(Poštarina plaćena u gotovom). Br. 5 DUBROVNIK 1. februara 1921. God. III. Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni tres Plativo i utuživo u Dubrovniku ——- i g urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti, — Uredništvo I Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se mne vraćaju Sv. VLAHO. Obasjan čarobnim sjajem prošlosti i vedre pade budućnosti, povraća nam se s godine na godinu dan sv. Vlaha, dan toli mio i svet sva- kome Dubrovčaninu, dan toli važan i znamenit u razvoju dubrovačke povijesti. Od davnih vre- mena pa sve do u naše doba u ovom je danu usredotočen život grada Dubrovnika i okolice njegove. Sve najplemenitije želje za napretkom moralnim i materijalnim, sva žarka težnja za neovisnošću i slobodom, svaki najplemenitiji pot- hvat starih i mladih Dubrovčana imalo je svoju izlaznu tačku u ovome slavnom danu. Riječi našeg neumrlog pjesnika : ,O mila, o draga, o slatka slobodo, Dar, u kom sva dobra, višnji nam Bog je do,“ nijednog dana preko godine nemaju tolikog značenja, koliko na dan sv. Vlaha. I ona bijela zastava sa Svečevom slikom, koja se ponosno vije na Orlandovom stupu ispred Svečevog hra- ma vitkim lepršanjem priča nam o veličini, o slavi, o znamenitosti ovoga dana. Ovogodišnji dan sv. Vlaha ima pak poseb- no značenje. Ove godine naime vrši se dvije- stota obljetnica, otkadasv. Moći našeg slavnog: Odvjetnika — iza strašnog potresa od 6 travnja 1667 iskopane ispod ruševina i za 54 godine privremeno sahranjene u kaptolu dominikanske crkve — bjehu položene god. 1721 u sjajni Moćnik naše Stolne Crkve. Ove svete Moći do- nešene sa istoka u naš grad, postadoše u gradu :napretka, skladnosti i slobode drage i mile srcu pučanina i plemića, srcu vijećnika i kneza, a osoba, čije te drage kosti bijahu, osoba sv. Vlaha, postade nešto vanredno sveta i velebna pred: očima sviju ; postade kao plemenito stabio, koje je raspružilo svoje grane tamo od Kotora do Korčule, od jadranskog mora do hercegovačke krši, skupljajući pod svoje krošnje sinove Dubro- vnika i spajajući ih zlatnim vezom sklada i ljubavi. Svete Moći našeg svetog Odvjetnika, koje ove godine osobitim zanosom štujemo, neka i unaprijed budu tvrdi vez, koji će nas sve spa- jati nerazriješivim vezom sklada i ljubavi, da pod sjenom sv. Vlaha naš mili Dubrovnik u miloj nam domovini Jugoslaviji bude cvasti i mapre- dovati u svakom dobrom pogledu ! Čudan mentalitet jednog ,Nastavnika“! U zadnjem broju mjesnog lista »Rad« neki ,Na- stavnik“ neobičnim tonom udara na jednog vjerouči- telja pri srednjoj školi u Dubrovniku, pa pozivlje čak i školske vlasti, da provedu najstroži kazneni po- stupak, jer da taj vjeroučitelj siluje učenike i učenice, da polaze u Nedjelju školsku misu, a da je to zapad na slobodu savjesti svakog čeljadeta, pa bio on i petnaestgodišnje djače. (!?) Čudimo se, da je to moglo poteći iz pera jednog »Nastavnika“, koji bi morao znati, da su baš po za- ! konu i školskim propisima dužni učenici i učenice, 4 da učestvuju točno i pristojno religijskim činima svoje vjeroispovijedi. Poznamo veoma dobro i vjeroučitelje na mjesnim srednjim školama, da su isti konciljantni i popustljivi grajnih granica, ali kad zapuštenost i neredi prej tanice, dužni su da pojedine na red pozovu, a da se očuva red i auktoritet u školi. Čudno je, da ,Nastavnik“, koji bi i sam taj red morao podupirati: sam ga ruši i indirektno putem štampe utječe i na gjaštvo da ga ruši. Pa se još tužimo na boljševizam i komunizam ! Za ovo bi trebalo pozvati školske vlasti, da provedu najstroži kazneni postupak i da takove ,Nastavnike“ dozovu pameti. Gosp. ,Nastavnik“ mješa u to pitanje i političke razmirice sa prestojništvom školskog odsjeka pri pokr. Vladi, a čemu ? Bila vlada školska, koja bila, propisi i zakoni školski moraju se vršili, a kad isti budu pro- mjenjeni ili ukinuti, drugi će se računi voditi. Prizivanje na srednji vijek i inkviziciju, to su gtare otrcane fraze, kojth se danas samo utopljenjaci i ljudi polovične kulture hvataju. Mjeriti današnje vri- jeme mentalitetom srednjega vijeka, znači nepoznavati povijest. Zato je dobro kazao protestanat povjesničar Hurter: ,Samo površni duhovi, koji nijesu ni zavirili u povjesne isprave i koji su zaslijepljeni ili od iumiš- ljenoga prvenstva svoje dobe ili od sistematične miž- nje, mogu se usuditi, da obijede Crkvu da je neprija- teljica prosvjete.“ Ovako pišu ljudi, koji poznaju povijest. Odbijamo insinuaciju g. ,Nastavnika“, gdje kaže, da su vjeroučitelji pri javnim državnim školama frpljeni. Njihov je položaj u školi, zakonom zajamčen, te su njihova prava i dužnosti jednaka onim ostalih profe- sora i učitelja. _.. Kad te zakone g. .,Nastavnik“ promijeni, mi ćemo i S 3 MANUEL AI Sla ME a se znatii njima pokoriti. Troplong, glaseviti irancuski jurista, na smrtnoj postelji reče : Pošto je čovjek mnogo čitao, mnogo učio i mnogo u životu iskusio, uvigja u zadnjem času, da je jedino što vrijedi katekizam. A Teodor Joulffroy, jedan od predstavnika bezvjerske filozofije, nazvao je katekizam pučkom filozofijom. Poznato je, kako je i francuski enciklopedista, zagriženi protivnik Crkve, Diderot, poučavao jedinicu kćerku ka- tolički katekizam, ne poznavajući bolje knjige za čestit uzgoj svoga djeteta.' A naš Nastavnik“ ? U brk ovima i pedagozima svih vijekova, maroda i vjera, piše, da je to predinet, gdje gube djeca zlaine satove života, Mjesto katekizma, treba školi znanost sa prakti- čno-etičkim primjenama! Ali su ljudska etička načela, g. ,Nastavniče“, najrazličitija, a više puta i proiuslovna, pa pitamo koju bi etiku uveli? Bez religije, sva bi etična pitanja postala promjenljiva i nestalna. * Da zavežemo. G. ,Nastavniče“, vama je slo- bodno vjerovati u koju hoćete etiku, ali je malo odviše, što se s takvim idejama zalećeli u bram pro- svjete, gdje na stotine roditelja žele i preporučuju, da im djeca budu ne samo poučena, nego i religiozno uzgojena. | Sam se je g. ,Nastavnik“ bojao (nek nema za to straha samo kad je nešto proti katoličkoj Crkvi! op. slag.), hoće li »Rad« uvrstiti njegove gromopucateljne ispade, a svak se čudom pita, kakav je to » Nastavnik“, je li za ljude ili za nerazumne životinje. (Zli jezici govore, da je za ovo zadnje. Op. slag) Poznajemo naše učitelje, koji nijesu samo ,nastavnici“, već i uz- gojitelji, pak isključujemo i samu mogućnost, da bi iz pera naših učitelja moglo što slična izići. Uvjereni smo, da je ta bijela muha došla k nama iz drugih strana, e da propagira nove ideje gospode demokrata. Naša država sada strogo istupa proti radnicima-komu- nistima, od kojih su mnogi nesvjesno zapali u kolo komunista, a čudi nas, da pušta ovake svoje Nastav- mike“, da stvaraju nove komuniste od naše učeće omladine. Jer ko se ne nauči da dava Bogu-Božje, kako će dati caru-carevo ? Ko ne vrši treće zapovijedi Božje — posveti dan svetačni, — zašto će vršit i če- tvrtu: poštovat oca i majku i sve svoje starije. Kud bi smo sa ovakovim ,nastavnicima“ zaplovili?! Videant consules!!! Za autonomije. Nastojanjem Pučke Stranke sastavljen je blok od 63 zastupnika, koji će uložiti sve sile oko toga, da se naša država uredi po načelima autonomija. Taj a- utonoimistički blok sačinjavaju zastupnici Pučke Stranke, Narodnog kluba i muslimani. I ova su dakle druga dva kluba prihvatila takti- ku Pučke Stranke, kao i njezina načela o autonomijama. Do sada su ove tri stranke radile svaka na svoju ruku. Muslimani su dapače položili i prisegu, a Na- rodni klub brojčano slab nije mogao sam poduzimati većih akcija. Zajedničkom će se taktikom moći više postići. I dosadašnji uspjesi opozicije nijesu neznatni. Pašić je bio nakanio vladati ,jakom rukom“ ie bez obzira na Hrvate i Slovence dati izglasati ustav. No morao je od toga odustati: Najprije u vlastitom klubu nailazi na prigovore a i kod demokrata izgleda da ima struja megju srbijanskim političarima, koja je za spo- razum. Uz to vlada nema u konstituanti većine pa opozicija može svaki čas da obori ovo ministarstvo. Uz ovakove prilike ne može se vladati bezobzirno, pa -sa vjerojatnošću možemo računati, da će najnovija akcija Pučke Stranke za sporazum na temelju Protićeva na- crta ustava i uspjeti. Hrvatske i slovenske će stranke u svakom slučaju sve poduzeti, da se spriječi uvede- nje centralizma. Autonomističko uregjenje je jedini mogući temelj za uspješan razvoj naše države. Bez zadovoljstva nema jakosti države; a zadovoljstva nema bez plemenske ravnopravnosti, vjerske slobode i pravednosti. prama svim stališima. To se sve može osigurati jedino aulonomijama. Ako se država razdijeli u nekoliko samoupravnih pokrajina, neće se moći dogoditi, da pojedino pleme preuzme svu vlast u svoje ruke, kao što je to slučaj baš sada, kud su predstavnici Hrvata i Slovenaca is- ključeni iz vlade. Ako i bude plemenske borbe u po- jedinoj pokrajini biti će ograničena na nju, a ostale će pokrajine biti lišene neprestanih kriza i demisija te će se moći posvetiti drugim važnim pitanjima. Na- rod će preko pokrajinskih sabora moći nadzirati rad uprave i činovništva te neće moći na drugog bacati krivnju radi eventualne loše uprave. Kod svega je toga dakako važno, da te pokra- jine budu i gospodarski jake tako, da su sposobne za samostalni opstanak i razvitak, Njihov broj ne smije dakle biti preko deset. I baš radi gospodarskih pita- nja su autonomije važne. Poznata je stvar, da su naši ministri napose demokrati — dobrim dijelom direktori raznih banaka, čije interese više štite, nego li narodnu dobrobit. U slučaju autonomija vlast je središnjeg ministarstva vrlo ograničena tako, da ne može poje- dinoj banci dati u zakup recimo čitavu žetvu, kao što se je do sada znalo to desiti. Koliko se samo nije n. pi. pisalo, govorilo i o- bećavalo u pogledu agrarne reforme, Prolaze mjeseci i godine, a stvar sa ne miče. Ali da to riješava poje- dini pokrajinski sabor i to bi pitanje bilo davno po- voljno riješeno za težaka. A ovako radi neprosvijetljenosti i neupućenosti težaka u mnogim krajevima (koji za svoje zastupnike biraju bankire) trpi i onaj narod, koji osjeća nepravdu i rad bi se je riješiti, a bez vlastite krivnje me može. Autonomističko uregjenje traž iplemenska ravno- pravnost, sloboda i društvena pravednost, pa mora prije ili poslije, da pobijedi. : Najviša naša težačka zadruga. »Providnost« je ta najveća težačka zadruga ne samo u našoj lijepoj Dalmaciji već i u svim zemljama gdje naš narod živi. Ona je doduše članica Zadruž- nog Saveza u Spljetu, no kako je ista na prošlogo- dišnjem II. Kongresu glavnog Zadružnog Saveza u Beogradu održanom u Zagrebu, od 12.-14 lipnja pr.