bi
i
“
ue“ P Jelak 904. 07.
Isusova, ostade sav uzbugjen
kr tz
N arod
DUBROVNIK 22. marta 1921.
God. III.
t
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.
Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8.
—— Plativo i utuživo u Dubrovniku ————
Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijenika. — Odgovorai
A i urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju
Olava &Ariža.
Prizor, koji se ovih dana odigrao otrag devet-
naest stolječa na gori Golgoti, jedinstven je u povi-
Jesti svijeta.
Osuda redovito znači krivicu, pribijanje na križ
sramotu, grob raspadljivost, a smrt svladanost, Na
Golgoti naprotiv sve je obratno. Osuda znači nevi-
nest, križ slavu, grob uskrsnuće, a smrt pobjedu.
Uzalud Ga Njegovi neprijatelji držahu mrtvim
i sebe pobjednicima razglašivali, Uzalud Ga na križ
razapeše, u grob postaviše i za veću sigurnost grob
carskim pečatom zapečatiše i rimske vojnike za stražu
namjestiše. On je pobjedio ; prezreni Golgotski Mu-
čenik. Rastrgao je kao paučinu okove, što Ga držahu
sputana u grobu.
Križ Njegov, na kome je na Veliki Petak tri
puna sata visio, znak je nevinosti i slave, uskrsnuća
i pobjede. Na njemu je usredotočeno sve što se naj-
ljepšega i najplemenitijega može na svijetu zamisliti.
Sve ako ga i okružuje lama naravi, opet iz njega
blista čarobno svijetlo, koje navješćuje uskrsnuće
svega čovječanstva. Propeti sa Križa naviješta noui
poredak društva; daje svijetu novu prosvjetu, koja
ne propada, nego suegjerno krijepi ljudstvo kao i
istina, što ga nadahnjuje, kao ufanje, što ga podiže,
kao ljubav, šlo ga grije. Po Križu Isusovu dolazi
svijetu moralno i kulturno oplemenjenje ; po njemu
zadobiva novi procvat znanost, književnost, umjet-
nost i svaki napredak.
Glasoviti. , 7
Dro a
njegovom mističnom
čarobnošću, a plod tog uzbugjenja jest velebno Wa-
gnerovo muzikalno djelo ,Parsifal“, z koje nam je
umjetnik tako krasno predočio uzvišeno značenje
Obreda Velikoga Petka u spoju sa slavom Uskrsnuća.
1 na glasovitog francuskog pjesnika Paula Claudel,
koji je sada franc. poslanik u Tokiju, tako je djelo-
valo promatranje Križa Isusova i prisustvovanje
dirljivim crkvenim Obredima Velike Sedmice, napose
Velikog Petka, da je od očitog bezbožnika postao
gorljivi katolik, a u jednom svom spisu pjesničkim
poletom opisao utisak, što .su na nj učinili Obredi
Velike Sedmice, a napose dirljivi Obred Velikoga
Petka, Otkrivanje i Poklon. Križa.
| Crkva je katolička uistinu, u svim Obredima
Velike Sedmice, a napose u onim Velikoga Petka,
istaknula svu važnost, veličinu, mistično značenje
potresne Golgotske drame ; te ko pobožno i sabrano
prati te Obređe, on će sam u sebi preživjeti otajnost
njihovu, pa će kroz boli i suze kroz poniženje i sra-
motu Križa ugledati takogjer radost i smiješak, uz-
višenje i slavu Uskrsnuća,
Stoj, mili narode, svegjer vjerno i postojano uz
Križ Isusov, jer ti on ne nosi poniženje i sramotu,
ne ropstvo i smrt, nego uzvišenje i slavu, slobodu
i uskrsnuće !
Utvare ili činjenice ?
Jedan talijanski socijolog zgodno opaža, da je kri-
minalnost promjenila svoje lice. Nasilja se i otimačine
već ne vrše silovitim putem, nego lukavošću, u ruka-
| vicama. A mi zamišljamo zločince, kao ljude u odrpanom
| odijelu s njuškom, koja ulijeva nepovjerenje i antipatiju,
I danas kao da se mnogi u čudu gledaju na
|tvrdnju, da kod nas postoji kulturni boj. Očekuju rekao
| bi komisare i žandare, da im zatvore crkve, prognaju
svećenike, a njih prisile, da se odreku svoje vjere.
Mi doduše ne znamo bili\i tada ,misaoni* ,Ve-
rilas“ u ,Narodu“ priznao, da postoji kulturna borba. On,
|koji nema ,utvara“, upozorio bi, da u Ustavu nema
|izričite ustanove, da se katolicizmu naviješta kulturni boj.
Svak, ko je imao ustrpljenstva, da pročita prošli
|uvodnik ,Naroda“ : ,Zabluda — ili je u istinu kato-
lička vjera u pogibli?“ stekao je dojam, da je gosp.
%
RE
s
: i
vo 4
pisac onog članka veoma naivan, da ne prati kuturni
pokret ni unutar, ni van naše države, i da piše o nečemu,
o čem nema pojma. Jer jedino energični nastup pos-
lanika Pučke Stranke spriječio je, da u ustav nijesu
ušle neke izričite protucrkvene ustanove, a napose ona,
kojom se zabranjuje biskupima pismeni saobraćaj sa
papom bez vladine dozvole, ie ustanova, da samo
imetkom katoličke crkve imade upravljati vlada. Ipak
im nije uspjelo ni izdaleka zaštititi ustavom crkvenu
slobodu. Dapače se i vršenje vjerskih obreda može
spriječiti, ako se njime ,vrijegja red“, Ne znamo,
kako se vršenjem vjerskih obreda može vrijegjati red.
To se jedino dade tako tumačiti, da se vlastima po-
daje izlika za zapriječenje i same službe Božje.
»Veritas“ naziva ,utvarom“, da bi ,maša vlada
imela karakter framasunski“. On jednostavno misli,
da svoje tvrdnje ne treba uopće potkrijepiti doka-
zima. A priori isključuje mogućnost upliva frama-
sona na našu vladu. (Mislimo, da dinastiju nije umjesno
miješati u ovo pitanje.) Glede vlade pak i liberalni
židovski , Jutarnji List“ priznaje da framasonerija ima-
de u njoj moćnih eksponenata. Nigdje na svijetu
framasoni kao takovi javno ne uživaju državnu zaš-
titu i potporu, nego kod nas. Sama je ta činjenica
golem izaziv katolika te mnogo dokazuje. I preko
»Kanzel-paragrafa“ prelazi ,Veritas“ vrlo na laku ruku,
pače i tu kuša opravdati vladu, Unašati pak politiku
u crkvu zabranjuju i crkvene vlasti, ali riješenje pita-
nja gdje prestaje tumačenje vječnih načela, a počinje
politika imade pravo, da odlučuje crkva, a ne liberal-
ci. Zaštita crkvene slobode bila bi osigurana. tek onda,
katolika urediti konkordatom, kalo'je to predlagao
u ustavnom odboru Dr. Šimrak, a podupirao ga g.
Li. Jovanović, što je dakako odbiveno. Ovako je crkva
prepuštena samovolji vlade.
: Megjutim ovo, što smo spomenuli nije ono glavno,
Naši saradnici nijesu toliko upozoravali na ove nedo-
statke zaštite crkvene slobode u ustavu, nego su iznijeli
neke činjenice, koje dokazuju, da je započela sustav-
na kulturna borba. Iznašati činjenice mislimo, da ne
znači imati ,utvare“. Čudno je, da se g. pisac na ve-
ćinu iznesenih činjenica, ne obazire, a one vladine
naredbe, na koje se obazire kuša opravdati i to baš
»utvarama“. Glavno je pak područje, na kojem se kul-
turna borba očituje, škola, jer to i jest najosjetljivije
polje. Tu je započeo najprije kulturni boj. Najprije su
u Vojvodini ukinute konfesijonalne katoličke škole, a
katolički učitelji izbačeni. Pouka o vjeri je u nekim raz-
redima posve ukinuta. Gdje se i podučava vjeronauk,
svećenik ne smije pristupiti, već podučavaju učitelji
koji vjerske članke tumače na svoj način, Nigdje na
svijetu nije država monopolizirala nastavu, već je tu
novost donio naš ustavni odbor, što je dakako upereno
jedino protiv konfesionalnih škola, koje slučajna vla-
dina većina može dozvoliti ili nedozvoliti. »Veritas«
pita na čemu je osnovana tvrdnja, da se pod »sokol-
skim duhom« podrazumijeva protukatolički duh. Naš je
saradnik citirao neke službene rezolucije i izjave samog
vodstva Sokola, iz kojih se razabire taj ,duh“. G. Minis-
tar je prosvete dobro poznavao ,duh“, koji vlada u ljub-
ljanskom i zagrebačkom sokolskom centrumu, kad je iz-
dao rečenu naredbu, pa svaki bliži motrilac dobro zna-
de kud se cilja.
Taj ,duh“ poznaju dobro i katolički Slovenci,
pak su radi toga sve kulturne katoličke ustanove sa
episkopatom na čelu uložile proti tome najenergičniji
protest. — »Veritas« hoće da bude i mali filozof, pak
tumači razne pojmove, izmegju kojih ito, da je jedno
»katolicizam«, a drugo »klerikalizam«. Nezna li, da je
to stara otrcana fraza svih slabijih liberala, dok pravi
liberalci, malo jačeg duha, čisto i bistro ispovijedaju,
da je njima to jedno te isto, i da oni zapravo hoće
da ruše katolicizam.
Najsmješniji, da ne rečemo što drugo, izgleda
»Veritas«, kad kuša da opravda vladu radi zabrane
»Marijinih kongregacija«, isključivo vjerskih udruženja.
Hoće se velika doza smjelosti ili cinizma za tvrdnju,
kao da 'je »dobro poznalo, da su upitna udruženja
isključivo ognjišta, ma kojima se potpiriva vatra reli-
giozne i političke mržnje proti pravoslavnome i srps-
kome elementu,« Jednu ovako općenitu tvrdnju o naj-
važnijem vjerskom udruženju katolika čitavoga svijeta
može, da izvali ili neznalica ili onaj kojemu se pri-
kazuju utvare. O čemu je pak kod g, pisca ovisno to
prikazivanje, to će on sam »prama repeltantima zna-
nosti« valjda biti u stanju da prosudi,
»Veritas« hoće na koncu da potkrijepi svoje tvrd-
nje sa izjavama presvij. biskupa Uccellini. O toj smo
izjavi mi svoju rekli u prošlom broju. Je li vjera u
pogibli ili ne nato imaju u prvom redu da paze naši bis-
kupi, a mi vidimo, da su naši biskupi već bili primorani
energično da istupe. Mi bismo pozdravili nastojanje,
koje bi išlo za tim, da se s Vatikanom povedu pre-
govori ua temelju srpskog konkordata od 1914, koji
dakako za našu novu državu nema pravne snage, a
koji — budi mimogred spomenuto — u Srbiji nije bio
nikad primijenjen. Nažalost liberalci nijesu tog miš-
ljenja, već njihova štampa ističe, da je taj konkordat
bio sklopljen samo, kao neka vrst manifestacije, radi
ondašnjih prilika Srbije,
Za sada svršavamo i »upućenog« »Veritas-a« mi
»neupučeni« upućujemo, kad »svakog dana pomnjivo
prolista razne novine«, da se s jedne strane zaustavi
malo i na subotički »Neven«, a s druge na beogradski
»Trg. Glasnik« i »Beogr. Dnevnik« i dr. pa će imati
od toga valjda nešto koristi i uvjereni smo, da svoje
»zablude« ne će unaprijed drugima pripisivati.
Dobra lekcija.
Pučki učitelj u Trilju g, S. Boko napisao je u
»Pokretu“, učiteljskom glasilu u Splitu od 22. XII. 1920,
članak ,Reforma vjeronauka“. Tu je htio da pokaže
svoju visoku inteligenciju i savremenost nabacujući se
veoma površno na kršćanstvo onim izrešetanim fraza-
ma, što su se slušale i ujedno zabacile pred tridese-
tak godina u zapadnoj Evropi.
Taj je članak napisan takovom nepismenošću,
koja prikazuje u pravom svijetlu kultuiu piščevu, te
se je ćutio pozvanim poznati pedagoški pisac g. Josip
Marić, ravn. učitelj u Zagrebu, da opere tu sramotu,
što ju je učiteljskom stališu nanio g. Boko, te mu u
zagrebačkoj ,Narodnoj Politici“ odgovorio stvarno po-
bijajući njegove neznanstvene izvode.
Učitelj Boko nije imao spreme, da mu iznese
protudokaze, te je kapitulirao iznjevši u , Pokretu“ od
30. I. 0. g. nekoliko praznih riječi pod naslovom :
»Mesto odgovora“. Na to mu je g. Marić upravio u
»Nar. Politici“ od 9 i 10 o. mj. književno pismo, u
kojem mu daje dobru lekciju.
Iz tog pisma vadimo samo nešto da se vidi, kakovom
površnošću i prazninom uma neprijatelji krćanstva na-
padaju našu vjeru:
»Vi ste, gospodine, u ,Pokretu« 30. I. o. g. na
moju kritiku Vašeg čl. ,Reforma vjeronauka“ odgovo-
rili pod natpisom: ,Mesto odgovora“. Vi ste dakle
umjesto teškog puta pobijanja svoga protivnika znan-
stvenim razlozima, odabrali udobniji put omalovaža-
vanja njegova, dapače odricanja inteligencije, jer pišete:
. + + »Ja se divim fobož inteligentnu čovjeku, koji u
XX. vijeku može onako da vjeruje“. Vašim udivljenjem
nad mojom vjerom Vi ste nepromišljeno. otkrili, da u
Vašoj cijenjenoj glavi ima još dosta prostora, koji
biste u Vašem vlastitom interesu trebali ispuniti zna-
njem, koje sam si ja osim ,moralke i dogmatike, što
sam je učio u školi“, pribavio izišavši iz škole, palne
biste jamačno zapali u ovakav neugodan položaj, u
kakovu ste sada, da nijeste sposobni braniti ideje koje
ste, bez zamjere, napabirčili po nekritički pisanim
djelima raznih falzilikatora znanosti i istine. Vi se ču-
dite, što govorim o falzitikatorima znanosti i istine, a
čudite se s toga, jer za to ne znate, pa držite svešto
čitate, suhim zlatom i svetom istinom. I baš to je
Vaša Ahilova peta.