Poštarina plaćena u gotovom). Br. 4. DUBROVNIK 26. januara 1921. God. HI. Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana, K 8. Izlazi svake sriiede Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — SE MEZE Plativo i utuživo u Dubrovniku it Ea BORI urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti; — Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare, Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju Stranke na Za vrijeme izborne agitacije sve su stranke iznašale mnogo vrlo lijepih obećanja. Svaka je imala nešto čime je privlačila narodne rnase, da za nju glasuju. Bilo je dosta lijepih riječi, a sada da vidimo djela. Svratimo pažnju najprije na demokrate. Najviše su naglašavali, da su oni jedina narodna stranka, u kojoj imade Srba, Hrvata i Slovenaca, pa da oni jedini mogu biti pravedni prama svim trima plemenima. A što danas vidimo ? Oni su baš oni, koji najviše nastoje, da se donese ustav bez i proti volji Hrvata i Slovenaca. Oni čvrsto stoje na sadašnjem poslovniku, koji onemogu- ćuje, da se u konstituanti čuje glas predstavnika Hrvatskog i Slovenskog plemena. Od njihovih obećanja dakle ništa. Zemljoradnička ili stranka, koja se kiti te- žačkim imenom, obećavala je težacima, da će se ona zauzeti za provedbu agrarne reforme i šti- titi interese težaka. Dali ona to izvršava ? Ne, dapače radi protivno. Njihovo vodstvo je izja- vilo, da će podupirati demokrate u provedbi -centralističkog ustava: Po tomi ustava“ sva“ pita iza nja riješava središniji parlamenat u Beogradu. Tako će on riješavat i pitanje agrarne reforme. A kako su tamo najače gospodske stranke, to će one riješavati takogjer i agrarno pitanje kako je njima u interesu, a ne težaku. Da su oni pristali uz nacrt Pučke Stranke, koji traži, da ovakva pitanja riješava pokrajinski sabor, to bi se pitanje mnogo brže i pravednije riješilo, jer je lakše dobiti težačku većinu u malom _pokra- jinskom saboru, nego li u velikom središnjem parlamentu. Nu vogjama ove stranke nije do težačkih interesa, nego do toga da dobiju što više mandata na račun neukosti dobrog dijela težaka. Oni su dakle takogjer za centralizam proti kojem su svi hrvatski težaci. | oni su da- kle za to, da se sve zapovijeda iz Beograda, a. proti programu Pučke Stranke, koja traži, da svaka pokrajina sobom upravlja tako, da težački predstavnici vode nadzor nad upravom, a ne središuja vlada sastavljena od velike gospode. Dakle je i ,težačka“ stranka samo obećavala, da će raditi u interesu težaka, a sada pomaže gospodskim strankama oko toga, da zaulare još bolje težake. 1 Mate Drinković je naokolo pričo kako se ljudi od Pučke Stranke dadu zavagjati od Slo- venaca. Korošec, da radi sporazumno sa Srbima protiv Hrvata. A što danas vidimo ? Hrvati i Slovenci od Pučke Stranke prvi su u borbi za ravnopravnost svih plemena. Drinković je još govorio, da on ide za zajednicom svih Hrvata, a tamo kad se je u Beogradu radilo 0 slozi _ Hrvata i Slovenaca, on je baš razbija, jer bi “Pučka Stranka kao jača dobila .vodstvo., Dakle lična ambicija: > io zoi Još su dvije stranke, koje su mnogo obe- = ćavale, a nijesu kadre ni deseti dio obećanja da izvrše. To.su Radićevci i komunisti. Jedni i ..e e o U riječi i djelu. drugi su dobili mnogo glasova obećavajući re- publiku. Od toga dakako ne će biti ništa. Radićeva politika samo slabi položaj Hrvata. Srpski poličari javno izrazuju svoje veselje, da an ne dolazi u Beograd, da im smeta. Oni bi se rado trsili i još koga. I Korošca šalju u Ljub- bljanu. Da Radić vodi politiku poput Pučke Stranke, Hrvati bi nešto drugo značili u kon- stituanti. On traži i konfederaciju. Beogradski sveuči- lišni. profesor Aranđelović piše prošlih dana, da Srbi nemaju ništa protiv toga, ali da Srbiji u tom slučaju pripada osim Srbije i Crnegore još Bosna, Srem, Vojvodina i dio Dalmacije. A Hr- vati i Slovenci nek idu kuda hoće. Više bi Hr- rata po tom pripalo velikoj Srbiji, nego li Hr- vatskoj. Mislimo, da ni Radić ne želi, da do- gje do toga. Ne ostaje mu nego dvoje. I to ili da ostane kod kuće te pusti, da demokrati provagjaju centralizam, pustivši skoro jedinu Pučku Stranku, da im ozbiljno oponira ili da dogje u Beograd i prihvati taktiku Pučke Stranke radeći oko to- ga, da u unutarnjoj upravi Hrvati osiguraju rav- nopravnost autonomističkim državnim uregjenjem. Na ovo će se on, nadamo se i odlučiti. Boji se samo, da i njega izbornici ne upitaju : a što je od tvojih obećanja ? Još jedno važno Konstituanta ima da nam dade ono, što je naj- nužnije za dižavu, naime temeljine zakone, po kojima državna cjelina i njeni djelovi, cio narod uopće kao i pojedinac napose, ima da napreduje u materijalnom, a još više u moralnom pogledu, mora da mam dade ustav, koji će stvoriti zadovoljstvo bar kod dobromi- slećih i vjernih narodnom i državnom jedinstvu. Me- gju takove moramo svakako ubrojiti i katolike, jer su tnijih mjesta. Pa dobro! Ako naši državnici ozbiljno i iskreno misle zadovoljiti katolike u našoj državi, stavit ćemo im pred oči, što nam je najnužnije potrebito, da nam ustav zajamči. Megju najglavnijim stvarima spada, da nam bude osigurana vjerska ravnopravnost i sloboda. | to ne samo lijepim riječima, već i faktički. Inače država neće moći postići svoga cilja — općeg blagostanja, jer bez vjerske ravnopravnosti, u državi sa više vjera, kaošto je naša država, neće biti ni reda ni mira ni sporazu- ma, bez čega nije uwoguće napredovati. Posebice pak vjerska sloboda postoji u tomu, da se svaka vjera i crkva nesmetana od države slobodno razvija i baš na način, kalo je bivstven dotičnoj vjeri i odregjeiom pravu crkve. Ni najmanje pak nema vjerske ravno- pravnosti i slobode u tomu, da se sa svim _ vjerois- povijestima postupa po jednom kalupu..A svakoj vje- roispovijesti mora ostati netaknuto pravo javnog bo- goslužja, javnog vjerenauka, vlasništva, te joj se ne smije kratiti nijedno pravo, koje joj po vlastitom us- iroju pripada. Jedino na taj naćin bit će SnOpA vjerska ravnopravnost i sloboda. . U ustavu dalje mora biti jasno odregjen i odno- šaj države prama Crkvi. Taj odnošaj diktira njihova narav. Crkva i država su dvije najveće vlašti ljudima, svaka ima svoj poseban cilj i djelokrug, ali se u mno- gim slučajevima dotični, dapače pokrivaju, jer imaju jedne te iste osobe za podanike. Temeljno je ispravno ispravno načelo: Obe vlasti su suverene: svojem djelokrugu. Posve je kriva teorija modernih o državi- bogu, da je država apsolutna suverenost, te. Crkva ima samo toliko prava, koliko joj država prizna. Cr- kva i država imaju svoj razlog u čovječjoj društvenoj naravi stvorenoj od Boga, te stoje jedna prama dru- goj kao dvije jednako vrijedne i posve suverene vlasti. Vlastite poslove obavljaju, suvereno, a mješovite .mo- raju pravedno riješiti sporazumom — dogovorom. Megju ovim dvjema vrhovnim vlastima, mora da postoji organička sveza, ako hoće da dostignu svoje ciljeve. Svaka prevlast jedne nad drugom kao i nji- hova potpuna rastava, prolivna je njihovu bistvu i svrsi. Taj je, odnošaj megju Crkvom i dižavom nuždan ne samo jer i država potrebuje, u mnogoćem baš pitanje u ustavu. posebnu moralnu pomoć Crkve, a i Crkvi treba pot- pora države, da blagotvorno vrši svoje poslanstvo, — već mnogo dublje leže zadnji razlozi. I duhovna i svjetovna vlast izviru iz jednoga istoga izvora-Boga, pa kao što je sam Bog u sebi najpotpu- nije jedinstvo i sve stvorenje nose biljeg jedinstvenosti, tako mora i megju ovim dvjema najvažnijim organi- zacijama čovječanstva biti jednaka harmonija. i primiti priznanja“ sa: visekit: po i najšompenteti< Pa i čovjek jepo svojoj naravi jedinstven, a ijedno je podanik države i vjernik crkve, jedna osoba sa dvostrukim krugom dužnosti, te se ne može razdijeliti u crkvenog i državnog podanika. Radi toga obe vlasti nad čovjekom moraju biti harmonično vezane, inače ruše red u naravi i ne mogu postići svoju svrhu. Radi toga smo protivnici bilo koje rastave Crkve od države. Potpuna rastava nije ni moguća, jer nije ni moguće razdijeliti što je po svoioj naravi megju so- bom u svezi. A to nam dokazuje i povjest, jer gdje god se provela rastava crkve od države pokazale su se odmah posljedice i država je opet tražila Crkvu i njenu pomoć. Hoće li i naši državnici crpsti ovu pouku iz nedavne prošlosti ? U dvjema taćkama posebno se dotiču i pokrivaju duhovna i politička vlast naime: u odgoju mladeži i ženitbi. Nemoguće je, da bi sama država bez obzira na Crkvu mogla ovo pitanie riješiti u ustavu tako pravedno, da nebi dirala u najsvetija vjerska čuvstva i vjersko uvjerenje velikog broja crkvi vjernih podanika. Crkva ima božansku misiju, da odgaja ljude i vodi k vremenitoj i vječnoj sreći, s toga mora imati slobodu vjerskog uzgoja. A u vlastitom interesu mora i država postaviti za prvo načelo svojih škola vjerski i čudoredni uzgoj, jer joj je inače uzaludan i najdotje- raniji kazneni kodeks. Ženidba je pak za kršćane sakramenat, dakle njezina je bit posve duhovna stvar, pa nikad ne može biti predmetom državnih odredaba. I za samu državu je od najviše važnosti svetost i čistoća ženitbe, koju uzdrži samo. crkva, Pod kompetencu države spada sa- mo što je u ženidbenom pravu čisto čovječjeg izvora, a to su državljanske, politične, gospodarske i socijalne posljedice braka. i Iz ovih načela slijedi, da se pitanje vjerskog od- goja i ženitbe može riješiti pravedno jedino samo u sporazumu megju obim vlastima. Š Sve podrobnosti pak za suverenitet i slobodu Crkve,, njene samouprave na duhovnom polju i svega, što je s tim bitmo združeno, moraju se urediti kon&ordatom, koji će.dati državi i crkvi, onu jasnu odregjenost, što je neophodno nužaa za uregjenje. državnoga i crkve- noga mirnoga. života. divi A to moraju učiniti svi, kojima sreća naroda leži u istini na srcu. aii NOE S