E: je listu 5. Din. mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. i
;
PLATIVO 1 UTUŽIVO U DUBROVNIKU.
Uredništvo i i Uprava god Dubr. try; Tiskare.
Poslije deset godina.
»O miru, božanstvena harmonijo, ra-
dosna glazbo oslobogjene duše u kojoj
se tope bol i veselje, život i smrt i
ljube neprijateljska i bratska plemena.
Ljubim te, čeznem za tobom, ti ćeš
postati moj...“ (Romain Rolland u
»Jean Christofe“),
Deset godina je prošlo od kada je Evropom bi-
sni nacijonalizam zavitlao krvavim mačem i milijone
ao u smrt da bi mogao da u iznurenom i izmr-
enom čovječanstvu jače robi i pljačka. _Milijoni i
jilijoni najsposobnijih morali su da svoje živote po-
ije na oltar nezasilive želje za blagom, a miljarde
rodnog imanja morale su biti žrtvovane da bi se za-
lili džepovi nekolice. Plač i jauk je morao zavladati
javim svijetom, jer svemoćni eksplostatori čovječan-
ja nijesu mogli dovoljno da prošiie svoje pijace.
Njemački ,draug nach osten“ nekima je prijetio
h ekonomski nadjača, svijetke pijace istrgne iz
ovih ruku, a drugima da ih pregazi, da preko njiho-
ešina korakne pobjedonosno tamo, odakle je mislio
| može crpsti nepresušne izvore bogatstva, 1 jedni i
ugi morali su da se opru namelljivcu, koji hoće da
ništi. Da li i jedni i drugi sa istim pravom ? U to
jećemo ovdje upušlati, jedino mislimo da s većim
istenciju, [ naš narod je bio jedan od onih rijetkih,
ji su u ovom ratu branili i obranili svoje i čiji je
ipor krunisan velikim djelom narodnog oslobogjenja
jjedinjenja.
“Ali nama je na ovom mjestu u prvom redu stalo
toga da_ vidimo, kakvo je stanje u svijelu danas,
kako su narodi osjelili strašan bič rata. Dali mi
užamo u svijelu da se ide na bolje, da se ide miru
jubavi, a da se udaljavamo .od rata i mržnje? Po-
davši na današnju situaciju u svijetu to ne možemo
i Sami ugovori o miru nijesu diktovani ljubavlju i
mirljivošću već mržnjom i osvetom. I bezbrojne kon-
gncije, megju kojima i poslijednja londonska, bez-
ješno izgleda nastoje da unesu mira i spokojstva
svijet. Kapitalistički nacijonalizam, koji neće da
gvi nacijonalni osjećaj na put konstruktivnog rada
čovječanstvo, već ga upotrebljava u avoje egoističke
le, danas gospodari svijetom. Njegova je deviza:
bi svoje, mrzi i uništi tugje“. Talijanski fašisti,
imački nacionaliste, naši orjunaši, hanaovci, srnaovci
wd. prestavnici su tog šovinističko- kapitalističkog
tijonalizma.
Ali šovinističko-kapitalistički n&cijonalizam kao
e sam slidi svojih plodova. Društvo Naroda, to pa-
ličko nedonošce današnjih militaristički nastrojenih
ida, napreže sve svoje sile da spriječi pokolj u bu-
linosti. Ali izgleda bezuspješno jer naoružavanje je
limelna pojava svih današnjih država i svagdano
jetu prijeti kakav novi požar.
| Jedna velika nadnacijenalna, altruistička ideja
ja da prožme čitavo čovječanstvo. Pacii stički rad
emelju Kristovih načela ljubavi jedino je kadar da
tavi današnje čovječanstvo i du uvjeri narode da
at barbarski zločin, žalostan oslatak najta:nijih
1% čovječanstva. ,Pax Christi in regno Christi“, mir
iov u Kraljevstvu Kristovu, to geslo velikog pape
li XI. želimo da prožme čovječanstvo o desetgodiš-
ki Mi najbarbarskijeg rata u historiji čovječanstva. S.
| — Vjeronauk i škola.
|]. Organ učit. povjereništva u Spljetu »Pokret«
da unaprijed pripravi tlo i duhove, kako da
dgovori na postavljena pitanja : dali se vjeronauk
li smatrati kao predmet obuke u pučkim školama,
ga ima predavati učitelj ili svećenik. Uza sve
lo se je učiteljskih društava, koja su na oba
odgovorila jesno, a neki na prvo pitanje jesno,
rugo niječno t. j. da vjeronauk ostane u školi,
ga predava učitelj a ne svećenik.
a odnosni članak učit. »Pokreta« izišao je od-
u »Jadranu«, katol. časopisu u Spljetu. Ovu
om oni, koji su.branili svoju nacijonalnu neovisnost .
Poštarina plaćena u gotovu.
DUBROVNIK 29. jula 1924.
Izlazi svakog Utornika.
_ Pojedini broj 1 :50 Din.
polemiku ne možemo ovdje iznijeti, samo znamo to,
da su neki pisali uredništvu »Jadrana«, e je prava
šteta, da onaj odgovor nije izišao kao letak te do-
stavljen svakom učitelju, da malo stvarnije i ozbiljnije
promotri to pitanje. Na ovaj odgovor »Jadranov«
»Pokret« je donio repliku u broju od 28. juna o. g.
pod naslovom , Vjeronauk i škola“ potpisanu od , Jole“.
Kako se tu argumentira proti vjeronauku, zaslu-
žuje da se neke stavke prenesu, e da se vidi peda-
goška uobraženost dotičnog gospara , Jole“. Tu izmegju
ostalo stoji crno na bijelu: ,Kada pitanje pouke vero-
nauka u školama promatramo sa psihološkog gledišta,
slepci bismo bili, kad ne bi videli svu prazninu, što
je takova pouka stvara u dečjim dušama. | upravo
za to učitelj vogjen psihologijom mora da sve svoje
sile uloži kako bi ća gnjavatorska moć iz škola već
jednom nestala“,
»Ta svaki je veroučitelj (l) iskusio, da predmet,
koji bi morao da bude deci najsvetiji, on je prava
dečja nevolja, muka i pokora. Pa i naravno je da
deca po psihološkim zakonima mora da zamirze vero-
nauk i veroučitelja .... Veroučitelj svojim vercnaukom
neće nikada uspeti da deluje na srce itd. itd, ild.“
Sve ovo napisa g. ,Jole“ i ostade živ; sve ovo
donosi organ učiteljstva bez i jedne opaske, da su
ova valjda lična ,uverenja“ i nova psihološka izna-
šašća g. pisca.
G. ,Jole“ puno bi zadužio naše učiteljstvo, kad
bi pokazao, koji je predmet djeci zanimiviji, koji im
donosi više veselja, koji više djeluje na njihovo srce
nego li uprav vjeronauk. Jeli g. ,Jole“ došao kada u
razred poslije sata vjeronauka ? Zar nije gdjekad opazio
još tragove ganuća, što su djeca oćutila i preživjela
sa Abelom, Abramom i Izakom; Josipom, Tobijom,
Danijelom, rasipnim sinom, milosrdnim Samaritancem ?!
Jeli g. ,Jole“ ikada zapazio radost djece prigo-
dom kršć. svetkovina : (Božićne jasle, sv. grob). A ka-
kav je dan veselja za djecu prva pričest, sv. Krizma itd.
Može li tu da bude ,praznine“, ,gnjavatorske moći“,
»prave dečje nevolje, muke i pokore“.
Zar nijesu drugi predmeti i teži i suhoparniji
nego li je uprav vjeronauk. Zar je za sve to ,slepac“
Jole“ ?
G. ,Jole“ puca iz velikog kalibra, ali čisto zračne
bombe, kad ono piše ,Ta svaki je veroučitelj iskusio,
da je predmet itd.“ Zar baš ,veroučitelj“ i a ma baš
svaki 2!! — Čudna li je i psihologija g. ,Jole“, koja
kod vjeronauka ne nalazi ništa, što bi bilo kadro dje-
lovati na dječje srce. Ej onda ni more nije slano!
G. Jole“ zaletio se je puno daleko i naglo,
džilitnuo se je jakim zamahom al do cilja još daleko.
Mi ćemo mu pomoći, da se izvuče iz ovoga ćor-sokaka
e da drugi put prije ispeče, pak onda reče.
Da je g. ,Jole“ pregledao malko povijest meto-
dike, ne bi zaista bio izvodio onako debeiijeh... Kao
kod drugih predmeta, tako i kod vjeronauka nastavnik
može da se posluži raznim melodama prema naravi
predmeta, prema raspoloživom vremenu, prema ličnom
ukusu i sposobnosti, Ima dapače epoha, u kojima
prevladava jedna metoda a zabacuje se druga. Svaka
sxsroa nxxazsĆEa»
God. VI
"Narodna Svijest
oz zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Gizi
urednik A. FI&. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. —
Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. —
metoda ima svojih dobrih strana, a može da ima i
zlih, a najviše stoji do sposobnosti onoga, koji se
istima služi.
Pisac je ovih redaka prisustvovao učit. konferen-
cama, gdje se je preporučivalo koso pismo, pak nakon
nekoliko godina uspravno, pak sada opet koso, a
uspjeh je bio, da ko je imao dobar rukopis uspio je
dobro i u kosom i u uspravnom pismu, a ko nije
imao tog dara, nije postigao velike vječne ni jednim
ni drugim načinom.
Bilo je vrijeme, kad se je kod vieronauka upo-
trebljavala dosta verbalna analiza, analitični put, logična
metoda. To je udobnije za nastavnika i dobro za
odrasle, ali teško za djecu. I već je ta metoda davno
zabačena, a naslavne osnove za vjeronauk zahtjevaju,
da se dj ci tumače vjerske istine na temelju bibličnih
štiva. Tako su izragjeni i razni rukovogji katekeza,
tako su izragjeni i školski udžbenici i da je g. , Jole“
preletio novije ,Male katekizme“, bio bi opazio, da
tu nema gotovo ni jedne definicije, a da su pitanja
tako rasporegjena, da se djete od poznatog dovodi
do nepoznatog pri čemu se traži saradnja sainih uče-
nika i pobugjuje najveći interes. Nema tu dakle ,dogma
i definicija, koja guše dečji duh“, kako piše g. , Jole“,
već se tu nalazi jasan odgovor na vitalna pitanja, koja
se nameću svakom misaonom čovjeku pak i malom
djetetu, nelom stupi na dobe razuma. Odakle? čemu?
i kamo? i čovjek i cijeli svijet? Koliko su se mučili
poganski mudraci da dadu odgovor na ta pitanja i
do kakovih su izvoda pri tom dolazili, valja da znade
i g. mJole“. Nije li sretno dijete kad odmah nagje
gotov odgovor na ta životna pitanja i kad ima nekoga,
komu može da povjeri svoje sumnje i od koga očekuje
jasan odgovor ne po mišljenju kakove filozofske škole,
već prema od Boga objavljenoj istini. Dignuti vjero-
nauk iz škole znači poniziti samu školu, jer nema
uzvišenijeg predmeta do nauke, koju je sam Bog lju-
dima za spasenje objavio. Učitelji, kad izgube kate-
hetu, osjećat će neku prazninu u svojoj sredini, jer
u mnogo slučajeva nalaze u njemu ne samo kolegu
i prijatelja već i savjetnika i pomagača. A nije li dobro
učitelju, da ga za dva sata sedmično netko izmjeni?
G. Jole“ ne vidi tu nikakove dobre strane, sve gleda
kroz neke čudne mnaočare, pak nije čuda, da mu je
sve tako crno. G. , Jole“ plovi drugim vodama, o čemu
ćemo drugi put.
Mr. St. Danev o srgsko-bugarskom izmirenju.
Iz New-York-ške »Srbadije« prenosimo ovaj tri-
jezni članak:
,U pojave najvećega značaja uvršćujemo govor,
koji je dr. St. Danev u bugarskom Sobranju držao, pri-
likom pretresanja budžeta Ministarstva Inostranih Dela,
o srpsko-bugarskom izimirenju.
Dr. Danev prethodno je kazao da on. govori u
svoje ime, htjevši tim osloboditi i vladu, i svoju stranku
od angažovanja za svoje mišljenje. Megjutim ime: dr,
Daneva ima take važnosti i toliko autoritativne konpe-
tencije u pitanju spoljašnje politike, a osobito u pita-
nju sipsko-bugarskog izmirenja, da njegovo iskazano
R
zazesonam
az
k
:
»Pravog :PRANCKOVOG:
yoi, smedje-plavo-bijeloj etiketi, za kutije.
»Fravi :FRANCK: s mlincem« nenadkriljiv je u
aromi, teku i izdašnosti, —
dodatka kavi« i to:
ime »€ranck« i »mlinac« naročito se ističu na
JRRRDK sžEiEDADESEA