Br. 10.
Narodna
DUBROVNIK 7. marta 1922.
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.
Cijena |e listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12. a
Izlazi svakog utornika.
Pojedini broj 4 Kr.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
urednik A, FIč. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —-
Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Rukopisi se ne vraćaju
Jugoslavenski klub i radništvo.
Zadnji smo put javili, da su predstavnici beo-
gradskog radništva posjelili Jugoslavenski klub, te ga
zamolili, da se zauzme za njih u borbi protiv beo-
radskih kapitalista i vlastodržaca, koji su raspustili
njihove radničke organizacije_i koji su skupoću doveli
ako daleko, da se već jedva može živjeti. Predstav-
pici su Jugoslavenskog kluba naravno obećali radnici-
la, da će se živo zauzeti za njihove interese, Čini
nam se uputnim, da.ovom prilikom upozorimo na
neke činjenice. i
Pučka Stranka ima pomno izragjen socijalni pro-
gram. Njegove je smjernice odredio pok. dr. Krek, a
razvili su ga dr. Gosar, dr. Šimrak i dr. Korošec.
Tome programu, koji je na jedan vrlo uvjerljiv način
bio naglašavan za vrijeme debate o Ustavu i kasnije,
priznaju naprednost svi oni, koji su se malo bolje
$ njim upoznali. Jedan ngledan talijanski političar iz-
avio je ovih dana, da tako naprednog programa nema
ni partito popolere u Italiji.
Socijalni program Pučke Stranke samo je jedna
konsekvencija iz njezina kulturnog programa, Pučka
Stranka; stoji na stanovištu, da bez morala nema zdra-
og ljudskog društva ni države. Morala nema bez
jere, a kako kršćanstvo ima u sebi toliko životnih
elemenata, toliko zdrave sadržine, Pučka Stranka traži,
da se kod rješavanja sviju pitanja uzmu u obzir kr-
ćanska načela o moralu. Ta su načela bila kroz vi-
ekove prokušava i ona su se pokazala sposobnim,
da budu moćan regulator ljudskih strasti. Jedino kr-
ćanska ideja o samoodricanju i ljubavi prema bliž-
njemu može da se suprotstavi egoizmu, glavnom uz-
očniku sviju socijalnih zala.
Ne ćemo se upuštati u diskusiju, je li komuni-
zam jedino riješenje socijalnog pitanja. Ipak ćemo reći
fa privatno vlasništvo nije i ne može biti samo sebi
vrha. Ono je samo sredstvo za postignuće izvjesnog
ilja. Prošla su vremena, kad st vlasništvo definiralo
ao potpuno i isključivo pravno gospodstvo nad jed-
om stvari, Danas pravo vlasništva ima toliko ogra-
ničenja, a imat će ih i više, jer ono ima da služi op-
im interesima. Vrhovni vlasnik jednog dobra nije čo-
jek, nego Stvoritelj, koji nije stvorio sve ovo, što se
ko nas nalazi, da služi pojedincu, nego svima lju-
ima. Kako će se to poslići, to je stvar prilika i prak-
čne shodnosti.
Radništvo, koje se obratilo Jugoslavenskom klubu,
a mu pritekne u pomoć, obratilo sena pravu adresu.
ugoslavenski klub, kao parlamentarna reprezentacija
drvatske i Slovenske Pučke Stranke, učinit će sve,
to mu bude moguće. Kad se radi o pravima malog
ovjeka, o njegovim životnim potrebama. Pučka Stran-
o skrajnih granica. Ona traži, povlačeći konsekvenci-
e iz kršćanskog morala, da se socijalno pitanje rje-
ava po načelu pravednosti, a pravednost zahtjeva, da
ude omogućen život ne samo onome, koji je na tu-
jim legjima zaslužio milijune nego i radniku, koji
ojim uloženim radom daje pravu vrijednost gospo-
arskim dobrima.
grarna reforma — pljačka?!
Svi opljačkani, megju kojim se i sam nalazim,
eoma je teško da budu ravnodušni, jer se nahode
ornjom reformom materijalno uništeni i lišeni vlastite
ojine, — naime zemlje, koju im je otac kupio, i
uće, koju im je isti ogradio, — u svojoj narodnoj državi
to odmah prvim aktom svoje narodne vlade nakon
tečene nacijonalne slobode, ter kad o pomenutom
itanju hoće da reknu svoje mišljenje, teško je a da
se ne predbaci egoizam. Radi toga ću ipak gledat
koliko je moguće da zaboravim nanešenu nepravdu
da se postavim na stanovište neutralnog promatrača,
da o tom kažem svoje mišljenje. Agrarna je refor-
a nepromišljena stvar, parola bačena u narod, da za
as zabavi mase. Njom se htjelo bolji dio svojih dr-
a, kao socijalno-kulturna slranka, uvijek će se založiti :
žavljana stavit van zakona i žrtvovat ih da se drugi
spasu, da se sve ne sruši ili bolje rekuć primijenati
komunističke ideje na jednu kategoriju svojih gragjana
i žrtvovat ih toj aždaji sa tendencijom, da druge pu-
stu na miru. Po mom mišljenju to je krivo shvaćeno
i veoma pogibeljno, jer pomenuta aždaja od nahucka-
nih masa, kad bi bila gotova sa zemljoradnicima. ne
bi se sa tim zadovoljila, već bi tražila dalje žrtve.
Sutri bi dan opljučkala skladište i dućane, 'pak slije-
deći dan banke itd. a svršila bi sa svojim vazornim
radom tek onda, kad me bi više ništa ostajalo za kra-
gju. Da je agrarna reforma čisti komunizam sa svim
njegovim posljedicam ja sudim ovako : Više ljudi šted-
njom i radom prištedili su nešto novca. Taj prištegjeni
kapital nijesu pojeli, nego svaki uložio po svojoj. vo-
lji u razna poduzeća. Jedan je uložio svoj novac u
zemlju, drugi uložio u kuću, treći uložio u parobrod,
a četvrti kupio dionice banke. <- Sad izbačena smi-
calica kaže: zemlja je onoga koji ju radi! E pa do-
bro! Ali sa istim pravom govori i stanar kuće: E pa
dobro! Ali sa istim pravom govori i stanar kuće:
moja je kuća, jer ja u njojstojim; kapetan i mornari
parobroda takogjer kažu: naša je lagja, jer mi s njom
radimo; činovnici banaka kažu : naš ja novac, jer mi
manipuliramo š njime; po tom stvar je sa agrarnom
reformom ista, Bilo bi lijepo, kad ne bi trebalo živjet,
da vlasnici zemalja reču težacima : darivaino vam zem-
mlju. Ali tako isto bilo bi lijepo, kad bi vlasnici kuća
rekli stanarima: darivamo vam kuće, a vlasnici paro-
broda mornarima: darivamo vam lagje, a vlasnici ba-
naka svojim vjerovnicima: odpuštamo vam _ dugove,
ne treba da plaćate kamate. To bi bilo sve kršćanski
i jako lijepo, kad ne bi svakomu svoje trebalo. Mu-
hamed je zabranio zakonom naplaćivanje kamata, pak
Turci ipak otvaraju banke. Ne može drukčije da ide,
privatna je vlasnost potrebita, jer bi nestalo natjecanja,
pak bi došlo ono, što pjeva Sundečić: ,Rada manje —
Dobra tanje, — A nevolji — God još bolji.« — Moje
je mišljenje, da tu sfingu od agrarne reforme dignu
sa tijela Jugoslavije isti oni, koji su je i stavili, dok
je još na vrijeme. U svijetu bilo je i boljih kapaciteta
nego su današnji naši državnici, pak nijesu u tom
uspjeli. Počmimo od Mojsije, pak Salamuna do braće
Graha u doba staroga Rima, koji su radi iste stvari
žalosno i svršili. Svi oni nijesu uspjeli radi toga što
stvar nije prirodna, što se protivi principima čovjeka.
Jer da je svijet izgorjet, pak kad bi iz onog pepela
ponovno niknuo život, opet bi bilo posjednika i radnika.
Što je pak u gradovima novac, to je na selu zemlja,
je na selu čovjek se duži poviše zemlje, budući seljaci
nemaju novaca. Sa provedbom agrarne reiorme trgovci
bi im uskratili vjeresiju, a što bi onda došlo ? Promi-
slite-vi u gradu, da vam kogod reče: nema više kre.
dita! Što bi gradsko stanovništvo ? Bilo bi isto kao
da plućam kogod prepriječi disanje, život bi morao
uginut, jer poviše zdravlja nilko me dava novaca. —
Mi smo naše ujedinjenje stekli ne toliko ni junaštvom
Srbije ni pomoći Rusije, nego više našim geografskim
položajem, jer smo potrebovali antanti u ratu protiv
Njemačke, da se oslabi Austrija, koja je bila glavni
stup Njemačke, kako. bi kašnje lakše obračunali sa
potonjom. Isti nijesu željeli rasulo Austrije izim jedine
Italije, kojoj je to bilo u interesu, da ona može stupit
na njezino mjesto. Obmanjivati se i živjet od iluzija,
da smo mi silni, koji smo pobjedili Austriju i Nje-
mačku i da imamo moćne saveznike, može biti fatalno.
Izim jedine Rusije, u kujoj je sad kaos i na koju se
sad ne može računat, mi nemamo iskrena i moćna
saveznika, da se na nj oslonimo. Kad budu vidjele
zapadne vlasti — ako to vrijeme nije još uslijedilo —
da smo mi izvršili našu ulogu, izbaciće nas kao izci-
jegjeni lemun, kao pok. kralj Nikola Peka Pavlovića.
Mi nijesmo ništa drugo nego u višemu pok. Peko.
Dosta je znat što je kazao Artur Evans, jedan od
glavnih urednika »Manchester Guardiana«, kad ga je
za balkanskoga rata vidio u Sofiji jedan od učenika
njegova prijatelja iz Dubrovnika i upitao ga što je i-
šao u Sofiju. Evans mu je odgovorio, da je išao tamo
ne bi li se dalo što zamiješat, ali da im je Njemačka
sa nje blistavom armadom sve nade uništila. — Pak
lord George, premier Engleške, kazao je poslije rata
pred državnicima Engleške ove riječi: ponosita nje-
mačka flota leži na dnu morskom. To hoće reći: mi
smio postigli naš cilj. Ne treba biti mnogo pametan
za uvidjet što smo mi i prozrijet zašto je bio rat. Te
ako smo izrabljivani slućajno dobili oslobogjenje ili
se što okoristili, ne ireba da to zbog neostvarivih ideja
sad sve bacamo na kocku. Izim što smo se u strancem
svijetu izmrčili, kao kod Belgijskih poduzetnika i Ea-
gleških trgovaca radi solidnosti u neplaćanju, još je
kod kuće gori kaos. Ne vodi se politika brasiva ijed-
nakosti, nego hegemonija i .podjarmivanje. Pomnavlja
se ista stvar od nazad hiljadu godina, kako nam pri-
povjeda Gjalski u podlisku »Obzora« 21/1 tek. god.
De avarorum Rebus Gestis libri XII. — Kroz to još
i gore nesposobni poslanici, koje je vulkan revolucije
izbacio na povišinu, da se još održu na tom mjestu
korita radi, mašu gorućom zubljom poviše barulane,.
zalijeću se kroz narod, te huckaju seljake u pravom
boljševičkom duhu, govoreći im, da nedadu nikomu
ništa, da ne opstoji privatno vlasništvo, da se sudova
ne boju, da je istim od ministarstva unutrašnjih po-
sala uskraćena žandarska asisteucija, le osude provedu
u krepost, da sin nema prava nasljedstva, jer da nije
njegova zasluga ono, što je otac sleko; da on sam
nema ništa svoga, dapače da ni pokućsivo, koje ima,
nije njegova vlasnost, nego na afifu. Kako da seljaci
ne zniadu, da oni, koji ništa nema, ne može vatreno
branit tugju zajednicu, u kojoj ništa svoga nema. —
Seljaci mogu mučat, kad im nešto u prilog ide, ali ne
da oni nemaju zdrava razuma i ne znadu rasudit što
je pravo, a što je krivo. Dapače u privatnom razgo-
voru oni i priznavaju nepravdu. Stoga bi bilo više
vrijeme, da se svrši sa demagogijom i sa huckanjem
masa, jer privatno vlastništvo je na cijelom svijetu
sveto. Samo u nas kao da postoji na papiru donešeno
u 37 članku ustava, u kom se kaže: svojina je za-
jamčena, Neka se ovo priminijeni u praksu! Jer nije
koristi kašnje plakat za izgubljenom slobodom, kao
potonji vladar Araba kad je izgubio domovinu i mo-
rao selit iz Španje. Viastita ga je majka prekorila,
zašto plače, kad nije bio vrijedan da sačuva ono što su
mu stariji ostavili. Ne treba licumjerno uvodit krunu u
stvar agrarne reforme, jer vladar nije odgovoran, nego
savjetnici, koji su mu dali taj akt na petpis. Znamo svi što
je reko Tolstoj, da nesreća Rusije, a po tom i nijedne
druge države, nijesu nigda bili carevi, nego loši car-
ski savjetnici, te su oni za sve i odgovorni. Kad smo
se ujedinili dužni smo svi da poradimo, da nam kuća
bude što ljepša, a ne da budeino svjetsko ruglo. —
Državna lagja juri naglo da lupne o kraj; još je na
vrijeme u zadnji čas, da se spriječi brodolom ! Državni
kormilari promijenite smjer! Caveant Coasules !
Popovići 28/2 1922. Pero Klaić.
Op. Ur. Donosimo ovaj članak kao privatno
mnijenje g. pisca o agrarnoj reformi, čije pravedno
riješenje zahtijeva svestrana proučavanja.
Kulturne vijesti,
Oporuka Benedikta XV. Markiz della Chiesa
nastupio je baštinu iza pokojnog pape. Pa što mislite
da je dobio? Četrdeset sanduka s knjigama, rubljem
i haljinama, ali osim toga ni prebijene pare!
Spomen konvikt fra Didaka Buntića na Širo-
kom Brijegu. . Mostarska »Narodna Sloboda« donosi
proglas na hrvatski narod za doprinose u svrhu o-
snutka gjačkog konvikta na Širokom Brijegu, u ko-
jem bi bili besplatno smješteni siromašni i nadareni
sinovi hercegovačkih Hrvata. Ovaj konvikt nosio bi
ime »Spomen konvikt ira Didaka Buntića«, te je u tu
svrhu sam obilno darovao svotu od 60.000 kruna.
Doprinosi neka se šalju na »Hrvatsku Blagajnu« na
Širokom Brijegu. Tu plemenitu namisao najtoplije
preporučujemo našim čitateljima, da bi se i oni sjetili
kojim prinosom. 3
|
|
|
|