i Poštarina Br. 33. ' € i: za— plaćena u gotovu. DUBROVNIK 5. augusta 1924. God. VI. ind le listu Dl PLATIVO I UTUŽIVO U DUBROVNIKU. Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrv. Tiskare, = i BE mjesečno; za inozemstvo 10 Din. mjesečno. Izlazi svakog Utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni Poledini jee : urednik A, FIe, — Vlasništvo Odbora ,Narodne Svijesti“. — ojedini broj 1:50 Din. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju. — Jada sloge, pravde i zakona. | Hegemonističko-korupcionistički Pašić-Pribićevićev im, koji je kao mora pritiskivao čitav naš javni ži- \, napokon je skinut sa vrata napaćenog našeg na- ja. Poslije duge i uporne borbe uspjelo je napokon 'se zbace sa vlasti oni, koji su se smatrali doživotni kupci vlasti u ovoj državi. Narod je odahnuo, na ma se opaža veselje što je jedna vlada, koja je po- ala na korupciji i bezakonju mapokon zbačena sa elja vlasti. Jer da nema nikakvih drugih bezakonja epravilnosti, koje bi terelile dušu Pašić-Pribićevićeve de, afere Lazice i Radice dale bi dovoljno razloga se s pravom raduje čitav naš narod što su konačno ičeni sa vlasti protežeri korupcije i bezakonja. Ini- lan gest našeg simpatičnog Vladacca nije jače od- nuo u narodu od ovoga, kad je, protiv svih intriga marile i Pašićeve koterije, ostao nepokolebiv u za- u, da u našoj državi mora vladati demokratski i lamentarni princip. | Vlada bloka ima pred sobom zadatke, koji, i ako (sjedne strane popularni, s druge strane su mučni i ki. Na svim poljima našeg javnog života ona je išla na dezorganizaciju i skoro bi smo rekli anar- i, Jer do sada se nije u ovoj državi vladalo prema vu zakona, vladalo se je i upravljalo cnako kako o išlo u prilog Pašić-Pribićevićevoj koteriji. I vlada Ljube Davidovića treba u prvom redu da povrati avni i zakonski auktoritet. Svak treba da osjeti, lo živimo u pravnoj državi, državi, u kojoj postoje oni, koje treba poštovati, državi, u kojoj postoje ani vlasti, koji su jedini pozvati da strogo i bez ia na ma koga čuvaju i primjenjuju zakon. Treba nput prekinuti sa samozvanim braničima kako tva i hrvatstva, tako i samozvanim braničima držav- | i narodnog jedinstva. Terorističke organizacije a0, Orjuna, Hanao treba što prije poslati u stanje : Pod nikakvim imenom se ne smije nikome do- liti da gazi pozitivne zakone u ovoj državi i tero- tmine gragjane. Državnim vlastima treba povratiti | auktoritet, ukloniti nesposobno i nekvalifikovano ovništvo i budno paziti dali rad državnih organa puno odgovara interesima države. | Ali vlada bloka ima jednu, rekli bi smo, još važ- \ još delikatniju zadaću. Vlada bloka ima da po- l i uspostavi narodnu slogu i povjerenje izmegju i bratskih plemena, Pašić-Pribićevićeva veliko-srpska Uspomene odnose na dubrovački ustanak od god. 1813 i 1814. ivak prijevoda jednog starog rukopisa. Saopćio V. Medini.) Već od 9 oktobra bješe se proširila uzbudna vijest da su orci stigli na Debeli Brijeg, granicu konavosku, te je vas arod počeo bio da ostavlja svoje kuće od bojazni pljač- ožara i ubijstava, što je god. 1806 imao da pretrpi od e Crnogoraca. Ta je bojazan i pomogla, da pokaže Ko- nima, kako bi Crnogorce mogli zaustaviti jedino Englezi, već bili zagospodovati Bokom Kotorskom. Tako, dok se onaj puk nalazio uviiek u strepnji, i dok ili markiz Bona, koji stalno boravljaše na Grudi, ulagao načine kako da se dogovori s Magudima, Paljetcima, Tvrt- tima, Banima, Tarašima i drugim konavoskijem poglavi- = istom se na 18 oktobra pruži zgodna prilika da usta- hukne. Obilnim jelom i pićem bješe se pod večer već dobro glavar mnogobrojna naroda, što se je prigodom svet- e sv. Luke bio stekao u selimu Bačev-Dolu i Radovči- a, viče se da su Crnogorci došli na Debeli Brijeg, i svuda ipovike: ,Na oružje, na obranu, o Konavljani !“ A Bačev-Dola i Radovčića trče svikolici prema Debelom- u pucajući neprestano iz pušaka. Stanovnici drugih selija \ jana, što bjehu onamo došli, iznenagjeni su i oni, što ne še niti jednog Crnogorca. Ali oni, kojim je.zamišljena i, nametnutih mu od francuske vlade, pa da treba ugnuti im a izbaviti se od drugih. I dok oni vikahu: ,Jedini mogu nas spasšti i obećavaju nam da će!“ — narod še: ,Hajdemo k Englezima !“ politika učinila je da su se Hrvati i Slovenci morali okupiti u jedan tabor, da brane svoje životne interese. Okupljanje u plemenske tabore dovelo je državu do teškog i nesnosnog stanja, koje je prijetilo i samom državnom opstanku. Vlada bloka uzela je na sebe da zakonitim i poštenim radom obezbijedi ravnopravnost Srbima, Hrvatima i Slovericima i na taj način uspos- tavi oro oduševljenje za državu i onu bralsku ljubav, koju smo svi osjećali u času ujedinjenja 1918. godine. Mi se sa naše strane radujemo uspjehu opozici- onog bloka i nadamo se, da će današnji režim donijeti ovoj državi mira, blagostanja, bratske ljubavi i spo- razuma. Ako vlada bloka bude radila, kao što su prvaci koaliranih stranaka obećavali, mi smo uvjereni, da su jugoslovenskoj ideji svanuli dani njene konačne po- bjede. — S. Pavao Butorac. O etičkoj obnovi savremenog društva. Svrha ovomu članku nije, da se dokaže posve- mašnje etičko opadanje savremenoga društva, jer je to opće poznat pojav. Radije treba da se svrati pažnja na sredstva, koja mogu da uspješno izvedu naše druš- tvo iz kaotičke tmuše, u koju ga je zaplela posve- mašnja ćudoredna razrovanost. Pri lomu je uzaludan posao isticati vanjska sredstva i pomagala, jertta neće postići cilja, ne obnovi li se društvo u svojoj osnovci, Pitanje je prevažno, pa ga treba uzeti sa dna. Pri tomu će se samo po sebi ukratko dodirnuti i psihološka analiza osnovnih zala, s kojih naše društvo krvari, 1. Pojmu prava treba vratiti etičko značenje. Pravo je, osobito na evropskom kopnu, s temelja nasiradalo pod nesmiljenim udarcima mača, tiranijom političkog imperijalizma i neumoljivim zahtjevima zasta- rjele uprave, a u prvom redu pod utjecajem pretjerana individualizma, koji je našao snažna odraza i u pravnoj znanosti. Čovjek, riješen po racijenalističkom subjek- tivizimu stalna odnosa sa višim redom, uze svoj razum za vrhovno i jedino mjerilo svega djelovanja. Stoga nije čudo, da se čovjek proglasio jedinim izvorom prava, zasebno i javno. Pri tom skrajnom obožavanju vlastite individualnosti dotle dotjera, da zanijeka tradi- cijonalno shvaćanje maravnoga prava, i poda ona toliko važnosti, koliko zahtijeva historijski proces. Individualistička pobuna čovjekova protiv višega reda donijela je pravni individualizam. Tim je oduzela poimanja prava čvrstu i neoborivu podlogu naravnoga zakona, a svela ga na prostu povjesnu činjenicu od- visnu od promjenljiva čovječjega postupka. Stoga se traži jedini izvor prava u narodnoj volji, lišenoj svake veze s višim redom, toj nesavladljivoj sili, kojoj se Evropa od Rousscau-vljevih dana klanjala kao svom kumiru, kao vrhovnoj stvaralačkoj moći, pred kojom izgubiše svaku vrijednost predajne etičke zasade. Tako je Hegelova filozofija posmatrala samovoljnu državnu vlast izvorom svega prava za pojedinca i društvo, a Nietzsche je naglašujući nejednakost i superijornost rasa, u megjurarodnu politiku unio svoje načelo, da nepravda i potlačivanje podržavaju društveni život, da je dobar i bezobziran egoizam, kad može da pogo- duje razvoju životne snage. Naprotiv je pravo, kako je svjetski rat podučio čovječanstvo, veleban idejal, koji sačinjava osuovku sregjenih društvenih i megjunarodnih odnosa, a ne kakvamudrago lutka u rukama jednog ili drugog auto- krata. Načelo dnevne politike, da je sila pravo, što se u majraznolikijim oblicima danas ispoljava u svemu društvenom životu, sad na podnožju socijaln'h odnosa klasnom borbom, sad na području gospodarstva izrablji- vanjem slabijih, mora da uzmakne pred snagom prava, oborena grubim materijalizmom. Kobna pogrješka, što ju je mođerno društvo počinilo, kad je odvojilo pravni pojam od njegova etičkoga ruha, pa ga prepustilo hi- rima individuslna osjećaja i pučke gomile, osvećuje se već pun vijek na našem društvenom 727voju. Osve- ćivaće se i dalje u novom svjetskon: dotle, dok se javnom pravu ne dade viš Osloni li se pravo ua neoboriva elička 1 se tako dade jamstvo za trajnu obvezatne u megjunarodnim odnosima i u nutarnjoj poliii jedinih država i zadnjih ostataka nasilja, Jedi uregjaju sve nkcij po- o taka može da nam zasine u punu sjaju svijetlo save demo kratske svjetske uredbe, nakon što su pregaoci slobode uz silne napore ovjenčali čelo lovorima pobjede. eqd1 Bilo bi vrijeme, da društvo prihvati već jednom, nakon tolikih izmjena, reakcija i revolucija, neoborive etičke zasade naravnoga reda za čvrstu podlogu svog uregjenja, neoborivu nikakvom vremenitom silom, da ne bi po čemu najbiraniji duhovi čovječanstva pali u očaj s naše budućnosti, jer bi im se ukazala nesigurna i tamna, kakva je i bila netom minula prošlost. Da iščezne naizmjenična nepovjerljivost i povod za navalne i obrambene ratove, uslijed čega se država natječe u razvoju vojničke snage, i da duh mira ovlada I brže bolje, ne gubeći vremena, izabrano je dvadeset i pet Konavljana; kapetan Moretti biva prinugjen, da napiše pismo kojim se podlaže engleškom zapovjedniku, i oni krenu isti čas put Boke-Kotorsške, Ondje biše primljeni na ratnom brodu ,Baccante“, i ot- pravljeni sa sigurnosnim pismom, potpisanim od komandanta Hoste-a i od kapetana Lowen-a. Kazivalo se u tome pismu, da se Konavljani nalaze pod zaštitom saveznih Velikijeh Sila, da rade u zajedničkoj stvari; obećavalo se je još Konavljanima, da će poslati od svoje vojske da se obezbjedi Konavoska Kra- jina; poticalo ih se napokon, da im predadu francuske žan- darme, što se nalažahu u konavoskom Manastiru. Povrativši se Konavljani na Debeli-Brijeg, čine da se pandurskom kapetanu pročita ono, što bjehu utanačili s engleš- kim zagovjednicima, te naložiše kapetanu, da otide odmah ća sa svojim pandurima. Po tom razmetnuše sve postaje zapre- mljene od Narodne Straže, ali veledušno unaprijed obavijestiše francuske žandarme i pukovnika Papi-a od Narodne Straže, koji se s njima nalazio, da odmah otidu mirno iz Konavala. 1 doista pukovnik Papi odvede isti čas sve žandarme u Dubrovnik. U Konavlima nije postojala više niti sjena kakve vlade ili oružane sile francuske. Sve bijaše mirno, ali Engleza nije bilo vidjeti u Konavlima, kako to bjehu obećali. Konavljani počeše već da se bezduše, ai sam markiz Bona uvigjaše opas- nost u koju se bješe bacio. Četiri dana kasnije francuska Vlada htjede da sazna pod izvjesno, kakove su namjere Konavljana, i pošto dozna da ni- jedan Englez nije onamo došao, pošalje iznova pukovnika Papi-a u Konavle. On odmah izda zapovijed, da se uspostavi Narod- na Straža i panduri, i nekoji Konavljani načeše da se tim na- redbama pokoravaju. U isto vrijeme i civilna vlast naredi ka- znacu od Pločica, da stavi na prodaju neke stvari izvjesnih konavoskih vlasnika, da se naknadi za zemljarinu, te pošalje nekolike primjerke dražbenih oglasa u ime cara Napoleona. Stanovnici Pločica ne znadu već uz koju će stranu, i hoće da čuju mišljenje markiza Bone. Ovaj, vazda postojan i neustrašiv u započetom pothvatu, živo im prekaže, kakva bi bila žaoba iza azijata sei zvietošiva ldštaia oO EG Engleza, i kako bi se oni mogli osvetiti Konavljanima potpu- nim uništenjem njihove zemlje, kad bi oni, pošto bjehu zamo- lili zaštitu Saveznih Velikih Sila, usudili se još i dal'e iznositi ime Napoleonovo i dopustiti, di se zs zemlje Konavoske plića ikakav namet Francuzime, | upozori z Bona, ča će obznaniti engleškog zapovjednika o pri novoj okok nosti, i poslati k njemu još koga, «da mu prekaže: opasnost u kojoj se nalaze Konavljain Ovaj naum bi prihvaćen, i na Grudi se odmali sastshe odbor glavara, da upriliči jedno novo poslanstvo. Bi predlože: gosp. markiz Bona, da on glavom pogje da govori s engleškim zapovjednikom na čelu konavoskog Odaslanstva, i prekaže po- trebe i želje svega naroda. On se poboja da Francuzi ne iskale bijes svoje osvete na njegovoj porodici, koja bješe još ostala u blizini grada Du- brovnika, te počini slabost odbivši ponudu (talij.: ,ed ha la de- bolezza di rifiutarsi“). Kwnavljani neće da se dadu, ,Mi smo pošli već jednom, ali uzalud“ — kažu oni gosp. Boni. Mi ne znamo, kako da se činimo razumjet; dogjite, i mi ćemo zaiskati od engleškog zapovjednika, da Vi budete imenovani Guverne- rom Konavala.“ Gosp. Bona bi živo ganut tolikom privrže- nošću Konavljana, zahvali im, i ne htjede da se primi; obeća najzad, da će sastaviti jedan ,Memorandum“ na engleške za- povjednike u ime naroda, i na način kako to Konavljani žele. Na svaki najljepši način nastoja ih uvjeriti, da će to biti dosta, te da oni sami pogju i pismo predadu. Pošto sastavi taj ,memorandum“ u suglasju s duhom engleškog Proglasa od 10 oktobra, gosp. markiz Bona otpremi to novo poslanstvo Konavljana engleškomu komandantu Hoste-u u Boki-Kotorskoj. Ovim ,memorandumom“ iskaše otvoreno vas narod konavoski, da bude primljen pod zaštitu saveznih Velikih Sila; zahvaljivaše Englezima na njihovu zanimanju za uspostavu stare neodvisnosti Dubrovnika, naglasujući jošte da se naša Republika nije nigda svojih prava odrekla, i tražeći, najzad, da se uspostave u konavoskoj Krajini stari zakoni du- brovački, dokle cijela oblast ove Republike ne bude preuzela svoje staro uregjenje. (nastavit će se.)