalje za svoja načela i ne
ćemo dopustiti, da nam liberalci diktiraju, kako ćemo
se držati.
Kulturne vijesti.
43.000 organiziranih katoličkih učitelja broji
Njemačka. Liberalna organizacija učitelja broji 40.000
članova. Ovako je u naprednoj Njemačkoj. A mi smo
Hrvati još toliko natražni, da kod nas uopće još ne
postoji katolička organizacija. Njemački su katolici u
Njemačkoj još 1911. osnovali Udruženje za brigu i
obranu katoličke škole. Udruženje je osnovao sadašnji
državni kancelar Dr. Marx.
Društveni život u Americi. Kako se bujno raz-
vija društveni život katolika u Sjev. Udr. Državama
Amerike, pokazuju Katolički Domovi, koji niču jedan
za drugim. U Daytonu (Ohio) potrošili su za Kat. Dom
200.000 dolara. Do 1200 katolika plaćalo je godišnje
po 25 dolaia, stariji još mnogo više. U Morgantownu
je za Kat. Dom od 3. do 10. augusta ov. god. donijelo
50.000 dolara. U Madisonu se gradi Kat. Dom, koji će
zapasti 100.000. U New-Yorku se radi oko gradnje
novog doma za Kolumbove vitezove. Tako u mnogim
drugiin gradovima.
Pronagjen nov komet. Asistent na zvjezdarni u
Hamburgu Dr. Baade opazio je u blizini zvijezde ep-
silon u Pegazu novo nebesko tijelo, koje ima svoj-
stva planeta, ali planet nije, nego je po svoj prilici
komet (repatica), jer juri vratolomnom brzinom kud i ka-
mo većom od brzine, kojom se planeti giblju oko Sunce.
Evropejski velegrad mijenja svoje ime. Po
norveškomu zakonu od 11. jula ove godine glavni se
grad kraljevine Norveške počimljući od 1. januara 1925.
neće više zvati Kristijanija, nego Oslo. Tako će novine,
koje izlaze u tomu gradu, na 31. decembra ove godine
uz datum nositi za zadnji put ime Kristijanija, a na
1, januara 1925. prvi put Oslo.
Paljetkovanje s puta,
— Do Zagreba i Ljubljane —
_ Ljubljano, EO Gledam te opet u onoj
(lje zastave melitve i gigantske nade, koje sam u
Htafskim slikama čuvao iz prošlih djačkih dana.
Na kolodvoru sretoh prijatelja, pa ,bras dessus
las dessous“, gazimo novi asfalt grackih ulica — Lju-
jana ide pomalo da se obuče na velegracku — i hr-
o da vidimo Ljubljančicu. Na Marijinom trgu gle-
im korito ove mutne vode — ali ne čujem prijašnji
zin hršum nego klopot radničkih lopata. Regula-
li obale ! Vodu navratiše za sada drugim smjerom.
| Lijevo iz granita se diže mjed trubadura ovoga
JE Ko te ne zna, najljubljanskiji ljubljanski sine,
biki i slatki Prešerne? Milijun puta slušaše tvoj duh
|Nsvim našim luzima iz naših grla onu tvoju uspavanku :
| Luna sije, kladvo a
i Trudne pozne ure Žže!.
u ne možemo zaboraviti, kao što ne možemo za-
kaviti život i njegovu sjenu koja ga prati.
| Mladi slovenski Plutark; moj pratioc i Cicerone,
I da po ovim putiina probudi mrtve, neka idu pred
bi Zače da priča o staromu vaktu i zemanu. O
iSkoj ,Emoni“, koju sazda Oktavijan anne XXXIV.
le Christum na ovome tlu, davši joj gracke povla-
e. O kralju Alarihu, koji ovuda nahrupi sa svojim
lama i opustoši grad. O srednjemu vijeku, kada
na ruševinama Emone ustade novi grad: Ljubljana.
O prometu grada sa Mlecima u 14. vijeku. O turskim
navalama, koje smetaše, ali ne zaustaviše razvoj grada.
O J. V. Valvasoru, koji postavi gradu vječan spome-
nik aere perennius sa svojim historičnim djelom ,Dika
Vojvodine Kranjske“. O nekadašnjim radionicama su-
kna, od kojih jedna imaše preko hiljadu radnika. O
Napoleonovim četama, što su amo posadile prvu klicu
demokratske misli i jugoslavenstva, udarivši u Lju-
bljani prijestonicu ilirskih pokrajina.
— Mi smo prvi i najveći jugoslaveni! — nas-
mija se zadovoljno moj Plutark.
— Zato ste nam u svojej dobroti dali auktora
Đulabija — Stanka Vraza!l — prekinem ja ovo buđe-
nje mrtvih, jer danas vladaju nad Gradom sive, olov-'
ne boje i htio bi samo da — sanjarim i šutim.
Ništa ne može da me prene iz one duboke no-
stalgije, koja mi zagrli dušu vazda u blizini Pana,
driada, satira, silena, rusaljki, sovuljaga, lutnje i ne-
beskih anđela — u sjeni parkova i istočnih gjulistana,
starih akademija i amfiteatra, balkona, kaštela, kate-
drala i drobnih svetišta. I zato moj Plutark povede
me u Tivoli.
Ah Tivoli! Sigurno je kroz ove aleje i šuškvo
granje njihovo tumarao zamišljeni Prešeren, sanjao o
svojoj nesugjenoj djevici i pisao svoje mjesečinaste
balade i romance. Ovdje je pir samoće, hlada i. svih
miomirisa na podnožju vilovitog Rožnika poviše uspa-
vane ,Rožne Doline“... Pa cvijeće i cvijeće na do-
maku otmenog ljetnikovca u bogatim i šarenim lije-
hama. Sjedim ispod skalinate ispod gvozdenih vukova,
koji prije sloma čuvahu kip Radeckoga, viteza obore-
ne Tiranije. Na kraju parka blizu Velikog Sajma svi-
raju orgulje i harmonike cirkusa i letećih lađa, hori
se hihot i žamor djece, služavki i radnika, gospoda i
stranci šetaju: mali Prater. Ko ne će da živi u kuća-
ma i bučnim ulicama, ko hoće da sluša glas Gospod-
nji nad vodama, neka dođe u ovaj Tivoli, da nađe
odmor nemirnim živcima i pokoj umornim dušamal...
Nedjelja u Ljubljani znači Meditaciju duše. Svuda
po uglovima grada opažam neku svetu žurbu, kao da
se ljudi žure da ugrabe najljepši biser tamo na ste-
penicama oltara ispod svodova lijepih crkava. Idem od
crkve do crkve. Sudio bi da se isprazniše ljucki sta-
novi, a napuniše Božji. Sve kleči i imoli, glava do glave,
u divnoj tišini, nepomično kao kameni sveci na krili-
ma žrtvenika. Pobožna smirenost je toliko jaka, da
čujem pucketanje gorućih voštanih svijeća.
Na balaustrama glavnih žrtvenika blaguju brojni
muškarci i žene svetu. Tajnu. Kad vidim krotku bla-
ženost onih koji se vraćaju s oltara sa prekriženim ru-
kama, čini mi se, kao da vidim one, što se vraćaju
sa rajskih poliana. Alleluja! Hozana!....
U iranjevačkoj crkvi slušam crkvene kompozicije
starog glazbenika Satinera u fratarskoj haljini dok u
katedrali svetoga Nikole plove po crkvenom svodu divni
akordi Griesbachera i dolcissimo Rossinieve ,Stabat
Mater“... Poslije podne na blagoslovu u ,Nunskoj
Crkvi“ alto jedne Uršulinke iza rešetke na koru kao
glas Picarde iz Čistilišta nosi me u sfere neiskazanih
uznesenja.
Barok ljubljanskih crkava je bogat i znamenit,
jer on pokazuje slavu slovenske religiozne umjetaosti