(Br. 8 Poštarina plaćena _u gotovu. Cijena ovom broju 2. Die. istu 5. inč Eee za Moto 10 ph mjesečno, Izlazi svakog Utornika. Oglasi, AMA i ionooćena po E ENI — Odgovorni ena je I | PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. 4 JE: : E urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“. — _ Pojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — laši Biskupi Hrvatskim Orlovima. Hrvatski Orlovski Savez, kao jedinstvena centrala lokupne hrv. kat. omladine, stupajući u život obratio ma cjelokupni kat, Episkopat sa zamolbom, da obri njegov rad i program; da podupre njegovo istojanje oko obnove naše omladine u duhu Kristovu ; | Nedjelju najbližu danu, 6. svibnja proglasi Danom anizovane kat. omladine, Biskupi su naši s odo- njem primili na znanje molbu Hrv. Orlovskog Saveza oslali su na ovu molbu Hrv. Orlovskom Savezu sa oje konferencije, slijedeći odgovor, koji je namijenjen šim Orlovima. (m. Hrvatskom Orlovskom Savezu u Zagrebu. Katolički episkopat u svojoj izvanrednoj biskupskoj )nferenciji, držanoj u Zagrebu od 29. siječnja do 2. tljače 1924. primio je sa najvećom radosti, vrlo cije- jeni dopis Hrvatskog Orlovskog Saveza u Zagrebu. L Katolički Episkopat pozdravlja Hrvatski Orlovski vez kao organizaciju cjelokupne hrvatske katoličke ladire, koja želi pod vrhovnim direktivama sv. kve, da vodi brigu oko ispravnog odgoja hrvatske atoličke omladine po Kristovim načelima, a usto, da iralelno sa svojom izgradnjom vodi borbu protiv ih protivnika sv. Vjere i Crkve. Da se ispuni ta sveta želja Hrv. Orlovskog Saveza, atolički Episkopat od svega srca blagosiva organi- aciju Hrv. Orlovskog Saveza i sav njegov radni rcgram, koji je izrečen u njegovoj divnoj lozinci : ttva, Euharistija, Apostolat. Katolički Episkopat pozdravlja svu našu kato- ku omladinu, sve naše Orlove i Orlice u svim ihovim žrtvama, u svom njihovom štovanju Presvete uharistije i u svom njihovom apostolskom djelovanju. ad sa ovakovom lozinkom izazvat će sigurno sve lagoslove Božje ma jedinstvenu našu omladinsku ganizaciju. | To se zna, da će katolički episkopat najtoplije eporučiti svojemu svećenstvu i katolicima diljem iše države, da Hrv. Orlovskom Savezu idu uvijek na ku u akciji oko organizovanja katoličke Omladine | bi tako načela ,Zlatne Knjige“ osvojila našu omla- nu i sačuvala je moralno zdravom za dobro vjeri i urodu. U tu svrhu proglasit će katolički episkopat Danom katoličke omladine“ nedjelju najbližu danu svibnja, to jest danu sv. Ivana Evangjeliste, zaštit- ka organizovane katoličke omladine. Katolički epi- opat iz dna duše pozdravlja taj Omladinski dan, koji će cmladinske naše organizacije diljein hrvatskih ajeva zajednički pristupiti stolu Gospodnjem ; dan u ji će se priregjivati svuda propagandisličke akade- ije i svečano primanje u organizaciju. Naše svećen- vo bit će upućeno, da na taj dan održi u crkvama opovijedi o važnosti katoličkih omladinskih organi- icijai kat. omladinske akcije; zatim da se na taj dan riliči sabirna akcija u župi izvan crkava za Hrvatski lovski Savez u Zagrebu. Ovaj će se pobir preko jedinih Ordinarija poslati Hrv. Orlovskom Savezu Zagrebu. Napokon katolički episkopat znajući da je borba jet za uspjeh, raduje se obećamju Hrvatskog Orlov- og Saveza, da će odvažno i junački ući u borbu otiv svih protivnika naše vjere i Crkve, Neka naš ižanski Spasitelj obraduje tu svetu borbu naše pre- ige omladine uz njezinu lozinku: ,Zitva, Euhari- ja, Apostolat“, U Zagrebu, dne 31, siječnja 1924. . Ante Bauer, nadbiskup zagrebački; Dr. Ivan Šarić, dbiskvp vrhbosanski; Dr. Antun Jeglić, knez biskup bljanski; Fra Josip Garić, biskup banjalučki; Mons. itun Akšamović, biskup djakovački; Dr. Jerolim leta, biskup Šibenski; Ljudevit Budanović, apostolski administrator za Bačku. ita it za svakog slabokrvnog i blijedičavog liječenje »Iron“-nom_ poradi njegovog HND teka i djelovanja. Dobiva se u zami u Gružu. Hrvatski Radiša. »Spasite Dalmaciju. Namjestite odmah što više djece koja pogibaju“. Ovaj je brzojav primila uprava društva Hrvatski Radiša od svoga povjerenika Dr. Luke Senjaka. Hrvatski će Radiša učiniti naravno sve što je u njegovoj meći, da udovolji ovome očajnome pozivu u pomoć. Društvo je i do sada činilo sve, što je mo- guće, pa će i od sada. Ali se ovom zgodom moraju istaknuti neke stvari, koje nam u veliko smetaju i če- sto onemogućuju izvršenje ove zadaće. Moramo istaknuti, da smo već nebrojeno puta po- zivali putem javnosti i inače naše ljude po Dalmaciji, da se prihvate posla, te da osnuju Radne odbore u svojim mjestima. Beztih radnih odbora mi ne možemo vršiti svoje dužnosti za djecu Dalmacije. Mi nemamo mogućnosti saznati, gdje su ta djeca i koja su. Mi nebrojeno puta nastojasmo, da se u Splitu osnuje po- družnica ili Radni cdbor Hrvatskog Radiše. Do sada u tom nastojanju ne uspjesmo. Ako je poirebna pomoć i to hilna pomoć, onda je sveta dužnost naših ljudi, koji su ondje ma licu mjesta, da izvide, koliki je opseg nesreće, gdje je ona najveća i u kojoj se formi dađe majlaglje popraviti. Držimo, da bi svaki naš živi čovjek morao smatrati pogibiju sircmašne dalmatinske djece svojom vlastitom stvari i učiniti u tom pogledu ne sve, što je moguće, nego daleko više od toga, učiniti nemoguće. Ta se djeca moraju spasiti. Ali zato je potrebno u najkraćem vremenu razapeti mrežu radnih odbora po cijeloj Dalmaciji do najmanjega mjesta, koji bi slali cd siromašne najsiromašniju i najbolju djecu. Jer ni mogućnosti našega društva nijesu neogra- ničene. Društvo naše još uvijek — unatoč svoga sve opširnijega rada — ne nalezi ono razutmijevanje i onu opću potporu, koja mu je potrebna za izvršenje ova- kovih zadaća. A odmah moramo spomenuti, da baš kod iseljenika iz Dalmacije u Južnoj Americi nailazimo na malu pomoć i shvaćanje. Unatoč svojoj živoj na- rodnoj svijesti i ljubavi baš za svoj uži rodni kraj, Dalmaciju, oni su ostali po strani — osim rijetkih svijetlih primjera — u akciji za opće narodnu stvar, koju vodi Hrvatski Radiša. Nadajmo se, da će se i to u najkraće vrijeme promijeniti na najbolje. Još je jedna stvar, koja nam olešćava posao. Čo- vjek ne bi vjerovao, a i teško je povjerovati, da ima obrtnika, koji se ističu svojim hrvatstvom, isprsuju kao Hrvati u prvim redovima, a ipak uzimaju za naučnike u prvom redu tugju djecu, ako im dade 2 metr. centa žita, brašna, masla, pilića itd. gedišnje. Djeca Dalma- cije to ne mogu, a ne može toga učiniti niti Hrvatski Radiša, koji živi jedino od dobrovoljnih prinosa, a sada se nalazi još pred ogromnom zadaćom gradnje središnjeg doma, pa je zato često i nemoguće udovo- ljavati svima potrebama i smještali uvijek i odmah svu prijavljenu djecu. Težak život uopće i ovakovi slučajevi okrutne se- bičnosti umanjiše broj prijava praznih mjesta, te se društvo bori s velikim poteškoćama. Nema sumnje da bi u tom pogledu trebalo nešto učiniti i onemo- gućiti ove obrtnike, koji često upravo žive od takovih prinosa svojih brojnih naučnika. To je tim gore, što su oni redovno vrlo slabi majstori, bez posla, te ni- jesu u stanju svome podmladku dati nikakvu strukovnu spremu. Ima slučajeva, gdje naučnik, videći da ne može ništa naučiti pobjegne od poslodavca, kome ipak ostane dobiveno, žito. Uvijek se megjutim nalazi dosta lako- vjerna svijeta, koji ponovno nasjeda. Nije dosta jadikovati, već treba raditi. Uprimo čvr- sto da složnim naporom uklonimo sve, što stoji kao zaprijeka na putu do našega cilja, pa ćemo se pribli- žiti ubrzanim korakom. Neka stoga svaki od nas: 1. Uznastoji da se u njegovome mjestu osnuje radni odbor Hrvatskog Ra- diše, koji će uistinu biti ono, što mu dva puta ime kaže, naime radni radiša. 2. Nečaseći časa neka naš svijet osobito u Južnoj Americi pokrene živu akciju za Hrvatskog Radišu odnosno za siromašnu djecu Dalmacije, kako bismo što skorije priskočili u pomoć. 3. Neka svaki svijesni obrtnik javi slobodno mjesto naučničko Hrvatskom Radiši bez obzira na to, što bi možđa od drugoga dobio i više od 2 m. c, žita, brašna itd., a neka na to nagovori i sve svoje drugove,- Samo ćemo ma taj način dobiti dovoljno raspoloživih mjesta za našu braću iz Dalmacije, Istre, Hercegovine, Like i Primorja i pružiti im potrebitu pomoć. Kako se dobijaju pasoši. »Srbadija«, zvanični organ istoimenog srpskog Sa- veza, što izlazi u New-Yorku, u svom broju od 3. pr. mj. donosi slijedeće : »Više puta smo pisali kako pojedinci pljačkaju one koji kreću za Ameriku, i kako se pasoši ne mogu dobiti legalnim putem. O tome smo pisali mnogo, pisaćemo još i upiraćemo prstom na one, kojima je novac Bog, poštenje, sve. Ovih dana došli smo do jednog dokumenta kojega saopštavamo od riječi do riječi. Cetinje, 23. septembra, 1923. — Gosp. Milutin V. Gjurović, Danilovgrad. — U odgovoru na Vaše cije- njeno pismo od 19.t. mj. javljamo Vam, da ako imate garanciju t. zvani (Afidevid) kojeg Vašeg prijatelja iz Amerike, kao i sve ostale dokumente potrebne za u- redno dobijanje pasoša, ovaj je Biro voljan posredo- vati kod nadležnih vlasti u Beogradu uz nagradu od 4.000 (četiri hiljade) dinara. Stoga ako ste voljni pri- miti naše posredovanje izvolite poslati ovom birou uredno punomoćije sa kojim opunomoćavate Informa- cioni i Posrednički Biro »Ameriku« na Cetinje, da može posredovati kod sviju vlasti za dobijanje Vašeg pasoša, uz to 4.000 dinara i broj i datum Vaše molbe predate nadležnom Okr. Načelstvu. U slučaju da se ne dobije odobrenje za izdavanje pasoša ovaj će Vam biro povratiti sav uloženi novac, Ako ste voljni ići u Kanadu ovaj će Vam biro pri- baviti potrebnu dozvolu useljenja u Kanadu i posre- dovati pri dobijanju odobrenja za vagjenje pasoša uz nagradu od 2.000 (dvije hiljade) dinara. U očekivanju odgovora ostaje, spoštovanjem : Informacioni i posrednički biro ,Amerika“ — Cetinje. P. M. Kalugjerović. U svima državama dobivaju se pasoši legalnim putem, na lak načinito odmah. Na primjer u Americi za tri dana, bez da se ide u Vašington, nego putem pošte. Kod nas se legalnim putem ne može dobiti; i oni koji hoće da tim načinom dogju do pasoša moraju čekati mjesecima, godinama, pa ga najzad neće dobiti dokle ne otvore kese i ue pozlate dlane svima od običnog sreskog paudura do načelnika ministarstva. U Americi košta pasoš 10 dolara, a kod nas od 30—50.000 dinara ! Zašto? Priloženi dokumenat naj- bolje nam kaže“, (Vidi se da je i Srbe počelo svrbjet! Op. slag:) . Proračun Dubrovačke Općine. HI. ,Nauk“: Nemar za kulturne potrebe — Analfa- betizam na Bosanci. Vrlo bi loš sud čovjek dobio o kulturnom Du- brovniku, kad bi ga prosugjivao po ovom proračanu, polazeći sa opće priznatog stanovišta, da je svaki pro- račun najtačnije i najsigurnije mjerilo kulture dotične države odnosno općine. Dubrovnik, stara naša Atena, koji bi imao da bude neki kulturni centar južnih predjela države, ima u pro- računu takove preliminirane izdatke za »Nauk«, da su pravo, ruglo njegovog poziva i njegovih opravdanih kulturnih pretenzija, Najveće i vrlo česte stavke u o- vom maslovu »Nauk« jesu plaćanja najmovina za razne državne škole, što bi zapravo bila dužnost države, a ue općine. Osim dotacije muzeju (stavka 9.) naslova »Nauk« proračuna ,Zajednice“ u iznosu od D. 24.000, druge stavke ovog naslova u proračunima svih poje- dinih općinskih odlomaka jedva su vrijedne spomena, te nam, prosugjujući po veličini i vrsti stavaka, izgle- daju kao neko neozbiljno, konvencijonalno ispunjava- nje rubrika nekog stereotipnog formulara zakržljalog proračuna. — Nijedno kulturno pregnuće novijeg Du-