3 DUBROVNIK 10. januara 1922, Cijena |e listu sa donašanjeim u kuću ili poštom za mjesec dana K 12, Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare, Revizija Vidovdanskog Ustava. Beograd. — Prošloga smo puta iznijeli, kakav je kaos u našem državnom i narodnom životu izazvao vidovdanski ustav, koji ne odgovara ni potrebama ni željama našega naroda. Naglasili smo vjeru u snagu i energiju našega naroda, koji ća zaati da i ove krize i nezgode sretno prebrodi, pak da stvori sebi bolju budućnost. Ali smo i naglasili, da razvitku našega jugoslovenskoga naroda ne smijemo postavljati pri- ječnice već da moramo ukloniti svaku zaprijeku, koja bi priječila njegov razvitak, a vidovdanski je ustav naj- veći zaprijeka našem nacijonalnom i državnom razvitku. Pitat će nas možda tkogod, što vas je dovelo | do tog uvjerenja, a mi ćemo i na ovaj eventualni upit | odgovoriti. Vidovdanski je ustav donesen bez Hrvata i bez Sloveaaca. Vid »vdanski je ustav dapače donesen protiv volje ogromne većine i Hrvata i Slovenaca. Prema tome sasvim je jasho, da vidovdanski ustav u mjesto da okruni, da u neku ruku bude najbolja saikcija našeg državnog i narodnog jedinstva, vidog- | danski je ustav prouzročio plemensku borbu, jaču možda no što je ikada opstojala. Jer, po uvjerenju ogromne većine Hrvata i Slovenaca, vidovdanski ustav | omogućuje hegemoniju jednoga plemena na štetu | ostalih dvaju. | Ali nije to samo jedan razlog, i ako je majvaž- | niji, da mi tražimo reviziju ustava. Vidovdanski ustav | ne riješava ni socijalno pitanje onako, kako to za- | htijeva duh današnjeg vremena. Vidovdanski ustav nije zagarantovao ni najnovija radnička prava, kao što je 8-satni dnevni-rad it; d; Njegovi tvorci nisu dapače bili unijeli u ustav nikakve socijalno-ekonom- ske osnovne zakone, već su bili primorani odlučnim držanjem opozicije, a osobito držanjem zastupnika Pučke Stranke, da unesu i tek ono malo socijalno- ekonomskih uredaba. I u kulturnom pogledu ne stoji bolje vidovdan- pei ostav. Dosta je da napomenemo kanzel-paragraf, pa da vidimo, kako i u tom pogledu stoji vidov, ustav, | Ovo su tek osnovni uzroci, radi kojih mi tražimo eviziju ustava. Ima mnogo i mnogo sitnijih uzroka, kojih radi mestašice prostora ne možemo da ovdje, iz- nesemo. Iznosimo samo neke glavne temelje, na ko- ima bi se imala da provede revizija ustava, i ako umnjamo, da će do nje tako brzo doći. Težište čitave naše nacijonalne i državne krize eži u pitanju unutarnjeg uregjenja naše države, I ako mo nesumljivo i bezuvjetno jedan narod, ipak uslijed oga, što smo vjekovima živjeli potpuno odijeljeni edni od drugih, pošto smo; se različito vjekovima faspitavali, nastale su megju nama izvjesne diferenci- cije, koje je nemoguće na jedamput uništiti, Sudbina htjela, da še naš narod uagje upravo na megji toka i zapada, da potpade jedan dio pod interesnu teru istoka, Bizanta, a drugi pod zapadnu, Rima. ijekovno vaspitavanje našega naroda na taj način nije oglo, a da ne ostavi duboke tragove u duši njego- i. Svako zlo nije za zlo, veli naš narod. Isto tako i o zlo, koje je krivnjom historije snašlo naš narod, pglo bi biti jedno veliko dobro. Ovo historičko tlo, kojem se nalazimo, najpodesnije nam može posin- , da stvorimo j edan poseban tip naše kulture i še civilizacije. Š Nego mi smo se udaljili od predmeta. Mi ka- 10, da je nemoguće od jednom stvoriti ovaj jedin- en tip, koji će tek budućnost da ostvari. Mi smo htjeli esti ovu činjenicu zato, da pokažemo, kako je ne- guće sprovesti državnu centralizaciju u nas. Po- no je, da se svaki posebni lip našega naroda iz- di, da onda izgragjen može da poduzme ulogu ranja idealnog jugoslavenskog tipa. Jer u protiv- n slučaju mi bismo morali, da porušimo sve ono, smo do sada imali, pa da započnemo iznova da dimo. U tom slučaju sigurno ono što bi proizašlo, bi bilo ni izdaleka savršeno, prema onome, što mi emo gornjim načinom da postignemo. Pojedini broj 4 Kr. Još nešto. Naš se je narod u glavnom prije rata bio uživio u dvije državotvorne ideje. S jedne strane imamo ideju Velike Srbije, s druge strane ideju Velike Hrvatske, Jediito iateligentniji ljudi, sa kojima je bila i naša omladina, gojili su ideju našeg narodnog i državnog jedinstva, Stvaranjew države kraljevine SHS, ove dvije ideje moraje su da se utope u ideju Velike Jugoslavije. Sa strane države mora se nastojati, da se ne favorizira koliko jednu, toliko ni drugu ideju, da- pače mora se ići za tim, da ove ideje same iščeznu, Megjutim vidovdanski ustav istina iskorjenjuje ideju o Velikoj Hrvatskoj, ali ideju o Velikoj Srbiji i dalje omogućuje da živi. Revizija ustava mora da bude provedena tako, da se zadovolji autonomističke želje naroda, a da bude istovremeno zadovoljen i princip državnoga jedinstva. Bez jednog od ovih dvaju uvjeta revizija se ne može provesti, a ako se provede dovest će do istih rezul- tata, do kojih je doveo i vidovdanski ustav. Obedvije ove.ideje, mislimo, da su potpuno zadovoljene u na- crtu ustava, koji je prigodom ustavne debate u kon- stituanti iznio Jugoslovenski klub. Mi smo čvrsto uvjereni, da će doći vrijeme re- vizije ustava. Samo je žalosno, da i ostali zastupnici, koji poput zastupnika Pučke Stranke zalitjevaju revi- ziju ustava, neće da dogi1 u parlamerat, kamo ih je narod poslao. Zastupnici Pučke stranke i za vrijeme ustavne debate, a i poslije mnogo su toga izradili za dobro naroda. | danas oni neumorno rade i bore se za narodna prava i reviziju ustava, dok neki bespo- sleno sjede kod kuće, pak ne mogu da rade za korist naroda, kako bi radili, kad bi bili u parlamentu. Neka dobro zapamte gospoda iz Hrvatskog Bloka, da im je mjesto u parlameutu. Tko pravo ljubi hrvatski narod i našu mladu državu, taj će se poput zastupnika Pučke Stranke legalnim putem boriti za svoje ideje, pa i za reviziju vidovdanskog ustava. Jer inače sva odgo- vornost za budućnost pada na one, koji pronevjeriše narodno povjerenje. Za naše ribarstvo. (Glas iz okolice). Punim je pravom kazao jednom blage uspomene blagopok. kap. Pero Tomašević: ,Povero mare, quando montagna commanda“. I zbilja je teko! Vlada iz Beograda dala naredbu pograničnoj straži, da pripazi i naše ribare i njihovo ribanje, a da se nijesu proučile naše ribarske prilike ni ribarski zakoni, koji su vladali na našemu Jadranu. Izgleda da su sada primjenuli za naše ribarstvo one naredbe i zakone, što vladaju u Srbiji za ribarstvo na Dunavu i Ohridskom jezeru. Ta- kove naredbe nemaju što da rade s našim prilikama. Trebalo je, prije dobro proučiti ribarske zakone i o- dredbe i prilike o našemu ribarstvu, pa se ne bi stvaralo nezadovoljstvo i imegju ovim radnicima. Ta imalo se koga pitati! U Beogradu je osnovano dru- štvo ,Galeb“, komu je zadaća podignuće naše morna- rice i našeg ribarstva. Imamo pomorsku oblast u Bakru, imamo lučka poglavarstva u Dalmaciji, te se mogoše od ovih obavijestit o prilikama našeg ribarstva, jer svi ovi nadziraju naše more, naše ribarstvo. — Do- govorom se kuće grade, a bez dogovora razvaljuju. Što je bilo potreba stavljati ribarstvo pod nazor ,Gra- ničara“, kad je naše ribarstvo već do sada bilo pod nazorom ribarskih straža, lučkih vlasti i lučkih pogia- varstva ? A tko su naši ,Graničari“ ? Većinom Rusi- vojnici uz kojeg narednika iz brda koji ne zna ni je li more slano. Evo tih novih naredaba, što ih dadoše »Graničarima“ u pogled ribarstva: I. Ribolov se vrši pod nazorom Graničara. 2. Svaki ribar mora imati ribarsku kartu, kad ide na ribe, kao i priznanicu, da Je platio arendu (po riječniku našli, da je to afitak) za ribolov; gore pomenute karte mora nositi uvek sobom i na zahtev ,Graničara“ pokazati je dužan. 3. Svaki ribar uz ribarsku kartu mora imati ribarsku knjižicu, u koju se ima upisati ime ribara i knjižica biti ovjerena od carinarnice, 4. Ribar se mora prija- Oglasi, zahvale i priopćena urednik A. FlIe. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —- po posebnom cijeniku. — Odgovorni Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti, Rukopisi se ne vraćaju viti prije polaska na ribe i pri povratku Graničarskoj straži, da mu se prigledaju sprave za lov i uhvaćena riba. 5. Svaki se ribar mora držati zakona i pravila za ribolov. (Ovu begerišemo, ali dosadašnjih zakona, što su kod nas vladali, a ne novih te se odnose na ribanje u rijekama i jezerima.) 6. Sva prevozna sred- stva, kojima se ribari služe moraju biti pod ključem starješine pogranične straže O Ova zadnja točka baš je bez smisla, te se vidi, da oni, koji su izdali ovu naredbu, ne poznaju naših ri- barskih prilika. Jer naši ribari idu na ribe u svako doba dana i noći, pa hajd ti traži starešinu, da ti dade ribarske alate 1!! Kod nas se nije nikad plaćao ni na- jam za ribauje. Jedino se kod nas plaća obitarina. I tko ne plati obrtarine, taj ne može kupiti soli uz tarilu odregjenu za ribare i drugo ništa. O kakovim ribarskim knjižicam nije kod nas bilo ni govora. Je- dino: za ribare pri ulovu srgjela Dilo je nekad, da se je družina nalazila o pokladima i ostala stalno do Gospe velike, a kašnje išao bi ko bi htio i s kim je htio. Za drugo ribanje nije bilo niti danas ima stalne družine, Ako ove naredbe imaju drugu svrhu, da sa- čuvaju kriomčarenje, to su mogli na drugi način iz- dati odredbe, a ne ovakove, koji ometaju ulov riba. Mljećani govore, kad jedan ne zna plesati: ,On misli, da pleše, a tamo ometa“. Tako i naša vlada iz Beograda misli da će svojim naredbama uzdržati ri- barstvo slobodno, a tamo ometa naše ribarenje. Po- zivljemo ribarska društva, lučka poglavarstva, da se zauzmu za naše ribare, a gosp. zastupnika Dulibića, koji se zauzimlje za težake, da se zauzme u parla- mentu i za naše ribare. Skup ribara. Kulturne vijesti, Veliki vjerski pokret u Srbiji. Svjetski rat sa svojim grozotama izazvao je na različitim mjestima vjersko gibanje pa tako i u Srbiji. Po cijeloj Srbiji, a osobito u Šumadiji priprosti narod jatomice po- hogja crkve i tu se ispovijeda, moli i širi ideju bret- stva u Isukrstu. Megjusobno se i nazivaju ,braćom“ i sestrama“. Veći dio srpskog svećenstva, nenaučan na življi vjerski život svojih vjernika, čudno gleda to gibanje. No i bogomolci našli su svoga zagovaratelja u osobi ohridskog biskupa Nikole, koji je doviknuo srpskom svećenstvu : Ne odbacujte ih! U glasniku srpske pravoslavne patrijaršije od 4, stud. napisao je g. Anugjelković zanimiv apel na srp- sko svećenstvo, da ne omalovažu!e ovaj novi vjerski i moralni pokret svojih vjernika, koji podsjeća na kršćane prvih vjekova. U istom iistu protojerej Teo- fanović, župnik u nekom selu u Vojvodini, potanko opisuje ovaj novi vjerski pokret. U cijelom gibanju nema ništa heretičnoga. Narod po svojoj inicijativi osniva razne bratovštine i ustanove po uzoru katol, Crkve. — Svakako ova vesela pojava daje mnogo misliti, Nansen kod sv. Oca. Poznati polarni istraživa- lac Fritjof Nansen bio je primljen u audijenciju od sv. Oca na 1. studenoga p. god. Došao je kao pred- sjednik društva za pomoć Rusiji, da se osobno za- hvali Papi na daru od milijun lira, što je sv. Ojac darovao za stradajuće žiteljstvo Rusije. Nansen je .po- tanko izvjestio sv. Oca'o žalosnom položaju u Rusiji kao i o nastojanju, da se pomogne. Sv. Olac ga je osokolio i stavio mu na srce, da ne sustane na započetom djelu. — Najviše pomoći Rusiji sti- glo je dosad iz Amerike pak Eugleške, Francuske, Švicarske, Švedske i Norveške. Vrijednost novca. Svak se tuži na to, da je novac sada izgubio svoju vrijednost i sa nekim pie- tetom sjeća se onih blaženih starih: viemena, kad je sa jednom forintom mogao čovjek svega da nakupi. Megjutim jedan duboki : mislioc protivno misli, On kaže, da je ludo govoriti o tomu, da je poslije rata novac izgubio svoju vrijednost. Dapače njegova je vrijednost sada kud i kamo više poskočila, Kako to? novcem lako kupovati volove, a ljudi. Po tom : Prije rata mogao si i sada se novcem veoma lako kupuju — ko je zapravo izgubio svoju vrijednost ?