Cijena je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Petrinovićevo pismo N, Pašiću. Gosp. Freno Pelrincvić, redem iz Brača, spada u broj cnih svijesnih i rodcljubnih naših ljudi, koji su u inostranom svijetu svojem energijem i svojem ge- nijalnošću znali steći ma privredncm polju našemu marcdu ugled i udivljenje civilizovane i kulturne tu- gjine. Taj čovjek nakon 24 godine otsvstva iz dc mo- vine, nedavno se je povratio u nju, da se obraduje preporodu našeg naroda nakon njegova ujedinjenja. Tom prilikom želio je da vidi i našu prijestolnicu Beo- grad, i da tem prilikom pozdravi g. N. Pašića, biv- šeg šefa kraljevske vlade i sadašnjeg predsjednika ministarskog savjeta, ie mu iskremo i otvoreno izrazi svoje lične dojmove, a i mišljenje većine naših zem- ljaka u Americi o sadašnjem stanju u našoj državi i o ugledu što ona ima na strani, ali zbog cbiteljske nesreće (majčine smiti) nije muto bilo moguće, Stoga se cn smalra ponukan da putem olvcrenog pisma upravi g. ministarskom predsjedniku nekoliko riječi, o- nako ,kako mu ih savjest dikluje, a rodcljublje mu ne dopušta da ih prećuti“, a to tim više, što se baš za vrijeme njegova boravka u našim stranama dogodilo nešto, što ga je lično povrijedilo i dalo neposrednu pobudu njegovu pismu. Predstavivši se i spomenuvši djelovanje »Jugo- slavenske Narodne Obrare« u Južnoj Americi za vri- jeme strahotnoga svjetskog rata, i vlastilu živu sarađ- nju u pokretu ,za oslobogjenje zarobljenog dijela pa- šeg naroda i za vjedinjenie svih srpskih, hrvatskih i sloveračkih zemalja u jednu slebodnu i nezavisnu na- rodnu jugoslavensku državu“, gosp. Fr. Petrinović kaže, negju cslalim, cvako: ,Kroz ovo 24 godire što živim izvin svoje otadbžtine mnogo sam svijeta pro- šao i mnoge zemlje vpoznao ; ali ono, što sam za vilo kratko vrijeme deživio na svojoj regjenoj grudi, toga nigdje _ nijesem vidio. O korupciji i pljački ne pišu samo naše novine. O tcm pričajn već i stolice po svim nadlešivima u našoj divnoj Kraljevini. A, razumije se, svi stranci i svi politički ljudi, po stranim konsulatima i po poslanstvima, u privatnim društvima i po hote- lima, štogod zadu da kažu o našoj zemlji, sve je to takovog sadižaja i izraženo u takcvoj formi, da se naš čovjek mora crvenili od stida, ne nelezeći ni jedne riječi opravdanja. Zar da u ime opravdanja spominjemo našu herojsku prošlost? Ta što ta prošlost ima zajed- ničkoga sa pljačkom i korur cijom, keja davi našu zem- lju? Zar da govorimo o bcgatstvu naše zemlje i o plemenitosti našeg raroda kao uslovima bolje buduć- nosti? Ta svega će bogistva u zemlji nestati i tugjinci će nas ekcucmski zarobiti, ako se ovako dalje pre duži, a od narodne plemenitosti osteće samo iupa naivnost zanemarenog i od svakoga izvaranog seljaka ; jer će se sve ostalo potpuno demoralizovati u sebičnom i var- varskom natjecanju pri opšioj pljački i u megjusob- nom gušanju. Nije ovo nikakav plačni sentimentalizam defetiste nego konstatacija jednog aktivnog radenika, koji zna da cijeni važnost svih onih faktora, koji uslov- ljuju koliko uspjeh pojedinaca u životnoj borbi toliko i napredak naroda i države“, Zatim, nabrojivši, u glavnom, sve ono što naša zemlja ima lijepa, slavna i plemenita, gosp. Pelrincvić nastavlja: ,Da mi imamo sve objektivne uslove za najveći i najbrži napredak na svim poljima ljudske dje- latnosti, pa ipak, na očajnu žalost svih nas, ugled naše države sve više pada, mi se sve više i sve teže pred svijetom brukamio. Inostranstvo nas skoro i prezire, A reći ću bez okolišanja ima i zašto. Mjesto da bacimo na položaje sve naše najbolje sile, mjesto da u bratskoj slozi saragjujemo svi u lju- bavi na procvatu naše zemlje: da angažujemo goleme kapitale u inostranstvu, kapitale naše, kapitale sinova naše zemlje, a da zainferesujemo i strani kapital ongje, gdje mi ne možemo da stignemo, da tako razvijemo naše željezicičke mreže, pristaništa, industriju, trgovinu itd. ; mjesto da inostrana politika naše države bude svjetska, kao što je to na pr. Čehoslovačka, da budemo i Evropljani a da ne ostanemo samo Balkanci; mjesto da se u našoj zemlji upravlja kao što se upravlja po # cijelom civilizovanem svijetu, mjesto svega tega, mi elo, surovo razbacujemo naša materijalna i moralna bogatstva i u nepoznavanju osnovnih principa ekcno- mije, guraju se kcd nas u pozedinu naše prave vri- jednote, sve sposobne sile, a stavl'aju se na položaje ljudi, koji nemaju nikakvih moraln:h i tehničkih kvali- fikacija, samo zeto jer su se slučajno pri rogjenju kr- slili religijom jednog narcdrog plemena ili jer tu se iz egcističkih ciljeva uvalili u redove režimske partije. Tako se dnevno ruši i ono, što je u zemlji dobra ostalo rakon gala, a blati sve ono, što nam je i nakon retnih strahota ostalo čisto, sjajno i sveto: naše pošteno ime, i srpsko, i hrvatsko, i slovenačko, i ono koje je obu- hvatilo sva tri, jugoslavensko. Mjesto velike, snažne, moćne, napredne, moderne Jugoslavije, mi nemamo više ne samo šovinističke Velike Srbije ni separatističke Velike Hrvatske, nego ni male, predratne, simpatične i atraktivne Srbije. Ne pitajmo se: ko je tome kriv? Krivnja je na svima. Na cnima dolje i onima gore, na lijevoj i na desnoj strani, Rekriminacije ne vode k ničemu. Ali ono što se traži u ovem sudbonosnom vremenu, io je bezedvlačno i radikalno popravljanje zla, da nas ovo ne baci u neminovnu katastrofu, U tome ste Vi, gospodine predsjedniče, prvi pozvan, jer ste Vi danas, šei vlade naše države.“ Napokon, kao primjer i dokaz onome, što je na- veo, g. Petrinović izlaže g. Pašiću nečovječno postu- panje naših carinskih organa prilikom prijenosa smrin.h ostanaka njegove pokojne majke iz Miinchena u rodni Brač, i završuje svoje značajno pismo riječima: ,Sma- trao sam da mi dužnost svijesnog i savjesnog gragja- uina nalaže, da ove svoje dojmove iznesem, i da Vos, guspodine predsjedniče, upozorim na činjenicu, da mi- lijon naših iseljenika u tvgjini ima više ili manje isto ovakovo mišljenje o stanju u našoj državi, pa je pravo čudo, što još uvijek misle na povratak na svoje staro ognjište. Ucstalom, takovo mišljenje, kako izgleda vlada po cijeloj našoj otadžbini, i to ne samo megiu prečanima, koje se paušalno krsti pegridnim austrijskim imencm, re praveći razlike izmegju pairiota i izda nika, nego bogme i megju onima koji su svoj imetek i svoje živote izložili za necic nalnu slvar. Zbog svega toga, nadam se, ća mi nećete zamjeriti na ovoj iskrerosti i otverenosti ma koju sam ravikao u slebodnoj i na- prednoj Americi.“ Sudeći po dosadašn'em iskustvu, gosp. je Pašić nažalost navikao, da što čuje ,na jedro vho prima, a na drugo propušta“. Hcće li i riječi g. Petrinovića istu sudbinu imati, — idemo da vidimo. Svakako, cijenimo, da_je već skrajnje vrijeme da i gluhi čuju i slijepi progledaju ! Proračun Dubrovačke Općine. * (Konstatacije nekolicine općinara) Prama preceptivnim ustanovama općinskog pravil- nika Općina je i ove gcdine oglasila, da je gotov proračun za godinu 1924. i da je slobodno svakom gragjeninu, da ga pregleda i da stavi svoje primjedbe. I ako je čitava ova precedura izlaganja proračuna na uvid, te stavljanja eventualnih primjedeba, dok traje kemesarijat, jedna puka fcrmalncst zapravo presto ob- nanjivanje gr;gjana, pošto ovi nemaju nikakove in- gerercije kod odlučivanja o prihodima i rashodima Općine, ipak su se neki potrudili, da malko zagledaju u proračun, te da konstatiraju, kako se vedi općinska ekonomija. Uvid gragjana u proračun sveo se je ovog puta jedino na samu konstateciju u što se troši op- ćinski uovac, i na koji se način crpi pokriće,. pošto je veoma problematično, da bi eventualne i najoprav- danije i najstvarnije primjedbe uz ovakov sistem bile uzete u obzir. Jednodušna konstatacija svih onih gra- gjana, koji su u proračun zagledali bila je, da je rukovanje komesarijata sa kućanstvom maše Općine loše i bez koncepcije. U proračunu nalazi se štošta, samo nema podmirenja najelementarnijih i najprećih potreba naše Općine. Naše pak gragjanstvo, seljaštvo i radništvo li- šeno po narodu izabranog općinskog vijeća, osjetilo je i ovim novim proračvnom, što znači autoncmija općinska ili drugim riječima, što znači bili gospodar sveg žepa, pa je i ovaj proračun najbolje pokazao potrebu što jače i intenzivnije borbe za što šire op- ćinske autonomije, # Pripuštamo kao javno glasilo ovo pabirčenje po proračunu naše Općine, jer je od općeg interesa, a davno se nije poveia javna veoma potrebita krilika našega općinskog budžeta. Ur, Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni urednik A, Fie. Tisak Dubrovačke Hrvatske 1 — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. iskare. — Rukopisi se ne vraćaju, — Proračun Općine Dubrovačke dijeli se u proračun »Zajednice“, te proračun ,Dubrovnika, Predgragja, i Bosanke“, ,proračun Gruža-Lepada*, (e napokon u proračune općinskih odlomaka: Brgat Gornji, Brgat Donji, Grbavac, Martinovići, Makoše, Bnići, Petrača, Čibaća, Čelopeci, Brašina, Zavrelje, Soline i Plat. Pozabavit ćemo se za sada radi kratkoće prostora i to samo lJetimično sa proračunom ,Zajcdnice“, pro- računom za ,Dubrovnik, Predgragje i Bosanku“ (e proračunom za ,Gruž- Lapad. Proračun ,Zajednicc“ predvigjen je sa svolom od Din. 1,637.872:04; onaj za ,Dubrovnik, Predgragje i Bosanku“ sa Din. 1,637 298-23,a onaj ,Gruža-Lapada“ sa Din. 469.970:54; predvigjeno je nadalje u prora- čunu za Brgat donji Din, 1.643:30; Brgat gornji Din. 1.7385:07; Grbavac D. 1.573:20; Martinovići D. 1,909:55; Msakoše D. 1.512:32; Buići D. 1.760:22; Petrača D. 818/18; Čelopeci D. 1'i93-84; Brašina D. 56.128:97; Zavrelje D. 2.939:27 ; Soline D. 1.669:63; Plat D. 1.396:89; Čibača D.2.461-98; tako da prora- čun čiteve Općine preliminira svotu oć Din. 3,821.683:23 I. Odmeh na prvojstrani proračuna , Zajednice“ pod naslovom ,Uprava“ upada u oči stavka 1. ,Dnevnice općinskog upravitela“ — plata g. komesara D 36.600. godišnje, Ta svota prama denašnj m prilikema re bi bila prevelika, ali kad se uoči, da osim ove plate prima i platu državnog činovnika, te platu upravitelja sekvestra Električne Centrale, orda nam se čini, da nije trebalo epteretili cpć. proračun u tolikoj mjeii, osobito pak, kad se ovo upoiedi sa bijednom i kukavnom plaćom općinskog činovnišiva. Megju općinskim činovnicima imaće takovih, koji sa nekoliko godina službe a k (omu i sa obitelju, nemaju veću platu cd 800—1000 din, mjesečno (vidi proračun ,Zajednice“ naslov ,Uprava“ slovo a do o). Osim spomenute plaie g. kemesav preliminira sebi pod stavkom 5. naslov ,Uprava“ proračuna , Zajednice“ svotu od još Din. 20.000 za ,putbine i dnevnice“, koju svotu misli g. komesar utrošiti za prečesta svo- ja putovanja do Beograda, s kojima izgleda da kani i u godini 1924 nastaviti. Kod redovite općinske uprave ne bi bile moguće ovakove anomalije, olpala bi plata nametnutom kome- saru, a plate bijednog i slabo plaćenog općinskog činovništva dale bi se povisiti. Pod ovim istim naslovom ,Uprava“ proračuna »Zajednice“, poslije nekih običnih obligatnih općinskih izdataka kao plate činovnišiva, troškovi za ured i pi- sarnu, te nekih sitnijih potrošaka kao n. pr. za najam Trgovačko-obitničke komore D. 2.400 (slavka 7.) odi- jela poslužnicima D. 1000 (stavka 8), upadaju u oči ove krupnije stavke: Za spomenik kralju Petru [. D. 250.000 (kako doznajemo, do sada izdano D. 630.000 ili kruna 2,520.000, stavka 12); za priček kralja A- lesandra D. 250.000 (stavka 13), razni nepredvidivi (!) D. 200.000 (stavka 11). Ova stavka 11. nasleva »Uprava“ prorač. ,Zajednice“ preliminirana sa 200.000 dinara, imala bi biti kao neki ,dispozicioni fond“ g. komesara, ie je zato ova stavka za svakog gragjanina obavita gustom koprenom, u što će je g. komesar naći shodno da utroši. Nesumljivo bi i ova stavka u ova- kovoj visini otpala, kad bi općina imala svoju auto- noimiju (, j. kad bi Općinom upravljalo redovito iza- brano općinsko vijeće. Osim cve stavke ,razni nepred- vidivi“ od D. 200.000 u proračunu , Zajednice“ susre- ćemo se u proračunu za ,Dubrovnik - Bosanku“ takogjer sa stavkom ,nepredvidivi“ u iznosu od D. 10.500, le u proračunu za Gruž onet nalazimo stavku ,nepredvidivi“ u iznosu od D. 2.500, te tako ova iri maglovita ,ne- predvidiva“ iznose skupa D. 213.000. U financijalnoj znanosti opće je usvojeno načelo, da su pripadnici općina dužni doprinositi prama svojoj ekonomskoj snazi samo za izdatke opće koristi, naime za izdatke javne naravi, koji dolaze u korist sviju. Za nekoliko vecma krupnih izdataka ovog proračuna ne samo, da se ne može reći, da su cpće korisni, već će, ako uopće i donesu koristi, ovu došijeti samo pojedincu, a tako su proizvoljno-konsumptivne naravi, da ih nijedan trijezni gragjanin, kad bi o njima odiu- čivao, ne bi odobrio. (Slijedi).