Naro > Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK 22. januara 1924. Svijest PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. | Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrv. Tiskare. 1 jee je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Utornika. Pojedini broj 1'50 Din. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom urednik A. Fič. Tisak Pibrovačke Hrvatske Tiskare. - Btikopisi se ne 2 ute = čijčnika. pore Odgovorni Narodne Svijesti“. — Vlasništvo Odbora Dubrovčani grada i okolice! | Svijetli i veseli dan, što se vrača jednom na godinu, eto ga opet da nas razveseli, da i grad i \sela okupi oko bijelog barjaka s likom staroga Sveca, \koji nam je tako svet i drag, kako što su nam dragi \domovi i mili naši, pa nas evo sloga, Gragjani i Narode iz okolice, da vas za taj f DAN SV. VLAHA gj pozovemo sve a grad na opće narodno veselje, | Slobodna pjesma slobodne Dubrave može sada da u ovaj dan sred staroga našega Grada u ujedi- 1 njenoj jugoslavenskoj državi uzme opet nekadašnji * mah i da nas u dan slavljenja našega parca sadruži sve bez razlike u slozi i ljubavi, prožete nastojanjem, g da čuvamo, što smo od predaka primili i da njihovim \ primjerom uvijek naprijed podičemo nuš grad. | Malen je Dubrovnik“, pjevao je jedan naš slari | pjesnik, ,ali je za se jedan čitav svijet“. Tim je već \ pred sto godina najbolje označen stepen kulture, do kojega se uzdiglo malo pučanstvo jedne sure hridine, |što je imala da se bori proti svim nevjerama, dok i \je zapisala svoje ime u neumrloj stranici historije. | Danas, u proširenoj slobodi, u jednakosti i y bratstvu, sjetimo se kolika je bila snaga te ljubavi, | što je znala da se osovi do neumrlosti i pri spomeni | da je sve suršavalo samo u jednom kultu, u jednom \ imenu, u onome starog dubrovačkog Parca Sv. Vlaha, | uzdignimo k istim visinama uma, srca i pravičnosti sve gragjanske slojeve, a ovaj dan slavimo kao \ slatku radost i mlada i stara i bogata i siromaha, \i gragjanina i seljaka, Jedno je samo što nas u ovaj dan sve sdružuje i oplemenjuje, a to je: Sv. Vlaho. Dubrovnik, januara 1924. Jestanjuli Dr. Pero Šapro, Cvjetko kap. Jakšić. Katolička akcija. Katolička je akcija kod nas novijeg datuma, | s tcga mnogima i repoznala. Uveo ju je kod nas | Hrvata biskup dr. Malinić. Mi smo je do sada nazivali »kat. pokret“, ali iza kako je dobila cd sv. Stolice \ službeni naziv ,Kat. akcija“, napuštamo i mi stari na- ziv, a prihvaćamo novi. Papa je prošle godine prepo- ručio Kat. akciju u Italiji posebnom enciklikom ,Ubi arcano“, Suviše je sv. Stolica potvrdila je u zadnje vri- jeme »Pravila Centraluog Saveza Talijan. Kat. Akcije«. U njima je posve precizno izraženo, što je Kat. akcija, | ma što ona teži i koje organizacije spadaju pod njenu | kompetenciju. Kako su potrebe ital. katolika jednake barem veoma bliske potrebama Hrvala katolika, | | i IE sorata DE mmm S iaai SZE HAD m to držimo, da se naše ideje vodilje mcraju potpuno slegati s onima, koje su izražene u navećenim pravilima, Što je kat. akcija ? Današnje je društvo zepalo u moderno poganstvo. Posljedice toga crno se odrazuju u svim granama javnog i privatnog života, u svim staležima i u svakoj ljudskoj dobi, Zalutali maraštaji traže mira i ne mogu da ga nagju. Katolici, po na- redbi Božjoj: ,Idite i naučavajte...“ dužni su, da pogju megju denašnje društvo i da propovijedaju ,Mir Kristov u kraljestvu Kristovu“. Ova dužnost bila bi prvo dužnost svećenika. Svećensto pak nemože svug- dje dospjeti, jer je danas jako malobrojno. Da se da- kle suprotstavi postojećem zlu, osnovala se kat. akcija, taj najsavremeniji način duhovne pastorizacije. Kat. akcija sastoji od raznih organizacija, u kojima mogu biti učlanjeni svi članovi kat, crkve, Da mogu u toj akciji svi sudjelovati, bez razlike staleža i dobi : ima 6 tipa različitih organizacija : muževa; 2. Org. kat. omladine; 3. Org. kat. gjaka; a Org. kat. matera; 5. Org. kat. djevojaka; 6. Org. kat. učenica. Ovima se može dodati crg. djece (»mladi junaci«), te razne podvrste : radnička, seljačka omladina. Dvostruka je zadaća članova kat, akcije: prva, da , specijalnim duhovnim i prosvjetnim odgojem sačuvaju usaviše svoju vjeru, a druga, da participiraju na misiji svojih paslira-duhovnikd. Ovo drugo, t. j. par- ticipiranje na misiji duhovne pastve, glavna je zadaća 1, Organizacija kat. Kat. Akcije. Papa Pio XI. namjenjuje zadaći kat, Ak- ciji: ,da privede duše Božanskom Srcu, te da tom istom Srcu Krista Kralja povrati prijestolje u obitelji i u društvu“, Stoga sve ostale organizacije, koje nemaju direktno odgojni cilj, kojima naime nije slalo u prvome redu za odgoj pemoćnika-svećenika pri širenju kraljev- stva Božjega, ne spadaju u Kat. Akciju, Ova dužnost sudjelovanja u duhovnoj misiji nije samo generalna, kao n. pr. u ispovijedanju kršć, vjere i u rekim dobrim djelima, nego vprav specifična i posebna u modernom i vlastitcm smislu. Ovako bi dakle čefinirali kat, Akciju: ,Kat. Akcija je savez or- ganizovanih kat. sila za afirmaciju, proširenje, pri- mjenu i obranu kat. principa u individuelnom, poro- dičnom i društvenom životu“. Kako ova akcija udruženih katolika radi na misiji, koja pripada crkvi, prema lome nije akcija politička, nego čisto religiozna. Ona se prema tomu ravna: 1. po matici Crkve, 2. po smjernicema sv. Stclice i 8. po odredbama nadležne crkvene viasti. Osim toga nije njezina zadaća, da rije- šava teoretske probleme kat. načela, već mora da nagje najzgodniji način, kako će već riješena načela prak- tički primjeniti na javni život. Kat. Akcija čeka nešto od svakog pojedinca. Nitko neka ne misli: uspjet će i bez mene pak i dalje ostati prekrštenih ruku. Danas nije dosta biti katolik u Crkvi, nego treba biti katolik i izvan nje, od jutra do jutra, bez pauze, od rogjenja do smrti, Katolici, probudimo se iz sna, u koji nas je malo po malo uljuljala fra- masunsko-liberalna akcija pak pogjimo u reakciju po- moću katoličke Akcije. Dokle dopire srpski šovinizam. Posebni srpski specijalitet jest neki beogradski sveučilišni profesur, koji u beogr. »Politici« na dugo raspravlja o ,prošlosti naše otačbine“. U prvom članku raspravljao je taj ,učenjak“ o poznatomu ,krapinskom pračovjeku“, koji je po njegovoj tvrdnji, bio prasrbin, U šestom članku raspravlja o stanovnišivu u metalnoj (bronzastoj i željeznoj) epchi. Nosioci metalne epohe bili su kod nas: llirci, Tračani i Kelli. Istraživanje glede jezika otkrilo je divnu istinu, da su svi narodi po jeziku bili sredni sa Srbima. llirski jezik, trački i keltski razvijali su se iz istoga zajedničkog jezika kako prasrpski i grčki. Tako kuša taj srpski učenjak da sve iz pradobe nategne na srpsko kopito. Ali ima i drugo nešto još.ljepše! G. Aleksa Kri- stić (Beograd, Budimska br. 21) izdao je knjigu pod naslovom : ,Knjiga pitanja“. Ova knjiga ima i slije- deće podnaslove: ,Ko kaže da je Hrvat? Zašto i po čemu je Hrvat, te nije Srbin ? I, što znači riječ katolik ?“. Tu g. Kristić, megju ostalim, veli i ovo: ,U to vri- jeme rimski vlasnici i bogataši uživali su pored dru- gih zabava, i pozorište gledajući borbu čovjeka s bi- kovima, lavovima itd. Ma za kakve krivice bilo, Srbin je bio osugjivan prema težini izvršenog čina i sa do- datkcm, da ako izag;e pred zvijer i počne s njom da se hiva i ostane živ, bit će mu krivica oproštena i bit će pušten na slobodu. Svaki uslijed hrvanja iz zatvora pušteni Srbin, na svome srpskome jeziku, kazao je da je hrvac t. i. Hrvat. (A po turskem jeziku trebao je da kaže, da je pelivan; a na latinskom jeziku kakav su im naziv dali, to mi nije poznato), Hrvačima je dan pridjev Hrvac, a za lakši izgovor Hrvat. Tako je ma- stao i hrvatizam. Ovo se dogodilo za vrijeme vlade rimskog cara svetoga Konstantina (rodom Nišlije). Mnogi od osugjenika su se riješavali i primali borbu sa zvijerkom. Mnogi su život izgobili, a mnogi su i živi ostali i pušteni na slobodu. Tu je Srbin dobio naziv Hrvat, Zbog hrvanja pušten. U krivici ga uhva- tili kao Srbina, sudili mu kao Srbinu, osugjen, zatvo- ren, kažnjen kao Srbin. A na slobodu pušten kao Hrvat!!! Hrvat nazvan uslijed hrvanja pušteni Srbi naturili na sebe i uaziv Hrvat, bez da i pomišljaju kakve posljedice od toga maziva mogu proizaći i da će uslijed toga naziva svoje srpsko ime iza legja ba- citi, i bez pitanja ima li smisla ili nema, da se mje- sto Srbina nazove Hrvat?! I da to smatra za svoje plemensko ime!!! Tačan opis o svemu gore nave- denom, što se je u ona vremena radilo, posloji u rim- skoj arhivi. To sam čitao u jednom starom vječitom kalendaru u opisu, kad se je što dešavalo u Rimu“, Ovako Aleksa Kristić, a jedan beogradski list kaže, da je ovaj stari bradati književnik, svakom beogragja- ninu poznat idealista, historičar, kritičar sudija, pro- povjednik čovječnosti i urednik , Javnog suda srpskog domaćina“, pitanje Hrvata i njihova imena riješio na historijsko-filološki način, koji je dublji od onog g. Stanojevića, što je u posljednje vrijeme izazvao veliku galamu u hrvatskoj javnosti. Ova stvar neće sigurno izazvati galame: ona može samo da izazove smijeh! List »Zajednica«, koji izlazi u Rosario de Santa F& u Americi, osvrćući se na pisanje ovog Krislića, zavr- šava odnosni članak ovako: ,O, pameti pusto blago | I nažalost, nalazi se drugih političkih budala, koji ovoj budali plešću i evangjeljem smatraju, što profanira historičku istinu i neslogu i mržnju sije izmegju braće jednoga roda i jezika“. Demokrati za decentralizaciju. Ovih dana primio je glavni odbor demokratske stranke samoupravni nacrt g. Voje Marinkovića, jed- noga izmegju najodličnih demokratskih prvaka. Po njegovu nacrtu imala bi se uprava decentralizovati tako daleko, da bi samoupravne oblasti dobile neku vrstu financijske samostalnosti, Ovom prilikom piše »Mar. Straža«: ,Naivni su oni koji misle, da je najnoviji umolver glavnog odbora demokr. stranke prihvatljiva baza za sporazum megju centralističkim i iederalistič- kim taborom. Možda imaju dobru volju pojedini pr- vaci, ali je taj nacrt još vilo daleko od realnosti. De- centralizacija je lijepa stvar, ali dokle god se država ne promijeni iz policijske u pravnu državu, doile ne može biti govora o istinskoj samoupravi. G. Marinko- vić hoće imati centraliziranu prosvjetu. Tu se baš na- lazi konjsko kopito centralizma. Prosvjeta spada apri- orno u okvir autonomije, jer je narod u prvom redu zainteresovan u tome, kako se uzgaja omladina. U ostalom dodjeljuje g. Marinković svojim sa» moupravama slobodu na polju sccijalne politike, nar, zdravstva, šumarstva, rudništva itd. — U stvari je najvažnije to, da se demokrati, ako i dosta kasno, povraćaju k načelu, što su ga od prevrata do danas pobijali i riječju i djelom, Vraćaju se k načelu, da je samouprava naroda moguća samo u tome slučaju, ako dotična pokrajina sebi postavlja vlastiti proračun i ako s druge strane ima dovoljno srestava za uzdr- žanje uprave, Sadašnji Ustav — djelo demokrata i radikala — isključuje samostojno budžetiranje oblasti, te ju prepušta na volju beogr. parlamentarne većine, odnosno financ. ministra. Kulturne vijesti. Vaseljenski sabor svih pravoslavnih crkava imao bi se obdržavati iduće godine 1925 na uspomenu 1600 obljetnice na općeniti crkveni sabor u Niciji 325 godine. Još nije odregjeno, gdje će se obdržavati sa- bor; ni u Carigradu ni u Moskvi nije ipodesno radi nesregjenih političkih prilika i za to se misli na Niš, rodno mjesto cara Konstantina Velikoga, koji je 313. dao slobodu kršćanima i koji je takogjer prisustvovao Nicejskom saboru. Autonomija pravoslavnih crkava. Za vrijeme vijećanja članova Male Antante donjeto je i jedno riješenje, koje se tiče autonomije pravoslavnih crkava u nas i u Čehoslovačkoj, Pri tome je u principu rije- šeno, da se pravoslavnim Slovacima u našoj državi dade autonomna crkva, dok će u Čehoslovačkoj imati autonomiju češka pravoslavna crkva sa episkom Go- razdom na čelu i isto tako rutenska pravoslavna crkva, Bulićev »Zbornik«. U februaru o. g. biće doštam- pana u Zagrebu oveća knjiga pod gornjim naslovom. Ova publikacija u počast 75-godišnjice najslavnijeg na- šeg naučnog radnika na polju arheologije i domaće historije, Don Frana Buliča, nema samo važnosti kao remekdjelo štamparske umjetnosti u našoj zemlji, nego i zbog njenog naučnog sadržaja. Knjiga je štampana