Br. 13.
a [e listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.
.ev o vw . ...
litički položaj u Albaniji.
Jedan naš saradnik imao je zgodu, da se raz-
ra sa odličnim Albancem, koji je ovih dana došao
Ibanije, o političkom položaju u njegovoj domo-
On mu je od prilike kazao slijedeće: Albanija
anas politički podijeljena na dvije glavne stranke.
a je koja gleda budućnost Albanije u što užoj
sa Jugosiavijom, a druga, koja teži k Italiji.
stranka, zoviino je jugoslavenskom, danas domi-
u Albaniji i ima vlast u svojim rukama. Samo-
jugoslav. stranke je Mehmed-beg Zogoli de Malia,
u kratko vrijeme postao drugi Essad-pa$a i di-
r Albanije. Mehmed-beg Zogoli uzeo je svu vlast
oje ruke proti privole parlamenta i ministara, pače
je proganjati i iste članove »velikoga vijeća«
ili i Nali&). Megju ostalim prognao je i Dr. Tur-
(»patrem patriae«.) Dr. Turtulli (pravoslav, vje-
.) bio je na čelu »velikoga vijeća« » ispred Meh-
bega, i kao takav nastojao je, da dogje do šio
eljskijih odnošaja megju Albanijom i Jugoslavijom.
med-beg ga je ipak prognao ne kao političkoga
nika već kao čovjeka, koji je smetao njegovim
torskim pretensijama. Vogje telijanske strauke u
iji jesu: Hasan-beg iz Prištine i Bijram-Curi,
u prognanici iz Jugoslavije. Oni zadaju do-
eprilike albanskoj vladi.
Svi pravi albanski patriote shvaćaju apsolutnu
u prijateljske veze sa Jugoslavijom, radi eko-
kih i trgovačkih interesa. A drugi je razlog i taj
Jugoslaviji, na Kosovu, ima oko milijun Alba-
Mehmed beg.nije. u.stanju da izvede ovaj.pro-.
jer svi Albanci gledaju u njemu drugoga Esad-
Jedino bi uspješno sredstvo bilo, kad bi se
lav. vlada u sporazumu sa Francuskom i Engle-
zauzela, da se povrati veliko vijeće«, jer ovo
tavlja velju naroda, te da se orida pomoću njega
tavi mir i red u zemlji i sklope prijateljski od-
sa Jugoslavijom. Š
Jugoslavija mora svakako odbaciti želju za Ska-
jer posegne li ona za Skadrom, tad će Italija
Valonu, a opel zauzećem Skadra, omrazit će se
lavija svim Albancima više nego Italija zauzećem
e. Posljedica će biti, da će talijanska stranka
i, Imajući pred očima imperialistične želje Italije
ključeno, da Italija prisvoji i .veće komplekse
ije, a uz to da razvije i jaku propagandu megju
cima u Jugoslaviji. U interesu je Jugoslavije,
zauzme za mir i red u Albaniji kao i za oču-
etnograiskih i geografskih granica Albanije.
rma škola.
V. — Važno je danas pitanje o reformi škola,
se govori o nedostatcima današnjega naučnoga
, kako da ga se reformiše. Kompetentni faktori
eli su u tom pogledu potrebite korake i stvorili
ki nacrt o sredajim školama. Po iome bi nacrtu
nji oblik humanistične gimnazije zamijenila
ija, koja bi imala dva oblika. Prvi bi bio niža
škola bez klasičnih jezika i to jedinstvena,
u drugome obliku viša sr, škola imala 3 tipa
nističnu i realnu gimnaziju i realku). ; ;
ledan od glavnijih uzroka, kojima se osugjuje
ji naučni sistem gimnazija jest tobože taj ,što
njem klasičnih jezika otupljuje pamet učenikova.“
ko može da se održi taj prigovor, može da sudi
azboriti čovjek. Zato pregjimo preko toga, a
, da li je pedagogično i korisno ograničenje ili
ukinuće klasičnih jezika, što je cilj stvorenoga
| Činjenica je, da se u životu ne postizava ništa
ida. O tome nas uvjerava svagdašnji život, koji
injen trudom i znojem. Koliko truda ne uloži
preko godine, da može uzdržavati sebe i obitelj.
ko vremena i energije ne potroši onaj, koji hoće
usposobi za dobroga pianistu ? Sigurno je, da
eset puta bacio iz ruku taj posao, kada ne bi
a, a nerijetka su i veoma različita maijenja o >
DUBROVNIK 28. marta 1922.
Be Izlazi svakog utornika.
Pojedini broj 4 Kr.
imao pred očima plodove, koje će da mu donese taj
rad, Analogno, kada se ne bi uzimale u obzir koristi,
koje su združene s učenjem klasičnih jezika, onda bi
bio opravdan sud onih, koji kažu, da je to samo gu-
bitak vremena i ,otupljivanje mladenačke pameti,“
Istina je, da se otupljuje pamet baš u godinama, kada
se uče kl. jezici, ali uslijed česa ? Da li su tome uzrok
klasični jezici, ili možda štogod drugo?! Ako stvar
bolje ispitamo, onda dolazimo do uvjerenja, da kla-
sičai jezici imadu pri tome veoma malo udjela. Kada
bi reforma htjela da ukloni prave uzroke otiipljivanja
mladengačke pameti i gubitka vremena, cnda bi si-
gurno i dalje ostali u gimnazijama klasični jezici.
Uza sve to ipak ne možemo, a da ne priznamo
šepavost današnjega naučnog sistema. Bez sumnje bi
se moglo innogo bolje iskoristiti učenje spomenutih
jezika, nego li se to danas čiui, Ne kažemo, da je
tome kriva i nemarljivost učenika, ali svakako možemo
ustvrditi, da neki učitelji ne čine dobro, ako c jelu
krivnju bacaju na učenike. lli ne treba u ovome pi-
tanju uzeti u obzir i način kako oni predavaju ? Prvi
uvjet, koji treba da se ispuni za pobiranje korisnih
plodova: učenja kl. jezika, jest dobar način predavanja.
Do učitelja je naime, kakovo će raspoloženje vladati
u učenicima. Iz vlastitog iskustva znadem, da sam
više maslade i koristi iscrpio iz grčkoga jezika kroz
jednu godinu nego kroz 4 skupa. A zašto? Zato jer
sam kroz onu jednu godinu slušao predavanja učite-
telja, koji je znao da pobudi u nama zanimanje. Nije
se nainie ograničavao samo na suhoparno i imetričko
čitanje, koje samo za sebe nema nikakova smisla,
nego je naprotiv znao, da nas upozna i s onim, što
uistinu odgaja i što se lako ne zaboravlja. - Zato mi-
slim, da bi se reforma gininazija imala obazirati na to
i učiniti sve mogoće da se usavrši način. predavanja,
a ne da ukida (dotično ograničuje) učenje klasičnih
jezika, koje igra veliku ulogu u odgoju i naobrazbi
naše omladine.
Prvo što treba da imadu pozvani faktori na pa-
meti. jest odgoj duše i srca inteligentnih jedinica.
Deskriptivna geometrija je bez sumnje lijep i zanim-
ljiv predmet, ali u odvojnome momentu ne čini ono,
što čini čitanje Platonova Fedona i Sofoklovih trage-
dija. Pitanja, koja obragjuju grčki i rimski klasični
auklori od daleko su veće zamešitosti za kulturu naše
omladine, nego da znade kako se projecira na papir
kružnica dotično elipsa.
Nadodatak Uredništva. Doxosimo ove crte iz
pera mladog našeg prijatelja, koji je svoje srce i um
napajao na izvoru klasicizma na mjesnoj gimnaziji, i
to baš, kad se je u Dubrovniku, tom žarištu huma-
nizma, utrnula klasična gimuazija, a potpunoma pro-
vedena realna gimnazija. Za mas je Dubrovnik bez
klasične gimnazije ,nonsens“ — anahronizam — ap-
surd. Jer Dubrovnik svu svoju slavu duguje onom
časnom nazivu »slovinske Atine«, a tu je zadobio
plejadom svojih neumrlih pjesnika-književnika, koje
_mu je odnjihala klasična gimnazija. Što će biti od na-
šeg grada sada bez klasične gimnazije, što sa\ nau-
tičkom i trgovačkom akademijom ? Emporijum trgo-
vine u najboljem slučaju, a o staroj slavi pričat će
jedino nijemi spomenici.
. *
Dva kapitala.
Interesantne svjetske privredne pojave.
Zadnji gospodarski pregovori izmegju Francuske
i Engleške, koji su se kretali u pravcu t. zv. imperija-
lizma petroleja, pružili su ponovno priliku, da se ispo-
rede ekonomske metode ovih dvaju rivala na Istoku.
Francuski kapital ima i danas još zastarjelu strukturu;
bankovni i industrijski kapital ostao je odjeljen i iz
te činjenice rezultira i posebni način francuske gospo-
darske politike prema Engleškoj.
Radi toga pokazala se i obzirom na pitanje pe-
troleja, potpuna neaktivnost francuskog bankovnog
kapitala, ali zato jaka tendencija, da parlicipira na pro-
dukciji, koju -podiže diugi narod. Već u konferenciji u
St/ Remu morala je Engleška radi mezopotanskih i
God. IV.
Narodna Svijest
Oglasi, zalivale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
urednik A, FiI&.
Tisak Dubrovačke Hrvetsike Tiskare, —-
— Vlasništvo Odtora _ Narodne Svilesti,
Rukopisi se ne vraćaju
perzijskih petrolejskih izvora, dati Francuskoj izvjesne
koncesije, premda francuski bankari nisu direktno in-
teresovani na produkciji.
Ove koncesije omogućile su velike dobitke za
banke, dobre prilike za spekulacije burzovnim agenti-
ma i unosne kamate za srednji stalež, koji je tip ren-
tiera. Dok je Englez poduzetni, Francuz: je rentir i
zato Francuska nije dala nikad tipove kao što sA Curzon
ili Cowdray, ali zato spekulante, burzijance i mjesto
širokih akcija paname i bankovne krahove.
Naravno, da ni Cirzon, ni Gowdray ni ostali
engleški vitezovi eksploatiranja ne rade iz patriotizma.
Ovi koskvistadori kapitalizma, koji za volju veličine
postavljaju sve na kocku, mirne duše ostavljaju svoje
tvorničko roblje, da od tuberkuloze i alkohola pogiba
u svojim špiljama u industrijalnim kvarlovima Glas-
gowa ili Liverpola. Da realiziraju svoje planove, oni
su u stanju da provociraju revolucije (Mexiko i Južna
Amerika !) i izazivaju gragjanske ratove (Azija l) S ovog
je stanovišta njihova kapitalistička ekspanzija vječita
opasuost za mirni razvoj, Ali oni nisu mi kukavni, ni
silno egoistični i zato nihov rad nije bez izvjesne
veličine. Prema njemu nema francuski reutir nikakav
idealizam. Čim je u svojoj industriji uhvatio poziciju
ima samo jednu brigu; da stvori sporazum sa svojim
drugovima i da isključi konkurenciju na tržištu, Zato
traži od države, da izradi što bolje zaštitne carine. Za
njega je jedina funkcija države, da čuva interese nje-
govog kapitala. On nema pojma o tome, da bi kapital
morao imati barem neke dužnosti prema društvu.
Ovaj je način gospodarske politike u glavnom kriv
cijeloj mizeriji današnje vidno evropske privrede. Fran-
cuzi bi naprosto htjeli, da žive od rente, što je odba-
cuju njemačke odštete. Ova gospodarsko-politička tjes-
nogrudnost ne pokazuje samo, da je razvojna visina
francuskog kapifala u svojim počecima, već da će bez
»unosnih konjuktura u svjetskoj politici“ francaski ka-
pital biti naskoro potisnut. Zadnja aferu kineške banke,
koja je grdno udarila u lisnicu rentiere, trebala bi se
na taj način izravnali, da Francuska odustane od
svoje tražbine još tamo od bokserskog ustanka, a da
mjesto toga kineška država podmiri skrahirane banke.
Reatere treba podmiriti....
* Iz Jugosl. Informatora“ što izlazi u Ljubljani u] više jezika
br. 9. ove godine.
Kulturne vijesti,
Važnost Pape. ,Bez rimskoga Pape bio bi nam
stari svijet isto tako tugi kao Turcima grčki.... Što
bi mi bili postali bez Pape ? Ono što su postali Turci.“
(J. Mišller, protestant ; 1809. Schweizergesch. III, p. 1)
Pijo XI. i Česi. U junu 1891. bio je sadanji
papa Pio XI. u Pragu, gdje je u biblioteci straljovskoj
ostavio svoj potpis. »Češky Svet« donosi tu nedavno
fotografiju iz onoga doba, kad je Pijo XI. bio nadbi-
skupom u Milanu, te je kod odlaska naših vojničkih
formacija iz grada držao govori podao svoj blagoslov.
Natpisi na papinskim novcima. Dok nije Italija
otela sv. Stolici njezinu državu, kovali su rimski pape
svoj posebni novac. Na tom bi novcu bila obično u-
tisnuta po koja duhovita riječ, kojom je dotični papa
htio da istakne svrhu novca. Na novcima, što ih je
dao kovati papa Inocent XIll., stoji ovaj natpis: Ut
detur« (da se daje). Na novcima pape Benedikta XII.
ukovane su riječi: »Solatium miseris« (utjeha nevolj-
nima). Papa Klement XI. ima napisano na svojim nov-
cima: »Quis pauper? Avarus«, (Ko je zaista siromah >
Škrtac). Na drugim novcima istoga pape piše ovo:
»Nolite thesaurizare« (nemojte nagomilavati blago).
Pupa Inoc nt XI. dao je urezati u svoj novac riječi :
»Quod habeo tibi do« (dajem ti što imam), a papa
Klement XIII. preporučivao je na «svojim novcima:
»Ne obliviscaris pauperum« (nemoj zaboraviti na si-
romahe), — Nijednom modernom državniku nije došlo
na pamet, da na novce metne natpis, koji bi ljude
spominjao na blagodarnost. : :