i e Br. 13. _ DUBROVNIK 30. marta 1921. God. III. Cijena [e listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijemiku. je Gicovoni =. Plativo i utuživo u Dubrovniku — urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat, Tiskare, Govor dra Korošca, U prvom je dijelu svoga govora prikazao sadaš- nji politički položaj, osobito obzirom na taktiku Ju- goslavenskog kluba. Dok još nijesu bile odregjene granice naše države, klub je sudjelovao skoro nepre- stano u vladi. Ova je oportunistička taktika štetovala samoj stranci, Danas pak treba, da vodimo politiku prama svojim načelima. Kada se je nakon otvora kon- stituante sastavljala nova vlada bio je pozvan i Jugo- slavenski klub, da stupi u nju. On je tu ponudu odbio, jer bi stupivši u vladu morao glasovati za vladin na- crt ustava, novi izborni zakon. te pristati na njihov | mačin riješavanja agrarne reforme. Pučka se stranka megjutim nije u nijednom od tih pitanja slagala s de- mokratsko-radikalskim blokom. S vladinim se nacrtom ustava nijesmo slagali prije svega zbog centralizma. Kad bi centralizam i bio najidealniji sistem, on bi za našu novu državu bio neprinjenjiv, jer on zahtijeva do u tančine izgragjeni činovnički aparat, a mi s ta- kvim ne raspolažemo. S vladinim se nacrtom ustava nijesmo slagali niti u pitanju nedemokratskog senata. Nijesmo ola stala vladinim strankama slagali ni u pogledu izbornog zakona, jer vlada na- mjerava predloži žiti orni zakon, koji se temelji ma di viZvi francuskom proporcijonalnom sistemu. Ovakov izborni sist onemogućuje, da stranke budu zastu- pane u parlamentu prama njihovoj faktičnoj snazi. Nijesmo se slagali niti u pitanju agrarne reforme. Iza kako je klub otklonio sudjelovanje u vladi, došlo je doba prijetnja. S vladine se je strane stalo prijetiti Hrvatima i Slovencima, da će se centralizam + provesti pa: makar] i silom, a oni da mogu ići Megjutim se i s. najviših mjesta počelo Gpozoravili da prijetnje nijesu umjesne, već da se nastoji doći do sporazuma. Radikalsko-demokratski je blok trebao još glasova za većinu u konstituanti. Znali smo, da zemljoradnici u cijelosti ne će stupiti u vladu. U politici takogjer igraju važnn ulogu lični momenti, a vogje su zemljo- radnika lični protivnici Pašićevi. Napose Joca Jovano- vić. Ipak je najglavniji razlog u tom, što nijesu htjeli svoju mladu stranku opteretiti radikalsko-demokrat- skim grijesima. Znali su, da stupivši u vladu ne će i onako moći mnogo postići, jer sadašnja vlada imade jedino zadaću, da donese ustav i novi izborni zakon, a nema organa, koji bi donašao druge važne zakone. Nadaju se uz to, daće postati najačom srpskom stran- kom, pa sene bi htjeli već iz početka kompromitovati. Ipak ova stranka, radi svojih izbornika, koji su veli- kom većinom Srbi ne može biti protiv centralizma, a Pojedini broj 3 Kr. i vogje su joj po idejama blizi demokratima. Oni će u pitanju centralizma poduprijeti vladu, a glede nekih drugih pitanja će oponirati, Ovom je njihovom djelomičnom potporom do- nekle ojačan upliv demokrata u vladi, pa je i Pašić nastojao, da ojača utjecaj radikala pridobivši novih saveznika. Bacio je oko na Slovence u Jugoslaven- skom klubu. Obećavajući im autonomiju Slovenije i vladu u njoj, mislio ih je predobiti. No nije se u našem klubu našao niti jedan Slovenac, koji bi samo i pomislio, da se odcijepi od Hrvata. Kad nije išlo sa Slovencima stao je pregovarati sa muslimanima, koji su stajali na autonomističkom stanovištu i sačinjavali jedan blok s Jugoslavenskim i Narodnim klubom. Pregovori su doveli do povolj- nog rezultata. Nije ipak isključeno, da će ovaj brak biti kratkog vijeka, jer dobar dio članova Musliman- skog kluba nije zadovoljan s politikom kluba. Ono krilo kluba, koje sačinjavaju izraziti Hrvati ne će istu- piti, ali će nastojati, da unutar kluba dogje do utjecaja. Govori zatim o odnošaju Jugoslavenskog kluba prama ostalim strankama. Najbolji su odnošaji s Na- rodnim klubom s kojim Jugoslavenski, može se reći, sačinjava jedinstven blok. Mi smo zahvalni za svaki jaki gest protiv cen- tralizma, pak u toliko i Radiću. Njegova je apstinen- cija megjutim nama štetovala. Niti muslimani se nebi bili iznevjerili autonomijama, da je on saragjivao u konstituanti. Oni su zastrašeni, a uz to i neotporan elemenat. Stupili su u vladu, da se bar donekle zaštite. Iz cijelog Radićevog postupka, kao što i iz razgovora sa njegovim drugovima vidimo, on nije revoluci- eeeovtopstcsshnecsireMAM aštojati; da mitu se omogući dolazak u konstituantu. Na prvoj ćemo sjednici konstituante predložiti, da se mandant može vršiti i bez polaganja prisege. Jasno je naime, da Radić, radi svojih izborničkih masa ne će položiti prisege. Više je vjerojatno, da on za vrijeme zasijedanja kon- stituante ne će doći u Beograd. Jugoslavenski i Na- rodni klub je ostao u ustavnom odboru i saragjivao na nacrtu ustava. | ako zahtjevi ovih dvaju klubova nijesu uvaženi, dobra je strana sudjelovanja u tom, što će i širi krugovi čuti za naše mišljenje te tako upoz- nati važnost pojedinih pitanja, a opet nam se ne će moći prigovoriti, da niti sami ne znamo štv u poje- dinim pitanjima hoćemo. Komunisti će glasovati protiv vladinog nacrta us- tava, dok je držanje socijalista takovo, da često ne znamo jesu li ili nijesu opozicijonalna stranka. Opozicija je dakle vrlo heterogena, pak se često čuje prigovor, da ona nije kadra sama obrazovati vla- Tisak Dubrovačke MRDEE Tiskare. — Rukopisi se mne vraćaju du. No ona će ipak prije ili kasnije biti u stanju vlada prisiliti, da sagje sa svog pijedestala te vodi računa i o našem zahtjevu o autonomijama, za koje g. Pašić ne će danas niti da čuje. Ako vladi i uspije dobiti ve- ćinu u konstituanti, mi ćemo već u prvom zasijedanju parlamenta predložiti reviziju ustava. To uvigjaju i najviši krugovi, pak žele da bi došlo do sporazuma. I ovo nam je jedna potpora u borbi i jedan od uzroka, da još ustrajemo u ustavnom odboru. Ako ipak ne uspijemo prevladalo je mišljenje, da bi bilo najbolje, kad niti mi ne bismo bili prisutni kod konačnog gla- sovanja u konstituanti. Da smo prije ostavili Beograd naš bi kasniji dolazak značio Canossu, a ovako ćemo mi moći i kasnije raditi u parlamentu oko revizije ustava. U drugom dijelu svoga govora prikazuje začela Pučke Stranke. Mi radimo na temelju jednog progra- ma, na temelju kršćanskih istina. No mi smo tolerantni prama svima religijama, dapače i prama svim stran- kama. I u ovoj državi treba, da bude jedna stranka, koja će voditi nadzor i davati poticaja, da kršćanstvo vrši svoj upliv i na zakonodavstvo. Ovakva jedna stranka imade utjecaja i na druge stranke, a napose na one s kojima ona od vremena do vremena koope- rira, da ispuni koju tačku svoga programa. Mi smo stranka universalna. Kao takvi mi ne možemo voditi jednu isključivo plemensku politiku, jer takva politika u jednoj državi s više plemena ne vodi nikamo. Moramo izmegju svih plemena tražiti one, koji nijesu za hegomoniju već ravnopravnost svih ple- mena. Moramo dakle raditi megju svim plemenima i jednom doći do toga, da se ljubimo, pa bilo kada. Zato smo i, tražili, da se naša. država nazove Jugoslas ++. vijom. To smo ime tražili i radi Bugara. Moramo o- paziti, da Bugari takogjer nijesu u velikoj mjeri za jugoslavensku ideju, napose nijesu za nju širi slojevi. Ako neki njihovi prvaciii ističu tu ideju, čine to jedino radi Makedonije. Mnogi pak Makedonci osobito irite- lektualci ističu neko svoje ,Makedonstvo“ te se odu- ševljuju za Aleksandra Velikoga i sanjaju o velikoj makedonskoj državi. Kao universalna stranka moramo se oležirati i na sve elemente u državi. Moramo štititi sve staleže, jer su oni svi ovisni jedan od drugoga. Svaki stalež treba, da se posebno organizuje, ali megju svim, njima treba da dogje do solidarnosti na tamelju krš- ćanskog solidarizma. Mi smo n. p. u ustavnom od- boru predlagali radničko pravo, zemljoradničko pravo, zanatlijsko i t. d Na temelju kršćanskih načela treba da sudjelu- jemo u svim nastojanjima nove dobi, a napose u de- mokratizaciji, izjednačivanju. Potpuno kršćanske ideje, Propeće u Limpiasu. (Španjolski Lurd.) U Biskajskom zaljevu ma jednoj visoravni pro- sulo se veliko, ubavo španjolsko selo Limpias. Tamo danas hrle tisuće putnika, biskupa, svećenika, fratara, radnika, težaka, velikaša, liječnika, pravnika, novinara, ljudi svih kategorija, megju njima ima pobožnih vjer- nika kao i bezvjeraca i skeptika, koji se trude do tog brgjanskog sela prezirnim smiješkom, da se na licu mjesta narugaju »katoličkoj gluposti«, pak da se opet |vrate kući kao obraćeni Satil sa djetinskom vje- rom u duši. Limpias se sa svojim čudotvornim Propećem pročuo odavna i nameće se danas skeptiku i vjerniku kao drugi, španjolski Lurd, kao da hoće probuditi ljude našeg vremena sa tezom: evo čuda! Od dana do dama 'stižu veće i manje čete hodočasnika iz Fran- cuske, Portugalske, Italije, Švicarske, Amerike, Kroz ove 2 godine došlo je u Limpias preko 200:000 pu- |inika, megju njima španjolski kralj Alfonso sa kra- ljicom i sa. brojnom pratnjom. Limpias je prije bio pusto, zaboravljeno selo, damas je pak stekao lice lijepog gradića, sa željezničkom stanicom i velikim |brojem hotela, koji 'su vazda krcati putnika. : U župnoj crkvi toga ue. glavnom oltaru na- yi i lazi se Isus na križu s Marijom i Ivanom u nadna- ravnoj veličini, rezbarsko djelo iz 17. vijeka. Španjolci ga zovu »Santo Christo dela Agonia«. Sa umjetničke je strane to Propeće uspjelo divno djelo od majstora prve vrsti. God. 1919. u ožujku, na poticaj starog župnika, koji je bio ogorčen u svojoj duši radi pot- punog vjerskog nehaja i pokvarenosti mladeži, držali su oci kapucini sveto poslanje. Zadnji dan misija opaziše neki, da »Christo dela Agonia« izvrče i upire u njih oči. Puk nato opazi, da je Isukrst pun smrtnog znoja. Kašnje se opazilo, da Propeti pomiče s glavom, pa da neke posjetioce gleda ljubeznim izrazom, a druge posve strogo. Prsi se dižu i spuštaju, kapljice krvi padaju s trnjem ranjenog čela, neizrecivo tjesko- bni uzdisaji dižu se iz njegovih usta. Čudesno je kod toga, da tih promjena ne vide svi, već samo pojedine osobe, i to najviše oni, koji ne vjeruju. Naime ovo čudo opažaju navlastito ljudi iz školovanih stališa, kao liječnici, pravnici, časnici, učitelji, redovnici. U sakristiji leže knjige, gdje se potpisuju oni, što su pojave sami vigjeli, a do olani bilo je preko 70.000 potpisa raznih svjedoka što po- tvrdiše ovo čudo. Moj prijatelj Nikola Ferri-Certić, trgovački put- nik i veoma naobražen čovjek, koji je proputovao “cijelu Evropu, olani je više puta pokodio Limpias i na povratku mi potanko osobitim počitanjem pripo- vijedao o ovom čudnovatom Propeću. Gledao je sa svojim očima ovo znamenje u društvu dopisnika pa- riških i drugih novina, koji su došli u Limpias da iznesu svoje izvješće u javnosti. Zamolio sam ga, da kad otide opet u Španjolsku, da mi pošalje koju u- spomenu iz Limpiasa. Onomadne mi je, vjeran svome obećanju, poslao krasnu sliku onog Propeća sa pi- smom, što ću ga radi svoje zanimivosti ovdje čita- telju u prepisu donijeti : »Limpias, 28. veljače 1921. Dragi D. Nedjeljko ! Spomenuo si mi, da kada ponovno dogjem u Limpias, javim ti se odovle i štogod pišem o glaso- vitom i čudotvornom »O svetom Isukrstu u Agoniji«, »Christo santo dela Agonia«. Ako i nijesam bio do- stojan, da ponovno opazim vlastitim očima čudo ovoga Propeća, jer »znamenja se daju nevjernicima, a ne vjer- ricima« — kako reče sv. Pavo, ipak kao dobar krš- ćanin, htio sam da se iznova poklonim i preporučim ovom čudotvornom propetom Isukrstu, pred čijim sam žrtvenikom kleknuo i žarko se pomolio. I ako nijesam bio sretan, da mi se, kao onda, ukaže čudo, nijesam posumnjao kao Apostol Toma, koji nije vjerovao dru- govima kada mu rekoše, da su vigjeli uskrsla Go- spoda, se nasuprot pun vjere u odlučne tvrdnje a