- Br. 44. Narodna Svijes DUBROVNIK 7. novembra 1922. God. IV. Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. ee. ijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni DNO: g urednik A. FIe. — Viasništvo Odbora Narodne Svijesti, — Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- Rukopisi se ne vraćaju %t | Ko je i što je bio Dr. Frano Trošić, to se istom |moglo konstatovati poslije njegove smrti. Osobito se lje to očitovalo u Srijedu (po podne: omaj sjajni, [upravo impozantni sprovod, kojemu je učestvovalo |gotovo cjelokupno gragjanstvo, govori bolje nego li se [to inače izreći dade. Pratilo ga je pučanstvo našeg [grada sa suzama, uzdasima i blagoslovom. Vrli po- Ikojnik uživao je opće simpatije. o Sprovodu je korporativno sudjelovalo Dječje Za- |klonište, Društvo Srca. Isusova dječaka i djevočica, |Marijina Kongregacija odraslih, časne sestre sv. Vinka, bor liječnika, predstavnici vlasti, korporacija i dru- ava. Svečano opijelo. držao je u stolnoj crkvi sam resvij. biskup, a »Dubrava« je čuvstveno ispjevala Oslobodime, Gospodine« ! Mjesno društvo ,Bošković“, kojemu je bio prvim i šegodišnjim predsjednikom izdalo je slijedeći epigraf: : Značaj ; Vjeran Bogu I Narodu / Neustrašivi Pobornik Vječnih Ideala Čovječanstva Vitez Kršćauske ,Charitas“ Siromah U Svjetskoj Ambiciji Bogataš Plemenitošću Srca FRANO TROŠIĆ | Medicinae Universae Doctor \ _ Prvi Predsjednik Katol. Društva , Bošković“ Ponos Katoličkog Dubrovnika Okrunjen Lovor-Vijencem Dobrote Preseli Se U Blaženu Vječnost Slave 31 X. MCMXXII Na Vječni Pomen Megj ama ! m četiri govornika, koji ocrtaše njegov značaj, rad, vot. Mislimo, da bi smo oslabili dojam tih govora, d bi im išta nadodavali, pak ih u cjelosti prenosimo, vi se je s pokojnikom oprostio u ime kolega-liječnika r. Vlaho Poljanić s ovim govorom : Tužni zbore! Okrutna smrt ugrabila nam eto, ije vremena, našeg dobrog doktora Frana. Njena adna i koščata ruka morala se dulje mučiti, dok je borila takvog diva, kršnog i tijelom i duhom. | Rogjen od pučkih roditelja, primio je onaj neka- fašnji lijepi uzgoj ,u strahu božjem i sramu liudskom“. lljegova velika umna nadarenost ponukala mu je ro- litelje, da se za nj jače pobrinu, i dadu ga na nauk, nako kako su znali i mogli, ali njemu nije bilo su- jeno da proslijedi u tom smjeru i da se zaredi, nego ltigie, nakon dovršenih gimnazijskih nauka u Beč, je se posveti medicinskoj struci, i baš će sada, u om mjesecu, da se vrši 30 godina, otkada se je naš ano doktorisao i odkada savjesno radi za naš narod. Nedugo vrijeme, bio je liječnikom u Bolu na Braču, ostali dio sproveo je u dubrovačkom kotaru, i nema kotaru i u pograničnoj Hercegovini mjesta, gdje on je dolazio i gdje ga se svak ugodno sjeća i blago- lje, nazivljuć ga majkom siromahd, Njegovom smiti gubi naš narod iskusna liječnika, brovnik izgledna gragjanina, njegova porodica brižna ljubazna domaćina, a gradski siromasi milostivu ruku. Tebe su, Frano naš, resile sve vrline i kreposti vječje: bio si bistra uma a srca plemenita, ćudore- m, značajan i prava dobrota od čovjeka. 'Tvome zivu nijesi pomanjkao, dužnosti si vršio savjesno, d god si mogao. Bio si uzozan muž i nježan otac, bar prijatelj i obazriv kolega. Bio si iskren, prave- n, radin i milosrdan; bio si dobroćudan, miroljubiv, (tsretljiv i popustljiv; ma uvrijede si rado opraštao ; likomu nijesi bio neprijatelj, i morao je biti puno pak i pokvaren stvor onaj, koji je tebi bio neprijatelj. o si živi primjer one rečenice: ,samo dobar čovjek lože da bude dobar liječnik“, Nijesi bio slavičan, niti |pznavao hirova; držao si se pravila da samo pravi- "čovjek jeste u istinu srećan. _ Svrha tvoga rada -nije bila osobna korist, nijesi lbznavao riječ sebičnost; sa svojom nesebičnosti i | tm egoističnom vremenu. Ti si bolje od ostalih osje- i razumio da nad nama svima bdije sila svemoćna, pogrešna, vječna i sveta. Tvoja se lijepa duša za- ila za uzvišenim istinama, i samo iz takvog čistog tka izviraše tvoja iskrena pobožnost i istinsko vjer- o čuvstvo. U bolesti tvojoj krutoj bio si svetački rpljiv. Olišao si, eto, ranije na istinu, i nas ostavio alošćene. Za tobom nariče vijerna ti i čestita tvoja + Dr. FRANO TROŠIĆ - uzor- katolik k-= Nad otvorenim se grobom. ko 'sa pokojni- ruisličkim nazorima bio si rijetka iznimka u današ-- liječnik gospogja, nariču mila ti djeca; oplakuju te gradski siromasi; žale za tobom prijatelji, znanci i kolege; glas o tvojoj smrti bolno će raniti svakoga, koji te je u životu ikada upoznao. Z Bogom Frano, neka te pravedni Bog dostojno nagradi za tvoj dugi, nesebični rad i brigu oko naroda našega, neka ti je trajna uspomena; neka ti je čast i slava Frano Trošiću! Slava ti! : Drugi je nastupio poznati pučki govornik gosp. Vlaho Fortunić, te na ime Marijine Kongregacije zgodno nadovezuje : i Poslije ovako čuvstvena govora, kojim Te okitio, nezaboravni naš Nastojniče i s Tobom se oprostio u ime svoje i svojih kolega veluč. g. Dr. Vlaho Poljanić, evo i mene, rajska dušo, da se teška srca danas opro- stim u ime svoje i Marijine Kongregacije, čiji si nastojnik bio kroz dug niz njezina opstanka. Rajska dušo ! Spadao si po svome zvanju megju učenu gospodu, te si vršio plemenitu zadaću poput milosrdna Samaritanca. Bio si od svojih kolega ljub- ljen i poštovan, a od naroda čašćen i blagosljivan! Uza sav tvoj visoki položaj bio si uzorni katolik, te si svoje katoličko osvjedočenje javno ispovijedao svima na izgled! Svaki si dan pristupao k oltaru Božjemu i tvoju plemenitu dušu hranio nebeskim kruhom. U Dubrovniku je od pamtivijeka živa vjera vladala, ali je - ljudski obziri sada pokrivaju prozirnim velom nehajstva. Ti nezaboravni naš Nastojniče, nijesi imao toga obzira, već si živim primjerima. ispovijedao, što si u svome plemenitom srcu osjećao i druge na to uzvišeno djelo nutkao. Svijetlio si nam svima poput zvijezde sjever- nice, koja vodi zalutene u luku spasa ! Zato Te svak hvalio, štovao i ljubio, a Marijina Kongregacija se Tobom ponosila! U Te smo gledali kao u ponositi grad sagragjen na vrh brda, što svojom ljepotom sva- čiji pogled vabi. Ljubio si svakog bez razlike vjere i stališa, a našu Kongregaciju poput svoga Doma. Uvi- jek si se nje sjećao, pa si je i sa smrtne postelje blagoslivao, ponose naš! Zato danas suznih očiju čla- novi njeni Tebe do hladnog groba uz mtiošivo Tvojih štovatelja i ljubitelja prate i .s Tobom se, oh ža- losti, dijele. Ali ne, ne dijele se, oni će se Tebe, rajska dušo, u svojim molitvam neprestano sjećati, a Ti se moli u rajskoj slavi za našu Kongiegaciju i za njene članove. S Bogom, nezaboravni Nastojniče i svjetlost Ti vječna svijetlila na vijeke, a na ovoj zemlji bila Ti vječna slava! Slava! Slava! Slava! U ime društva »Bošković« govorio je preci. Kristo Krile: Ubi est, mors, stimulus tuus ? Mili sugragjani! Pred otvorenim grobom, koji će do malo časa da proguta smrtne ostanke skromnog, radišnog i uzornog našeg sugragianina, pamet naša slijedi slike zemaljske prolaznosti, a duh naš prodire u mnmeprolaznost vječnih dobara. Ojagjeni i rastuženi zbog teškog ovog gubitka, kao da smo i nehoteć gle- dali triumf smrti nad životom. Svjedoci smo bili, kako je ta neumoljiva smrt vrlog pokojnika dugo mučila i napokon sasvim oborila, te pam iz naše sredine otela onoga, kojega smo toliko ljubili. Tuga je naše srce obuzimala, dok se je ovaj proces rastroja razvijao pred našim očima, Ali danas, kad ovo ukočeno tijelo pre- dajemo hladnoj zemlji, kavu da sami sebe korimo, što smo bili jednostrani. Danas upravljamo smrti ove ri- ječi: Gdje ti je žalac? Što si mogla, učinila si; ali je tvoja moć veoma ograničena. Ubila si tijelo i pre- dala ga crvima za hranu; ugrabila si nam milog pri- jatelja, razboritog savjetnika, vrijednog saradnika. Nu prividni je tvoj triumf već prošao. Tvoja moć ne dopire do njegove duše, koja je k Bogu odletjela i s njim se vječno združila, za čim je vazda čeznuia po onoj: ,Cupio dissolvi, et esse tecum“. Tijelo nje- govo imaš, o smiti, još doduše u svojoj vlasti, ali privremeno; doći će dan, kada će ga Vječni Tvorac oživjeti, preobraziti i zauvijek s dušom sjediniti, da bez kraja i konca bude s njom sretno i uživa u ne- umrloj vječnosti neprolazne nagrade za zajednički izvršena dobra na prolaznom ovom svijetu. Tako će dobri naš prijatelj do vijeka živjeti, a ti ćeš, o smrti, nestati utopljena u moru zaboravi; jer je i Onaj, koji je svijet stvorio, umi'o, da tebe uništi. ,O mors, ero imors tua 1“ Daleko od nas, mili sugragjani, kukanje i jadi- kovanje! Udarac je težak, ali se u njemu samomu krije utjeho, koja ima, kad li tad li, da se pretvori u "pravu, radost. Dok dičnog mašeg pokojnika na privremenom rastanku s nama pozdravljam u ime društva »Bošković“, kojemu je on bio ne samo utemeljitelj i prvi pred- sjednik, nego i neutrudivi savjetnik i pomoćnik, kao da i iznad ovog groba čujem glas, koji nas nuka, da slijedimo njegove kršćanske kreposti i gragjanske vr- line. Ne oglušimo se tome glasu, nego slijedimo nje- gove stope! U ovim mutnim vremenima, kad ohola sila i kruti egoizam svijetom vladaju, budimo čedni, veledušni, darežljivi i samilosni kao i on; a, što je glavno, ne sramimo se kršćanskog imena i življenja, kao što se je on dičio svojim kršćanskim uvjerenjem ! Njegova uspomena doista tjera u laž one, koji tvrde, da se kršćanstvo i znanost isključuju. Prava znanost vodi k Bogu, a površua od Boga udaljuje. Kršćanstvo nije samo za prostodušne neznalice, nego i za duboke učenjake i za svakoga jednako. A ti, naš dobri doktore Frano, sjećaj se s uzvi- šenog mjesta, na koje su te postavile Tvoje odlične kreposti, svih mas, koji Ti sada, na rastanku kličemo : Mir kostima Tvojim i slava uspomeni Tvojoj | Slava! Slava! Slava! U ime humaniiarne ustanove »Stanka sv. Vlaha« govorio je mp. Dn. Niko Gjivanović : Dragi, općeljubljeni Doktore ! Smrt tvoja, ovako uemilo ubrzana, odnosi nam jednog odličnog gregja- nina, mogo korisnog člana dubrovačkog društva, na- šemu dobrotvornom društvu ,Stanku Sv. Vlaha“ vele zaslužnog mnogogodišnjeg predsjednika. Poput Sv. Vlaha i ti si zadaćom svojom vazda smatrao liječiti tjelesa a uz tijelo i duh ljudski, gdje god bi ti, bez ob- zira ljudskoga, vigjao, da to treba, i da toj plemenitoj svrsi možeš i ti više manje doprinijeti. Kao posve revni predsjednik našeg ,Stanka Sv. Vlaha“ znao si sa svom odanosti i požrtvovnosti, zbo- rom i tvorom, ulagati sve svoje sile na pomoć tužnih mjesnih siromaha, nastojeći da ona pomoć, ilantropija, charitas bude po svemu Azršćanska, onakova kakvu nam nalaže najidealniji Milosrdni: Samaritanac:i Krist, spasitelj ljudskog roda. Svuda štovan i rado vigjen, kao vješt i iskusan liječnik u gradu i okolici našoj, imao si toliko i toliko puta prigode, da ugješ u ljudske stanove, u mjesta suza, uzdisanja, patnja, bolesti, rana, u mjeste, gdje ves:li neki svijet pristupa nerado, rijetko ili baš nikako, A ti se tu, bez sumnje, radije i više nalazio i zadrža- vao nego u mjestima razbibrige, zabave i veselja, Po- sjećivao si kuće i u bogatih bolesnika i u siromaha, pa si pri tome otvarao svoje iskreno kršćansko srce, svoja kršćanska usta, i govorio si promišljeno, iskreno, milo, plemenito, na korist pacijenta, ma korist njegovu i u lijelu i u duši u pravu korist njegove žalosne obi- telji. U onom turobnom ambijentu, u onom _ ozbilj- nom času čule su se iz tvojih usta ozbiljne kršćanske rijčči, riječi istine i utjehe ujedno, riječi možda mne znam koliko ugodne ali korisne i potrebne ljudskoj slabosti. To su baš one iste riječi, doktore kršćaniine, koje si ti i sam sebi i u sebi i na glas ponavljao, pa i u svojim teškim danima, i u tvojoj zadnjoj bolesti, i na onoj inžaoj postelji, na kojoj si oslabljen, paden kao prikovan u bolestima velikim ležao, rastajući se sa ovim iužnim svijetom. Jedna od tolikih ozbiljnih krilatica kršćanskih, koja ti je bila geslom tvomu muč- nom životu, koja je bila voditeljicom u tlom mučnom radu na čelu našeg kariialivnog društva, ta ista kratka a značajna riječ čula se je i sa tvoga bolesnog odra, čuli su je toliki ongie prisuini, čuo sam je i ja tvoj župnik. U razgovoru o životu mučnom svakomu i vjer- niku i onomu koji to nije, rekao si onim tvojim ozbilj- nim glasom: ,lli Križ ili — revolver“. Kad smo mi oko tebe to potvrdili, ti si to jače ponovio nadodav : »Irećega nam nema“... Križ, Kristov Križ bio je za tebe uvijek otvorena knjiga, uvijek mili pratilac savjeinik, tebi liječniku naj- bolji liječnik, uvijek snaga i jakost, uvijek u zdravlju i u nemoći, i na ivojoj tužanoj postelji od bolesnika. Križ sa*kraliješom nije ie ostavio nikada, s tim .krš- ćanskim milim znakovima u tvojoj desnoj čvrstoj ruci na pieslabu lijelu ispustio si svoju plemenitu jaku dušu pravednika, i pošao si u Nebo, put doma Gospodi- nova, put stana svih Svetih mrtvih. Doktore dragi | Primio te Krist, koji te je eto za- zvao i u krilo Abrahamovo Angjeli poveli tebe, pri- majući dušu tvoju, prikazujući je pred licem Previšnjega. Pokoj vječni daruj njemu, Gospodine, i svjetlost vječna svijetlila njemu ! € I tako se ugasila ova sjajna zvijezda, koja je za svoga života kazala pute kršćanske kreposti i bila izgledom uzor-poštenja ! Slava i nezaboravna uspomena D.m Franu Trošiću RIE