Bri,

DUBROVNIK 15. marta 1921.

 

God. Ii.

 

 

Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.

Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8.

Izlazi svakog utornika.
| Pojedini broj 3 Kr.

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku, — Odgovorni
urednik A, Fle. —
Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —

Vlasnišvvo Odbora = Narodne Svijesti. —

Rukopisi se ne vraćaju

 

Neriješen problem ?

Svijest; da su Hrvati, Srbi i Slovenci et-
nički, po krvi jedan narod bila je mnogim našim
velikanima povodom, da tom jedinstvu dadu i
vanjsko obilježje, »Dvoimenih« »troimenih« na-
roda nema. Trebalo je dakle i našem narodu
dati jedno zajedničko političko ime. Prvi je po-
kušaj bio sa ilirstvom. No ne samo, da ilirsko
ime nije kod širih slojeva zavladalo, nego je i
megju narodnim prvacima bilo takovih, koji na
to ime nijesu pristali, a napose iza kako su u-
čenjaci utvrdili, da stari lliri nijesu naši praoci,
Došao je zatim Vuk, koji nas je svih proglasio
Srbima, a iza njega Starčević, koji opet traži
Hrvatsku od Triglava do Timoka. Na to se je
digao tqegju Hrvatima jedan velikan — Stross-
mayer, koji je istakao ime jugoslavensko. Nje-
govo riješenje bilo je realno. Da smo mi doista
južai Slaveni, to nitko neće poreći. No i ako
to riješenje nije odmah prihvaćeno, najviše. su
bile uzrokom ondašnje državopravne prilike. Hr-
vati su imali na legjima nagodbu. Dalmacija je
ocijepljena od matere zemlje, pa se u jednoj
feudalnoj državi moglo boriti jedino s državo-
pravnim oružjem i to hrvatskim državnim pra-
voin. Jugoslavenstvo ipak nije napušteno.
Kada se je za vrijeme rata naslutilo, da
bismo mogli izvojštiti političku samostalnost, ime
je jugoslavensko došlo opet na dnevni red.
Jugoslavenski je pokret pod vodstvom dra Kreka
i Korošca megju najširim slojevima pučanstva
prevladao. I tada se je činilo, da je hrvatsko-
rpsko-slovenačko pitanje našlo svoje konačno
riješenje u jugoslavenskom smislu. No iza toga
e došlo nešto, što je ovaj povoljan razvoj ne
pamo zaustavilo, nego gaje bilo kadro i uništit.
Jedna politička stranka Mhtijući dobiti svu
Hržavnu vlast u svoje ruke, kušala je izrabiti ovo
ugoslavensko oduševljenje u svoje stranačke
Bvrhe. U tu je svrhu za se monopolizirala jugo-
Blavenstvo, poričući ga baš onima, koji su naj-
iše zasluga stekli za njegovo popularizovanje.
Pri tom nije birala sredstava. Kako je uz to i
voje političke grijehe te nesposobnosti, Kao i ko-
upciju MBtjela pokriti jugoslavenskim plaštem,
larod je stao zazirati od njih, kao i od njiho-
og lažnog jugoslavenstva.

| = Pošto je toj stranci bilo jedino do toga
|talo, da iz tog jugoslavenstva izbije sebi kapi-
ki, nije se brinula, da to jugoslavenstvo. i iz-
ragjuje, da mu dade čvrste podloge. I malo ih
e znalo, što to jugoslavenstvo imade zapravo
a znači.

Svaki ga je, , državotvorac“ tumačio na svoj
ačin. Jedan je govorio: ,ja nijesam ni.Srb, ni
lirvat niti Slovenac, nego Jugoslaven“ (Tućan).
prugi veli: ,Ja sam i Srb i Hrvati Slovenac“
Krizman). Treći veli: ,Ja sam Srb“ (Hrv: dr:
inić). Zar ne, prava zbrka pojmova ? Prvi, koji
| Hrvat misli, da je jugoslavenstvo postavljeno
| uništi hrvatstvo. "To bi isto bilo, kao kati bi

fo si nas rekao : Toj sam ja čovjek nije-
tm Jugosl aven. >
Drugi je —

 

  

    

 

kako. je netko gb primjetio «

— neki novi troglavi Arapin iz neše marodne
pjesme ili Musa Kesedžija sa tri srca. Neko bal-
kansko čudovište.

Treći je pako samo ulizica,
metanisanja za Tiszine ere,

Ljudi s ovakvim čudnim mentalitetima bla-
tom su se nabacivali na svakoga onoga, koji
ovakvo neozbiljno i frazersko poimanje jugo-
slavenstva nijesu odobravali. Strossmayer je pri
otvaranju hrvatskog sveučilišta rekao : »Mi smo
Jugoslaveni, ali smo najprije Hrvati«. Olac nam
je jugoslavenstva dao time najsigurniji put, kako
ćemo doći do riješenja. Jugoslavenskoj državnoj
i narodnoj ideji podvrgnite svoja plemenska
imena, ne da ih uništite, nego da ih jugoslaven-
stvom tako ojačate, da se jedno neće drugoga
bojati, jer će jugoslavenstvo priteći u pomoć
slabijem i potištenom.

Riješenje zaista naravno i jedino moguće.

Ustavotvorna je skupština Hrvata, Srba i
Slovenaca imala, da ovo pitanje riješi. Onaj klub
poslanika, koji se jedini ponosi jugoslavenskim
imenom, predložio je, da se naše nacijonalno
pitanje riješi u jugoslavenskom duhu, a naša dr-
žava nazove Jugoslavijom. No taj je njegov
prijedlog odbiven od stranke demokratske i ra-
dikalne. Demokratska stranka, koja je vigjela,
da kod Hrvata svojim lažnim jugoslavenstvom
nije izbila željeni kapital, pobrinula se je sada,
da ugodi onima, koji su njezin zaključak pozdra-
vili sa poklikom : »Dolje besramna Jugoslavija !“

I mi danas nemamo nigdje spomenutog
jugoslavenskog imena u svom ustavu. Mi ima-
demo još samo Srbe, Hrvate i Slovence. No po
našem ustavu nijesu to plemenska imena, nego
politička. Vuk i Slarčević dakle stoje usporedo.
Jedan se drugome ne uklanja. Vuk imade po-
voliniji položaj i bez toga, što je jači.

Demokrati i radikali se brinu, da ustav bude
što povoljniji za jačega, a slabiji je ostavljen
bez veće zaštite — zaštite jugoslavenstva.

Jeli jugoslavensko riješenje našeg nacijoaal-
nog pitanja time trajno zabačeno, da li će ga
zadesiti sudbina ilirstva ? Ne će! Naši su ,dr-
žavotvorni“ doduše zabacili jugoslavensko rije-
šenje, ali se ono ne dade zabaciti, jer se Hrvati
i Slovenci ne će dati pregaziti, a time mase
nacijonalno pitanje i dalje samo čeka na svoje
riješenje, koje je opet jedino moguće u duhu
Strossmayeruva jugoslavenstva.

Sa ,demokratskog“ je lica pala krinka i mi
ugledasmo lice sa mnogo, mnogo  čokorilov-
skih poteza.

Sloboda i rad. :

Ako ćemo se pokazat! vrijedni blagoslovljenih
plodova sreće, kojom nas obdari sloboda, moramo
svim | silama. nastojati, da iznagjemo staze, koje do.
nje dovode i da njima pokročimo. U predzadnjem
broju ovog lista je rečeno, da je zadovoljstvo dižav-
ljana naše države prvi preduvjet njezina napretka u
svakom pogledu, a budući da. je glavni. sastavni d

 

priučena

 

našega naroda težak, poljodjelac, to u prvom redu,
tvornu silu.

Ne smije se zaboraviti u svemu tomu, da uova
| osudna vremena bogatstvo naroda ne leži u množini |

dakako ne isključujući mi druge staleže, mora se o

njemu voditi računa, jer on je kvasac, bez kojeg 1 &

bljutav AI domovine. |

  
 

U prvom redu država ie zvana, da svo ijim zako-
nodavstvom uzimlje u obzir gospodarska i socijalna
pitanja, koja se tiču seljaštva, i da sv ojim uredbama
stvara povoljne uvjete za uz ignuće ovoga noga
dijela u narodnom gospodarstvu. To uestojanje i skrb
za reniabilitet poljodjelstva i težaštva ima pokazati dr-
žava u t. z. agrarnoj politici. Ja neću da ovdje ras-
pravljam o brojnim zadacima agramne politike. Samo
ću iznijeti koješta, što je tako važno, da bi država, a
i sam naš seljački narod, imali svu svoju pozornost
na to obratiti,

 
 

 

 

 

Država ima dužnost i pravo da interese pojedi-
naca podregjuje interesu općenitosti, i da priječi štetu,
koja bi nastala za opću dobrobit uslijed kratkovidne
sebičnosti pojedinaca. Država koja predstavlja orga-
niziranu volju svih državljan a, mora utjecali na to,
da se proizvodna moć zemlje iskorišćuje na svim
granama, i da se dohodak narodne ekonomije ne
umanjuje. Isto tako mora država skrbiti za zdr ravlje i
jakost naroda. (Žalosua je na pr. činjenica, da mi
Jugoslaveni imamo najveći postotak sušice. Pokušajte
zaći u potleušicu našeg hrvatskog sel ijaka, vigjet će te
gdje se malazi uzrok takve strahovite pojave. Ta je
potleušica sve prije, nego li primjereni stan za dese-
toricu ljudskih bića: nizak, tijesan, smrdljiv prostor
s nedovoljnim prozračenjem; za pod služi negažena
zemlja, koja se nikad ne čisti, gdje' gnjiju otpaci i
skuplja se topla vlaga — pravo, izvrsno leglo za ba-
cile sušice...!). Država mora nastojati oko duševnog
i materijalnog napretka svoga naroda, brinuti se za

 

“njegovu kulturu, poticati ga na savjestan, marljiv rad

i štednju. Prije svega to vrijedi za seljački svijet, koji
je srčika svakoga, a osobito našega naroda.

Iz sela izvire gospodarska moć i sposobnost na-
roda. Tu je sjedište najvažnije produkcije, tu su naj-
brojniji konzumenti, kojima naposljetku služe svi o-
brti i industrije. Seljački narod predstavlja takogjer
obrambenu moć države. I tako naša sela postaju uaj-
važniji politički faktor u državi, samo ako je glave u
onih, koji su na upravi. Jer žalosni su slučajevi, da
od oslobogjenja pa do danas, prvi su upravnici dr-
žave bili oni, koji su sami krivi, da je u pojedinim
krajevima narod počinio kakav nepomišljen čin, koje
visoka gospoda vole rado nazivati »izdajstvom« pro-
tiv države. Ako je ono bilo izdajstvo, onda bi »vi-
sokopoloženi« bili prvi izdajnici, jer svojom — napra-
sitošću i bezglavošću sami podžegoše narod na ne-
mire. No uopće nije tu izdajstva, nego: »MHlijeba,
hljeba, gospodaru !« ... ž

Nadalje ima agrarna politika da rješava toliko i
toliko zadataka ma korist i zadovoljstvo državljana,
koje je nemoguće sve ovdje iznijeti i potanko osvi-
jetliti. Osa ima skrbiti za najpravedniju razdiobu ze-
mljišnih vlasništva megju stanovništvom, a ne stvarati
nezadovoljstvo podlim korteširanjem i privilegiranjem
pojedinih klasa, a zapostavljanjem drugih. Istom onda
kad demagoštvo bude otpravljeno u ropotarnicu, a na
njegovo mjesto bude nastupilo zdravo i nepristrano
shvaćanje dužnosti i pravice u onih »gore« — ima
nade u napredak na bolje.

Megju svim ostalim agrarna politika ima kona-
čno da se pobrine za stručnu seljačko-gospodarsku
izobrazbu i tako narodu omogući, da se domogne
nabave moderne gospodarske tehnike. U tu svrhu

mora država osnivati seljačke škole, namještati t. z.

putne učitelje, pospješivati zadrugarstvo, ustanovljivati
analfabetske tečajeve i podupirati ih i t. d. Seljaku
sve više potrebuje znanja, da poveća produkciju i
rentabilitet svojega gospodarstva. Ovo je tim potre-

= bnije i državi se nameće kao jedna od prvih dužnosti,

jer naprednim gospodarstvom narod, kao takav jača
se, a država \U' njemu dobiva svoju jaku državo-

 

 

češka

EOLA