- Br. 44.

Narodna Svijes

DUBROVNIK 7. novembra 1922.

God. IV.

 

 

 

 

 

 

Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.

ee.

ijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12.

 

Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
DNO: g urednik A. FIe. —  Viasništvo Odbora Narodne  Svijesti, —
Pojedini broj 4 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. —- Rukopisi se ne vraćaju

 

 

 

 

%t

| Ko je i što je bio Dr. Frano Trošić, to se istom
|moglo konstatovati poslije njegove smrti. Osobito se
lje to očitovalo u Srijedu (po podne: omaj sjajni,
[upravo impozantni sprovod, kojemu je učestvovalo
|gotovo cjelokupno gragjanstvo, govori bolje nego li se
[to inače izreći dade. Pratilo ga je pučanstvo našeg
[grada sa suzama, uzdasima i blagoslovom. Vrli po-
Ikojnik uživao je opće simpatije.
o Sprovodu je korporativno sudjelovalo Dječje Za-
|klonište, Društvo Srca. Isusova dječaka i djevočica,
|Marijina Kongregacija odraslih, časne sestre sv. Vinka,
bor liječnika, predstavnici vlasti, korporacija i dru-
ava. Svečano opijelo. držao je u stolnoj crkvi sam
resvij. biskup, a »Dubrava« je čuvstveno ispjevala
Oslobodime, Gospodine« !
Mjesno društvo ,Bošković“, kojemu je bio prvim i
šegodišnjim predsjednikom izdalo je slijedeći epigraf:
: Značaj ;
Vjeran Bogu I Narodu /
Neustrašivi Pobornik Vječnih Ideala Čovječanstva
Vitez Kršćauske ,Charitas“
Siromah U Svjetskoj Ambiciji
Bogataš Plemenitošću Srca

FRANO TROŠIĆ
| Medicinae Universae Doctor
\ _ Prvi Predsjednik Katol. Društva , Bošković“
Ponos Katoličkog Dubrovnika
Okrunjen Lovor-Vijencem Dobrote
Preseli Se U Blaženu Vječnost Slave
31 X. MCMXXII
Na Vječni Pomen Megj

 

  
   
 

 

ama !

 

m četiri govornika, koji ocrtaše njegov značaj, rad,
vot. Mislimo, da bi smo oslabili dojam tih govora,
d bi im išta nadodavali, pak ih u cjelosti prenosimo,
vi se je s pokojnikom oprostio u ime kolega-liječnika
r. Vlaho Poljanić s ovim govorom :

Tužni zbore! Okrutna smrt ugrabila nam eto,
ije vremena, našeg dobrog doktora Frana. Njena
adna i koščata ruka morala se dulje mučiti, dok je
borila takvog diva, kršnog i tijelom i duhom.
| Rogjen od pučkih roditelja, primio je onaj neka-
fašnji lijepi uzgoj ,u strahu božjem i sramu liudskom“.
lljegova velika umna nadarenost ponukala mu je ro-
litelje, da se za nj jače pobrinu, i dadu ga na nauk,
nako kako su znali i mogli, ali njemu nije bilo su-
jeno da proslijedi u tom smjeru i da se zaredi, nego
ltigie, nakon dovršenih gimnazijskih nauka u Beč,
je se posveti medicinskoj struci, i baš će sada, u
om mjesecu, da se vrši 30 godina, otkada se je naš
ano doktorisao i odkada savjesno radi za naš narod.
Nedugo vrijeme, bio je liječnikom u Bolu na Braču,
ostali dio sproveo je u dubrovačkom kotaru, i nema
kotaru i u pograničnoj Hercegovini mjesta, gdje on
je dolazio i gdje ga se svak ugodno sjeća i blago-
lje, nazivljuć ga majkom siromahd,

Njegovom smiti gubi naš narod iskusna liječnika,
brovnik izgledna gragjanina, njegova porodica brižna
ljubazna domaćina, a gradski siromasi milostivu ruku.
Tebe su, Frano naš, resile sve vrline i kreposti
vječje: bio si bistra uma a srca plemenita, ćudore-
m, značajan i prava dobrota od čovjeka. 'Tvome
zivu nijesi pomanjkao, dužnosti si vršio savjesno,
d god si mogao. Bio si uzozan muž i nježan otac,
bar prijatelj i obazriv kolega. Bio si iskren, prave-
n, radin i milosrdan; bio si dobroćudan, miroljubiv,
(tsretljiv i popustljiv; ma uvrijede si rado opraštao ;
likomu nijesi bio neprijatelj, i morao je biti puno
pak i pokvaren stvor onaj, koji je tebi bio neprijatelj.
o si živi primjer one rečenice: ,samo dobar čovjek
lože da bude dobar liječnik“, Nijesi bio slavičan, niti
|pznavao hirova; držao si se pravila da samo pravi-
"čovjek jeste u istinu srećan.
_ Svrha tvoga rada -nije bila osobna korist, nijesi
lbznavao riječ sebičnost; sa svojom nesebičnosti i

  

 

 

  
  

  

 

   
  

 

 

  

  

 

|

   
 
  
  

 

tm egoističnom vremenu. Ti si bolje od ostalih osje-
i razumio da nad nama svima bdije sila svemoćna,
pogrešna, vječna i sveta. Tvoja se lijepa duša za-
ila za uzvišenim istinama, i samo iz takvog čistog
tka izviraše tvoja iskrena pobožnost i istinsko vjer-
o čuvstvo. U bolesti tvojoj krutoj bio si svetački
rpljiv. Olišao si, eto, ranije na istinu, i nas ostavio
alošćene. Za tobom nariče vijerna ti i čestita tvoja

 

 

 

+ Dr. FRANO TROŠIĆ -

uzor- katolik

k-= Nad otvorenim se grobom. ko 'sa pokojni-

ruisličkim nazorima bio si rijetka iznimka u današ--

   

liječnik

 

gospogja, nariču mila ti djeca; oplakuju te gradski
siromasi; žale za tobom prijatelji, znanci i kolege;
glas o tvojoj smrti bolno će raniti svakoga, koji te je
u životu ikada upoznao.

Z Bogom Frano, neka te pravedni Bog dostojno
nagradi za tvoj dugi, nesebični rad i brigu oko naroda
našega, neka ti je trajna uspomena; neka ti je čast i
slava Frano Trošiću! Slava ti! :

Drugi je nastupio poznati pučki govornik gosp.
Vlaho Fortunić, te na ime Marijine Kongregacije
zgodno nadovezuje : i

Poslije ovako čuvstvena govora, kojim Te okitio,
nezaboravni naš Nastojniče i s Tobom se oprostio u
ime svoje i svojih kolega veluč. g. Dr. Vlaho Poljanić,
evo i mene, rajska dušo, da se teška srca danas opro-
stim u ime svoje i Marijine Kongregacije, čiji si nastojnik
bio kroz dug niz njezina opstanka.

Rajska dušo ! Spadao si po svome zvanju megju
učenu gospodu, te si vršio plemenitu zadaću poput
milosrdna Samaritanca. Bio si od svojih kolega ljub-
ljen i poštovan, a od naroda čašćen i blagosljivan!
Uza sav tvoj visoki položaj bio si uzorni katolik, te
si svoje katoličko osvjedočenje javno ispovijedao svima
na izgled! Svaki si dan pristupao k oltaru Božjemu
i tvoju plemenitu dušu hranio nebeskim kruhom. U

Dubrovniku je od pamtivijeka živa vjera vladala, ali je -

ljudski obziri sada pokrivaju prozirnim velom nehajstva.
Ti nezaboravni naš Nastojniče, nijesi imao toga obzira,
već si živim primjerima. ispovijedao, što si u svome
plemenitom srcu osjećao i druge na to uzvišeno djelo
nutkao. Svijetlio si nam svima poput zvijezde sjever-
nice, koja vodi zalutene u luku spasa ! Zato Te svak
hvalio, štovao i ljubio, a Marijina Kongregacija se
Tobom ponosila! U Te smo gledali kao u ponositi
grad sagragjen na vrh brda, što svojom ljepotom sva-
čiji pogled vabi. Ljubio si svakog bez razlike vjere i
stališa, a našu Kongregaciju poput svoga Doma. Uvi-
jek si se nje sjećao, pa si je i sa smrtne postelje
blagoslivao, ponose naš! Zato danas suznih očiju čla-
novi njeni Tebe do hladnog groba uz mtiošivo Tvojih
štovatelja i ljubitelja prate i .s Tobom se, oh ža-
losti, dijele. Ali ne, ne dijele se, oni će se Tebe, rajska
dušo, u svojim molitvam neprestano sjećati, a Ti se
moli u rajskoj slavi za našu Kongiegaciju i za njene
članove. S Bogom, nezaboravni Nastojniče i svjetlost
Ti vječna svijetlila na vijeke, a na ovoj zemlji bila Ti
vječna slava! Slava! Slava! Slava!

U ime društva »Bošković« govorio je preci. Kristo Krile:
Ubi est, mors, stimulus tuus ?
Mili sugragjani! Pred otvorenim grobom, koji
će do malo časa da proguta smrtne ostanke skromnog,
radišnog i uzornog našeg sugragianina, pamet naša
slijedi slike zemaljske prolaznosti, a duh naš prodire
u mnmeprolaznost vječnih dobara. Ojagjeni i rastuženi
zbog teškog ovog gubitka, kao da smo i nehoteć gle-
dali triumf smrti nad životom. Svjedoci smo bili, kako
je ta neumoljiva smrt vrlog pokojnika dugo mučila i
napokon sasvim oborila, te pam iz naše sredine otela
onoga, kojega smo toliko ljubili. Tuga je naše srce
obuzimala, dok se je ovaj proces rastroja razvijao pred
našim očima, Ali danas, kad ovo ukočeno tijelo pre-
dajemo hladnoj zemlji, kavu da sami sebe korimo, što
smo bili jednostrani. Danas upravljamo smrti ove ri-
ječi: Gdje ti je žalac? Što si mogla, učinila si; ali
je tvoja moć veoma ograničena. Ubila si tijelo i pre-
dala ga crvima za hranu; ugrabila si nam milog pri-
jatelja, razboritog savjetnika, vrijednog saradnika.
Nu prividni je tvoj triumf već prošao. Tvoja moć ne
dopire do njegove duše, koja je k Bogu odletjela i
s njim se vječno združila, za čim je vazda čeznuia
po onoj: ,Cupio dissolvi, et esse tecum“. Tijelo nje-
govo imaš, o smiti, još doduše u svojoj vlasti, ali
privremeno; doći će dan, kada će ga Vječni Tvorac
oživjeti, preobraziti i zauvijek s dušom sjediniti, da
bez kraja i konca bude s njom sretno i uživa u ne-
umrloj vječnosti neprolazne nagrade za zajednički
izvršena dobra na prolaznom ovom svijetu. Tako će
dobri naš prijatelj do vijeka živjeti, a ti ćeš, o smrti,
nestati utopljena u moru zaboravi; jer je i Onaj, koji
je svijet stvorio, umi'o, da tebe uništi. ,O mors, ero
imors tua 1“
Daleko od nas, mili sugragjani, kukanje i jadi-
kovanje! Udarac je težak, ali se u njemu samomu
krije utjeho, koja ima, kad li tad li, da se pretvori u

"pravu, radost.

 

Dok dičnog mašeg pokojnika na privremenom
rastanku s nama pozdravljam u ime društva »Bošković“,
kojemu je on bio ne samo utemeljitelj i prvi pred-
sjednik, nego i neutrudivi savjetnik i pomoćnik, kao
da i iznad ovog groba čujem glas, koji nas nuka, da
slijedimo njegove kršćanske kreposti i gragjanske vr-
line. Ne oglušimo se tome glasu, nego slijedimo nje-
gove stope! U ovim mutnim vremenima, kad ohola
sila i kruti egoizam svijetom vladaju, budimo čedni,
veledušni, darežljivi i samilosni kao i on; a, što je
glavno, ne sramimo se kršćanskog imena i življenja,
kao što se je on dičio svojim kršćanskim uvjerenjem !
Njegova uspomena doista tjera u laž one, koji tvrde,
da se kršćanstvo i znanost isključuju. Prava znanost
vodi k Bogu, a površua od Boga udaljuje. Kršćanstvo
nije samo za prostodušne neznalice, nego i za duboke
učenjake i za svakoga jednako.

A ti, naš dobri doktore Frano, sjećaj se s uzvi-
šenog mjesta, na koje su te postavile Tvoje odlične
kreposti, svih mas, koji Ti sada, na rastanku kličemo :

Mir kostima Tvojim i slava uspomeni Tvojoj |

Slava! Slava! Slava!

U ime humaniiarne ustanove »Stanka sv. Vlaha«
govorio je mp. Dn. Niko Gjivanović :

Dragi, općeljubljeni Doktore ! Smrt tvoja, ovako
uemilo ubrzana, odnosi nam jednog odličnog gregja-
nina, mogo korisnog člana dubrovačkog društva, na-
šemu dobrotvornom društvu ,Stanku Sv. Vlaha“ vele
zaslužnog mnogogodišnjeg predsjednika. Poput Sv.
Vlaha i ti si zadaćom svojom vazda smatrao liječiti
tjelesa a uz tijelo i duh ljudski, gdje god bi ti, bez ob-
zira ljudskoga, vigjao, da to treba, i da toj plemenitoj
svrsi možeš i ti više manje doprinijeti.

Kao posve revni predsjednik našeg ,Stanka Sv.
Vlaha“ znao si sa svom odanosti i požrtvovnosti, zbo-
rom i tvorom, ulagati sve svoje sile na pomoć tužnih
mjesnih siromaha, nastojeći da ona pomoć, ilantropija,
charitas bude po svemu Azršćanska, onakova kakvu
nam nalaže najidealniji Milosrdni: Samaritanac:i Krist,
spasitelj ljudskog roda.

Svuda štovan i rado vigjen, kao vješt i iskusan
liječnik u gradu i okolici našoj, imao si toliko i toliko
puta prigode, da ugješ u ljudske stanove, u mjesta
suza, uzdisanja, patnja, bolesti, rana, u mjeste, gdje
ves:li neki svijet pristupa nerado, rijetko ili baš nikako,
A ti se tu, bez sumnje, radije i više nalazio i zadrža-
vao nego u mjestima razbibrige, zabave i veselja, Po-
sjećivao si kuće i u bogatih bolesnika i u siromaha,
pa si pri tome otvarao svoje iskreno kršćansko srce,
svoja kršćanska usta, i govorio si promišljeno, iskreno,
milo, plemenito, na korist pacijenta, ma korist njegovu
i u lijelu i u duši u pravu korist njegove žalosne obi-
telji. U onom turobnom ambijentu, u onom _ ozbilj-
nom času čule su se iz tvojih usta ozbiljne kršćanske
rijčči, riječi istine i utjehe ujedno, riječi možda mne
znam koliko ugodne ali korisne i potrebne ljudskoj
slabosti. To su baš one iste riječi, doktore kršćaniine,
koje si ti i sam sebi i u sebi i na glas ponavljao, pa
i u svojim teškim danima, i u tvojoj zadnjoj bolesti,
i na onoj inžaoj postelji, na kojoj si oslabljen, paden
kao prikovan u bolestima velikim ležao, rastajući se
sa ovim iužnim svijetom. Jedna od tolikih ozbiljnih
krilatica kršćanskih, koja ti je bila geslom tvomu muč-
nom životu, koja je bila voditeljicom u tlom mučnom
radu na čelu našeg kariialivnog društva, ta ista kratka
a značajna riječ čula se je i sa tvoga bolesnog odra,
čuli su je toliki ongie prisuini, čuo sam je i ja tvoj
župnik. U razgovoru o životu mučnom svakomu i vjer-
niku i onomu koji to nije, rekao si onim tvojim ozbilj-
nim glasom: ,lli Križ ili — revolver“. Kad smo mi
oko tebe to potvrdili, ti si to jače ponovio nadodav :
»Irećega nam nema“...

Križ, Kristov Križ bio je za tebe uvijek otvorena
knjiga, uvijek mili pratilac savjeinik, tebi liječniku naj-
bolji liječnik, uvijek snaga i jakost, uvijek u zdravlju
i u nemoći, i na ivojoj tužanoj postelji od bolesnika.
Križ sa*kraliješom nije ie ostavio nikada, s tim .krš-
ćanskim milim znakovima u tvojoj desnoj čvrstoj ruci
na pieslabu lijelu ispustio si svoju plemenitu jaku dušu
pravednika, i pošao si u Nebo, put doma Gospodi-
nova, put stana svih Svetih mrtvih.

Doktore dragi | Primio te Krist, koji te je eto za-
zvao i u krilo Abrahamovo Angjeli poveli tebe, pri-
majući dušu tvoju, prikazujući je pred licem Previšnjega.

Pokoj vječni daruj njemu, Gospodine, i svjetlost
vječna svijetlila njemu !

    

 

 

 

 

 

€

I tako se ugasila ova sjajna zvijezda, koja je za
svoga života kazala pute kršćanske kreposti i bila
izgledom uzor-poštenja !

Slava i nezaboravna uspomena D.m Franu Trošiću

 

RIE