NN

 

Poštarina plaćena u gotovu.

 

 

 

3r. 13. DUBROVNIK 18. marta 1924. God. VI.

a listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom Zene ze Odgovorni
PLATIVO | UTUŽIVO U DUBROVNIKU, EA ti 3 urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare. Pojedini broj 1:80 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —

 

Uvjerenje“

= Moderni je svijet pronašao nekoliko mudrih riječi,
ima opravdava labavu vezu izmegju mišljenja i
ota. Uvjerenje“, ,svjetovni nazor“, pogled na
et“, I kako se sve ne zovu te loše skovane maj-
ije. Sve je to po svome značenju subjektivno i
ko. Jedan može imati ovakav nazor, a drugi onakav.
njega je zaista svijet onakav, kakav je njegov

Zi Apsolutne isline za takove nema. ,Ja poštu-
| svačije uvjerenje“ — čuje se često. Ništa nego
lja iraza. Ako je nosilac ,uvjerenja“ iskren i po
i pošten čovjek, poštujem njega i čvrstoću, kojom
ovijeda svoje ,uvjerenje“; ali uvjerenje ne mogu
 pošiujem. Poštovati i ljubiti mogu samo istinu.
ako ja tu istinu poznajem, onda moram nastojati,
“i svi ostali dogju do nje. Ne mogu dakle da
štujem“ ono, što nije pravo.

Pa još manje mogu da poštujem nesklad izmegju
či i djela, izinegju mišljenja i života. Moderni se
svijet od te logike već cdavno odučio. On iz jedne
iste materijalističke doktrine izvodi u jednu ruku
ši humanitaristički ružičastim idealizmom obojeni
nteizam i, možda u isti mah, velom ,vedroga“ hedo-
ma prikriveno epikurejstvo sve do -najbrutalnijeg
aritstva.

= Pa ipak su svi ljudi vični, da traže u životu
hsekventnost, u djelovanju karakternost, i u svakoj
ktrini etičke vrednote. Ako možemo na _ polju
strakine filozofije da se nabacujemo sistemima i da
prihvaćamo i odbacujemo kao odijela, čim sigjemo
| polje socijalnoga rada, ne možemo lo više da
imo, ako nam je zaista stalo do onoga, što govo-
o. Odatle opravdani očaj mnogih, jer moderni
rci za socijalne ideje sami ne provode ono, što
vore, dakle to možda i ne vjeruju.
Pa tko će ih na to i obavezati ? ,Svjetovni nazor“ ?
e li to produkat nesavršenog ljudskog uma, koji
$ po svomu imenu dopušta subjektivno shvaćanje ?
Ivjerenje“ ? A šta će biti, ako se koji od ,naučnih“
loga tog uvjerenja pokoleba ?

= "Nije li kud i kamo iskrenije priznati, da nijedan
azor ma svijet“ i nijedno ,uvjerenje“ ne može da
mijeni vjerovanja, objavljene i izgragjene vjere, koja
hovana na apsolutnoj istini ne samo da daje nepo-
nu doktrinu, nego i sistem života i sredstva i načine,
ono što vjerujemo i u život provodimo ? Nije li
d i kamo veći od modernog romansijera Anatola
ancea, koji propovijeda socijalnu jednakost okružen
košnim sjajem, sv. Franjo, koji odbacuje plemićke
ljine i ljubi rane gubavcima živući od milostinje,
cadanji sin najbogatijeg trgovca asiškoga ? I može
e naći itko, tko će misliti, da će samim izlaganjem
e ili manje lijepo zaodjevenih uauka pobijediti istina
z heroizma ličnih žrtava ?

i

 

osjećali siguini u posjedu vjere, na kojoj baziramo
av svoj kulturni, socijalni i ostali program rada i
ota, sve to neće imati one životvorne inoći, ako
ra naša nije u isti mah živa i sa svojom praksom
i jednu čvrstu cjelinu s čitavim našim životom.
to su veće životne zadaće, to su obilnije milosti,
je su nam za to potrebite, to je dublji vjerski život,
ji treba da je s tim združen, I, mada naše vjero-
nje nije nikakav subjektivni ,svjetovni nazor“ nego
javljeua i objektivna vjera, ono neće imali životvorne
ige ni za nas lično, ni za druge oko nas, dok ga
lividualno ne proživimo primjenjujući ga na svoj

i

i * Luč“, glasilo jugosiavenskog katoličkog gjaštva,
| 5. od 1. ožujka o. g.

 

   
   
 

poznato i poradi svog izvrsnog djelovanja

g .
UOfi$ vrlo cijenjeno sredstvo proti trganju u ko-
stima i mišicama te reumatizmu, što ga

izvodi Gradska ljekarna u Zagrebu, dobiva se uz
inalnu cijenu u ljekarni u Gružu.

Ali na to treba da i mi mislimo. Ma koliko se -

Hrvatski Radiša u Dalmaciji.

Nakon tri i pć mjesečnog putovanja kroz Dal-
maciju, uzduž i poprijeko, od Imotskog, Kotora do
Novog grada i Raba u svim mjestima i gradovima
Primorja i Zagorja Dalmacije osnovao sam društvene
organizacije ,Hrvatskog Radiše“, a kod toga poduzeća,
za gospodarski preporod našega naroda, naišao sam
od strane slojeva pučanstva na najveću susretljivost,
pažnju i shvaćanje gospodarske zadaće našega društva.
Ostat će mi neizbrisivi utisci požrtvovnosti siromašne
pustošne Dalmacije, koja je za spas stradajuće siro-
mašne djece doprinijela zamjernu svotu oko 200.000
Dinara. Ostavljajući tlo naše historičke Dalmacije,
smatram svojom dužnošću, da se cijelokupnom pučan-
stvu, gragjanstvu svjetovnom i redovničkom svećenstvu
u Dalmaciji najtoplije zahvalim za svu pažnju, ljubav
i odanost prama ,Hrvat. Radiši“ i mojoj malenkosti.

Posebno samostan O.O. Franjevaca na Dobriću u
Splitu došao mi je u susret do skrajne granice svoje
dobrote. Svima od Boga plaća i od našega naroda
zasluženo priznanje. Stoji do mjesnih osnovanih od-
bora, da svojim radom, putem ,Hrvatskoga Radiše“,
spase što više dječaka iz naše kršne Dalmacije. Molim
neka ne ostanu odbori na papiru, nego da svijesnim
radom promiču uzvišenu zadaću našega društva. —
Zbogom! Do sretnog vigienja ! Živila Dalmacija !

Biograd na moru 10. ožujka 1924.

Dr. Luka Senjak, generalni povjerenik Hrvatskog Radiše

Primjer našeg nehaja.

Prije nekog vremena stigao je ,Hrvatskom Radiši* od
glavnoga povjerenika Dr. Luke Senjaka brzojav iz
Dalmacije, kojim poziva središnjicu Hrvatskoga Radiše
da učini sve što je moguće, kako bi spasila djecu, koja
pogibaju od gladi u Dalmaciji. Hrvatski Radiša odmali
se obratio na sve podružnice, radne odbore i povje-
renike društva, da u najskorijem vremenu nagju do-
voljan broj porodica, koje bi bile voljne primiti po koje
dijete iz Dalmacije. Isto tako pozvao i novoosnovane
i stare radne odbore u Dalmaciji, da ne časeći časa
saberu podatke o najsiromašnijoj djeci, koju bi trebalo
pomoći u prvom redu, pa da mu ih pošalju, kako bi
ih mogao uputiti na mjesta.

Dok su se za djecu našla mjesta i to za žensku
djecu 15 mjesta, a za mušku 26, te jedno mjesto za
čitavu obitelj od 3 člana, stigla je iz Dalmacije samo
jedna prijava. Nikako ne možemo razumjeti ovu pojavu.
Uvijek smo se lužili, da je kod nas nemoguće svako
dobro djelo radi toga, što ne nailazi na dovoljan od-
ziv kod onih, koji su u mogućnosti da pomažu, a sada
evo vidimo, da je obratno. Ne naigjosmo na odziv
kod onih, kojima treba pomoći. lli su radni odbori
zatajili ili — nema gladne djece. Stoga bismo upozo-
zorili javnost na tu činjenicu, da samo uslijed nedo-
voljnoga razumijevanja ljudi, koji bi morali imati srca
i volje za svoju siromašnu djecu, ne mogosmo obaviti
jedan potreban posao. Nije li to porazno za sve nas?
Možemo li na taj način očekivati odziva kod većih i
možda mnogo važnijih narodnih akcija. Hoćemo li tako
moći mirno ići budućnosti u susret znajući da mas
čeka velika borba na svima poljima ? Trgnimo se stoga
i uprimo složno u radu za svoj narod.

Op. Uprava ,Hrvatskog Radiše“ nalazi se u Za-
grebu, Gundulićeva ul. 11.

 

Proračun Dubrovačke Općine.
»Nameti“: Prirežz na uvoz—izvoz

VIII, —  Prelazeći na javnopravne ili derivativne
prihode općinske odmah nam je istaći, da su dva
najveća predvigjena derivativna prihoda naše Općine
općinski namet na uvoz i izvoz, te taksa na strance,
drugim riječima najveći prihod Općini davaju dvije
lokalne privredne grane, trgovina te promet stranaca.

Pod naslovom ,Nameti“ (proračuna , Zajednice“
nalazimo stavku 1. ,općinski prirez na uvoz i izvoz“
predvigjenu u iznosu od D 1,250.000, te pod istim
naslovom u proračunu za ,Dnbrovnik, Predgragje i
Bosanku“ stavku 2. ,općinski prirez na uvoz i izvoz“
D 262.731:95, ukupno obe stavke preko D 1,500.000
ili preko K 6,000.000.

Po veličini ovih stavaka, koje predstavljaju naj-
jači redoviti a i najsigurniji prihod Općine, vidi se,
da trgovina, koja je još i u nekadašnjoj republici pred-
stavljala najjače vrelo državnih prihoda, dava još i
danas najjači prihod našoj Općini. Nerazumljivo je i
nepojmljivo stoga, da se trgovini, koja kako vidimo
zauzimje prvo mjesto u pokriću općinskih izdataka,
pod režimom komesarijata ne samo ne izlazi ususret
već joj se dapače prave smelnje i neprilike. Za ilu-
straciju može nam poslužiti odredba općinskog ko-
mesarijata, da teretna kola ne smiju unići u grad po-
slije 6 satl na večer osim petka večer. Privrednici a
i ostali gragjani ne mogu shvatiti razlog ove na-
redbe, kojoj u poslovnom naprednom svijetu nema
slične, a koja je čisti plod birokratskog mentaliteta.
U doba problema nezaposlenosti sprječava se rad,
možda samo s razloga, da se besposlena i bezbrižna
gospoda mogu besciljno i nesmetano Placom šetati.
Ovakove su kuriozne odredbe u tradicijonalno trgovač«
kom milieu-u našeg grada jedna bolna i žalosna po-
vrjeda njegove trgovačke tradicije, što za sada izgleda
mora da se strpljivo trpi. Svakako privrednici u našoj
općini morali bi unaprijed biti svijesni činjenice, da
oni kao nominalni placi doprinose najveći dio za po-
kriće gradskih potreba.

Naravnim načinom prevaljivanja nameta irgovina
ipak većinom prevaljuje ovaj namet na potrošače, pa
nam se čini u tu svrhu nužnim, da gragjani budu in-
formisani o visini ovog nameta. Zaključkom kome-
sarijata od 5/XII. 1923, koji je bio odobren 2/1 1924.
od Velikog Župana Dubrovačke Oblasti ima da se
plaća u ime ovog nameta na pr.: za uvoz vina po
litri D 0:20, za uvoz životnih namirnica i kolonijalne
robe */29%, za uvoz manufakturne robe 1%, te na koncu
za uvoz luksusne robe 3% od vrijednosti i t. d.

Obzirom pak na izvoz plaća se ovaj namet na
sve predmete, koji se izvoze iz područja Općine Du-
brovačke a proizvedeni su u području Općine i io na
njihovu vrijednost 1%. Od plaćanja uvozarine i izvo-
zarine oprošteni su svi predmeti iranzitni t. j. oni,
koji dolaze iz tugjega općinskog područja, a odregjeni
su za izvoz izvan područja Općine Dubrovačke, jer se.na
tranzit ne mogu i ne smiju udariti nikakovi nameti,

Socijalno-financijski princip novog vremena
načelno traži dokinuće potrošarine, pošto ona kao
namet na živežne namirnice pogagja najviše srednje
i niže slojeve, tese osobito osugjuje potrošarinu, koja
se udara na brašno i meso, na ove dvije najnužnije
životne namirnice svih društvenih slojeva, pogotovo
nižih. Imajući u vidu zahtjeve novog doba s jedne
strane, a nikakovu djelatnost komesarijata s druge
strane, tvrdimo, da kad bi se pametno bilo  gos-
podarilo općinskim imetkom i novac razumnije
trošio, onda bi se bilo dalo, ako i ne trajno a ono
barem privremeno, ovaj namet sniziti, što bi doprini-
jelo pojeftinjenju života, dosljedno ublaženju bijede
a i povećanju prometa.

Ovaj zaključak o pobiranju nameta ma uvoz-
izvoz, koji je gotovo prosta kopija prošlogodišnjih, u
praksi je već prije bio pokazao silne manjkavosti i praz-
nine, što je često izazivalo bespotrebna natezanja sa
interesentima, pa je čudnovato, da te mailjkavosti ni
ovogodišnjim zaključkom mijesu ostranjene. Pošto se
radi o najjačem vrelu općinskih prihoda, to bi bilo
očekivati, da će se komesarijat pobrinuti za dotje-
ranu organizaciju pobiranja ovog općinskog nameta, -
dok naprotiv vidimo, da je organizacija pobiranja ovog
prihoda uopće a napose u Gružu veoma manjkava,
ato nanosi Općini silnih šteta. Na nepotpunost ovog
zaključka, način pobiranja kao i na lošu orgaiizaciju
oko utjerivanja ovog nameta bit će nužno da se jed-
nom detaljno osvrnemo.

Pri pretresu ove stavke nalazimo još nužnim
primjetiti, da dijeljenje prihoda od ovog nameta na
proračun , Zajednice“ (D. 1,250.000) te na onaj ,Dubrov-
nika, Predgragja i Bosanke“ (D. 262.731:95) jest pot-
puno proizvoljno, pošto nema nikakovog opravdanog
razloga za tako nesistematsko dijeljenje jednog te istog
prihoda. Ovaj prihod ima ili da se nosi samo u pro-