Br. 9. DUBROVNIK 1. marta 1921. God. III. Cijena |e listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorui ii. Plativo i utuživo u Dubrovniku SO. : urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju Zbijmo redove! S. — Naši vlastodršci igraju se države, Kao mala djeca prave eksperimente na tijelu Jugoslavije, ne brineći se o tome, hoće li ovi eksperimenti koristiti našoj državi ili će joj škoditi. Njihovoj samovolji, misle, mora sve da se pokori. Pro ratione voluntas. Najnoviji eksperimenat, koji prave na slabom tijelu Ju- goslavije, koju je njihova centralistička politika dovela do ovog položaja, najnoviji je eksperimenat kažem, eksperimenat nasilja nad katoličkom crkvom. Ministar Pribićević se je postavio u pozu Bizmarka, i počeo je borbu, borbu, koja će i njemu, kao što je i Bismar- ku, skrhati vrat, Pribićević, šef demokratske stranke i naš ministar prosvjete, navijestio je izgleda rat svemu, što katolički osjeća u ovoj državi, ne računajući pri tom, da većina stanovnika naše države pripada baš katoličkoj crkvi, Pribićević nezna, ili neće da zna za sudbinu svih, pa i modernih progonitelja crkve, kao Bizmarka, Brianda, Milleranđa i Clemenceau-a. Počeci kulturne borbe šu tu i samo slijepci kod vlastitih očiju mogu da misle drugčije. Mi, katolici, prihvaćamo dobačenu nam rukavicu, premda smo du- boko uvjereni, da sada nije vrijeme za (o. Raduje nas samo, što mi nijesmo oni, koji izazivaju, već da smo izazvani. Da, izazvani smo! Jer što znači ukidanje vjeronauka u Vojvodini u 7 i 8 razredu srednjih škola, ako li ne izazivanje ? Što znači odstranjenje svećenika iz svih škola u istoj Vojvodini, ako li ne izazivanje ? Jer nitko, pa ni sama država nije u pravu, da name- će roditeljima hoće li djecu odgajati u vjerskom ili protuvjerskom duhu. Privatne škole, koje uzdržavaju katolički samostani, premda ne traže nikakove državne subvencije, zatvaraju se, I premda se državni učitelji pi mogu po svojim klasifikacijama, da stave uz bok učiteljima privatnih katoličkih škola, ipak se ukidaju privatne škole, tereti se državnog budžeta sve to više uvećavaju, a učenici, kao što nam to većina današnjih državnih škola posvjedočuje, sa najgorom spremom zlaze iz njih. Ali to se sve ne gleda, kada je to-upe- reno protiv ,klerikalizma“, ,Klerikalizam* to je mo- Hernima bauk, to im je strašilo. I mi se nimalo ne bismo čudili, kada bi i protiv »klerikalaca« izišla »Ob- znana«. Nebi se, kažemo, ni malo čudili, znajući, kakva mržnja provejava duše naših modernih na katolicizam. G. Pribićević je još jedan krupni nasrtaj učinio na vjersko osvjedočenie katolika u ovoj državi. On je zdao naredbu od 4/10 1920 br. 14.028, da se djeca i školama imaju da odgajaju u »Sokolskom duhu«, Mi priznajemo sokolu veliku ulogu u radu, oko ašeg oslobogjenja i ujedinjenja. Mi bismo bili sretni, ada bismo mogli da kao i jirije rata, i sada poslije ata, možemo stupiti u sokolske redove, Ali što je no, što nas u tome smeta? To je baš onaj »sokolski uh«, koji Pribićević zagovara, duh koji je zavladao u so- olu, barem našem, tek poslje rata. A kakav je taj »duh«? ustit ćemo da nam govori o tome samo sokolstvo. Na Mariborskom Sokolskom sletu sokolstvo je rimilo i ovu rezoluciju: ,Klerikalizam i sokolstvo se ključuju. Ko primi klerikalno naziranje na saljet..., j ne može biti Soko.“ (Sokolski Glasnik 1920. br.9 r. 397.) Kako pak sokolstvo shvaća klerikalizam, i 0 ono sve pod tim imenom razumijeva, to će nam stumačiti Česi, jer ,duh českoga sokolstva zavladao i našim sokolstvom“ (Jugoslov. sok. koleđar 1920. r. 80) Vesnik Sokolsky od 6 svibnja 1920. str. 201, |še: ,Yasno je, da je pitanje klerikalizma, pitanje vjere, pd nas poglavito pitanje katolicizma. Kafollcizam je lerikalizam čitav i uvijek. Tko ne služi težnjama erikalnim, to je naprosto jadan katolik. Pravi kato- e jest i mora biti klerikalac.“ Dakle katolicizam je # sokolstvo klerikalizam, koji se sa sokolstvom is- ljučuje. Ništa drugo nije potreba konstatirati, već tmo ovo, da upoznamo pravi ,duh sokolski“. A Pri: bićević hoće da se naša djeca odgajaju u ovom pro- tukatoličkom duhu, Još jedna nepravda, koja se nanosi nama kato- licima u ovoj državi. Episkop Dosilej putuje na dr- žavne troškove u Česko-Slovačku, da širi prozelitizam, Zar katolici ove države plaćaju zato porez, da drugi može da radi protiv katoličke Crkve? | dok se našima sjemeništima ne izdava nikakova potpora, dotle se je spravno da se izdržava na državne troškove 20 českih bogoslova, koji će da raspiruju vjersku mržnju, i da rade protivu katolika u Čeho-Slovačkoj. Zar to nije izazivanje ? Liberalnoj Omladini su potvrgjena pravila, dapače joj se davaju, kao što je to primjer sa Akad. Klubom »Janušićem«, državne potpore, da može provagjati svoju protukršćansku agitaciju, a Jug. kat. gjačka Liga čeka već godinu dana na potvrđu svojih pravila. Čisto vjerska društva, kao što su to »Marijine kongregaci- je« ukidaju se, jer se možda ne slažu sa »sokolskim duhom«. Liberalci svih vrsta podigli su paklenu vatru na Dr. Korošeca, kada je on dao 50% popusta na željeznici svim onima, koji putuju na Mariborski Or- lovski slet, iako je istu stvar učinio i prigodom sokol- skog sleia. Sađa pak ne nalaze ni riječi optužbe proti Joci Jovanoviću, koji dopušta, da se članovi Velike Lože, dakle framasoni, sami kapitaliste,. voze uz 50% popusta po Jugoslav. željeznicama. Korošec je upro- pastio tom svojom koncesijom državni budžet, a Joca ga Jovanonič pomaže! Ovo je ono što se javnočinia što se potajno sprema, to ćemo doživjeti. Borba ie započela. Sile su nejednake, S jedne strane sve ono, što može da ima jedna strana, koja hoće da uništi drugu: državnu vlast. S druge strane goloruki, ali junaci, junaci djela, ohrabljeni Onim, koji sve može. Zaludu našim liberalcima vlast, zaludu sila, sila Višnjega je s nama. | kako su u teškim časovima ostali narodi imali svoje Mckllinorodte, Windthorste, O'Conelle, Vrau-e i t. d. radujmo se, da i mi ima- imo ljude kao Korošce, Šimrake i Bariće, koji će znati svojom riječju, svojim perom, da brane ono što je nama svima sveto, Skupimo se u čvrstu falangu i do- kažimo neprijateljima vjere i crkve, da ih put vodi u Canossu. Dokažimo da nam ravnopravnost, vjerska tole- rancija i ostala sveta načela, koja su u liberalnim u- istinu samo fraze, da su ta načela, naš životni program, dokažimo, da mi hoćemo veliku, jaku i moćnu krše ćansku Jugoslaviju, Na ždrijelo junak ko je! Boograd 18. Il. 1921. Gospodstvo bankokratije. Jedna večera plaćena mili'onima. Bilo je to nekako pod konac proljeća prošle godine. U odličnom lokalu jednog modernog beograd- skog restauranta večeravao je ugledni ministar kra- ljevske vlade, kojemu je baš tih dana bio povjeren jedan od najvažnijih ministarskih resorta. Gospodin ministar nije bio sam. Oko njega sjedili su sve sami poslovai ljudi: veliki bankiri, trgovci, agenti domaćih i francuskih velikih bankovnih i trgovačkih firma. Megju ovima bila su još dvojica gospode ministara na raspoloženju i više političkih ličnosti, svi opet da- kako poslovni ljudi i ujedno gotovo svi u javnosti već poznati po kojoj časnoj svojoj poslovnoj aferi. Okolina g. ministra bila je izvanredna, ljubezna, živahna i dobro raspoložena. Na stolu redala su se po izbor jela, a sve redom na okolo bile su poredane ledene posude sa šampanjcem i drugim odličnim vi- nima i likerima. ; Kako se dijeli narodno blago. - Od vremena do vremetia iponekoja gospoda us- tajala su, i u malenim grupama od 2—4 lica, povla- čila su se na razgovor u susjednu sobu, odakle su se opet vraćali, da ponovno nazdravljaju i izmjenjuju misli sa gospodinom ministrom, Slučajno te večeri sjedio je tu za drugim stolom i pisac ovih redaka, u društvu jednog odličnog na- rodnog prvaka, koji je veoma dobro poznavao gosp. ministra i njegovu okolinu. Moj drug bio je ove ve- čeri neobično mučaljiv, zabrinut i najragje mu je oko letilo de veselog stola gosp. ministra. Njegovo držanje meni je udarilo u oči, pa sam ga zapitao zašto onako zlovoljno promatra društvo g. ministra. Njegov odgovor bio je popraćen uzdahom, a glasio je: »Prijatelju, uvjeravam Te, da će ovu ve- čeru platiti narod kojom stotinom milijuna, a valjda i kojom miljardom«. Takav odgovor nije mi onda hodio u glavu, niti sam ga mogao da uzmem ozbiljno, uza sve po- štovanje i visoku cijenu osobe, koja mi ga je dala. Ko ubija valutu 1 plijeni državne riznice. Megjutim slijedećih dana pročulo se je pe Beo- gradu kako su nekoji bankiri (vigjeli smo ih one večeri u društvu g. ministra!) pokupovali skoro sve strane devize sa ministarstva financija. Istodobno onih dana rapidno je opet padala naša valuta, jer je usli- jedio zaključak ministarskog savjeta, po kojem poni- štava se uredba o Središnjoj Zadruzi, koja je morala regulisati naš izvoz, sniziti cijene i podići valutu, a dozvoljava se slobodna izvozna trgovina sa živežnim namirnicama. Poslije nekoliko dana našao sam se opet skupa s mojim prijateljem. »Jesi li vidio dragi, — bile su njegove riječi — kako je skupa bila ona večera? Mali trgovac i obični gragjanin nijesu mogli dobiti deviza sa ministarstva financija, a sada ih je bilo na pretek. Državna kasa megjutim sada je ostala prazna. Nemaju odakle ni da plate našu mirovnu delegaciju u Parizu. Ali, brige njih za državu | Glavno je da je ovom špekulacijom nekim bankama podvostručen ka- pital i da smo dobili nekoliko novih milijonera l« Ko je pojeo ljetošnju žetvu ? Moj prijatelj pripovjedao mi je onom zgodom još i povjest Središnje zadruge za snabdjevanje i iz- voz. Kazivao mi je kako se je teškom mukom do nje došlo, ali i pod kakvom je skupom cijenom bila po- kopana, Njezin životi značio je smrt ministarstvu i Narodnom Predstavništvu. Jedna od ucjena bilo je i odricanje demokrata od svog programa agrarne re- forme. Ali uz velike žrtve, nabrajao mi je on i velike dobiti, koje su se pobrale od njezine smrti, dakako ne u korist naroda, već pojedinaca i partija. Ministar na raspoloženju X. ako ova zadruga bude pokopana imao je kupoprodajni pšenično-šećeraški ugovor sa Švicarskom, po kojein je dobio 200 milijuna kruna, od kojih je 40.000 bilo odregjeno u Izborni fond nje- gove stranke. Banka ministra D. imala je sličnu po- godbu, po kojoj je zaradila malo manju svotu i prama sporazumu 10 posto ustupila i ona u fond stranke. Iutom pravcu moj je prijatelj nizao dalje i dalje, dok nije završio : »Eto, vidiš! Da je Središnja Zadruga ostala na životu, istina, naša bi se valuta bila znatno popravila, cijena živežnim i drugim mamirnicama bila bi pala, život narodu bio bi olakšan. Ali u tom slučaju većina banaka naših ministara i državnih kormilara bila bi teško oštećena a valjda + po koja pokopana ; izborni fondovi ostali bi prazni, stranačke novine bile bi bez potpore, u jednu riječ: »državotvorna« stranka morala bi da likvidira, vlast bankokratije u Jugoslaviji morala bi da padne. A to je pak ono što se ne smije da dogodi !« Ovoliko bez komentara ! Kulturno-prosvjetni glasnik. Borba o školu. U zapadnim se evropskim dr- žavama vodi već dugo vremena borba o školu. Protiv iramazunsko-liberalnih krugova, koji u većini država imaju vlast u ruci, pa traže monopol države na škol. stvo, ustaju katolici i drugi pozitivni kršćani ističući