Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare,
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mijesec dana _K 12.
Pojedini broj 4 Kr.
== m———— - m EEE SR NE En = m
Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i (priopćena po posebnom cijeniku.: —: Odgovori
urednik, A. Fie. — Vlasništvo Odbora | Narodne Svijesti. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske. Tiskare. —- Rukopisi se mne _ vraćaju
Na pravi put.
Napokon ije, čini: se «prevladalo: uvjerenje, da
hrvatsko pitanje postoji i da ono traži što skorije svoje
riješenje. Svatko danas uvigja, da je plemenski razdor
istočni grijeh iz kojega izvire najveći dio nevolja,
koje priživljavamo. To počinju da priznavaju predstav-
nici demokratske stranke. Dakle predstavnici stranke,
koja je/majodrješitije nijekala i mogućnost plemenske
borbe, jer je samo omalovažavala plemensko faz-
likovanje. Predsjednik je demokratske stranke Ljuba
Davidović pohodio prošlih dana Zagreb i Ljubljanu,
|da iz bližega upozna tamošnje prilike. Prelazimo preko
pitanja, kako to, da tek sada uvigja, da nije bolje po-
znavao prilike, koje vladaju megiu Hrvatima i Slo-
vencima. Dosada se je ponašao iako, kao da su mu te
prilike vrlo dobro. poznate. On kao šef demokratske
stranke bio je jedan od glavnih čimbenika, koji je
bolje odgovara prilikama, u kojima živu ne samo Srbi
nego takogjer Hrvati i Slovenci, jer je ovo i njihova
država. Svakako dokaz-slabe savjesnosti pri rješavanju
temeljnih -pitania države, Ne znamo koliko će sada
uznastojati, da popravi svoju pogrešku, jer će se: biti
u Zagrebu i u Ljubljani uvjerio, da je sadašnje stanje
|neodrživo. Ako mu je stalo do razvoja i napretka dr-
žave treba, da potraži nove puteve. A taj novi put
jest put sporazuma, a ne diktiranja. Sporazumjeti se
moraju plemena i urediti državu, kako će biti zado-
| voljni! Hrvati, Srbi: i Slovenci. Mi se Hrvati ne može-
mo sprijateljiti s idejom velike Srbije. I ideja se ve-
like Srbije neće održati. Nije moguća niti ovakva
| velika Sibija, koja obuhvaća ćitavo područje naše dr-
šave, niti je trajno moguća velika Srbija, koja bi od
sadašnje države ,amputirala“ Sloveniju i bansku Hr-
vatsku. S takovom malenom Hrvatskom može se za-
dovoljiti moguće Radić, ali neće Hrvati. U drugoj tačei
|\osam županija Hrvatske i Slavonije, a tom' bi se po-
\dručju moglo priključiti. i koje (pogranično sudbeno
vokružje. Danas štampa Hrvatskog bloka proširuje svoje
Zahitjeve. Ipak za Hrvatsku ne traži izričito Bosne i
\Hercegovine, već veli, da sute pokrajine predmet spo-
razuma. O njima se dakle ima pregovarati prigodom
pregovora, koji se ima prihvatiti izmegju Hivatai Srba.
(Po tom bi: Bosna mogla sva ili dijelom pripasti Srbiji.
(Ovoj politici plemenske separacije i razgraničenja su-
Iprotstavlja Hivatska Pučka Stranka politiku pokrajinskih
aulonomija. Ona vodi politiku Hrvata, a ne Hrvatske.
Ne traži državu srpsku, hrvatsku i slovensku, nego
hoće Jugoslaviju, u kojoj bi pokrajine imale takovu
samostslnost, da bi biloi Hrvatima i Srbima omogućen
Zakopano blago Stonjskog Primorja.
ili dvije riječi našim pčelarima-težacima i pozvanim
Ko dogje sa primorskih varošica ili naših otoka
obra slih lijepom crnogor:com u ovo naše kršovito pri-
morje, srce mu obuzme neka tuga i pita se: da li tu
ima kakva uvjeta za življenje. Pak uistinu odbivši ono
malo polja i dolina izgleda sve sama pustoš i golo-
tinja. Ali ipak tu ima zapuštena veoma unosna grana
privrede : naime pčelarenje. Od slanjske uvale do Ne-
šetve, od Golog i oštrog Tmora do stjenovitih slivanj-
zi glavica koliko ravnice toliko brijegovi, sve je puno
kađulje (pelina) koja dava obilno lijepog bistrog i lje-
kovitog međa. Ali 1ekoh, to je zapuštena grana, jer
je odatle narod crpio malo ili nimalo koristi. Računamo
li da u stonjskom Primorju ima. oko 2400 ulišta, a da
se*samo od polovine ili najviše cd 3/4 može vaditi
0:1 kg meda, to:bi godišnji prihod iznosio oko: 18
kvintala: muljavog (nečistog) meda; koji osim male iz-
nimke potroše ukućani ili daruju susjedima i poznan-
čima. Ali da cd toga imaju kakve prave koristi, nema
govora. A koji je tome uzrok ? Pokušat ću navesti a,
istodobno i način, kako bi se mogla crpsti velika ko-
ist iz naših pčelaca. i
donio centralistički ustav, kao ustav koji tobože naj- /
svoga ustava traži Radić Hrvatsku, koja bi obuhvaćala"
iaktorima, kako bi se posvetilo više pažnje pčelarstvu.
prama njihovojsnazi utjecajna vršenje državne vlasti. Ovo * trgovini. Tu ideju treba pobijati. Pitanja o ograničenju
stanovište prihvatiše prošl:h dana i bos. muslimani. Oni
izričito otklanjaju plemen. autonomije, kako ih zagovara
Hrv. blok, Kao jedino moguće riješenje iraže pokrajinske
autonomije kako ih traži Hrv. Pučka Stranka. Dakle od
dva pravca u hrvatskoj politici, politika se Hrv. Pučke
Stranke i njima čini ispravnijom i jedino: mogućom.
Pristupom muslimana u opoziciju .ojačano je au-
tonomističko stanovište, dakle i položaj Hrvata u borbi
za reviziju ustava. Danas nema hrvatske stranke, koja
bi pomagala održanje sadašnjeg stanja. Demokratska
je stranka srpska stranka, ;a ono nekoliko zastupnika
Hrvata ne predstavljaju nikoga megju Hrvatima. Imade
još nešto Hrvata u srpskoj zemljoradničkoj stranci,
koja pod vodstvom Srbijanaca Avramovića, Jovanovića
i Lasića niti ima niti može imati. smisla za interese
hrvatskog plemena. boviće Hrvati jednom uvigjeti, gdje
im: je pravo mjesto:i koji je pravi put.
O uzrocima savremene nevolje.
Misli Lojda Džordža. — Obilje materijalnih dobara
i moralno zlo. — Potreba megjusobnoga povjerenja.
Govori državnika na gjenovskoj konferencijitvrde,
da Evropa i ostali svijet ne trpe zbog nedostatka ma-
terijalnih stvari. Da se radi jedino o rudokopima, ko-
lima, tračnicama, brodovima, izoranim poljima, jad
čovječanstva bio bi odavna prestao, jer se danas ne
možemo tužiti na oskudicu materijalnih stvari, nego
na njihovo veliko obilje. — Kada Francuska i Italija
ne znaju, kako da uzmu dio njemačkoga ugljena, koji
im pripada; kada su poljoprivrednici Argentine i Ka:
nade nemirni pred žitcm,/koje ne znaju kako će pro-
dati; kada hiljade lagja leže bezposlene u lukama, onda
je to znak, da svijet ne strađa od materijalne bolesti.
Zlo je dublje i tanje, jer se radi o moralnom i
duhovnom zlu. Ljudi nemaju više ili nemaju još me-
gjusobnoga povjerenja. Rat je raskinuo one nevid-
ljive_niti, koje su stavljale u kretanje društveni meha-
nizam i koje su se zvale: kredit, sigurnost, pravda,
postojanost novčanih odnosa. — Uslijed onih nevid-
ljivih niti, ljudi su proizvodili i trošili, jer su proiz-
vodnici bili pripravni davati na veresiju, a potrošači
bijahu sigurni, da će biti snabdjeveni preko tajanstve-
nih mehanizma, što ih stoljeća bijahu sivorila i usa-
vršila. Lojd Džordž je rekao, da nije rat uzrok ne-
mira, bijede i zlovolje, nego oma. ideja, koja je pred
osam godina izazvala rat, to jest ideja, da gruba sila
može vladat svijetom. I danas ta ideja, koja bijaše
pokušaj u istoriji, da se steče hegemonija u svijetu,
širi oko sebe zdvojnost i propast.
Uslijed megjusobnoga nepovjerenja narodi podr-
-žavaju skupe vojske, zbog čega je pola Evrope oteto
-A. Stari način pčelarenja: i njegovi nedostatci :-
U cijelom primorju nitko ne pčelari sa modernim koš-
nicama, već sa okruglim dubovim ili četverouglax
stim jelovim ulištima, koja su dobra za rojenje, ali
nipošto za sakupljanje međa. Našem je pčelaru
briga 1) da u proljeće poikreše saće i tako uzmogne
prodati koji: kilogram voština ; 2) da u svibnju pripazi
i to gotovo cifeli mjesec stražeći i gubeći dragocijeno
vrijeme u iščekivanju novih rojeva; jer je našem te-
žaku briga da poveća svoj uljanik, a nipošto da ojača
pojedino ulište. 3) Raduje se kad u jeseni o Maloj
Gospi izvadi po koji kilogram meda iz gdjekojeg uli-
šta, ali i to radi u strahu, jer se uvijek boji, da neće
moći pčele ni obnoviti saće, a još manje zanijeti umj
meda, pak da bi zato mogle siradati u Zimi s nedo-
statka potrebne hrane. Evo sve dosadanje znanje i
rad našeg pčelara. — > BO
Koje su u tome pogreške: 1) Svakogodišnje po-
drezivanje sača. A čemu to, kad napredni pčelari rabe
isto saće za 3 godine. Podrezivanjem saća : a) zadocni
množenje pčela i to baš pred našom glavnom pašom
od kadulje, koju tako slabo iskoriste: dakle gubi ve-
liku količinu najboljeg meda; b) zadocni rojenje, jer
što se kasnije množi pčela, kasnije se i roji, a _c) treće
izgragjivanjem novog saća na podrezanom pčela po-
oružanja i.o potrebi megjusobnoga povjerenja ulaze
na taj način u dnevni red konferencije, u kojem ni-
jesu zapisana. :
Svi narodi, koji učestvuju na konferenciji — re-
kao je britanski ministar predsjednik -— prihvatili su
s tim sudjelovanjem načelo, đa su svetost ugovora i
nepristrana pravednost dva osnovna stupa gragjan-
skoga života. Svuda se donekle zaboravilo, da se
obećanja moraju držati. Promet, novac, bilanse, sve
su to bez sumnje važne stvari; ali vrlo skupe spram
obnove ideja dužnosti, obaveza i sigurnosti. "Kada s*
povjerenje uspostavi, biće lako riješiti tehnička pita-
nja: ali dok se to me izvrši, stručajaci će graditi
na pijesku. ,Nar. Jed.“ :
Agrarna reforma. — izvan sviju zala.
Zatrpani kanali, izvaljene pumpe, na hiljade: ju-
tara neobragjene zemlje pred samim vratima Novog
Sada u Banatu karakterišu plodove agrarne reforme
i učinak bolesnih moždana naših državnika, reforma
tora, koji ili uzurpiraniem ili povjerenjem drže danas
de fakte našu sudbinu u svojim rukama, ti "ljudi
s pokvarili su sve. Dok se Rusija popravlja i izjavljuje
na usta svoga pučkog komesara za izvanjske poslove
Čičerina, da se priznava privalna vlasnost svakom o-
nomu, koji bude u koje bilo poduzeće uložio svoj
kapital, dotle naši*na toj stramputici radikalnije nasta-
vljaju svoj destruktiviti rad.
Oni se ne žacaju dirat ni u najvišu narodnu
svetinju, u neodvisnost sudija, već hoće istim da na-
metnu svoju volju, a kad se oni tome protive, oni im
uskraćuju oružanu silu. Suci mogu neko vrijeme nosit
i razdrte kapute, ali ni čas ne mogu bit bez savjesti,
jer neda im ponos i uspomena na prošla vremena,
kad su u kući pravde imali moć dići se iznad para-
grafa i po pravu pravice svoga uvjerenja i savjesti
izreć osuđu. — Inicijatori agrarne reforme u nestašici
obrane pozivlju se na Isusa, a zaboravljaju, da je Isus
pripovijedo ljubav i išo bos i govorio: blaženi oni,
koji žegjaju pravde, jer će se masititi. — Bog Otac
-kako nam biblija kaže. kad je istjero oca Adama iz
raja zemaljskoga, kazo mu je: U znoju lica svoga teći:
ćeš sebi hranu, to jest da žive ljudstvo svojlm radom,
a- ne otimačinom. Sveto pismo kaže, daj Bogu Božje,
caru carevo i svakomu svoje. Ne čini drugomu, što ti
nije milo, da tebi drugi učini. VII. zapovijed Božja
glasi: Ne ukradi; a X. ne poželi nikakva tugjega
dobra. Ja neznam, a nijesam to vidio ni upisano, da
bi Bog Otac ili Sim ili uopće Sveto Pismo igdje pre-
poručivali kragju ili otimačinu. Ako nema možda to
gdje u katekizmu današnjih naših državnika !? Ali je
troši silno meda (2-4)-kg) razmjerno. na svako - ulište..
2) Naši se pčelari raduju brojnom rojenju. No samim
rojenjem slabi ulište, te je teško da one godirte dade
išta meda. Brojno rojenje nije no zadavanje više brige
i posla pčelaru i trošenje drvenog “materijala. Jer ne
dava meda broj ulišta, već jakost pojedinog ulišta.
Više vrijedi 1 ulište od 5-6 kg pčeia nego 10 ulišta
su 2 kg. Praksom je naime dokazano, kako ulište od
3-6 kg pčela može u dobroj. godini: uz dobru: pašu
nanijeti do 5 kg međa za jedani dan, dočim ono od'.
2 kg pčela tekar jedan četvrt meda. K tomu naš pče-
lar mora stražiti po cio mjesec u iščekivanju rojeva,
dok napredni pčelar ne 'trebuje no par dana. >
Izniesoh stati način pčelarenja i njegove krupnije
nedostatke, a sada da pokažem u kratko kako bi se
to moglo popraviti, te sa malo iruda crpsti ipak ve-
liku korist. i :
B. Ulišta sa nastavcima ili prelaz iz starog u
moderni isistem. — Trebalo bi ipak, da i naš narod:
počne sa*amerikankama ili dierzonkoma — uopće sa
novim sistemom pomičnog saća. No budući je-marod
konservativau, te se opire naprednom radu, a u neku
i nema zato sredstava (jer fali drva, a amo ga teško
dobaviti, ili opet po selima i nema majstora, a izvana
skupo bi ga zapalo [jedno ulište 700 krunal), stoga