a piacoenma U - OOIOEV I,

 

 

 

"Narodn

DUBROVNIK 20. maja 1924.

 

Svij

 

 

na je listu 8. “Dir mjesečno ; za inozerstvo | 10. BA.
] PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i Uprava kod Dubr. gori Miečare.

ii

Katolički Dnevnik.

| Za razvitak kaloličke misli i života medju Hrva-
y od neprocjenjive je šlete, šlo danas: nemamo
zito i specijalno katoličkoga dnevnika. Od 16 sadaš-
hrvatskih dnevnih listova, svaki zastupa bilo koju
načku ili ponajčešće koju financijalnu grupu ljudi,
elik je dio tih dnevnika, osobito najraširenijih, bilo
kino ili indirektno u službi. tajnih sila. framasone- -
| koja sve više vlada lirvatskim javnim mnijenjem,
a toga mnogi nijesu ni svijesni,

Pijevo Društvo u Zagrebu pokrenulo je akciju za
utak hrvatskog katoličkog izvanstranačkog dnev-
gq i preuzelo inicijativu, da se takav dnevnik što
e pokrene i da, visoko se dižući nad dnevni ras-
jani stranački život, zastupa samo katoličku misao
uh katoličanstva u hrvatskom narodu. Bit će to o
u dnevnim dogagjajima svestrano informativan list,
tirat_ će o svemu, što se u crkvenom, narodnom,
avnom i svjetskom životu zbiva, samo u stranačko-
ilička pitanja neće zalaziti prepuštajući ih uvjerenju
jih čilaleca. Primarno će promalrati sve sa kato«
og stanovišta i aplicirati katolička načela na dogo-
ie života. Najviše će pak davati kulturne informacije
irektive, jer o podizanju katoličke kulture megju
jatima zavisi i sav sretniji život hrvatskog naroda.

Kraj današnjih velikih tiskarskih troškova, koji
dnevnik u jednoj jedinoj godini iznose oko 5 mili-
a kruna, nužno je ponajprije dobro crganizirati
ancijalnu stranu toga dnevnika. Iskusni su struč-
ci izračuneli, da je takav dnevnik omogućen, ako
em 3000 pretplatnika bude redovito unapred pla-
retplatu.. Nužno je, dakle. da se listu prije svega
ira najmanje taj broj pretplatnika. Megjutim naj-“.
ći rezlog, da katolička štampa dosad uopće slabo
pijeva, jest u tom, što se pretplata nemarno i rijetko
apred plaća. Baš to je i upropastilo mnoge listove.
me uedostatku moramo dakle unapred nastojati
jeći. Hrvatski se čitatelji moraju naučiti, da doista
apred plaćaju pretplatu. Bez tcga nigdje i nikad
ei: kod štampe: Svjetski listovi, koji imadu dnevnu

idu od milijun i više egzemplara, ne šalju lista

trome, tko unapred ne plati pretplatu, a obustave ga
kome odmah, čim pretplata istekne, a nije obnov-
ne. Taj princip moramo i mi provesti, ako doista
ćemo da dogjemo jedanput do stalnog katol. dnevnika.

Zato Pijevo Diuštvo cijelu akciju za osnutak
loličkog dnevnika odmah i počinje polazeći ud tog
neipa. Počinjemo sa sabiranjem pretplatnika i pret-
gle. To je najsigurniji put i majstalniji fond lista,
koji se može sigurno osloniti. Darovi su uvijek
bro došli, i ne bi se smjela propustiti nijedna zgoda
'\sabiranje darova, ali i najčešći darovi brzo presahnu.
| mogu da budu stalna baza fondu lisla, nego samo
1že kao potrebno pomoćno sredstvo. Zato mi 4
vom redu tražimo pretplatnike, koji će unapred
1ćati pretplatu, Držimo da će svatko, tko je prijatelj
ji katoličkog dnevnika, rado Pijevu Društvu odmah
slati jednogodišnju pretplatu za taj list, Time ćemo
stići dvoje : okupit ćemo listu nužni broj pretplat-
ka i sabrati mu fond za nabavu papira i za orga-
tiranje valjane redakcije i uprave. Prema današnjim
enema iznosi jednogodišnja pretplata takovoga dnev-
ka 360 din., a osim tega bi svaki pretplatnik poslao
| 40 din. za organizaciju pripremnog rada oko osnutka
noga dnevnika.

Držimo da u hrvatskom narodu, naročito megju
ećenstvom i inteligencijom, ima 3000 svijesnih kato-
a Hrvata, koji znadu ocijeniti potrebu štampe i koji
sami žele imati jedan dobar dnevni list u svojoj
, A čim ih se toliko nagje, da izvrše odmah
temno i svoju pretplatničku dužnost, imat ćemo
\elički dnevnik. I što se više nagje takvih svijesnih
enih pretplatnika, tim će taj dnevnik biti osigura-
ji Pa kada denes stranački listovi mogu okupiti do
setak tisuća pretplatnika, a špekulantski dnevnici i
adesetak i više tisuća, zar da mas svijesnih katolika
ma tcliko, koji se znamo okupiti za svoju stvar?
a nas i bit će mas!

  
  

 

mjesečno.

Izlazi svakog. Utornika.
Pojedini broj 1:50 Din.

 

Pozivlju se stoga svi budni i svijesni katollci,
da pristupe megju osnovne pretplatnike tog katoličkog
dnevnika, koji će se što skorije pokrenuti. Iznos od
400. divu. treba poslati na Pijevo Društvo, Zagreb,
Kurelčeva ul. br. 3, a može se razdijeliti i u četiri
obroka, svaki mjesec po jedan. U tom slučaju mogu
se zatražiti od Pijeva društva i čekovne položnice.

Okultizam“.

U savezu s našom vijesti o predavanju prof. Bu-
jasa primili smo još ove retke:

Nekidašnje predavanje prof. Bujasa ,o okultizmu“
ne da mi nikako mira. Bez sumnje g. predavač zešao
je objektivnim, znanstvenim načinom u ova delikatna
pitanja, pokušavši da hladnim psihološkim metodom
olrgne misterioznu koprenu sa tako zvanih okulinih
fenomena. Jest, mediji varaju, kontrola kod  eksperi-
menata nije uvijek besprijekorna, čudna je pojava
zbilja, da konkursi, koji su se u posljednje vrijeme
raspisali za okultne fenomene, nijesu dali, barem do
sada, pozitivnih rezultata. Sve je to dobro i tačno!
I čovjek je ostao iza predavanja ponešto posramljen,
što je tako nekritičan i naivan u promatrdnju svih tih
na prvi pogled čudnovatih pojava, koje se tako jadno
srozavaju u ništa pod mirnim i sigurnim učenjačkim
pogledom.

To je bio prvi utisak. Ali, ali.... opet kao da
u tom ozbiljnom i znanstvenom metodu nešto hramlje,
kao da se u svoj toj hladnoj objektivnosti osjeća i
jedan ton neobjektivnosti. No, a da ta sumnja ne bude
posljedica moga nekritičnoga promatranja, moje želje
za erioznim ? Ne znam, ne znam ništa! Samo da
PR
ljavao u jednoj kući najčudnovatije stvari. Inače stvani,
o kojim se toliko priča i piše, i baš onako kako se
priča i piše: kucanje na zidovima po svim sobama,
na pokućstvu, na vratima i prozorima; lupanje ispod
kreveta jednog dječaka, tako jako, da je i sam krevet
poigravao ; lavež i čudnovato ponašanje kućnog psa
pri tome, hodanje po podu, a da nikoga ne vidiš,
štropot od razbijenih staklenica, a da nigdje kasnije
nije se moglo naći kržina, automatsko podizanje slika
visećih na zidu, pucanje u dimnjaku kao da je ko
kuburom opalio, muklo bubanje u grede kućnog krova,
i na kraju spominjem kao mimogrede, (jer ne mogu
znati radi li se o halucinaciji ili ne), prikazu jednog
muškarca, koji se je približavao krevetu dječakovu,
upirući u nj pogled, te isčezao. Ostavimo ovo pos-
ljednje kao nesigurno, ali su štropoti tu. Kuća je bila
pregledavana potanko za vrijeme fenomena, koji su se
dogagjali u razno doba dana i noći (pomišljalo se u
početku ma lupeže) i više je osoba njima prisustvo-
valo. O halucinacijama dakle nema govora. Jesam li
fantasta, ako vjerujem u realnost tih pojava? Tim više
što sam čuo od mnogih osoba, da su doživjeli baš
takove ili bar slične pojave, a i pisalo se je i piše
se o takovim dogogjajima, koji se zbivoju na svim
stranama svijeta. Ti fenomeni dakle postoje. Ali proi.
Bujas kaže, da nijesu znanstveno dokazani. Ovdje ne
mogu se nikako oteti misli, da je za g. Bujasa samo
ono , znanstveno“ dokazano, u što je baš oz krenuo
prstom. Jer ako slučajno oz ne dožive slične pojave,
izgleda, da ih neće nikada smatrati , znanstveno“ do-
kazanim. Eto, za mene na primjer, ti su fenomeni
znanstveno“ dokazani, jer znam da sam tako prou-
čavao stvar (a imao sam vremena kroz dvije godine),
da ne mogu ni časa posumnjati, da sam bio žrtva
kakve obmame čilla, ili da sam nasio kakvoj varci
bilo s koje strane. Pa na kraju krajeva, zašto da i
,znanstvenost“ g. Bujasa ne bi mogla biti jedna pro-
izvoljna hiperkritčnost> Ou predbacuje mnogim spi-
ritistima preduvjerenje, s kojim pristupaju takovom
proučavanju, i ima razlog; ali je moguća i protivna
skrajnost, u koju je, čini mi se, zapao baš g. Bujas.
Njegov zagrižljivi ton, u kojemu je držao predavanje,
vrlo je sumnjiv, i kao da je u njemu izbijalo i neko
odveć čvrsto preduvjerenje, koje se je inače najbolje
iskazalo, kad je prigodom predavanja, držanog u

 

(Oglasi, zahvale i priopćena po oziiom cjeniku,
urednik A. FlIe.
E Dirovačke Hrvatske giskere, - PEKODE se ne te =

ispričam ! Ja sam kroz dvije godine -doživ- :

- Odgovorni
— Vlasništvo Odbora ,,Narodne Svijesti“.

Spljetu u istom predmetn, na izvjesni upit jednog
gospodina iz publike, kategorički odgovorio: ,Nad-
prirodno ne postoji, sve je prirodno“.

Razumije se od sebe, da s čovjekom koji a priori
poriče. postojanje nadprirodnoga, nije moguće rasprav-
ljati. Za take ljude svi dogogjaji i sve činjenice, pa
bile one i najbolje dokazane i cd najvjerodostojnijih
svjedoka potvrgjene, uvijek će biti tobože , znanstveno“

 

nedokazane |! X.
Porez i najam kuća.
Propadanje kuća. — Bijeda kućevlasnika. — Stambena kriza

U br. 19. Vašeg lista iznesen je slučaj g. Luke
Bećir iz Pločica, kako je za svoju kuću platio za 432
Dinara više poreza nego li je primio najma. Ovako-
vim neprilikama izloženi su još više vlasnici kuća u
gradu i u Gružu. Prije rata čovjek je rado ulagao svoj
kapital u gradnju kuće i od toga mogao je kako-tako
živjeli ali u sadašnjim prilikama posjedovao ama i više
kuća niti može da ih popravlja, niti da sebe uzdrži,
niti da porez plaća. Zato se u Dubrovniku nugja na
prodaju svaki dan sve to veći broj kuća. Kad bi prije
na sudu bila dražba za prodaju kuće bio je veliki broj
natjecatelja, a sad su česte takove tražbe, ali kupaca
nema. Nemiuovna posljedica ovako teškog stanja ku-
ćevlasnika je ta, da se na zgradama ne izvagjaju ni
najnužniji popravci, te su mnoge kuće došle u takovo
stanje, da je pogibeljno u njima stanovati. Stanari
neće to da prijave od siraha da ne ostanu bez krova,
premda vide, da im je život u pogibli. Bude li ovako
dalje išlo nijesmo daleko, kad će se čuti, kako se je
srušio krov ovoj ili onoj kući, a već e rijetkost, da
stanar mora otvarati kišobran i u

- »Opstojeći stambeni zakon oo je tomu kriv.
Drž. namještenici ne mogu da plaćaju nego tako ne
znatnu najamninu, od koje vlasnik irpi samo štetu i
nije čuda da vlasnik želi, da mu se kuća sruši, jer bi
se>tako riješio jedne nedaće. Ovako stambena kriza
s dana u dan dolazi u sve akulniji stadij. A nitko
nema volje ni smisla, da gradi, nadogragjuje ili po-
pravlja kuću, s kojom nije gospodar da nikako ras-
polaže, već mu se tura na silu nepoćudni stanar,
odregjujuje se pasivna najamnina itd. itd.

Na koncu konca najveću štetu trpi pri tom država,
jer kad bi opstojalo slobodno raspolaganje sa kućama,
država bi pobirala peterostruko više poreza, a nebi
mogla opstojati špekulacija pojedinaca sa stanovima
na teret vlasnika i države, već bi se svak morao pri-
lagoditi takovim stanovima koji odgovaraju njegovoj
platežnoj snazi. U tom slučaju, drž. namještenici mogli
bi biti bolje plaćeni, da mogu pristojnije živjeti, što
bi opet došlo na korist države. Tim bi se spasilo bi-
jedno stanje kućevlasnika, a mogle bi se uzdržavati i
zgrade, koje su neophodno potrebite i svak bi bio
zadovoljan.

.

 

Cuvaj zdravim tijelo...

Za usta, zube, grlo

Gdol rabi!

Sri