Br. 9. DUBROVNIK 1. marta 1921. God. III.
Cijena |e listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorui
ii. Plativo i utuživo u Dubrovniku SO. : urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —

Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju

 

Zbijmo redove!

S. — Naši vlastodršci igraju se države, Kao
mala djeca prave eksperimente na tijelu Jugoslavije, ne
brineći se o tome, hoće li ovi eksperimenti koristiti
našoj državi ili će joj škoditi. Njihovoj samovolji,
misle, mora sve da se pokori. Pro ratione voluntas.
Najnoviji eksperimenat, koji prave na slabom tijelu Ju-
goslavije, koju je njihova centralistička politika dovela
do ovog položaja, najnoviji je eksperimenat kažem,
eksperimenat nasilja nad katoličkom crkvom. Ministar
Pribićević se je postavio u pozu Bizmarka, i počeo je
borbu, borbu, koja će i njemu, kao što je i Bismar-
ku, skrhati vrat, Pribićević, šef demokratske stranke i
naš ministar prosvjete, navijestio je izgleda rat svemu,
što katolički osjeća u ovoj državi, ne računajući pri
tom, da većina stanovnika naše države pripada baš
katoličkoj crkvi, Pribićević nezna, ili neće da zna za
sudbinu svih, pa i modernih progonitelja crkve, kao
Bizmarka, Brianda, Milleranđa i Clemenceau-a.
Počeci kulturne borbe šu tu i samo slijepci kod
vlastitih očiju mogu da misle drugčije. Mi, katolici,
prihvaćamo dobačenu nam rukavicu, premda smo du-
boko uvjereni, da sada nije vrijeme za (o. Raduje nas
samo, što mi nijesmo oni, koji izazivaju, već da smo
izazvani. Da, izazvani smo! Jer što znači ukidanje
vjeronauka u Vojvodini u 7 i 8 razredu srednjih škola,
ako li ne izazivanje ? Što znači odstranjenje svećenika
iz svih škola u istoj Vojvodini, ako li ne izazivanje ?
Jer nitko, pa ni sama država nije u pravu, da name-
će roditeljima hoće li djecu odgajati u vjerskom ili
protuvjerskom duhu. Privatne škole, koje uzdržavaju
katolički samostani, premda ne traže nikakove državne
subvencije, zatvaraju se, I premda se državni učitelji
pi mogu po svojim klasifikacijama, da stave uz bok
učiteljima privatnih katoličkih škola, ipak se ukidaju
privatne škole, tereti se državnog budžeta sve to više
uvećavaju, a učenici, kao što nam to većina današnjih
državnih škola posvjedočuje, sa najgorom spremom
zlaze iz njih. Ali to se sve ne gleda, kada je to-upe-
reno protiv ,klerikalizma“, ,Klerikalizam* to je mo-
Hernima bauk, to im je strašilo. I mi se nimalo ne
bismo čudili, kada bi i protiv »klerikalaca« izišla »Ob-
znana«. Nebi se, kažemo, ni malo čudili, znajući,
kakva mržnja provejava duše naših modernih na
katolicizam.

G. Pribićević je još jedan krupni nasrtaj učinio
na vjersko osvjedočenie katolika u ovoj državi. On je
zdao naredbu od 4/10 1920 br. 14.028, da se djeca
i školama imaju da odgajaju u »Sokolskom duhu«,
Mi priznajemo sokolu veliku ulogu u radu, oko
ašeg oslobogjenja i ujedinjenja. Mi bismo bili sretni,
ada bismo mogli da kao i jirije rata, i sada poslije
ata, možemo stupiti u sokolske redove, Ali što je
no, što nas u tome smeta? To je baš onaj »sokolski
uh«, koji Pribićević zagovara, duh koji je zavladao u so-
olu, barem našem, tek poslje rata. A kakav je taj »duh«?
ustit ćemo da nam govori o tome samo sokolstvo.
Na Mariborskom Sokolskom sletu sokolstvo je
rimilo i ovu rezoluciju: ,Klerikalizam i sokolstvo se
ključuju. Ko primi klerikalno naziranje na saljet...,
j ne može biti Soko.“ (Sokolski Glasnik 1920. br.9
r. 397.) Kako pak sokolstvo shvaća klerikalizam, i
0 ono sve pod tim imenom razumijeva, to će nam
stumačiti Česi, jer ,duh českoga sokolstva zavladao
i našim sokolstvom“ (Jugoslov. sok.  koleđar 1920.
r. 80) Vesnik Sokolsky od 6 svibnja 1920. str. 201,
|še: ,Yasno je, da je pitanje klerikalizma, pitanje vjere,
pd nas poglavito pitanje katolicizma. Kafollcizam je
lerikalizam čitav i uvijek. Tko ne služi težnjama
erikalnim, to je naprosto jadan katolik. Pravi kato-
e jest i mora biti klerikalac.“ Dakle katolicizam je
# sokolstvo klerikalizam, koji se sa sokolstvom is-
ljučuje. Ništa drugo nije potreba konstatirati, već
tmo ovo, da upoznamo pravi ,duh sokolski“. A Pri:

 

bićević hoće da se naša djeca odgajaju u ovom pro-
tukatoličkom duhu,

Još jedna nepravda, koja se nanosi nama kato-
licima u ovoj državi. Episkop Dosilej putuje na dr-
žavne troškove u Česko-Slovačku, da širi prozelitizam,
Zar katolici ove države plaćaju zato porez, da drugi
može da radi protiv katoličke Crkve? | dok se našima
sjemeništima ne izdava nikakova potpora, dotle se je
spravno da se izdržava na državne troškove 20 českih
bogoslova, koji će da raspiruju vjersku mržnju, i da
rade protivu katolika u Čeho-Slovačkoj. Zar to nije
izazivanje ?

Liberalnoj Omladini su potvrgjena pravila, dapače
joj se davaju, kao što je to primjer sa Akad. Klubom
»Janušićem«, državne potpore, da može provagjati
svoju protukršćansku agitaciju, a Jug. kat. gjačka Liga
čeka već godinu dana na potvrđu svojih pravila. Čisto
vjerska društva, kao što su to »Marijine kongregaci-
je« ukidaju se, jer se možda ne slažu sa »sokolskim
duhom«. Liberalci svih vrsta podigli su paklenu vatru
na Dr. Korošeca, kada je on dao 50% popusta na
željeznici svim onima, koji putuju na Mariborski Or-
lovski slet, iako je istu stvar učinio i prigodom sokol-
skog sleia. Sađa pak ne nalaze ni riječi optužbe proti
Joci Jovanoviću, koji dopušta, da se članovi Velike
Lože, dakle framasoni, sami kapitaliste,. voze uz 50%
popusta po Jugoslav. željeznicama. Korošec je upro-
pastio tom svojom koncesijom državni budžet, a Joca
ga Jovanonič pomaže! Ovo je ono što se javnočinia
što se potajno sprema, to ćemo doživjeti.

Borba ie započela. Sile su nejednake, S jedne
strane sve ono, što može da ima jedna strana, koja
hoće da uništi drugu: državnu vlast. S druge strane
goloruki, ali junaci, junaci djela, ohrabljeni Onim, koji
sve može. Zaludu našim liberalcima vlast, zaludu sila,
sila Višnjega je s nama. | kako su u teškim časovima
ostali narodi imali svoje Mckllinorodte, Windthorste,
O'Conelle, Vrau-e i t. d. radujmo se, da i mi ima-
imo ljude kao Korošce, Šimrake i Bariće, koji će znati
svojom riječju, svojim perom, da brane ono što je
nama svima sveto, Skupimo se u čvrstu falangu i do-
kažimo neprijateljima vjere i crkve, da ih put vodi u
Canossu.

Dokažimo da nam ravnopravnost, vjerska tole-
rancija i ostala sveta načela, koja su u liberalnim u-
istinu samo fraze, da su ta načela, naš životni program,
dokažimo, da mi hoćemo veliku, jaku i moćnu krše
ćansku Jugoslaviju, Na ždrijelo junak ko je!

Boograd 18. Il. 1921.

 

Gospodstvo bankokratije.

Jedna večera plaćena mili'onima.

Bilo je to nekako pod konac proljeća prošle
godine. U odličnom lokalu jednog modernog beograd-
skog restauranta večeravao je ugledni ministar kra-
ljevske vlade, kojemu je baš tih dana bio povjeren
jedan od najvažnijih ministarskih resorta. Gospodin
ministar nije bio sam. Oko njega sjedili su sve sami
poslovai ljudi: veliki bankiri, trgovci, agenti domaćih
i francuskih velikih bankovnih i trgovačkih firma.
Megju ovima bila su još dvojica gospode ministara
na raspoloženju i više političkih ličnosti, svi opet da-
kako poslovni ljudi i ujedno gotovo svi u javnosti
već poznati po kojoj časnoj svojoj poslovnoj aferi.

Okolina g. ministra bila je izvanredna, ljubezna,
živahna i dobro raspoložena. Na stolu redala su se
po izbor jela, a sve redom na okolo bile su poredane
ledene posude sa šampanjcem i drugim odličnim vi-
nima i likerima. ;

Kako se dijeli narodno blago.

- Od vremena do vremetia iponekoja gospoda us-
tajala su, i u malenim grupama od 2—4 lica, povla-
čila su se na razgovor u susjednu sobu, odakle su
se opet vraćali, da ponovno nazdravljaju i izmjenjuju
misli sa gospodinom ministrom,

Slučajno te večeri sjedio je tu za drugim stolom
i pisac ovih redaka, u društvu jednog odličnog na-

rodnog prvaka, koji je veoma dobro poznavao gosp.
ministra i njegovu okolinu. Moj drug bio je ove ve-
čeri neobično mučaljiv, zabrinut i najragje mu je oko
letilo de veselog stola gosp. ministra. Njegovo držanje
meni je udarilo u oči, pa sam ga zapitao zašto onako
zlovoljno promatra društvo g. ministra.

Njegov odgovor bio je popraćen uzdahom, a
glasio je: »Prijatelju, uvjeravam Te, da će ovu ve-
čeru platiti narod kojom stotinom milijuna, a valjda
i kojom miljardom«.

Takav odgovor nije mi onda hodio u glavu,
niti sam ga mogao da uzmem ozbiljno, uza sve po-
štovanje i visoku cijenu osobe, koja mi ga je dala.

Ko ubija valutu 1 plijeni državne riznice.

Megjutim slijedećih dana pročulo se je pe Beo-
gradu kako su nekoji bankiri (vigjeli smo ih one
večeri u društvu g. ministra!) pokupovali skoro sve
strane devize sa ministarstva financija. Istodobno onih
dana rapidno je opet padala naša valuta, jer je usli-
jedio zaključak ministarskog savjeta, po kojem poni-
štava se uredba o Središnjoj Zadruzi, koja je morala
regulisati naš izvoz, sniziti cijene i podići valutu, a
dozvoljava se slobodna izvozna trgovina sa živežnim
namirnicama.

Poslije nekoliko dana našao sam se opet skupa
s mojim prijateljem. »Jesi li vidio dragi, — bile su
njegove riječi — kako je skupa bila ona večera?
Mali trgovac i obični gragjanin nijesu mogli dobiti
deviza sa ministarstva financija, a sada ih je bilo na
pretek. Državna kasa megjutim sada je ostala prazna.
Nemaju odakle ni da plate našu mirovnu delegaciju
u Parizu. Ali, brige njih za državu | Glavno je da je
ovom špekulacijom nekim bankama podvostručen ka-
pital i da smo dobili nekoliko novih milijonera l«

Ko je pojeo ljetošnju žetvu ?

Moj prijatelj pripovjedao mi je onom zgodom
još i povjest Središnje zadruge za snabdjevanje i iz-
voz. Kazivao mi je kako se je teškom mukom do nje
došlo, ali i pod kakvom je skupom cijenom bila po-
kopana, Njezin životi značio je smrt ministarstvu i
Narodnom Predstavništvu. Jedna od ucjena bilo je i
odricanje demokrata od svog programa agrarne re-
forme. Ali uz velike žrtve, nabrajao mi je on i velike
dobiti, koje su se pobrale od njezine smrti, dakako
ne u korist naroda, već pojedinaca i partija. Ministar
na raspoloženju X. ako ova zadruga bude pokopana
imao je kupoprodajni pšenično-šećeraški ugovor sa
Švicarskom, po kojein je dobio 200 milijuna kruna,
od kojih je 40.000 bilo odregjeno u Izborni fond nje-
gove stranke. Banka ministra D. imala je sličnu po-
godbu, po kojoj je zaradila malo manju svotu i prama
sporazumu 10 posto ustupila i ona u fond stranke.
Iutom pravcu moj je prijatelj nizao dalje i dalje,
dok nije završio :

»Eto, vidiš! Da je Središnja Zadruga ostala na
životu, istina, naša bi se valuta bila znatno popravila,
cijena živežnim i drugim mamirnicama bila bi pala,
život narodu bio bi olakšan. Ali u tom slučaju većina
banaka naših ministara i državnih kormilara bila bi
teško oštećena a valjda + po koja pokopana ; izborni
fondovi ostali bi prazni, stranačke novine bile bi bez
potpore, u jednu riječ: »državotvorna« stranka morala
bi da likvidira, vlast bankokratije u Jugoslaviji morala
bi da padne. A to je pak ono što se ne smije da
dogodi !« Ovoliko bez komentara !

 

Kulturno-prosvjetni glasnik.

Borba o školu. U zapadnim se evropskim dr-
žavama vodi već dugo vremena borba o školu. Protiv
iramazunsko-liberalnih krugova, koji u većini država
imaju vlast u ruci, pa traže monopol države na škol.
stvo, ustaju katolici i drugi pozitivni kršćani ističući