đ oli

 

 

 

 

 

 

Br. 15. God. III.
N e.
= oO mmm == - : = : : ==
Cijena Ie listu sa donašanjem u kuću ili poštem za mjesec dana K 8. Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom: čijeniku.. — Odgovorni
—————— \ Plalivo i utuživo u Dubrovniku 1 - urednik A. Fie. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijet e

Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare.

"Naš nacijonalizam.

Ujedinjenjem našeg naroda u jednu zajedničku
jedinstvenu državu, naš je nacijonalni problem u gla-
vnom _ riješen. Nitko od nas sigurno nije zaboravio,
a niti će ikada u životu zaboraviti one prve dane na-
rodne slobode, onaj veseli odraz oduševljenja, koji je
tih dana svakom iskrenom ljubitelju svoga naroda
odsijevao na licu. Ali nadošla su razočaranja i izne-
nagjenja. I tada su skeptici sa strahom gledali na ovo
veliko djelo, nijekali su da smo jedan narod i tvrdili,
da smo iri, htjeli su da se razdvoje od svoje braće
jer kažu, oni neće da budemo jedno. I nadošli su
neprijatelji našeg naroda i našeg jedinstva i htjeli su
da razruše ono što je potocima krvi naše najbolje
braće, što je suzama, patnjama i progonstvima sviju
mas stvoreno. Ali zaludu su bile sve intrige, sva u-
mjetno stvarana nezadovoljstva, sve rovarenje sve će
to bezuspješno i ostati, jer je maše jedinstvo tu, ono
je ostvareno i niko mu više ne može da naškodi.
Poslije narodnog ujedinjenja naš nacijonalni problem
u glavnom sastoji u riješenju ovih dvaju problema :
jedinstvenog naziva maše nacije i unutarnjeg uregjenja
naše države. Od riješenja tih osnovnih problema za-
visi, hoće li se naš nacijonalizam razvijati pravim pu-
iem, putem evolucije narodnog života, ili će učiniti
jedan veliki skok, koji bi mogao da prouzroči, da
cijeli naš nacijonalni razvitak pogje nepravim pulem,

| po kome bi se naša narodna energija trošila u ple-

menskom boju, u natjecanju za hegemoniju.
Prvo da pogledamo na puteve, koji vode naše

blik, koji može da riješi sve kul-

   

3
Tima

= ću samo navesti onu latinsku poslovicu ,Non dattr

saltus in natura“ ili u prevodu , Priroda ne pozna sko-
kova“. I kako što se io opaža u mrtvoj i nerazumnoj
prirodi, još više može da se opazi u životu jednoga
maroda, čiji razvitak mora da ieče redovitim putem,

ako nećemo da pravimo potrese, koji su i u fizičkoj

prirodi jako štetni. Stanovište pučke stranke, koje je ona
zauzela prema dvjema skrajnostima, naprama  centra-
lizmu i federalizmu, stanovište naime. legislativnih au-
ionomija, pravo je riješenje, jer ono jedino može da
dovede do pravog zadovoljstva čitavog našeg naroda,
što je preduvjet narodnog mapretka i sreće.

Pitanje pak jedinstvenog naziva naše nacije pro-
uzrokovalo je još višu zbrku pojmova, nego li ono o
uregjenju države. S jedne strane dolaze dogmatski,

Pojedini broj 3 Kr.

apsolutni Jugoslaveni, koji niječu sve tradicije svu
prošlost. Dolaze oni, koji kažu, da je najveća nesreća
našega naroda baš u podržavanju ovih triju imena i
da čim prije, bez ikakvog čekanja treba uništiti sva
tri naša plemenska imena i zamijeniti ih jugosloven-
skim. To su oni, koji kažu da su oni i Srbi i Hrvati
i Slovenci, ili bolje da oni nisu ni Srbi ni Hrvati ni
Slovenci, već da su Jugosloveni. Ovakovu ideologiju,
koja se ne abazire na nikakve narodne tradicije u nas
su u glavnom propovijedali ideolozi ,demokratske“
stranke. Teoretičari le stranke su ma sva usta progla-
šavali, da dok se budu u našem marodu podržavala
ova tri plemenska imena, da do tada do pravog «a-
cijonalnog jedinstva ne može da dogje. (Praksa im je
megjutim skroz drukčija, kako to najbolje dokazuje
glasovanje u Ustavnom odboru prigodom člana o na-
zivu države ! Op. ur.) Nasuprot ovoj idealnoj ideolo-
giji dolaze Čokorilo, Radić i ostala separatistička i
hegemonistička družina. Ovima je prošlost sve i oni
oslanjaju sve svoje ideje na slavnoj historiji, bespri-
mjernom junaštvu, hiljadugodišnjem državnom indivi-
dualitetu it.d. it.d. Koprene prošlosti me mogu da se
oslobode. I dok ovi živu o samoj prošlosti, oni prvi
živu od same budućnosti. I u tome se sastoji griješka
jednih i drugih. Jedni žive za 90 godina u prošlosti,
a drugi žive za 50 godina u budućnosti, a narod živi
u sadašnjosti, za budućnost, naslanjajući se na proš-
lost. Nema sumnje, da su ovi, koji žive u budućnosti,
bolji teoretičari od onih, koji žive samo u prošlosti.
Mi pak treba da živimo sa narodom t. j. kao što
sam gori kazao, u sadašniosti, za budućnost, ne za-
boravljajući sasvim ni prošlost. Svaki u koga su zdra-
ve oči može da uvidi, da u našem : narodu
2 ARNE RA ii BE eto a ja ii E

   

GR A A

OS V O ne a S ti eGiroOm Gj gy u:
dijelovima njegovim. I zato put sredine treba da nas vodi
riješavanju ovoga problema. Ne tražimo od naroda, da se
odreče svog plemenskog imena, ali tražimo i učimo ga,
da svoju plemensku svijest, svoje plemensko ime, svoj
plemenski interes podredi općenitoj narodnoj svijesti,
općenitom nar. imenu. i opć. nar. interesu. Neka bude.
uvjeren svaki i najzadnji član našega naroda da gra-
nice njegove domovine idu i preko granica plemen-
skog teritorija, da.su njegova prava braća, da su jedno
te isto s njih i oni dijelovi jednoga našega naroda,
koji se ne zovu. istim plemenskim imenom, neka bude
uvjeren, da pravišinteresi zajednice ne mogu biti su-
protni interesima pojedinca i onda će sve biti dobro.
Onda će vremenom doći ani, što neki današnji teore-
tičari hoće silom da provedu. Veliki apostol jugosla-

Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare, —

tradicija s

   

Rukopisi se ne vraćaju

on, odgovorio je: g,Ime mi je Slovenac, a prezime
mi je Jugosloven.“ — Jedan od velikih naših naci-
jonalnih pitanja, koje hoću pri koncu da dotaknem
jest još pitanje maše braće, koja se nalaze u tugjem
ropstvu. Zadaća je sviju uas, čitave naše javnosti, a
osobito naše žurnalistike, da nikada ne zaboravi na tu
našu braću, da u oslobogjenom narodu budi volju za
oslobogjenje te naše nesretne braće, a u njima samima
da budi svijest, da nisu zaboravljeni, da će se i a
njih probuditi jednom Kraljević Marko, da će Mari
kruna i njima jednom zasjati. —S.—

Dr. Šimrak o hrvatskom Pjemontu.

Prigodom govora Dr, Šimraka o povjesti našeg
narodnog ujedinjenja, dogodila se je ova karakteris-
tična upadica. Dr, Šimrak je izvagjao :

Za vrijeme Turaka nalazimo Pjemont u našoj
narodnoj borbi za opstanak, a taj Pjemont jeste Za-
greb i okolica Zagreba. On se prozvao : Reliquiae
reliquiarum regni Croatiae. On je vodio borbu protiv
Turaka na Balkanskom Poluotoku, Istina, može se
reći, da su tu glavnu riječ vodili austrijski carevi,
je istina i to, da je naš narod bio onaj, koji je vrela
krvcu lio. i :

U ovom Pijemontu rodila se ideja Strosmajero-
vog jugoslavenstva; u njemu se rodila ideja Gajeva
ilirstva ; dvije velike ideje, koje su hijele da pod je-
dnim imenom ujedine sve slovjenske narode na Bal-
kanu. (Dr. Žarko Miladinović: Pod Austrijom !) Go-
spodine, na to bi se dalo vrlo lijepo odgovoriti. Vi
znate da su Obrenovići i Karagjorgjevići u svojoj
borbi isto tako prelazili preko u Zemun i da su ne

na

    

  

Tiraka, u enu pomoć molili. i je Gaj
Austrijanac, Vama je Strosmajer Austrijarac, Vama su
Austrijanci svi, koji nijesu srpski Čokorilovci, — (Dr.

Miladinović od stida bježi iz dvorane).

— Gledajie, gospodo, ovome je čovjeku, šio je ute-
kao na polje, ilirska ideja austrijanstina, njemu je
Strosmajerova ideja ausirijanstvo, sve je njemu austri-
janština, a vama samo jedino Austrijanci nisu ban
Tomljenović i podban Bošnjak o kojima je poznato,
da su im grudi resili austrijski ordeni i da si je jedan
od njih stekao zasluge u tajnoj policajnoj službi.

Gospodo, moram da reagiram na ovakove sta-
moine upadice, Ja sam naglasio veliku ideju Stros-
majerovog jugoslavenstva, ja sam naglasio veliku i-
deju Gajevog ilirstva i u radikalnoj stranci, koja se u
Srbiji Dorila za naše narodno jedinstvo i koja je stvo-

venstva pk. Dr. Krek, kada su ga jednom pitali što je “rila drugi Pjemont, nalazi se danas čovjek, .koji veli,

 

 

meine Dr. VI. Poljanić.
"Kake bi se zaustavilo propadanje
ie narodnog zdravlja.
= Misticizam je jedna od uajnježnijih žica slavenske
duše, a što je prirogjeno i nježno, smije se samo
oprezno ravnati, podupirati, ispravljati, da se ne pre-
vije, odvijati, ako se zamrsi, pazeć uvijek budnim okom,
od kakvo; ije upliva ia umjetna pomoć i upravljanje.
ne nacije su kao sanjarska djeca, čiju bujnu
treba: ravnati, ali nipošto stezati, jer zauzda-
vanje može zlim posljedicama uroditi, |
I najvrsnijem poznavaocu slavenske duše, ne bi
bilo lako odgovoriti ma pitanje, da li je poznata stega
katoličke crkve doprinijela ikakav dio u činjenici da
su svi katolički Slaveni, malo po malo, izgubili bili
svoju slobodu, a još možda teže na upit, za što kato-
lički dio Jugoslavena znadoše biti najrevniji panduri
a pravoslavni dio mnajidealniji hajduci, premda sui
jedni i drugi mistični u najvećem stupnju. Kolikogod
se katolička duša Harambašićeva u svojim ,Slobodar-
kam“ u visine propinjala, ipak pravoslavni Preradović
izraznje jače svoje bunjenje u momentu gdje slijepi
\gjed preporuča unuku, kada da razbije gusle javorove.
Mnogi psiholozi drže da crkva ne upliviše. na
psihu naroda, a ipak izgleda kao da bi se moglo uz-
tvrditi da je katolički Jugoslaven u svojoj golubinjoj
ćudi, ipak spravniji nd kompromise sa udesom svojim,

 

  
 

pokazuje veću resigraciju nego pravoslavni, što rek bi
nije prirogjeno.

Htio sam, dakle, svratiti pozornost na taj uzgojni
upliv, a ne bih želio da me se krivo shvati, jer sam
i preveć daleko od ikakvog kritikovanja. Mene vodi
poštena namjera da našem narodu pomožemo, čije
se zdravlje jako zatalasalo i stalo nizbrdice valjati, te
je od prijeke nužde da se to valjanje zaustavi. Osla-
njati se samo na školu i čekati dok se najmlagja ge.
neracija uputi u higijenskom načinu življenja, išlo bi
i prem sporo, i ne bi bilo od velikog uspjeha, ako
se i porodica ne zainteresuje u tom pravcu, a najpo-
voljnije može u tom slučaju pripomoći duhovni pastir,
čiji blagi savjet i dobar pi mjer djeluje kao sunce
iza proljetne kiše. i

Na sujevjerje narodno, da se ženidbe odregjuju
na nebesima može najbolje uplivisati onaj koji ih svo-
jim blagoslovom utvrgjuje. Već u najstarija vremena
zabranila je bila crkva potvrdu ženitbe padavičavima
i alkoholičarima. Zabranu ženidbe krvnog srodstva
trebalo. bi jače stegnuti za slučaj duševne ili tjelesne
bolesti, kojega od vjerenika. Za slučaj veneričnih bo-
lesti, pomaže dosta vox populi, te se može dobrim

ž Neo :
savjetom odgagjati. Pri drugim, vidljivim i očitim bo-
lestima i cima, može preporuka, tumačenje pa i
pretnja vetom, mnogu ne buduću ukloniti. Zdrav-
lje nad sve i prije svega. | d tit

a k

M

Na sujevjerje, da sam Bog šaije razne bolesti,
može še suprotstaviti glavnim uzrokom nečistoća, te
u tom smislu odrediti čistu srijedu ili Dijelu subotu,
kao dan, kad bi se imale klakom obijeliti i kuće i
štale, a sve pode vodom otrti i očistiti,

Samo svećenik redovito i često, a liječnik pogje-
kad, ima prigode da se uvjere o nehigijenskom na-
činu življenja, da pristupe u one vlažne i tijesne, niske.
i mračne izbice, sa mikroskopskim prozorčićima, odkud
te, pri ulazu, zapahne užasno neugodan vonj. Liječ-
nikov savjet o čistoći pomaže momentano za pojedini
slučaj, a narod treba trajnog savjeta i trajne preporuke,
pa u tomu župnik može pomoći puno više, jer dolazi
češće u prigodu i jer se njegova riječ najlakše prima
i najbolje uvaži, i ke stana i glede provjetrivanja
i glede sunca i glede čistoće. Škola će poka pripraviti
temeljitije našu najmlagju generaciju, koja će biti
pristupačnija raznim zdravstvenim odredbama i propi-
sima, ona će shvaćati i razumjeti odredbe, te će im
se rado podvići i dalje ih širiti. Tada neće liječnik i
narod stajati kao dušmani u prigodi zaraznih bolesti,
svak će se rado podvrći propisima što higijena prigo-
dice zahtjeva. Do tada treba ipak, da se pomažemo,
da se mičemo, jer nemožemo više nikoga okrivljavati
za žapuštenost našega naroda, sada smo se oslobodili,
a Europa pazi i na nas i čeka da zauzmemo dolično
mjesto u areopagu ostalih slobodnih nacija. :

so tek k š :
kb

ali.

ra E lej PEN Duka

€