DUBROVNIK 13. i 1922.
God. TV.
arodna Svijest
Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana. K 12.
: Plativo i utuživo u Dubrovniku
: Uredništvo i Uprava kod Pi Minč: Tiskare.
:H . s. og.
,Borba rotty ćirilice.“
i Predzadnji »Dubrovnik« govori o nekakvoj to-
božnjoj ,borbi protiv ćirilice“, koja da bi se sada kod
s vodila »gotovo s većom žestinom nego ikada
ije“, Na njegovo umirenje reći nam je, da borbe
protiv ćirilice, kao takove (naime u koliko je ona pi-
smo, kojim se od davnina služi jedan dio našega na-
roda) — kod nas nema. Ono što se u sadašnje vri-
jeme može vidjeti, nije borba protiv ćirilskog pisma,
već otpor i odbrana protiv nametanja i protiv ne-
ravnopravne upotrebe istoga ; a razumije se po sebi,
da otpor od strane onoga dijela naroda, koji se od
pamtivijeka u pismu latinicom služi, mora rasti i po-
jati sve to žešći, što više raste i bezobzirnost i im-
rijalistička ,ekspansivnost“ ćirilice s protivne strane,
o \ kojoj ,ekspansivnosti“ znao nam je već pričati, koliko
je je dosta, izvjesni gospodin profesor u bivšem »Narodu«.
Na drugome mjestu u današnjem broju lista do-
nosimo posebni članak, u kome su s vjerodostojne
strane izneseni podaci i dokazi o tome, kako se kod
mas provagja ravnopravnost, koja je već u Kriskom
Paktu zajamčena bila, pak pritvrgjena u Ustavu i u
ministarskim 'Naredbama. Činjenice su tu koje govore,
a \ne nikakve iraze; pa »Dubrovniku« neće| ništa po-
loći poza progonjenika, u koju se kao mavlaš hoće
da postavi. Ona nam dozivlje na pamet poznatu priču
o vuku, koji se tužio na jagnje, da mu vodu muti.
= Po saopćenom članku može se vidjeti — na što
aročito. upozorujemo naše čitatelje — da / postoji
ebna. ministarska naredba, po kojoj svi napisi na
drugom pismu, ali tako da u tima, u kojima je
običaju latinica, bude ova na prvom mjestu, a u
estima u kojima se narod služi ćirilicom, bude ova
| latinice. S toga ako se naši Orašani, kako ono
i če. »Jugosloven«, ,s pravom bune“, što je u njihovu
njestu na vratima žandarske postaje postavljen natpis
ije ćirilicom, pa onda latinicom — njihovo je neza-
voljstvo sasvim opravdano. Postupak o kome se radi,
će jamačno nešto više nego ,taktična pogreška“ |
Što se tiče pak naglasivanja, svakako tendenci-
nog, da je ćirilica slavensko pismo, a latinica ro-
nsko, i da to ;cio obrazovani svijet zna, a mi
ljda Orašani?) da ne ziiamo“, — reći nam je, da
obrazovani svijet zna ono uprav, što znadu i Ora-
; maime: da i ćirilica i latinica po svome postanku
u naša, već tugja pisma, i da su oba pisma tek
upotrebi postala maša, iza kako su bila ponešto
udešena prema osobitim potrebama našega jezika.
(Latinica je zaša, i postala je naša time što smo
već odavna prihvatili i priljubili, pa ne možemo i
temo trpljeli, da nam se prikazuje kao nešto tugje,
marodno, što bi trebalo napustiti, a prihvatiti ono
ugo, tobož kao isključivo naše, narodno i slavensko.
ni isti ljudi, koji danas latinicu kod nas tugjin-
i proglasuju, mogli bi sutra i katoličku vjeru, koju
padni dio našega naroda zajedno sa zapadnom
turom i romanskim iliti latinskim pismom prihvatio
u ispovijeda gotovo polovica naroda u Jugoslaviji,
glasiti tugjom, nenarodnom i neslavenskom, a istočno
oslavje jedinom pravom, narodnom i slavenskom
m, valjda zato, što uz pravoslavje pristaju ona
S venska plemena, koja ćirilicom pišu. Pokušaji u
ne smjeru već su s izvjesne strane bili učinjeni,
ie bi trebalo nego da se ponove — za bolju
idaciju“ države !
govinski Glasnik“ i pravo vlasništva.
učajno mi dogje do ruka broj 103.:od 10. maja
ov. Glasnika« što izlazi u Beogradu. Pro-
članak, željom da upoznam što o našem
ravnom zajmu, te da vidim koji je trgo-
Začudi ime naslov dru-
asma drugim pitanjima nego trgovačkim, sa
žavnim uredima treba da budu izvedeni u jednom .. čelo, kad stavljaju pred oči _
Izlazi svakog utornika.
rr urednik A. FIč. —
Pojedini broj 4 Kr.
pitanjima, kako kaže savremenog i slobodoumnog na-
pretka, tim krilaticama današnje lože, koja u našoj
mladoj državi ulaže sve svoje sile, da uništi svaku
pozitivnu religiju, a napose katoličku. Članak se bavi
sa inemorandumom katoličkih biskupa od dneva 29.
travnja o. g. U zaključku pak naglasuje, kako se ima
isključiti u ime kulture svaka religiozna obuka u školi,
te škola ima biti samo akonfesionalna. Očevito se vidi,
da je žalac naperen samo proti. katolicima, jer kako
se u memorandumu kaže, Ministarstvo je dozvolilo, u
Velikom Bečkereku da 12 stotina Židova imadu svoju
posebnu vjersku školu, dok za 14 hiljada katolika, ne
dopušta ni narodne škole, koja je već opstojala u tom
gradu od 42 godine.
Ostavljam pri strani pitanje poučavanja vjero-
nauka u školama, jer »Trgov. Glasnik« teško će shva-
titi Isusove riječi: [Idite i naučavajte sve narode“.
Ali ono što može bolje i što bi imao svakako shva-
titi jedan trgovački list, jest pitanje o privatnom vlas-
ništvu, o pravu vlastitog posjeda, jer na tomu počiva
današnja trgovina i odnosni ugovori o dugovima i
vjeresijama kod savremenih kulturnih država. Cijelom
je svijetu poznato, da su se o tomu pitanju najviše
vodili dogovori u svjetskoj vaselenskoj konferenciji u
Genovi; te je poznato i to, kako je delegat naše dr-
žave S. H. S. branio sa drugim kulturnim narodima
načelo o privatnoj vlasnosti proti ruskim boljševicima
i potpisao memorandum od 2. maja.
I »Trgovinski Glasnik« u Beogradu drži se do-
ista tih načela, te je imao logično braniti memoran-
dum katoličkih biskupa, gdje i oni brane to isto na-
u. privati
ništva u gradu “Velikom Bečkereku, gdje je dotični
Ministar ne samo redom pozatvarao katoličke vjerske
škole, nego još oteo i odnosne zgrade, a iz njih po-
tjerao siromašne redovnice, koje su tu školu legalno
držale od 42 godine natrag, te tim zapriječio eventu-
alno vaspitanje nevoljne djece, osobito katoličke.
Pravo je privatnog vlasništva danas jedno od glav-
nih temelja svijeh kulturgih naroda, napose pak svake
svjetske trgovine, koja ne bi mogla opstojat bez toga
načela, kako su prestavnici. kulturnih .nuroda doka-
zali u Genovi.
Naš puk, osobito pri moru, ima svoju zdravu
prirodnu logiku, te kad vidi da vrhovne Vlasti ne
brane, dapače vrijegjaju temeljna načela pravice i pri-
vatnog zakonitog posjeda, čudi se iomu a prigodno
znade dobro obraniti svoje odnosne prekršaje riječima:
što. mogu oni, koji s nama. vladaju, to mogu i ja.
Začudilo me.je još što »Trgovinski Glasnik« drži ne-
uputnim, što su katolički biskupi svoju prestavku po-
slali na znanje i. Nj. Veličanstvu. Gospoda Ministri
vrše svoje posle na ime Nj. Veličanstva, potpisivaju
se kao kraljevski Ministri, sve čine na ime Kralja, od
koga su imenovani i komu su vjernost obećali. Pra-
vedno je dakle i poželjno, da Nj. Veličanstvo naš Kralj
bude o svemu. obaviješten, i da. zna. potrebe svoga
puka, te po kostitucionalnim pravima, da tim .potre-
bam, u koliko je moguće, može i doskočiti.
»Trgov. Glasnik« ne čini najbolju uslugu Nj.
Veličanstvu našemu Kralju, jer po njegovim riječima
lako bi mogao puk razumjeti, da Nj. V. Kralj nezna
ništa od onoga, što se u njegovu kraljevstvu dogagja,
te nepozna potrebe svoga naroda, a da gosnoda Mi-
nistri, njegovi savjetnici čine sve preko njegove glave.
Prava je ironija, da se jedan trgovački organ, —
koji doista brani načelo privatnog vlasništva, bez.koga
trgovina ne bi mogla opstojati, koji doista pozna na-
ravnu Mojsijevu sedmu zapovijed »Ne ukradi« barem
kad se radi o trgovini; organ komu je poznato, kako
je naše Ministarstvo protivno boljševičkim marksistič-
kim načelima; — obara: i to u ime savremene: kul-
ture: na katolički Episkopat, koji brani svoja prava
zakonito zajamčena, napose pravo privatnog zakoni-
tog vlasništva, na čemu počiva poredak cijele države,
odi st. .: po onoj — Justitia fundamentum regnorum. — O
iskopa m. 'Pročitah. ga is upoznah, da se.
tomu nas uči najbolje današnja Rusija. Rasprave, koje su
se vodile u,Genovskoj prošloj konferenci izmegju ruskih
Tisak pobi Arie Belajske Tiskare. —-
Oglasi, zahvale i “ priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovori
Vlasništvo Odbora. Narodne _ Svijesti, —
Rukopisi se ne HE:
delegata i onih kulturnih zapadnih naroda, najviše su
naglasivale proti ruskom boljševizmu pravo privatnog
vlasništva, kao glavni uslov ekonomske rekonstruk-
cije Europe.
»Trgovinski Glasnik«. dokazuje, da logika nije
baš unosan trgovački posao! — X. Y.
Ravnopravnost čirilice i lafinice u djelu.
Kad su onomadne u posebnoj broštiri izašli po-
znati znameniti članci gosp. M. Rojca pod naslovom:
,Za bolju budućnost naše kraljevine“, — zagrebačka
»Slobodna Tribuna«, koju uregjuju g. M. Marjanović
i R. Gjunio, popratila ih je ovim riječima : Zaključci
g. M. Rojca, do kojih je došao, i ako su logični i
neizbježni, učiniše dubok dojam u našoj političkoj jav-
nosti, jer ih smionošću poštenog političara proglasuje
jedan istaknuti demokrata, koji time ruši temeljnu mi-
sao. — i fatalnu pogrešku — demokratske stranke i
misao centralizma i pogrešku proglasivanja svakog ma
i najmanjeg autonomizma, separatizmom. Dr. M. Rojc
je ovim svojim studijama, onom lanjskom u »Novoj
Evropi«, i ovom sadanjom u »Sl. Tribuni«, mirno i
stvarno razčlanio i objasnio nezadovoljstvo u Hrvatskoj
i fiksirao mu prave uzroke, i to će ostati klasični
dokumenti u tom pitanju“.
Megju raznovrsnim uzrocima nezadovoljstva na-
vagja g. Rojc i uačin, kako se kod nas provagja rav-
nopravnost (inače toli razvikana) latinice i ćirilice. Za
zgodnu obavijest naših Ša mi danas donosimo
što g A o tom piše NE :
: irilica. je. unatoč izr vnopravnosti sa la-
E _ putem čina (via facti) uvedena kao državno
pismo. Što više ona se silovitim nasrtajem pojedinaca,
nameće i privatnom saobraćaju. Zahtjeva se od trgo-
vaca, da svoje natpise latinicom izmjene u čirilske.
Državni uredi (u. pr. pošta) izdaju svoje tiskanice do-
duše u oba pisma, ali se (ne zamjera se što stavljaju
na prvo mjesto ćirilicu) ćirilski napisi štampaju mnogo
većim i debljim slovima. Zašto ? Praktične svrhe nema
u tome, ali svakomu čini dojam, da je io znak pre-
vlasti ovoga pisma nad latinicom, ie ova okolnost iza-
ziva sjećanje, kako su.i magjarski napisi na tim tis-
kanicama bili ne samo na prvom mjestu, nego i većim
i debljim slovima štampani. Madžari su to činili u pri-
znatoj nakani, da istaknu svoju premoć nad nama.
Može li to da pobudi osjećaj ravnopravnosti obaju
pismena i onih plemena, koja za njima stoje?
»Ministar saobraćaja izdao je u'svoje vrijeme jednu
naredbu, da imadu svi natpisi biti izvedeni u jednom
i drugom pismu, & ono neka bude na prvom mjestu,
koje je u prometu dotičnog mjesta običajno. Ova na-
redba odgovara duhu ravnopravnosti, kojom je prožeta
već više puta napomenuta naredba ministarskog sa-
vjeta. Ali ona nije ovako provedena, nije provedena
dosljedno, u većini slučajeva prikraćena je latinica i to
baš u krajevima, gdje je samo ona u uporabi.“
Ovako g. Rojc u pomenutoj brošuri. U svom
odgovoru pak bezimenom kritičaru »Riječi«, evo što kaže:
,U svojoj sam raspravi napomenuo i nezadovolj-
stva što potječu od neravnopravne upotrebe čirilskog
pisma. Ja lično nemam ništa. protiv toga pisma, jer
ga smairam narodnom svojinom, ali kad razmatram
uzroke nezadovoljstva, nisam smio da zatvorim oči pred
činjenicama. A one i jesu razumljive, kad se promisli,
da najveći dio pismenih ljudi u Hrvatskoj ne pozna
ćirilskoga pisma, da ga ne. pozna veliki dio našega
naroda u Vojvodini, u Bosni, u Dalmaciji i u Siove-
načkoj, pak pred samo ćirilskim napisima postaje ne-
pismen u svojoj državi, postaje slijep kod zdravih očiju;
ne radi se o potiskivanju jednoga ili drugoga pisma,
nego se radi evo o praktičnoj potrebi, da budu oba '
pisma jednako u porabi, i radi se o osjećaju naroda,
da se ne nagje zapostavljen. Pitanje o jedinstvenom
pismu neka riješi budućnost. Ovim se putem, kojim
se je pošlo, ne može povoljno da riješi.“
,G. anonimni pisac mi prigovara u tom pogledu,
da nije istinita moja tvrdnja, da .je čirilica uvedena via
an