Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12. pv Plativo i utuživo u Dubrovniku st Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Izlazi svakog utornika. Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare; —- Oglasi, zahvale i priopćena po posebnem cijeniku. -— Odgovoraš = urednik A, FI&..— Vlasništvo Odbora Narodne Rukopisi Svijesti. — se ne vraćaju R . s . i . Oko seljačkog pitanja. 6 “Ako pomljivo posmotrimo današnji naš javni život, pazit ćemo jednu veoma važnu činjenicu, koja regbi ja neki način karakteriše čitav naš javni život poslije ata. Sve političke stranke, svi nacijonalni i politički jokreti žele, nastoje, da dogju u što uži kontakt sa eljakom, hoće da iz seljačkih redova sregrutuju naj- jeći dio svojih :pristaša. Današnju «političku 'borbu nožemo kratko da nazovemo borbom oko sela. Zato ije ni malo čudno, što se organiziraju i zemljorad- ličke klasne stranke. Mi se svemu tome ne čudima, g to je posve prirodno, da u jednoj zemlji, koja ima tizu :98% zemljoradnika, da se u takvoj zemlji zem- liri pridaje važnost, koju on i zaslužuje, | Mi sse ovdje ne ćemo upuštati u kritiku taktike načela raznih stranaka, kojehoće da privuku u svoje lo što vise seljaka. Mi se zadovoljavamo u :tom po- ledu samo jednom konstatacijom, a.ta je, da se da- as .o seljaku mnogo, mnogo govori, a da se veoma nalo za seljaka radi. Najzapušteniji i u materijalnom u imlelektualnom ,pogledu je svakako od :sviju naših lasa, naš seljak. Za njega se samo zna, kada se iima ažiti porez i kada se imaju regrutovati vojnici. U rugim prilikama malenu se pažnju skreće na njega. inače mnogo i mnogo se viče o seljaku, o njego- važnosti po državu i narod. Naša inteligencija o idealizira i Daca šuplje fraze u vazduh, a ma raktičan, sitan rad megju našim seljaštvom rijetko a prione.' To je veliki grijeh naše inteligencije u pro- osti i u sadašnjosti i taj nemar se je počeo da sveti, a Najvažnije pitanje za našeg seljaka, osobito našeg almatinskog seljaka, jest u tome, ma koji će se on ačin pridići materijalno, Materijalna bijeda našeg se- ška svakome je dovoljno poznata. U samom kršu i imenu on mora da stvori materijalna sredstva, koja > mu pružiti mogućnosti da živi. I dok još nije izdala za, naš seljak je nekako životario. Životario kažemo, rkada se usporedi njegov način življenja, sa načinom vljenja drugih seljaka iz naše i drugih država, onda naj život našeg seljaka moramo nazvati životarenjem. lina, krivice tu ima i do naših seljaka. Konservativ- ist, koja je prirogjena seljačkoj klasi, nije poštedila i našeg seljaka od štetnih posljedica, koje ona za Dom nosi. Naš seljak, osim u blizini gradova, svu oju ekonomsku djelatnost je koncentrisao na lozu prenie na ribolov. Za ostale grane proizvodnje on malo imao smisla. Pčelarstvo, svilogojstvo, voćarstvo like bi prihode moglo da pruži našem seljaku, kada \on htio da se ovim granama proizvodnje pozabavi. lje ne možemo, a da ne spomenemo nemar naše leligencije, koja je proizašla sa sela, koja je gubila ravlje i dane po univerzitetima. Kada bi ti naši stu- mti došli preko praznika kući, ni brige za seljaka, 0ga druga iz mladih dana. Za njegov materijalni ložaj rijetko: se je kada koji potrudio, da pokaže ljaku, kako seljaci u naprednijim krajevima žive, ri- ko ga je kada, ili bolje nikada, poučio na koji na- 1 može da stekne sredstva za bolji i pristojniji život. dino što je naša inteligencija, koja je sa sela izišla, nijela u selo, to je bezvjerstvo i moralnu pokvare- št Kad bi smo htjeli da iznesemo činjeniće, koje ove naše navode potvrdile, mi bi smo mogli da pišemo debele knjige. Ali mislimo, da o tome nije reba pisati, jer na žalost, svaki od nas dovoljno a iskustva, koje ga uvjerava o istinitosti naših nave- M izvoda. Ova dakle inteligencija, koja je prva bila zvana, da podigne naše seljaštvo materijalno i kul- io, ona je, osim iznimaka, radila protivno. Te gri- ke treba da se isprave, i naša mlagja inteligencija ra da zagje u sela, mora da uči seljaka, kako će popravi svoj ekonomski položaj, kako će moći da Ši svoju ekonomsku djelatnost i na one grane izvodnje, :za koje on do sada nije mario, a koje | mogu da donesu velike koristi. Tu su osobito po- hi agronomi, ali ni drugi nišu isključeni, jer Svaki k je dužan, da se brine o napretku svoga naroda. Drugo isto tako važno pitanje za naše selo, jest pitanje širenja . prosvjete i kulture. Koliko se je i u tom pogledu do sada megju našim natođom radilo, ne treba nam, mislimo, ovdje da iznosimo. Apatija + nemar zavladali su bili na tom polju. Prvi, koji su sistematski u našoj pokrajini, a možemo da kažemo u:svim krajevima, koji se u Srbiji zovu »Preko«, po- :čeli raditi na polju seoske prosvjete, to su bili kato- lički akademičari organizirani u pokrajinska prosvjetna društva. Historija »Pavlinovića«, »Dobrile«, »Martića«, »Strosmayera« i t. d., mogli bi da nam predoče, što su sve katolički akademičari uradili ma polju širenja prosvjete megju našom seljačkom klasom. Slovenačke katoličke akademičare ne ćemo ovdje da spominjemo, jer je svakome poznato, na koji su visoki stupanj materijalne i intelektualne kulture katolički intelektu- alci u Sloveniji podigli svoj seljački narod. Mi se ve- oma radujeimo, kada vidimo, da naši katolički akade- imičari nisu sustali u: svome radu za našeg seljaka. A radujemo se, kada: vidimo, da im seljaci iskazuju ono povjerenje, koje doista ti ljudi svojim požrtvova- njem i zaslužuju. Kat. Prosvj. Omladinska Društva niču širom naše prostrane domovine i oduševljavaju naše seljačke momke za sve što je lijepo i plemenito. Hvala Bogu ova se je ideja počela da širi i megju braćom Srbima, i oni su već osnovali nekoliko slič- nih društava, koja će da šire i učvršćuju vjersku i nacijonalnu svijest megju našim seljaštvom, a isto- dobno će ga upoznavati sa svim istinskim i velikim tekovinama ljudskog uma na svim poljima ljud- ske radinosti, te će omogućiti i njemu da bude dio- nikom visoke kulture, do koje se je ljudski um i ljudska volja popela. e Ovoliko za sada. Drugom ćemo prilikom govo- riti potanje o raznim načinima, na koje raože naš se- ljak da se podigne i materijalno i intelektualno, kako bi i naš narod mogao da ugje u kolo drugih kultur- nih i civilizovanih naroda. —S.— Budućnost trgovačke mornarice. I. — More je jedan od najvažnijih čimbenika u irgo- vini, Ono najbolje odrazuje stanje svjetske ekonomije. Suhoezemna prometna sredstva vezana su ne samo na interese pojedinih država, nego s mnogim drugim vezama, kojih se ne mogu osloboditi. More je u pra- vom smislu internacijonalno. Na njem se konkurencija razvija skoro nesmetano. Na njem se svjetske sile hrvaju. Kako nestalan - val povodljivo slijedi pritisak vjetra, tako visina brodarine i cijena brodova. najpo- slušnije slijede promjenljive vjetrove svjetske trgovine. Treba da se naša javnost odlučno baci.na pro- učavauje pomorskih pitanja. Jugoslavija je u pravom smislu pomorska država. Njezina obala, ubrojivši o- bale otoka, mjeri oko 3000 km, dok Italija, koju more plače sa tri strana i koja je površinom veća od naše države, broji samo nešto više od 6000 km. Ali ako uzmemo u obzir vrsnoću naše 'obale i njena zalegja prema obali i položaju susjedne države, možemo mirne duše ustvrditi, da je. naš .pomorski položaj mnogo bolji od talijanskog. Pomorski «nas problemi moraju interesirati u najvećem stupnju.. Za ovaj put kanimo dati čitaocima prijegled o stanju svjetske trgovačke mornaric», a nastojat ću, da bacimo pogled i na nesigurnu budućnost. Kad su se u novembru 1918. sklapala primirja, pomorski su krugovi očekivali pad brodarine i do- sljedno pad cijena. brodova. Ratni su dogagjaji bili doduše uništili preko 13 milijuna tona trgovačkog brodovlja, ali produkcija je, osobito uslijed podignuća amerikanskih brodogradilišta, nadoknadila ove gubitke, tako da je svjetska tonaža parobroda i jedrenjača iz- nad 100 tona, koja je početkom rata iznosila 49.5 mi- lijuna tona, brojila početkom g. 1919. skoro toliko, a par mjeseca kasnije 51 milijuna tona, dakle 1!/2 mili- jun više nego u lipnju 1918. Brodogradilišta su radila punom parom. Računalo se na što. skoriju derekvizi- ciju brodova, koji bi se tako vratili trgovini. Premda re se držalo, da će ova ubrzo živo preuzeti mah, ipak se mislilo da će konkurencija, osobito izmegju velikih pomorskih država, i neprestana produkcija brodovlja držati niske cijene. Ova se predvigjanja nijesu obistinila. Zatezalo se sklopljenjem mirovnih ugovora, rat ili ratno stanje trajalo je u Turskoj, u Rusiji, na našoj obali i u srednjoj Evropi, derekvizicije nijesu uslijedile. Uslijed poskupljivanja životnih namirnica radništvo tražilo svuđa bolje plaće i smanjenje radnog vremena, bu- knoli su veliki štrajkovi rudara, željezničara, pomo- raca u Sjedinjenim Državama, u Francuskoj, u italiji. Te su socijalne pojave i mobilizirale dobar dio bro- dova, a povišenje plaće pomorcima i:8 satni rad pro- uzročili su poskupljenje :brodarskog materijala i bro- darine. Bilo je i drugih razloga, radi kojih se brodovi nijesu mogli reutirati kako se očekivalo a megju o- vima i taj, što.su neke luke uslijed promjene politič- kih prilika (pomisiimo samo na Trst i na Rijeku) ili uslijed mirovaih ugovora (njemačke luke) izgubile, privremeno ili trajno, svoju prijašnju vrijednost, pa je trgovina bila prisiljena, da traži druge puteve, šio je opet prouzročilo prenatrpanost drugih luka, koje nijesu imale dostatnih uregjaja ili željezničkih komunikacija u zalegju, uslijed čega sw brodovi morali da leže u njima besposleni u čekanju da dogje na njih red za istovarivanje dotično utovarivanje. Potražba je brodova bila velika, raspoloživog materijala malo, pak su. se brodarine i cijene lagja držale visoko. Ovo je osokolilo pomorsku industriju. Gradilišta su imala pune ruke posla. Koncem ožujka 1919. gra- dilo se na brodogradilištima cijeloga svijeta preko 8. - milijuna tona; koncem rujna _iste godine 82 mili- juna iona; koncem prosinca 8 milijuna; koncem o- žujka 1920. opet preko 8 milijuna. (Nastaviće se) Kulturne. vijesti, Sloboda ruske crkve znači povratak m krifo katol. crkve. Masg. Chaptal, koji prije nego je stu- pio u red, bio dodijeljen francuskom poslaništvu Petrogradu, očituje u pariškom »Excelsioru«, da je ruska pravoslavna crkva opet stekla slobodu - djelova- nja; njezin moralni ugled da je porastao, ma da joj je materijalno “stanje postalo slabijim, Chaptial drži, da je sjedinjenje pravosl. crkve sa katoličkom doista provedivo, dočim ono sa anglikanskom crkvom nipošto. Sjedinjenje zavisi mnogo manje od sadanje polit. si- tuacije u Rusiji, nego li od volje predstavnika ruske crkve, prema kojima je sv. Stolica vazda zauzimala stanovište. miroljubiva očekivanja. Napokon Chaptal očituje, da pitanje glede ženidbe svećenika nije nika- * kovom zaprekom sjedinjenju crkava. — Sv. otac Be- : nedikt XV. zauzeo se neustrašivo za vrijeme rata za! progonjene i mučene ruske biskupe i svećenike, a nastojanje Pija XI. ide za tim, da se ruska pravosl. crkva, koju je politika bizantskih careva otrgla od / katol. stabla, opet tomu stablu vrati. Pravoslav. crkva nije glede vjerovanja puno zastranila, glavna razlika je jedino u obredima, a to nije nepremostiva zapreka. Novi član francuske akademije. Mnogi članovi irancuske akademije predložili su, da papa :Pijo XI. bude imenovan za člana akademije i to čim se isprazni jedno mjesto u sekciji za historiju i lijepe umjetnosti, : To bi bio prvi papa ćlan irancuske akademije. Čudan je slučaj da je član te iste 'sekcije i talijanski kralj Viktor Emanuel lil., koji je izabran za člana kao po- znati stručni numizmatičar. Katolička štampa u Sjedinjenim Državama, Američki katolici, koji su inače već: prilično dobro organizovani i koji imadu mnogo smisla i volje za crkve i katoličke škole, stali su prilično slabo u po- gledu katoličke štampe. U Sjedinjenim Državama ima oko 20 milijuna katolika,. dakle približno 4 milijuna | katoličkih obitelji. A svi katolički listovi imadu jedan milijun pretplatnika. To je znak, da blizu tri milijuna katoličkih obitelji ne čita nikakvih katoličkih novina.