# MOM 1 Do e Poštarina plaćena u gotov AERO Cijena je eri 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 100, Din. go PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrv. Tiskare. .. . Kojim putem da udarimo ? Osamnaestome vijeku racijonalizma slijedio je deveinesti kao aplikacija njegovih načela u privatnom i javnome životu, proglasivši društvenom normom ne- ograničenu slobodu pojedinca. Posljedica je toga bila ne samo revolucija proti dotadašnjem shvatanju poli- tičke slobode i gragjanske ravnopravnosti, nego se je moderno društvo svom silom bacilo i na kršćanstvo, koje je po tadašnjem shvatanju podsjećalo na starinu, na vremena slerilnog apsolulizma i u dušama pojedi- naca. Tako je moderni vijek zabacio uzvišene zasade kršćanstva, dok je svoj život i nadaljni razvoj normi- rao prama instinklima| pokvarene naravi ljudi najno- vijega vremena. Plodove ioga bere današnji vijek. U Pragu rije- šava porota Anastasa Nikolova, ubojicu bugarskog ministra Daskalova, U Lausanni proglasuju nevinim Konradi-a, koji je ubio sovjetskog delegata Vorovskoga. U Križevcima pak sve škole, s učiteljskim i profesor- skim zborovima na čelu, svečanim načinom prate do groba samoubojicu Vilka Sambolek, uč. IV. teč, preparand. Ovaj posljednji slučaj karakteriše današnji odgoj u školama. Moderna škola odgaja niže duševne moći, a zapušta potpuno odgoj plemenitosti srca i čvrste volje, bez čega nema pravih karakter-ljudi. U srednjim se školama u prvome redu odgaja fantazija. Mladeži pružaju kojekakvu beletrističnu lite- raturu, čiju vrijednost prosugjuju po njezinome lite- rarnom obliku, bez obzira na načela, čiji je otrov za- vijen makar i u mnajklasičnije literaine forme. Ovim nećemo da umanjimo važnosti bilelr'siike kao sredstvo za odgoj fantazije. Ali ireba da upozorimo, da nam negsiiije bit? indiičrenir o) kakvi Svačić prčpiguju u formi privlačive beletristike. Moramo naime pomi- sliti, da društvo ne propada zalo, što nema ljudi sa bujnom fantazijcm i spretnim perom, mego zato, što nema moralno-značajnih jedinica. Zeto je prva zadaća cdgoja, da daje društvu pojedince, koji će učvrstiti njegov opstanak, a ne koji će da mu potkopaju temelje. A u kolikoj mjeri cdgovara toj zadeći današnji odgoj? Dosljedno načelu neograničene sloboće (l) posiže da- našnji odgojni sistem za svakakvim načelima i poštiva moralno majdestruktivnija mnijenja i naziranja, dok zazire od kišćanskih istina i njegovih moralnih načela, koja jedina uvjetuju siguran normalan razvoj ljudskoga društva. Uostalom mi nećemo da diktijamo gospodi nastavnicima moderne škole, na koji način i na temelju kojih načela treba da odgajaju povjerenu im mladež, da se time ne bi cgriješili o spemenuto na- čelo slebode. Neka se o tome informitaju ked Feer- stera, priznatcg pećagega. Megjutim neka znaju, da su za slučajeve Paskijevića i Samboleka kcnačno od- govorni i eni i da društvo imade pravo da stavi na optuženičku klupu čitav denašnii sislem odgoja. Pravi odgoj trieba da bazira na načelima, koja su u svoje vrijeme preobrazila svijet, a koja danas ispovijeda pravo kršćanstvo. I cćok toga ne bude, dotle će se redati pojav za pojavom, proglašavati nevinim ubo icu za ubojicom i cdebravati i uzvisivati bogzna kakova ne- djela i zločini. [ to se neće spriječiti ni popraviti sa- jezni ma- nički peći, njeg osjećaja za dobro drušiva i zajednice, kako to čini mcderna bezbožna žurnelistika, koja misli, da je time ciklonila odgovornost od velikih ideologa na- prednoga vijeka, Društvo treba da obračuna s onima, koji su svojom bezvjerskom idcologijom i lejičkim moralom faktični krivci svemu tome. S druge strane treba da svoje članove odgaja tako, da uzvišena Kri- će uplivati na volju, da živi po propisima kršćanskog morala. Svaki je drugi način bezuspješan. — /.B.V. g To je ono pravo! Ima ljudi, koji još uvijek nijesu poku- šali Fellerov ,Elsa-Fluid“, premda se već kroz 25 godina upotreb- tjuje u svim zemljama. Tko je samo jedamput iskuslo njegovo RO djelovanje kod trljanja legja, uoova i i. d. ili kao kosme- tikum jeenićeu ustiju, kože i glave, kazat če sigurno; ,To je ono E Daleko je bolji, jači, izdašniji i pollega djelovanja nago f ka rakija, Otstranjuje hunjavicu, zubobolju, ti | \živce. 3 dvostruke ili 1 specijalna ilaša zajedno sa zamotom i po- ; trukih ili i alnih_ilaša 214 dinara jekarnik . ugen V. Feller, Stubica a. E x s sE mim farizejskim zgražanjem i pisanjem, punim tobož- _ stova načela postanu normom njihova naziranja, koje ugodno umiruje. Utornika. Pojedini broj 1:50 Din. dišnje. Izlazi svakog Hrvatsko orlovstvo. Katolički omladinski pokret još prije rata snažno se je razvio u Dalmaciji. Poslije rata dolazi kat, omladinski pokret ponovno na površinu, sada u radikalnijoj i konsekveninijoj formi: kao O:lovstvo, Hrv. orlovskih društava i omladinskih kat. društava imade već po svim hrv. krajevima, Jedna zapreka jačemu razvoju hrv. Or- lovstva bilo je u tom, što nijesmo imali jedinstvene centrale za naš orlovski pokret, Jedan dio naših or- lovskih društava bio je učlanjen u J. O.Z., druga o- mladinska društva u Oml. Savezu, treća u Orl. Pod- savezu ild. Osnutkcm Hrv. Orlovskog Saveza, koji je osnovan 16 decembra 1923, stvorena je jedinstvena centrala za hrv. orlovski i omledinski pokret. Hr. Or- lovski Savez je samostalna kulturna omladinska cen- irala, dok je u orlovskom tehničkom i tjelovježbenom pogledu učlanjen u J. O. Z. H.O.S. izdao je »Zlatnu knjigu hrv. orlovske o- mladine«, u kojoj su precizno i radikalno ustanovljene sve, a napose vjerske dužiicsti Orla. H.O.S kao elitna , katolička organizecija, želi, da sav svoj rad oko od- goja omladine, vodi u sporezumu i pod nadzorom kat, episkopata. Savez je uveo duhovnike u Predsjedništvo i kod društava, da se teko čim više osigura vjerski odgoj orlovske omladine. H. Or. Savez je samostalna omladinska cenirala. U tehničkom i tjelovježbenom pogledu učlanjen je u Jug. Or. S. koji djeluje preko učlanjenih Saveza. H.O.S. isključiva je centrala kat. crlov. i omladinskih društava. Specijalne prilike u kat. omlad. pokretu traže, da se očuva samostalnost hivalskog omlad. i orlov. pokreta, a usto da hrv. orl, bude i sastavni dio općeg arlstog-gSsje: Konstituirajuća gl. skupština. H.O.S., sazvana po mnogim orlovskim i omladinskim društvima odižana je 16. decembra 1923. u Zagrebu. Skupštinu je u ime sazivača otvorio jedan zagrebački o1ao, a nakon toga je Dr. Deželić izložio razloge, koji su tražili ujedinje- nje našeg omlad. pokreta. Primljena su pravila, koja će se cdaslati vladi. Izabran je odbor, uregjeno pita- nje članarine, te normiran odnošaj prema drugim organizacijama. Pred hrv. Orlovstvom stoji život. Hrv. Orlovska društva treba da prodru u sve hrvatske krajeve. Svi prijatelji kat. omledine treba da upru sve sile, da na- čela hrv. orlovstva, Zlatne knjige, predru u svako naše selo. Svi prijatelji omladine neka zatraže informacije o osnivanju oilovskih društava od Hrv. Orlov. Saveza, Zagreb, Koptc1 27. 1. Savezu je u prvo vrijeme potrebno za vršenje njegovih zadaća mnogo novčanih sredstava. Izdavanje biblioteke, držanje organiz. tečajeva, provedba organizicije traži materijalnih žrtava, koje će Savez moći da podrese ssamo ako naigje na dovoljno sit- sretljivosti kod prijatelja naše omladine. Izložba prof. Marka Rašice u Zagrebu." (Prigodom njegovog 20 godišnjeg jubileja) Naš svgragjanin. g. prof. Marko Rašica priredio je početkom studenc g kelektivnu izložbu svojih radnia. Na taj je način htio proslaviti svoj jubilej 20-godišnjeg umjetničkog rede. Izložba je najljepše uspjela u sva- kom pogledu. Ovom prigodom zaslužuje da ipozo- rimo našu publiku na stručne ocjene kritičara o našem vrijednom umjetniku, o kom je tada pisala gotovo sva zagrebačka štempa. I ovom prilikom našem vrlom su- gragjaninu naše česlitke | Prof. Dr. Iso Kršnjavi, glasoviti povjesničćr umjet- nosti, piše o Rašici u »Morgenu« od 13. XI. megju ostalim ovo: ,U prvom redu naših ponajbeljih umjet- nika stoji i Marko Rašica. Prvi put je Rašica izložio pred 20 godina velikim uspjehom u bečkom Hagen- Dundu i zaslužuje sada, nakon 20 godina, da u pre- gledu dostojno ocijenimo njegovo umjetničko stvaranje. Kada je prvi put u Zagrebu izložio, njegov je nastup učinio opravdanu sra On je donio s velikim — razumijevanjem stilizirane motive iz hrvatskih narod: nih pjesama i priča, ornamente i studije. Romantik. pun snage. Istom 1 zatajio gredinama našao # Zbog preobilnosti omalerijala nije moglo prije da ugje: vije abai ma, neradi, nennna. ša Aqmaie ri- brovnika, himna je jugu Bei Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni urednik A. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Fič. = — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“. liku da riješi velike monumentalne zadaće: »Propovijed sv. Antuna« u franjevačkoj crkvi u Zagrebu ; poetičko, puno slila »Angjeosko kolo« u kupoli crkve sv. Marije isto u Zagrebu; »Posljednja večera« u župskof crkvi u Krašiću i slika »Oslobogjenje iz čistilišta« u crkvi Vrboskoj na Hvaru. Marko Rašica je markanini umjetnički individua- litet. On se laća najtežih zadaća umjetnosti sigurnom rukom i rješava ih na sasma razumljivi način. Sdruge strane diže on dekorativni umjetnički obrt; do visine prave umjetnosti. Njegovi nacrti za slikanje na staklu, njegove čakanovane radnje (tuckane, metallo battuto) u bizantinskom slogu svagd;je su ubrale veliko povla- gjivanje, a i kod nas imade takogjer velikih crkvenih dostojanstvenika, koji znaju cijeniti/ovakove umjetnine, koje je Rašica za njih izveo. Kraj toga njegove studije pejsaža imadu jednu sasma osebujnu snagu sjaja. Teško je i pomisliti, da su ti pejsaži slikani vodenom bojom, imade u njima izvjesna zasićena dubina i tako jako svijetlo, kao u najboljim uljenim slikama. — Na njegovom prikazivanju dubrovačkoga pejsaža vidi se da je sve proživljeno, a.ne prepisano. Interesiralo me je, da istražim, koji su uticaji do- prinijeli izobrazbi ovoga umjetničkoga karaktera, koji je znao da se oslobodi od svakakvih ludosti mode, a ipak je tako moderan.“ (Ovdje Kršnjavi opisuje pota- nje njegov rad i uspjehe po svijetu tijekom 20 godina). »Zagreber Tegblatt« br. 265 donosi iz pera Dra Deaka cmašnu kritiku iz koje vadimo slijedeće: ,... To, što je sada Rašica izložio, sačinjava maj- ekskvizitnije njegove originalne umjetnosti. Rašica je prije svega slikar pejsaža, koji se priljubljuje s velikom koju an 1 živoj svojoj umjetničkoj fantaziji nastoji da tako rečemo božanski da prikaže. Zato i jesu njegove slike pune života i sunca. One su »uzvišene himne" na vječno lijepe obale Jadrana«. ,Evolucija koju je umjetnik prošao vidi se u nekim slikama, ipak sada se o1l;ma- lazi ma visini svoga stvaranja. Njegovu je maniru Ser- vaes (kritičar »N. Fr. Presse«) svojedobno stavio izme- gju Klimta i Stucka, još bismo dopunili jednom poan- 'tom Bocklina, jer modre i duboke valove Jadrana jedva da može koji od naših umjetnika bolje i poetičnije da prikaže. Uistinu izložba, koja nam je pružila veliki umjetnički užitak.“ ; Iz kritike »Der Morgena« br. 182. od kritičara Sitssa : ,Svaka prava umjetnina nosi žig osamljenosti. U jednom času: zamesenja stvorio ju je umjetnik iz sebe samoga udaljen od svijeta. I ova osamljenost > onoga koji stvara prelazi i u umjetninu. Diše jedin- stvenošću i samoživotom, inače nije umjetnina. Zato se _ prava umjetnina i prepoznava u prvom redu po tome, što ne podsjeća ni našto dosad vigjeno, ne uskrišava nikakve uspomene, preporogjenje je umjetničkog ge- nija. Upravo kod Rašice moraju doći gledaocu njego- vih slika ovakove misli. On ne nadovezuje ni na šlo postojećeg, izbjegava sve što je konvecionalno, ide svojim vlastitim putevima. Ko-je samo jedamput vidio Rašičinu sliku, taj ga uvijek prepozna, bila to slika pejsaže ili portreta. Rašica je pjesnik. Njegova jačina je intenzitet osjećajnosti doživljavanja. On se nasla-. gieje koutrastima, pregleda sve nuzgredno i naprosto juriša na totalni utisak. Kod njega nema ništa labil- noga, ništa nesiguina; on voli pregnantno i neprija- telj je stafaže. Gipkost i elasticitet talenta njegovi su vijerni pomagači; on traži izjednačenje megju životom i svojim refleksijama i pogagja ono pravo sa snažnim potezom kista. Nije svakome dano da slika a fresce, a da ne čeka, da se bez premišljanja prepusti prvoj impresiji. U tome leži umjetnost Rašice. Originalnost njegove umjetnosti leži u umnoj upotrebi ornamenata i nenametljivoj stilizaciji, iz koje proističe osobita snaga. Ko bi kraj toga zapao u šablonw, morao bi se nasukati na tome specijalitetu. Rašica ne! On može omiamentirati drveće, a da ne izgubi išta realnoga ; on može stilizirati, a da mu ne možemo štogod predba- Njegova sadašnja izložba, gotovo cijela iz Du- s njegovim divnim bojama Ne : e M