ik Br. 49. DUBROVNIK 12. decembra 1922. IV. Cijena Je listu sa donašaojem u kuću ili poštom za mjesec dana K 12. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i prlopćena “po E čijenika. 3 Odgovomi ES: Plativo i utuživo u Dubrovniku Da ONA urednik A. FIč. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti, — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 4 Kr. Tisak DSTOVAČKE i BSE =- IRUKODISI se ne vraćaju | Dan Hrvatske Pučke Stranke. | Vrhovno Vijeće Hrv. Pučke Stranke odlučilo je, da drugi dan Božića — Stjepanj-dan — bude dan Hrv. Pučke Stranke. Toga dana svi pristaše Pučke Stranke imaju u svom mjestu, da se sastanu, da taj dan proslave i da nešto porade za širenje programa H. P. S. Tek je četvrta godina, da je Pučka Stranka razvila svoj barjak po našim zemljama. Iz početka malena i neznatna svojim programom isiine i pravice mnoge je osvojila. U Dalmaciji pri glasovanju za konstituantu najača stranka bila je Hrv. Pučka Stranka. Njoj je naš dalmatinski seljak dao najveće povjerenje, jer je vjerovao, da je to jedina prava na- \rodna stranka, koja visoko diže narodni: hrvatski "kršćanski i socijalni barjak! I nije se prevario. Od konstituante je eto prošlo dvije godine, Kroz ovo wrijeme imao je naš narod prigode, da na djelu vidi \rad narodnih poslanika. Da ne govorimo o drugim zemljama, pitajmo se: koji su se poslanici zauzeli za Dalmaciju ? I svaki pošten mora priznati : jedini, koji su za Dalmaciju trijezno i uspješno radili, bili su poslanici Hrv. Pučke Stranke! I neprijatelji im “moraju priznati da pošteno rade za naš narod. Sloga je naš narod u Dalmaciji u velikoj većini ostao vje- \ran barjaku Hrv. Pučke Stranke. Ali ne samo u Dalmaciji već cio naš hrvatski \narod danas sve više upite svoj pogled u tu mladu \stranku, koja je odmah u početku osobitom daleko- \widnošću uočila pravo stanje i potrebe cijelog našeg \ naroda i zacrtala tačan program rada. I današnje joj prilike potvrgjuju, da je imala pravo, te njeni \dojučerašnji neprijatelji danas s većim pouzdanjem i povjerenjem gledaju u nju. Heeej vir Ako Hrv. Pučka Stranka od svojih neprijatelja stiče priznanja, tada su njeni pristaše dužni, da je \još oduševljenije pomognu, te porade da se što više proširi u narodu, da ona postane stranka cijelog hrvatskog katoličkog naroda, koji će što skorije omo- gućiti, da se provede njezin program pravice i solidariz- ma, te nam donese red, mir, napredak i blagostanje. Naprijed za uzdanicu našu : Hrv. Pučku Stranku ! ka Za staroslovjensko bogoslužje ! »Narodna Svijest« prenijela je u prošlom broju glavne misli iz članka ,Naš Konkordai“, što ga je neki dan donio zagrebački »Katolički List« iz pera \vele učenog gosp. Dra I. A. Ruspini-a. U izrazitoj opreci sa zajedljivim i u više stvari neispravnim člancima, što su se o istome predmetu mogli čitati u nekim drugim katoličkim novinama, čla- nak »Kat. Lista« napisan je trijezno i umjereno, kako ito zahtjeva izvanredna važnost i ozbiljnost stvari, o kojoj se radi. Pisac članka nije se iznevjerio zdravim načelima, koja sam naglasuje, biva, da ,svak, komu je stalo do države i do Crkve, mora podupirati na- stojanje da do. Konkordata dogje, že ne smije da sije nepovjerenje, da raspiruje strasti, ili da bilo jednoj bilo drugoj. strani podmeće zle namjere. Samo mirno \i stvarno raspravljanje bez svakog pretjeravanja može \da koristi općoj dobroj stvari.“ Nego, koliko god je hvale vrijedna trijeznost i umjerenost, kojom je napisan članak gosp. Dra Rus- pini-a, moram ipak iskreno reći, da ima u njemu nešto, |što je na mene — a cijenim da nijesam sam! — ve- oma bolno djelovalo. To je ono mjesto pri svrsi član- | ka, gdje gosp. pisac izrazuje svoju misao o zaključku | ižeg odbora, da se od sv. Stolice traži staroslovjen- | ski jezik u liturgiji za čitavo područje Jugoslavije. Očekivati je bilo, da ako naša država zaište od "Rima ono isto, što je odmah nakon sloma zatražio bio naš katolički episkopat, uspjeh će biti sigurniji, i da s nijedne strane neće više biti kakvih ozbiljnih poteš- koća. Veselili smo še u nadi, da će,se, složnim na- stojanjem crkve i države, postići i za Jugoslaviju ono isto, što se je nedavno, zauzimanjem istih dvaju fak- tora, postiglo bilo za Crnugoru, i da će napokon na- \doći kraj stoljetnoj teškoj, ali ustrajnoj i junačkoj borbi I I hrvatskog katoličkog dijela našega naroda za svoje pravo, za svoju svetinju — za svoju ,glagolicu“ ! Nego, na žalost, nada nas je prevarila | Nestalo Austro-Magjarije, te glavne, vijekovne i baš da rečem zavjetne neprijateljice staroslovjenskog bogoslužja kod nas, ali s njezinim slomom nije nestalo uekoga, te bi imao da sada preuzme njezinu ulogu, ataj ,ueko“ — to vam je eto ovaj nesretni razdor, što je, nakon sret- nog osnovanja Jugoslavije, nastao izmegju dva glavna plemena u njoj, i kome se još ne vidi kraja! Obilati su plodovi razdora, glasovi njegovi na sve strane odjekuju ; napose pak, što se tiče staro- slovjenskog jezika u crkvi, oni nalaze vjeran odraz u ovim riječima gosp. pisca: ,Nebratsko prisvajanje he- gemonije po jednom plemenu, koje se poistovjetuje sa pravoslavljem, a biva sustavno uz povredu ravnoprav- nosti podupirano od strane državne vlasti, dovelo je konačno do toga, da je u širokim katoličkim krugo- vima danas pitanje storoslovjenskoga jezika u litur- giji dobilo posve drugo lice“ !! Malo riječi, jel'te?.. ali koga da se one bolno ne dojme? Vjerovatno, da je zadrhtala ruka i samom gosp. piscu, dok ih je pisao | Pomislite samo !... U najodlučnijem času, kad bi trebalo da se svi Hrvati katolici složno založe za jednu od svojih najstarijih i najsvetijih pravica, širi se iz Zagreba u narod poruka, da je danas ,u širokim katol. krugovima pitanje sl.- slovjenskoga jezika dobilo posve drugo lice“, što znači da katol. puk u Hrvatskoj, do jučer za ,glagolicu“, sad je protiv nje, a zašto? — Zato, što staroslovjenski jezik u katoličkim crkvama hoće sada, prigodom skla- panja Konkordata, da istakne i zagovara jedna vlada, u koju.Hrvati nemadu.nikakva povjerenja. Eto. adosšta. smo došli ! _ Istina, .sadašnji je režim takav, da: izazivlje oprav- dano ogorčenje i reakciju ne samo kod Hrvata i Slo- venaca, nego i kod samih poštenih Srba; ali držim, da to ne može biti još nikakav dobar razlog, da Hr- vati posijeku sami sebe, i sadašnjim svojim držanjem prejudiciraju jednoj povlastici, koja je njima kao i ostalim Slavenima, od svetih Ćirila i Metoda u baštinu prešla i od Rimskih Papa u više navrata svečano pri- znata i potvrgjena bila! Režimi se mijenjaju i prolaze, a pravo traje i ostaje. Izmegju Srba i Hrvata u ovoj državi odnosi su danas jedni, a sutra mogu nastupiti drugi. Ako je kod Hrvata opravdana borba protiv sadanjeg stanja i reži- ma, ne smije s toga da trpi staroslovjensko bogoslu- žje, za postignuće i utvrgjenje kojega tolike su muke, nedragosti i progonstva okušala sveta Solunska braća od strane naroda Slavenima neprijateljskih i od zavid- nog latinskog svećenstva. Nehajstvo Hrvata prema djelu svete Braće, navlaš u sadanjem zlamenitom času, bilo bi prijekorno i grješno, kao što bi zlo i naopako bilo, kad bi se megju sadašnjim svećenstvom u Hrvatskoj i takovih našlo, koji bi, oponašajući Talijane, voljni bili govoriti o našem starocrkvenom jeziku kao o ne- kakvom ,privilegio dell' ignoranza“, ili ga s prezirom _zabacivati kao jezik ,koji dandanas nema kulturno apsolutno nikakva značenja“ ! Završujem s riječima Janka Barlč, što se mogu čitali u njegovoj knjižici, izdatoj od Društva sv. Jero- lima g. 1900 prigodom Strossmajerove 50-godišnjice : ,Na ovu osobitu povlasticu svete rimske stolice mnogo se je tečajem vijekova sa raznih strana nava- ljivalo, ali ipak satrti nije se mogla. Još se i danas ori slovjenski jezik u svetoj misi na slavu trojedinoga Boga u zapadnim stranama naše domovine. Kaže bis- kup Strossmajer, da mu, kad se toga sjeti, .nehotice na um pada sveti Metod naš, kako prije hiljadu go- dina pred papom Ivanom VIII. i pred cijelim saborom rimskim brani jezik slovjenski, razlagajuć, tumačeć i učeć po sadržaju starih istodobnih spomenika, da je jezik slavenski divan jezik, jezik obilan i inilozvučan, vrijedan i dostojan, da se hebrejskomu, grčkomu i la- tinskomu uspored stavi, i na osobitu čast posvećenih jezika uzvisi; i da je to jedini način, da se puk sla- venski u jedinstvu svete vjere i crkve božje, sav bez razlike malo po malo sabere, uzdrži i sačuva.... Božja Providnost kani se svetom tom povlasticom, koja je negda megju nama općenita bila, i tima ostancima poslužiti, da jaz tugjom rukom megju braćom rastvo- ren ispuni i put k jedinstvu u vjeri i crkvi prokrči, na svoju vječitu slavu a našu neizmjernu korist i utjehu“. (Glasnik 1885 str. 57). D. V. Medini. Kulturne vijesti. Papin dar Rusiji. »Ruskulila« prima iz Moskve vijest, da je Papa darovao za akciju o suzbijanju po- šasti u Rusiji milijun lira. Novac je već bio isplaćen predstavniku ruskoga Crvenoga Krsta u ltaliji. Vatikanski predstavnik u Lausanni. Na konfe- renciju u Lausanni stigao je papinski nuncij msgr. Maglione. Iza dolaska vijećao je s predstavnikom A- merike, koja pokazuje najviše volje, da se zauzme za potlačene kršćane u Anatoliji. Papinski delegat uče- stvovat će u raspravama, koje se tiču katoličkih misija i škola i zaštite kršćanskih manjina u Turskoj. Pobjeda katoličkih stranaka u Poljskoj. Ovih dana bili su u Poljskoj izbori za državni sabor, Ka- tolici su u Poljskoj pocijepani u više stranaka, ali su se pred izbore složili i istupili jedinstveno sa jednom kandidatskom listom. Premda su se imali boriti sa 12 protivnih stranaka, pobijedili su sjajno. Svi rezultati još nijesu poznati, ali je sigurno, da će biti »Kršćan- ski savez narodne zajednice« u državnom sabori više nego dvostruko jači od svake druge stranke. U 49 izbornih kotara dobio je taj savez 117 mandata; iz 15 kotara uspjeh još nije poznat. Kongres katoličke E Hrvatski Katolički Narodni Savez vez održao, je rosinca u Zagrebu kon- gres s katoličke « omladine, e O +se “kupi u hrvatskim" katoličkim omladinskim i prosvjetnim društvima. Kon- gresu je svrha da učvrsti katoličke prosvjetne organi- zacije i da dade jače pobude za življi rad u katolič- kom omladinskom pokretu. S ovim kongresom zapo- čimlje novo doba katol. omladinskog pokreta, u kome živi i radi već 80 jakih omladinskih društava. Zašto su tamnice pune? Švicarski tvorničar, protestant Brunner izjavio je: ,Tamnice i kaznione pune su zločinaca i obješenjakn; ali nijedan od njih ne bi bio ondje, da je obavljao svaki dan jutarnju i večernju molitvu“. Obraćenje Henrika Forda. Glasoviti tvorničar automobila u Sj. Držama prešao je ma katolicizam. Pripadao je dosad protestantskoj episkopalnoj crkvi, a sad je nakon dugoga proučavanja stupio u katoličku crkvu. Izjavio je, da ga pri tom više vodio razum nego srce, a sad da je našao i sreću srca. Premda sam in- dustrijalac, uvijek se borio proti zloporabama kapitali- sta. Nastojao je, da njegova roba bude u svakom po- gledu uzorna. Dugo je tražio, kako da stvori tip au- tomobila, kojebi mogli nabaviti niži slojevi. I to mu je uspjelo, te je radi toga stekao silnu popularnost, Napisao je i knjigu »Internacionalni židov«, koja je pobudila silnu senzaciju u Americi, Ruski filosof o sjedinjenju kršćanskog istoka i zapada. Prigodom otvarauja ruske religijozne-tilozof- ske akademije u Berlinu ruski filozof Nikolaj A. Ber- djajev održao je veoma značajni govor »O duhovnom preporodu Rusije«. U ovome govoru istaknuo je, da počevši od 1914 u svesvetskoj povijesti se je za- počela katastrofalna epoha, a to zbog pada religijoz- nog života. Svesvjetski rat i ruska revolucija samo su direktne posljedice duhovne bolesti cijelog svijeta i Rusije. U ruskoj revoluciji najznačajnije to, da je hu- manizam preživio svoju krizu i sada je postalo jasno, da je humanizam doživio potpuni slom ; pokušaj ute- meljiti kulturu samo na čovječanskome iundamentu, nije moguć; potrebno je spomenuti Dostojevskoga, koji je rekao da ako nema Boga, nema ni čovjeka ; pravu slobodu može se dobiti samo putem religioz- no-duhovnog preporoda. Ali na ovome putu, nadodao je prof. Berdjajev, kao odgovor na sjedinjenje svih protukršćanskih sila u svijetu, neophodno mora doći * duhovno sjedinjenje svih kršćanskih sila Istoka i Za- pada. (»Ruskulta«.)