Br. 2. DUBROVNIK 12. januara 1921. vi God. HI. eo Cijena [e listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Plativo i utuživo u Dubrovniku m Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Izlazi svake srijede Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni U ; urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Marodne Swijesti. — Pojedini broj 2 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju Na raskršću. Ako što nenadnog nije nastupilo, danas počinje ustavotvorna skupština sa svojim radom. Dosadašnje kratko zasjedanje bilo je samo kao neki uvod. Ovjerovili su se mandati i izabralo predsjedništvo. No ipak smo i kroz to kratko vrijeme upoznali ozbiljnost položaja. Od istih bolesti od kojih je bolovalo privremeno narod- no predstavništvo, boluje i konstituanta. Situa- cija je još i gora. Stranačka grupacija je još nesretnija i još opasnija po povoljan unutrašnji razvoj. S jedne su se strane grupirali demokrati i radikali te preuzeli vlast u svoje ruke. U oš- troj je opoziciji Pučka Stranka, Narodni Klub i Radićevci. Svaka opozicija je uz to poduprta od komunista. U sredini su zemljoradnici i musli- mani. Prvi su otklonili sudjelovanje u vladi, a i drugi za koje se je činilo, da će se pridružiti vladi, mijenjaju taktiku. Nikola Pašić nije bio sretan u sastavu vlade. Za svoj radni nacrt pre- dobio je samo skoro čisto srpske stranke, a Hrvate i Slovence nije uspio dobiti za vladu. Da je to u sadašnjim prilikama, kad se imadu polagati temelji države opasno, jasno je svakomu. Ako je temelj labav ni zgrada nije čvrsta. Ako ustav nema auktoriteta u narodu, sav daljnji rad je na slabim temeljima te se može svaki čas dogoditi, da se sve započne na novo. Nikola Pašić nije još upoznao naše unutrašnje prilike. Kao vogja poveo je radikale krivim putem. No tamo ga nije mogao slijediti drugi predsjednik stranke Stojan Protlć. A Protić ne popušta od svog uvjerenja lako. Om opaža opasnost si- tuacije. Kako se je situacija razvila u poslijednja dva dana nije nam još poznato. No vrlo je vje- rojatno, da konstituanta neće moći još započeti sa radom s jednostavnog razloga, jer sadašnja vlada nema većine. A bez nje se ne da parla- mentarno raditi. Sadašnja vlada nema za sobom nego radikale (i možda ne sve!) te demokrate, dakle niti 190 zastupnika. Čini se, da su se demokrati prerano obradovali najvažuijim mi- nistarskim resorima, koje su dobili. Ako uz to uvažimo, da od radikala nijesu u vladu ušle najače ličnosti, jasno je, da suu ovoj vladi demokrati gospodari. Muslimanima i o- stalim grupama ostavili su neke manje važne resore, no ovi, ako i stupe u vladu, ne će se zadovoljiti. Uz to su muslimani na svom ne- kidašnjem zboru zaključili, da ne će ulazit u vladu, u kojoj nijesu zastupana sva jugoslaven- ska plemena. Po svemu je dakle očito, da sadašnja vlada nema većine. Jedini je izlaz iz situacije, da ra- dikali prihvate Protićev nacrt ustava, koji bi mogao biti bazom, na kojoj će se stvoriti šira koalicijona vlada, u kojoj će biti zastupani pred- stavniči svih triju jugoslavenskih plemena. Ova "vlada bi imala donijeti državi ustav, kojim će se moći složiti i Sibi i Hrvati i Slovenci. Sporazum i niveliranje je najsigurniji pravac kojim ima da krene naša politika, a ne majoriziranje. Ovo kao da shvaćaju muslimani i dio ra- dikala. Prvi ne će da budu jezičac, koji bi pri- vagnuo na stranu jednog plemena. Stojan Protić ne skreće, nego tjera upravo. Sada kao da stojimo na raskršću i ne znamo na koju će stranu da krene naša po- litika. Dubrovačka oblast. Do sada imademo u glavnom (tri potanje izra- gjena nacrta ustava naše države i to od Stojana Pro- tića, Dr. Josipa Smodlake i dr. Leze Markovića. Ne ćemo se sada upuštat u potanje prikazivanje pojedinih nacrta, već ćemo se ograničit 'na to, da pri- kažemo kako pojedini od ovih nacrta opredjeljuje ove krajeve južne Dalmacije, kojima je maš list na- mijenjen. G. Stojan Protić u glavnom uvažava sadašnju pokrajinsku podjelbu, ipak nije zacrtao teritorijalnu podjelbu Jugoslavije. S druge strane kako god se na- crti dra Smodlake i dra Markovića megjusobom inače bitno razlikovali, slažu se u tom, da južna Dalmacija sa Crnomgorom i Hercegovinom sačinjava jednu o- blast (»Pomorje« ili »Dubrovačku oblast« po dru- gomu). O nacrtu se dra Markovića mnogo više piše, negoli se je pisalo o nacrtu dra Smodlake. Posve i naravno. Dr. Smodlaka je izradio nacrt kao prosti po- litičar, na vlastitu inicijativu, dok je Dr. Marković iz- radio svoj ustav kao ministar za konstituantu te na inicijativu ministarskog vijeća, a što je još važnije taj je nacrt bio baza na temelju koje su se dvije naj- jače stranke u konstituanti sporazumjele za zajednički rad. Sa hrvatske se strane dru Markoviću predbacuju mnoge plemensko-šovinističke tendencije. Napose se oštro oborio zagrebački sveučilišni profesor, historičar, naš naučenjak Vi. Klaić, zatim romano>pisac Gjalski te član komisije za razgraničenje geograf prof. Lukas, koji je jakim argumeutima dokazao neprirodnost na- mjeravane podjelbe. Tako n. pr. sjeverni dio Dalma- cije sačinjava sa Likom jednu oblast, premda ih me- gjusobuo dijele dvije planine Dinara i Velebit. Na Smodlakin se je nacrt ustava u svoje vrijeme .osvrnuo i jedan od prvih jugoslovenskih stručnjaka, profesor državnoga prava Slobodan Jovanović. Karak- teristično je, da je mapose istakao neprirodnost po- krajinske podjele i to baš što se tiče Pomorja ili Du- brovačke oblasti. Rado se ističe, da su kriteriji ma temelju kojih se ima provesti oblasno razgraničenje geografski, sao- bračajni, kulturni, gospodarski itd. Sl. Jovanović je istakao kako se baš u ovom slučaju ovi kriteriji ne dadu primjeniti. Ističe kako se ovgje u jednu oblast trpaju tri heterogena elementa sa tri pravna područja. Kulturne i gospoparske tendencije Crnogoraca s jedne strane, a na pr. Dubrovnika ili Korčule s druge strane posve su različite, a da i ne govorimo o historijskom razvitku. O saobraćajnim se vezama može raditi tek megju Hercegovinom i južnom Dalmacijom. Crna Gora uz to imade i neku historijsku osebujnost, kao nekad samostalna država. Cetinje, nekoć prijestolnica, sada bi bilo podregjeno i jednom pokrajinskom centrumu. Imade još mnogo prigovora, koji bi se dali iz- nijeti proti ovoj naumljenoj podjelbi. 'Kao list Pučke Stranke mi dakako ne mislimo iznašati neko svoje posebno stanovište, već pristajemo potpuno uz stanovište stranke, da se sada pridrže historijske pokraiine, a kasnije će se moći provagjati i drugačije razgraničenje, ako to bude više odgovaralo mjesnim prilikama i interesima pojedinih predjela. Tu će onda morati, da i dotični krajevi preko svojih po- krajinskih zastupstava reknu svoju riječ, da se nikom ne nameću veze protiv volje. Katolički strah !“* Švicarski katolici znadu, da framasonska loža na cijelom svijetu sprema odlučnu navalu na kato- like, zato njihov vogja R. Mader nemilosrdno pro- goni modernu epidemiju — »katolički kukavičluk«, Evo, kako on tu nakazu uzima pod nož: »Najveći su neprijatelji katoličkoga pokreta i gibanja članovi katoličkih društava. Prije svega mi- slim katoličke kukavice. Tri četvrtine svega zla, što se po svijetu stvara, dolazi od kukavičluka. To je moderna specifično katolička pojava. koja se opaža u kasarnama, radionicama, uredima, školama, redak- cijama i komisijama i inače kojegdje. Kao epidemija širokih masa, ne pojavljuja se nigdje više. Nema n. pr. židovskoga straha, nema protestantskoga straha, nema liberalnoga, kapitalističkoga i socijalističkoga straha. Ima samo katolički strah«. «Ta katolička epidemija kukavnosti grabi svoje žrtve svagdje. Megju političarima, megju piscima, me- gju pročelnicima društava, a naročito megju — bla- gajnicima. Ni same sluge svetišta nijesu sigurne od te kuge. To je strah pred bezuvjetnom načelnošću, strah pred neizblijedjelim katoličkim jezikom, strah pred javnim priznavanjem vjere. Svi se boje javnoga mišljenja i njegovih svećenika, profesora i redaktora ! Strah je kriv svemu zlu. On je otac svih modernista i kompromislija, a djed svih otpadnika, izdajica i uskoka«. »A zašto je u katoličkome svijetu toliko kuka- vičluka ? Zato, jer je, pala svijest o vlastitoj snazi katolika! A svijest je ova pala, jer je palo osvjedo- čenje o jedino spasonosnoj, pobjedničkoj istini i ap- solutnoj aktualnoj potrebi katoličke vjere, palo je osvjedočenje, da će budućnost biti ili katolička iti ne- katolička«. Onima, koji vječito mudruju o »neoportunosti« intenzivne katoličke akcije, veli Mader ovo: »Najne- oportinije u katoličkoj akciji jest bolesno oportunis- tičko petljanje. Ima kreposti, koja se zove razboritost ali ima i lijenčina, koji se na razboritost izgovaraju, da mogu duže spavati. Samo je jedno razborito: da skupiš svu snagu, da na posao pritegneš i posljed- njega čevjeka i da stojiš u potpunoj ratnoj opremi«. Onima, kojima je posljednji argumenat neizve- divost ovoga ili onoga dijela katoličkoga programa, veli Mader ovo: »Nije najpreče pitanje, što se sada može, a što se ne može izvesti, nego se radi o tome, što je potrebno, da se provede«. Od švicarskih katelika imamo se naučiti cijeniti onu istinu, da se usuprot cijeloj, velikoj, drzovitoj i nemilosrdnoj laži liberalizma, koja se svemu našemu i privatnom i javnom životu bestidno nameće — ima u svoj njezinoj veličini, krasoti i spasiteljskoj moći narodu neustrašivo pokazati cijela katolička istina, božanska istina. U istini je spasenje [švicarskih kato- lika, potpuna katolička istina spasti će i nas hrvatske katolike. Dopisi. Ponikve (Odlazak vrijedna domorodca). Nakon 9 mjeseca boravka u svom rodnom mjestu, na 20 decembra odi- jeli se od nas vrli mladić Marko ka. Kratkoća vremena ne dopusti, da ga na rasta očastimo, kako se željelo. Na oprosnoj večeri sabere se za njegovim gostoprimskim stolom lijepi broj svojte i prijatelja, na m kojoj bi izrečeno više mazdravica i govora, u kojim se isticalo njegova zauzetnost za mjestoicrkvu i školu. Mnoge je svojim dolaskom bio obeselio donijev poz- drave i lijepe svote novaca od naših u Americi. Njegovim trudom, — uz prijatelja Joza Ledini- ća — stoje ua mjestu zvona na Matici i sv, Filipu, — Kako mu leži na srcu prosvjeta i napredak mjesta, svojom inicijativom preuzeo je dužnost, da i u Ame- % i