Poštarina plaćena u gotovu. DUBROVNIK 19. februara 1924. God. VI. ena je listu 5. Din. mjesečno ; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. /4 Msgr. MATO PIŠTA * 19. augusta 1820 4 februara 1924. Prošlog Pelka uveče zaklopio je trudne i umorne oje oči Nestor naših svećenika nakon 94 i po godine ota Dum Mato Pišta, apostolski pronotar i prepozit ptola stolne crkve. Dum Mato Pišta markantna je ličnost u našem adu, jedna od najsimpatičnijih pojava, osoba vrijedna vanja i udivljenja. Oko njega viti se povijest našeg ada osobito u drugoj polovini prošlcg vijeka. On je dan cd starih Dubrovčana, koji je bio gospar megju \sparima, pučenin megju puče nima, gragianin megju agjanima. Nema pravog Dubrovčanina, a da ga nije znavao i š njime u doticaj dolazio. Rodio se je u Dubrovniku te je u svom rodnom estu svršio srednje škole, a u Zadru bogosloviju. regjen je za svećenika 1852. god., te je proslavio romno dakako i 50, i 60, i 70. godišnjicu svećeništva. Kao mladi svećenik započeo je službu u Blatu na \rčuli kao kapelan za 11 mjescca. Zatim pregje kao ravitelj žvpe u Trpani, gdje ostade četiri godine. sve je popularan postao u našem građu i okolici, r je više od 20 godina bio župnikom u Mlinima, je je cstavio najljepšu uspomenu u vrijeme haranja rašne kolere, izlažući svoj život skupa s desnim pri- ieljem pok. Dum Marinom Beusancm. Kao mledi ećenik često je pebclijevio, a uza sve to dočeka jako duboku starost, Iz Mlina dogje na mjesnu pre- rančiju kao prvi kateheta, da svojom sclidnom uče- )šću pripravlja za život mlade učiteljice. Od g. 1892. o je kapilularac, te je u kaptolu obnašao časti de- ina i prepozita. Radio je kao svećenik govorom, tvo- m, i perom neumorno, a najviše svojim izgledom. sobita mu je redost bila, kad je mogao ća osuši suzu romahu, cn sam siremah; da pcmogne svakomu, lji se je njemu utjeceo. Za tolike se je zauzimao im svojim ugledom, da su mu mnegi do smrti ostali imi i zahvalni. Bavio se je perom: pisao pjesme i mnoge ras- ave, a uz lo mu je bio mio njegov vrt — njegovo ijeće. Svaku je travicu u svem vrtu pomno čuvao, svakomu je pokazivao svoju važnu zbirku raznih cljaka. Za umjetnike i književnike imao je posebnu klonost i nekakvu privlačivost, Igrao je veliku ulogu u pelitičkom životu, osobito u mladim svojim dani- a i mnogo je doprinio probugjenju narodne svijesti \našem kraju. Bio je oduševljeni pristaša katoličkog kreta i u svom siromaštvu pravi mecena katol. gjaštva. Bio je veoma pobožan i datežljiv. Ako se je kva trebinjska podigla i uresila te sakupila oko sebe seobinu vrlih i značajnih trebinjskih katclika, zato glavna zasluga vrlog našcg pokojnika. Neprestano vapio da bi mu Bog udijelio sredstva, e da' može omagati crkve i ustanove na korist vjere i domovine. jetinskom bi radosti privpitivao kad će mu biti po- šena plata namjerom, da pomogne našoj stolnoj cr- i, kojoj je propala sva novčana vlasnost u državnim ratnim obveznicama, a smišljao je kako bi poslao o obilatiju svotu novoj stclnoj crkvi, koja se u Beo- adu gradi. Velike mu zasluge prizna sv. Stolica, koja imenova apoštolskim protonotarom, a i propala ca- vina, koja mu udijeli viteštvo i komendu. U dugom životu snašle su ga leže nevolje, ali a ne ponište. Pokopao je sve mile članove svoje itelji, pa i desnu sestru i učenog nećaka u odraslijem dinama. Imao je i priličan broj protivnika bilo libe- Ine ruke, bilo onijeh, kojima je bila odurna njegova vnost u dobru. Okusio je dosta goikijeh, jer je kao kr Dubrcvčenin omalovažavao sve novotarije, te pnično znao prikazati njihovu slabost i nadutost. Osobita pak nota i karakteristika u njegovom otu bilo je veselje, vedrina duha, spiritoznost, satira. jegov posmjeh ua licu, salirični humor u riječi i g peru više je palio njegove protivnike, nego li išta tugo. U tome je postao tako proverbijalan, da se nogo šta prišiva njemu, što on uopće nije ni rekao Izlazi svakog Utornika. — Pojedini broj 1:50 Din. ni napisao, Buduć inije' bio častohlepan, a blage, vesele, duhovite riječi i svakomu pristupačan, uvijek je bio zaokružen od mncgih prijatelja i štovatelja. Osobito je simpatičan i privlačiv bio omladini, koju je svojom učenošću i vrlincm, a radasve duhovitom zgodnom šalom i posmjehom na ustima, znao vanredno vješto uputiti na dobro. I začudo ostade svježe pameti i pun duhovitosti sve do zadnjega časa. Kad bi se u strašnoj borbi sa smrću, koja ga je morila za punih petnaest dana, od žestine cgnjice za čas potsmnila njegova bistra pamet, netcm bi se prenuo, znao bi pratiti molbe, koje su se izgovarale od svečenika, a često bi i sam molio. Buduć su mu slabe noge i očinji vid priječile da izlazi i po običaju se prošeta i koga ua prijateljsku »pecne“ želio je smrt i dugo se je na nju pripra- vljao, a debri ga je Bog _uslišio, jer je sveto živio i sveto umro. Sprovod blagopok. Dum Mata bio je veličanstven i govori puno više, uego li bi to izreklo i najbolje slovo. Na 10/2 s. uputi se gradsko svećenstvo sa pre- svijeilim biskupom iz stolne crkve do kapele u vrtu pokojnikovu, gdje je bilo izloženo pokojnikovo tijelo. Svečenu je pontifikalnu Misu sa odriješenjem otslužio sem presvij. biskup Dr. Marčelić preko koje mjesni dilelanti pod vodstvom prcf. Lederera i dirigovanjem g. A. Gjivanovića ispjevaše čuvsivenu misu od Rossi, a Dies irae odi Aleseni. Sprovođu je prisustvovaio, možemo slobodno reći čilavo gragjanstvo Dubrovnika. Bile su zestupane i sve vlasti a osim redovnika i re- dovnica korporativno je stupala za lijesom Hrv. Radn. Zedruga i Hrv. pjev. Društvo Gundulić. Vojnička mu zika je obustuvila svoj obični koncerat ma 11 sati. Veliko mnoštvo svijeta pratilo je pokojnika sve do Bo- ninova, gdje je mrtvo tijelo bilo položeno u obiteljsku grobnicu. Mnega društva i privatni stanovi izvjesili su u zvak žalosti crne zastore, a zvona svih crkava kle- cali su, kad je mimo prolazila žalobna povorka.' Nad otvorenim grobom izrekao je gosp. Stijepo Bjelovučić nadgrobno slovo. Kako je taj govor naišao na opće odobravanje, mi ga u cjelini donašamo : ,1 opet se evo otvara grob, da primi jednoga od rijetkih... Umoran putnik, ostavlja ovu dolinu suza iza kako je časno i prečasno izvršio svoju misiju. Za sobom ne ostavlja ni blaga ni bogastva, al zato ostavlja mnogo više od toga, ostavlja svijetlu uspo- menu i idealan primjer svega dobioga; primjer dosto- jan, da ga svatko slijedi. Aljepše ostavštine od ove — i nema nikako ... Dobrota, iskrenost, karakter, ljubav spram bližnjega, marljivost, silna volja za radom, kršćanska ustrpljivost, resignirano snašanje najtežih udaraca sudbine, najobil- nija darežljivost, potpemaganje bijednih i oskudljivih, vedrina duha — u jednu riječ sve dobro, lijepo i ko- risno — to je bio Dum Mato. Najveća pak odlika što je ovog velikana resila, to je bila necgraničena odanost i ljubav spram naše mile domiovine Hrvatske. U toj ljubavi odgajan, razvio se u njemu nesebični patriota, koji je svagdje i svugdje tu svoju ljubav otvoreno i dokazivao... Pratio je gi- gantsku borbu svog naroda sa gordim i bahatim ne- prijateljima, pak je perom, djelom i savjetom uzeo u toj borbi živa učešća. Svi uspjesi i plodovi u ovoj borbi oduševljavali su ga, naprotiv patnje i tegobe narodne ne bi ga potištile, jer se je stalno nadao i čvrsto vjerovao u bolje dane hrvatskoga naroda. Najosudnije momente dočekivao bi svojim poznatim političkim hu- morom — u čemu je postao poslovičan. Napose je Dum Mato igrao vidljivu ulogu u raz- voju hrvatske misli u Dubrovniku i okolici — baš u doba kada je ta misao počela da koleba. I ondje je bio uložio sve svoje sile, pak je današnje stanje u mnogo čemu njegova zasluga. — Znao je da ,tko pjeva zla ne misli“ — pak je bio prvi megju osnivačima ,Hrv. pjev. društva Gundulić“ za koje je zasluge bio biran prvim predsjednikom ovoga društva. A prva Pravila , Hrvat, Radn. Zadruge“ ispisana su njegovom rukom. Oba će društva sačuvati najljepšu uspomenu na Tebe, plemeniti Dum Mato, a ja se ispred njih kao i ispred svih Dubrovačkih Hrvata opraštan od Tebe i kličem Ti: Slava! Slava! Slava!“ urednik Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — A. FIč&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — Za vrlim pokojnikom izdane su mnoge osmrtnice: Biskupskog Ordinarijata, Kaptola, Dr. B. Podića, kao bližnje svojte, društva Gundulić i Hrv, Radn. Zadruge. Osim osmrtnica izišla su i ova dva epitafija : Presvijetli Gospodin — Mato Pišta — Apostolski Pro- tonotar — Tajni Kapelan Njegove Svetosti — Opći Vikarit.d. — Rogjen 19/VII 1829 - prem. 15/11 1924. — Diko Naša — Požrtvovni Župniče Prigodom Ko- lere Neustrašivi Poborniče Za Vjeru i Dom Vješti Kateheta i Propovjedniče — Ljubitelju i Zago- vorniče Mladosti — Dobrotvorče Crkvenih i Narodnih Ustanova — Ljubitelju Učene Knjige — Duhoviti Ari- starho Svih Podlosti Dok Si Uspravan Svjež — Hrlio Stotoj Obljetnici — Udesni Nenadni Pad — Našoj Te Ljubavi Jaoh, Ugrabi. — Uzoru Svih Kre- posti — Štovatelji. Svojta Kapilularci — Vječni Pokoj — Prose — Kaptol Stolne Crkve. Dum Matu Pišti — Vikaru Dubrovačke Katedrale — Dubrovčaninu — Staroga Kova i Ćudi — Založenu Poborniku — U Danima Prvog Narodnog Osvita — Siromašnu Svećeniku — Hrista i Njegove Crkve — Čovjeku i Gragjaninu — Obdarenu Prirogjenom Du- hovitosti — Što Na Sijelima i u Druženju — Radi Osebujna istupa Prosta Od Laskanja i Traženja Časti — Steče Njemu — Naklonost Prijatelja i Protiv- nika — Kad Danas Zaklapa Oči — I s Njim Odlazi Jedna Epoha Što Pored Zdrava Humora — Ne Željaše Nikada Zla Drugome — Ovaj Pozdrav — Na Smitni Mu Odar — Šalju — Sugragjani. Jedan štovatelj pokojnikov ispjevao je i pjesmu, koju nije oštampao, le nas zamolio, da je objeloda- nimo, što rado činimo: Dubrovačkom Sokratu“ Najstarijemu Gosparu Msgr. MATU PIŠTI. iz U 1024 U dolini boli zv'jezde se gase: da ljepše, kO sunce, u Raju sjaju! pa i Ti blistaj u vječnome Maju, Ljubavi Sunce gdje divotno sja se. Skoro st6 ljeta — u zemaljskom vaju, kao Hrast jaki, Ti ne čizdrma se: pa i kad miika na Te survala se: Pobjednim sm'ješkom Ti čdletje — Raju! AV rječi Tvoje — još nam uhom zuje: ,Veselite se — uv'jek, u Gospodu! Ljubite se: gdje — Bog i ljubav tu je. I Djeva Sv'jetla pjeva svome rodu! tko uprav ljubi — i tugje pravo štuje. Ljubav nam pravu dariva Slobodu.“ ,Amo tugujemo: Onamo ne ćemo“ : al? i u tuzi — k Suncu uzl'jjećčmo ! — Kad Sokrata oči staše da se gase, on otkri se i reče: — ,sjetite se, da Bogu — Zdravlja za me žrtva dd — Baš tako i Ti — Žrive potonje se sjeti, da njome — Majci Zdravlja i Sunca — Zahvalu poješ s pjesničkog Ti srca: jer — dobrom smrću sva zla — izi'ječe se pa moli ozgar Neba sa vrhunca : da Ljubav svlada — sva čovječja srca, da složnoj braći Sreća zablista se: da Vlaha Barjak — još nam ljepši sja se! x # sele Za vrijeme svoje bolesti često je sijedi starac ope- tovao riječi ustrpljivog Joba: ,Solum mihi superest sepulcrum“ — ,Preostaje mi samo grob“. Vapio je sa Šimunom prorokom : ,Nunc dimittis“ — ,Sad otpuštaj slugu svega Gospodine u miru“, a mogao je da reče i sa svetim apostolom Pavlom: ,Vrijeme je mojega odlaska nastalo, dobar sam rat ratovao, trku svršio, vjeru održao, dalje mi je pripravljen vijenac pravde, koji će mi dati u onaj dan Gospodin, pravedni sudac“. (2. Timot. 4, 6-8). Vječna, rajska slava čestitom i ple- menitom Dum Matu i neizbrisiva uspomena u analima Dubrovnika. Slava !!!