- DUBROVNIK. 19. aprila 1922.

   

 

 

Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili Boštom 'zatlijeno)| i ŠUTE EDS GR Mi

dana K 12.

   

 

 

 

   
  
 
   
   
 
   
  
 

iz kakvog ,slobodnjaštva“ ili iz filosofskog racijona-
lizma, već prema svojim bogoslovskim nazorima —
bio protiv papine nepogrešivosti, (što je inače prije
definicije dopušteno bilo); ipak je uvijek i prije i po-
slije sabora, pa i na samom saboru, gojio sinovske

navijestila su nam i ovog puta veseli Alleluja, koji
| ljadsko srce napunja najvećom utjehom. Isukrst je
(trpio, umro propet na Križu, ali On je slavno i sla-
|wodobitno uskrsnuo, kako je to u više navrata Zhao
|priglaviti i svojim učenicima i svojim neprijateljima.
vo je njegovo najveće čudo, najjači dokaz njegova
ožanstva, jer da nije uskrsnuo imali bi pravo Fari-
\zeji, da je On bio varalica.

i Svaki čovjek kao i čitavi narod ima svoju Kal-
wariju muka, patnja i stradanja, te željno očekuje
svoje uskrsnuće. Koliko se govori i piše o obnovi,
stauraciji Europe na ekonomskom i Jfinancijalnom
lju. Valute padaju i sve konference uzalud do sada
aže lijeka. A koliko je još više potrebito moralno
krsnuće 2! Moral je duboko pao — to je svagda-
šnja i posvudašnja jadikovka. Kako da se podigne
moral ? Ovo pitanje mući svakog dobromislećeg čo-
vjeka i pravog rodoljuba,

I naš narod trpi još uvijek svoju tešku Kalva-
ju, ekonomsku a i moralnu. Pravog lijeka naši
ljekari još neznaju da pruže, Oni prave razne pokuse,
ali nevješti ranu čine još pogubnijom, hoće da uzdr-
maju vjersko osvjedočenje. Ali bez temelja vjerskog
nema morala, nema napretka, nema uskrsnuća !

Uskrsna zvona naviještaju nam i drugu radost :
ir. To je dar, to je pozdrav uskrsnulog Spasitelja
vrestrašenim ovčicama stada njegova. Mir Vama!
| koko li i koliko li ljudsko: srce ne čezne za mirom ?
Mir je najveći dar Božji. Koliko se je sastanaka već
hdržavalo za očuvanje svjetskog mira, pak uza sve
ni pitanje razoružanja ne može da se riješi. A ne
ojavljuju li se još uvijek i megjusobne borbe, ne
loživljujemo li i gragjanske ratove ? Kad će Uskrsna
vora navijestiti pravi mir i našem patničkom narodu ?
Jskrsnuli Spasitelj nek uskori taj čas. Alleluja!

dokaz njegova divna okružnica na puk od 29. juna
1869, u kojoj razlaže, kako je svrha rečenom saboru
učvrstiti “jedinstvo crkve i poboljšati nesnosno stanje
sv. Oca Pape. Naprotiv ,beseda“, koja mu se gornjom
brošurom stavlja u usta, niti ne zaslužuje ime ozbiline
besjede, već prostog pamfleta protiv sv. Stol'ce, pam-
ileta nedostojnog Strossmajera, kojim se s izvjesne
strane htjelo oblatiti njegovo svijetlo ime i slavna mu
uspomena.

Lažna besjeda, o kojoj je riječ, istovjetna je s o-
nim apokrifima, što su se 70.tih i 90.tih godina pro-
šlog stoljeća širili po zapadnim stranama Europe; ii
apokrifi pak istovjetni su s besjedom sadržanom u
brošuri pod naslovom: ,O papečske neomylnosti“ —
Reč biskupa J. Strossmajera na vatikanskom snemu
cirkeunim konanem r, 1870“, koju nova českosloven-
ska reformaška crkva u hiljadama istisaka širi u čes-
kom narodu. Protiv tih falsifikata sam je Strossmajer
već bio prosvjedovao 20. prosinca 1871. u »Osserva-
tore Romano« preko :svojeg na to ovlaštenog teologa
D.ra Nikole Voršaka; a kad ga je biskup Fessler iz
St. &Poltena upozorio bio na pisanje »Kr. Wochen
blatta«. upravi Sirossmajer ma njega pismo od 18.
marta 1872. u latinskom jeziku gdje kaže ovako:
»Dobro znate, kao što to znadu i svi ostali, koji su
vatik. saboru učestvovali, da ija nijesam nigđa dr-
žao govor, kakav mi se sada podmeće. Jer su moja
načela sasvim oprečna onim, koja se u rečenom go-
voru ističu. Svijestan sam, da nijesam nigda rekao
nešto, što bi moglo baš okrnjiti ili oslabiti ugled Svete
Stolice, ili što bi moglo biti na šietu jedinstva crkve.
Vama, prepoštovani gospodine, dajem oblast, da se
ovim mojim pismom možete poslužiti kako Vas volja.“
(Potanje o svemu ovome može se vidjeti u članku
veleuč. D.ra Svet. Rittiga, izašlom u ,Kat. Listu“ br.'7 o.g.)

Inače ova ,beseda“, i bez obzira na sadržinu is-
postavlja se lažnom i po samoj formi, u kojoj je sa-
, stavljena. Ta poznato je, da je Strosmajer bio na glasu
govornik; dotični njegov izvorni govor, kakav se čuva«
od riječi do riječi u rukopisu pomenutog njegova
teologa D.ra Voršaka, jest remek-djelo govorništva, u
obliku i izražaju umjeren i otmen, u teološkom obraz-
laganju solidan i pozitivan; dok ono što se može či-
tati u onoj ,besedi“ jest, i što se forme tiče, nedo-
stojno jednog Strossmajera. — Da je ta ,beseda“

 

 

 

 

  

 

timetnuti Glrosemajerov govor ma vatikanskom saboru

t

Pala nam je pod ruke nekakva brošura, koja se
vjesne strane i ovdje kod nas razdava i širi, a

 

osi naslov: ,Slavni Strossmajer, biskup djakovački —
jegova beseda-u Rimu 1870 god. pred papom i ve-
kim brojem latinskih biskupa“. Ta bi ,beseda“ bila
bože ,prevod s latinskoga“, pa se neupućenima daje
zumjeti, kao da bi na vatikanskom saboru blago-
Ikojni Strossmajer bio baš onako govorio, kako je

i

 

j brošuri doneseno.

= Nego ko i malo pameti ima, može, čitajući tu
esedu“, odmah uvidjeti, da nije moguće da je ona-
va šta igda izašlo iz Strossmajerovih usta. Jer

BU

lozi novijesti — velikog potresa od 6. I. g 1067.

Za nekoliko godina prije velikog potresa od 6.
. g. 1667. i iza te: grozne katastrofe jedan Dubrov«
nin, umni i neutrudivi svećenik, rodoljubivi državnik,
tanjen stalno u Rimu, znao je na stotine načina
d Pape i uglednih tamošnjih osoba zastupati pro-
ke dubrovačke i trud njegov donije našemu Gradu
eputa mnogo - koristi, samo da su ga Dubrovčani
e slušali. To je bio glasoviti opat Stjepan Gradić,
mah za potresom dao je on svojim zemljacima
lih uputa, što imaju raditi, da se njihov grozno
ušeni grad što prije pridigne. Za to je tražio: i u
jim je pismima iz Rima polovicom g. 1678: višeputa.
irao, da mu se iz Dubrovnika pošalje što tačniji
rt našega grada. i okoline, te snimak gradskih u-
la i:to u relijefu (»il modelio in rilievo«). U takov
Vidi se po pismima, on je bio nekoliko upućen,
N opet upućuje dubrovačku gospodu, da im po:
gne u tome vješti admiral Petar Ohmučević.: Ovaj
iti u Rimu vigjao; kako Gradić to. pravi: vrlo
| (»facilissimo a farsi«) upotrebljujući gnjilu, gips
rgamenu (»prima di creta e poi getlar sopra la
la di gesso et: in quella di gesse altra di carta:
ra«). Nakon toga Gradić je primio iz Dubrovnika:

 

nekoliko snimaka, isprva loših, koji ga. nijesu zado-
voljavali, a onda bit će primio boljih, tačnijih.!

Je li gdje još sačuvano tih snimaka, ne znamo.
Ovakovi radovi iz onoga doba bili bi nam dragocjeni
prilozi poznavanju topografije staroga Dubrovnika.
Bilo bi dobro svakako i u Rimu u tome pravcu tragati.

< x

 

 

Kako strašne bjehu u Dubrovniku posljedice c-
nog velikog potresa! Naši stari ipak već samo pet
dana iza onog jada i čemera, kad nije bilo ovdje
nego šaka ljudi i kad se još neprestano treslo, svi-
jesno i energičtio: zamisliše težak posao: ponavljanje
svoga porušenog grada. Nu taj je izvanredno mučni
posao napredovao, nadasve po smrti nenadoknadivog
»oca domiovine« opata Stjepana Gradić.

Počinjao je već i treći decenij XVIII. vijeka. Na
dan sv. Vlaha g. 1721, pošto je: bila dovršena: i ka-
pela odregjena za sv. Moći, prenesene su svečanom
procesijom ove naše svete dragocjenosti, Nu iza Gos-
pine nove crkve bilo: je još i tada ruševina, što su
nešto smetale: prolasku bogoljubnog: svijeta:

Tako je nešto bilo i godinu kasnije, jer senat,
kad 24. januara 1722. odredi izlazakiprocesije iz Gospe
Velike na: dan sv. Vlaha, pa obilazenje oko. crkve,
morao je ovlasliti Malo Vijeće, da udijeli darak voj:

  

osjećaje prema Apostolskoj Stolici, čemu je najbolji.

1 < Izlazi svako utornika. Oglasi, Zahvale D priopćena Do posebnom Gen Odi

proesroion Plativo i utuživo u Dubrovniku NOREG SR Ss g i urednik A. FI&. — Vlasništvo Odbora Narodne  Svijesti. —

E o EMO TA kod BEDA Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —- Rukopisi se me vraćaju

Strossmajer,. iako je prije onog sabora — ne nipošto — falsifikat, vidi se i po tome, što za ni du ni

a , iako je t : p IŠ nju ne znadu ni
Uskrsna Zvona

Fridrich, ni Schuite, ni Lord Acton, koji bi ga, (kako
primjećuje Dr. Rittig) kao protivnici Rima sigurilo u
svoje svihe izrabili, Osim toga nema ni datuma, kad
ga je biskup izrekao! V. M.

Gjenovska konferencija.

Početak. U nedjelju 9. travnja su se skupili u
Gjenovi svi izaslanici svjetskih država i oko 700 svjet-
skih novinara. Eogleski ministar Lojd Džordž je do-
čekan kao kakav-kralj. Odmah su bili doguvori Velike
Antante, kako će i što biti na prvoj i na drugim sied-
nicama. I Mala Antanta je imala svoj dogovor, a tako
i neutralne države (koje nijesu bile u ralu) dogovor
za sebe.

Jzaslanici. Zastupano je 36 država, koje su po-
slale 751 izaslanika. Afričke države imadu 10 izasla-
nika, Albanija 4, Austrija 4, Bugarska 15, Jugoslavija
10, Čehoslovačka 30, Poljska 40, Madžarska 7, Ame-
tika 1, Engleška 130, Irska 10, Francuska 80, Njemačka
90, Rusija 50, Grčka 22, Švičarska 8, Belgija 14, Ni-
zozemska 16, Rumunjska 22, Španjolska 16, Portugal
9, Švedska 10, Letonska 10, Italija 60, Luksemburg
4, a najmanja država republika San Marino 4 zastup.

Predkoferenca održana je u Nedjelju 9. o. mj.
Izabran je Facta, tal. ministar predsjednik, za pred-
sjednika ove megjunarodne konference. Službeni jezik
konference je engleški i onda francuski, a bit će do-
pušteno i talijanski. —  Ustanovljene su 4 komisije:
tri evropske i jedna ruska, svaka po 55 članova.

Otvor konference slijedio je u ponedjeinik 10.
o.mj. Govorili su : Talijan Facta, Englez Lojd Džordž,
Francuz Barthou, Japanac Iši, Belgijanac Theunis, Nije-
mac Wirth, ruski pučki komesar Čičerin.

Papa Pijo XI. prigodom otvora konference poslao
je kardinalu genoveškom svoju poslanicu, u kojoj iz-
razuje svoju želju za sretan uspjeh konference i šalje
joj svoj blagoslov. Kardinal je isporučio konferenci
papino pismo i pri otvoru joj podijelio blagoslov.

Sporovi nastali su slijedeći dan pri sastanku po-
litičke komisije i to izmegju Rusije i Rumunjske radi
Besarabije te Rusije i Japana radi nekih pokrajina. Isto
tako mastao je spor radi delegiranja u financ. komisiju.

Glavni problemi konferencije su ovi: obnova i
veze sa Rusijom, reparacije, pilanje razoružanja i sa-
nacija valute. Rusko je gledište neizmirljivo sa fran-
cuskim stanovištem, ali se čini, da će Rusi ipak pri-
znati dugove i na taj način omogućiti kompromis. —
Engleško gledište zauzima na konferenciji sve to više
maha protiv irancuskoga. Sada tek počima pravi raz-
voj rada konferencije.

Slijedećih dana počele su raditi komisi e. U po-
litičkoj je komisiji počelo raspravljanje o ruskom i
njemačkom pitanju. — U potkomisiji za mnovčarstvo
Rusija je iznijela svoje mnijenje, da bez razoružanja
nije moguće poboljšati valutno stanje Evrope.

* Tako je započela ova prevažna svjetska konfe-_
renca svoj rad. Hoće li uspjeti? Može ako bude
ljudi dobre volje!

nicima da, koliko treba očiste od ruševina put iza
Gospe za prolazak procesije. ? š

Jedne od ovih godina izrečena je bila korizmena
»besjeda duhovna prid Skupštinom Dobre Smrti u
Crkvi S. Injacija-u Đubrovniku« o- predmetu: »Hyali
se riječ Božija, a ne stavlja se u djelo«. Izrekao ju je
vrijedni naš propovjednik O. Bernardo Zuzorić (1682.-
1762.). Pri kraju besjede reče on: »Imamo imi jošter
pred očima u gomilah razorenijeh pedepse strašne
našijeh starijeh, a utugah svakdanjijeh ćutimo desnicu
teške Božije Pravde.« Mislio je pri tom svakako na
ruševine od potresa g. 1667.*

Tako je bio mučan posao ispred oči i stare i
nove generacije ukloniti onaj nemili mnogostrani »me-
mento«, ono strahovito kamenje, koje još govoraše,
još opominjaše....

 

 

1 V. Gjuro Korbler, Pisma opata Stjepana Gradića Dubrovča-
nina: Senatu republ. dubrov. od g. 1667. do 1683. (u ,Monumenta
spect. histor. Slavor. merid.“) sv. XXXVII. Zagreb, 1915. str. 31.,
338., 340., 341., 357. i

2 ,Svetkovina. sv. Vlaha 1721. god.* u listu »Narod«, Du-
brovnik, 1921. br. 5.

$ Besjede duhovne Oca Bernarda Zuzeri, Dubrovčanina Dr
Jez...., Dubrovnik, 1793, str. 184. |

N. Gj.

rob rotor Oo oo o ir i art Raa Baan ei lila O Si