Br. 16.
Nar:
DUBROVNIK 19. aprila 1921.
dna _
God. III.
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana
- Plativo i utuživo u Dubrovniku -
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare.
Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni
Ke Izlazi svakog utornika.
$ EDE g i urednik A. Fle, — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju
Protiv kancelparagrafa.
Govor nar. poslanika Dr. Ante Dulibića izrećen u
sjednici ustavnog odbora 5/4 1921.
Gospodo, ako se prihvati ovaj zadnji stav člana
13. koji sadrži zloglasni kancelnaragraf, onda će se
ova država isključiti iz zajednice civilizovanog
svijeta. \Jer nema Ustava na svijetu, bar u koliko je
uama svima poznato, koji bi sadržavao takvu jednu
odredbu, koja zapravo i ne spada na Ustav. Kad bi
opstojala jedna parlamentarna većina, koja smatra, da
Mroieone utvrditi takvu odredbu, ova nikako ne spa-
da ma Ustav. I zbilja gospodo Vi vidite, da u Ustavu
mi nemamo drugih određabu istog karaktera. Vi ne-
mate u Ustavu nikakve odredbe na primjer: da jeđan
/ bankarski činovnik ne smije pri izborima da agitira u
prilog jedne stranke prijeteć protivnicima uskraćenjem
kredita. Odredba, koja to zabranjuje, sadržana je u
drugim zakonima a nipošto ona ne spada na Ustav.
Ovo je zapravo unikum, što se unosi u Ustav takva
jedna: odredba kao što je ona u zadnjem stavu člana 13.
Gespodo, osim Njemačke i Pruske nije mi po-
znato, da bi koji zakon drugih prosvijetljenih država
sadržavao odredbu ovake vrste, kao što je ova. Mi
imamo samo u Njemačkoj kancelparagraf, ali i tu je
_ kanmcelparagraf unesen u kazneni zakon i udešen je
na takav način, da moramo priznati, da je namjera
batem pokrivena sa smokvenim listom. Tu nema go-
vora o partijskim interesima, niti izgleda kao da za-
kon hoće da štiti partijske imterese već državne. Pre-
dložena je odredba nerazborita, jer nije nigdje deifini-
sano, što je to partijski interes. Ima gospodo partija,
koje pobijajit samu državu; može biti partija, koje
imaju u svome programu nešto tako nemoralna, da
proti njima moraju ustati sve druge partije i suzhijati ih.
Odredba zadnjeg člana 13. naperena je prividno
protiv sviju vjeroispovijesti, jer ona sadrži jednu ge-
neralnu zabranu. Ali ako uzmemo u obzir povod i
ambjenat, u kome je ona nastala, ako uzmemo u ob-
zir njenu svrhu, onda nema nikakve dvojbe, da je na-
perena samo protiv katoličke crkve i protiv katoličkog
sveštenstva. (Dobacivanje : Protiv njihovog rada).
Gospodo, Njemačka je takogjer stvorila sličnu
odredbu, ali iz povijesti vi ćete znati da takva odredba
ne samo da nije imala uspjeha u Njemačkoj, nego je
dapače rezultat bio sasvim protivan. Jer se baš tom
odredbom očeličio katolički elemenat, i došlo se do
loga, da je centar u Njemačkoj postao silno jak, tako
| da je svaka vlada morala š njima da računa. Dakle
postiglo se je obratno. Ovdje se stvara jedna neraz-
borita odredba, koja vrijegia i izaziva na brutalan na-
| čin veliki dio našega naroda. Vi ste iz povijesti mo-
gli saznati i naučiti, da ona nemože dovesti do onoga
cilja, koji vi želite, jer nije dovela ni prije pa neće
mi sada.
Jedan je državnik kazao, da državne stranke ne
mauče ništa iz povijesti, pa tako se i ovdje dogagja.
| Ovdje je bilo dugo govora o partijama. Vjerska pi-
| tanja kod partija igraju veliku ulogu. Ima gospodo
partija, koja su negacija vjerskih osjećaja, koje hoće
da ruše vjeru i vjerske ustanove uopće. Imate dalje
gospodo parlija, koje su prema vjeri indiferentne, koje
niti napadaju vjeru niti je brane.
Ima najzad partija, kao što je naša, koja stoji
| ma kršćanskom stanovištu, jer mi uvidjamo, da jedino
|| rad ma temelju kršćanskih načela može da uspostavi
\| potreban red, koji je svugdje poremećen, i u obitelji,
|i u socijalnim prilikama i u ekonomskim odnosima.
Dakle, kada vjera igra kod stranaka tako veliku ulo-
gu, kako se može stvoriti odredba, koja hoće da za-
|| brani jednome dijelu naših gragjana svaki rad u pri-
(log one stranke, koja stoji na stanovištu kršćanskom,
(te samo za nju stvara odioznu iznimku. Odsle potom
|neće moći jedan sveštenik ni katolički, ni pravoslavni,
|pa ni muslimanski u vršenju svoga zvanja reći ljudi-
ma: čuvajte se meznabožaca, pazite dobro, da se ne
|odmetnete od vaše vjere, pazite, da vaše povjerenje
poklonite ljudima, koji vjeruju u Boga, koji su odani
svojoj vjeri, itd. Ja ne bih znao zašto sveštenik ne
može da opomene vjernike ti smislu svoje vjere, da
ih svjetuje za njihovo dobro. Ovako, kako je rečeno
u ovome članu 13. svaka sveštenikova opomena i po-
uka smatrala bi se kao nešto strančarskoga. Prema
tome ako bi jedan hogja propovijedao, da muslimani
imadu ostati vijerni vjerskim načelima, da imadu što-
vati vjerske institucije, te se držati ljudi, koji su vjeri
odani, proti njemu će ustati stranke, koje imadu pro-
tuvjerski program pa će kazati, da je to agitacija u
partizanske svrhe. Nastaje dakle kaos i zato kažem,
da je ova odredba nerazborita osim što je u sebi ne-
pravedna. Nijemci su htjeli sa kancelparagrafom da
pomognu sekti starokatolika. Oko godine 70. pojavio
se je takozvani starokatolički pokret u Njemačkoj. I
onda je Bisimarck mislio, ako zabrani na ovaj način
djelatnost katoličkog sveštenstva, da će starokatolici
tada dobiti maha i da će on tako poipuno utući ka-
toličku vjeru i katoličko sveštenstvo. To je bila svrha
toga paragrafa, a već sam malo prije kazao, da ie ta
svrha promašena. Žž
Imamo jedan drugi kancelparagraf u Njemačkoj,
4 to je onaj, koji je Pruska uvela, da uguši narodnu
svijest Poljaka. Pruska vlada se pobojala, videci da
katolički sveštenici, i u crkvi ako hoćete, brane svoj
narod, da ga upućuje da istraje u svojoj narodnosti,
da se ne da ponjemčiti, i tada je htjela da onemo-
gući taj rad sveštenstva. Pruska je zato stvorila ovaj
paragrai, ali ni on joj nije pomogao, jer se narod
Poljski vogjen od sveštenstva borio za svoju narod-
nost protivu Njemaca, i održao se. Gospodo, i ja sam
“protiv tome; da se zloupotrebljava propovjedaonica i
crkva uopće u partijske svrhe. Moguće da je bilo
gdjegod i pogrešaka u tome, ali zato, ako je bilo po-
grešaka, ne treba to generalisirati i pogoditi na cva-
kav način jednu religiju i predstavnike te religije, jer
opetujem, to mije ni razborito, ni pravo, ni državi
korisno. Ovgje su bile iznešene neke stvari, neka pi-
sma i t. d., što se ne dadu kontrolirati, ali onako
kako sam mogao razabrati ima tu stvari, koje ni po
ovoj odredbi ne možete zabraniti. Jer se ne može
zabraniti episkopu, niti svešteniku da pouči ljude i
da ih opominje, da bi izabrali poslanike, koji su do-
bri kršćani, koji su odani vjeri i drže se njezinih
nauka. Katoličko sveštenstvo gospodo, dalo je dosta
primjera i dokaza svoga rodoljublja, danas Vi toga ne
uvigjate. Ni Francuska nije uvigjala dokle god nije
došla u opasnost zbog rata. Nedao Bog da i naša
država dogje u taj položaj, ali tada biste se uvjerili,
da je katoličko sveštenstvo stup sve maše države, i
vlada će se prije ili poslije morati oslanjati na njega.
Katoličko sveštenstvo dalo je dokaza da želi samo
dobro države, da živo nastoji oko promicanja narod-
nog boljitka, katoličko sveštenstvo je dalo dokaza, da
radi na prosvjetnom polju, da ima široka socijalna
shvatanja i taj elemenat ne smije se staviti izvan
zakona, kao što ga vi stavljate na ovaj način. Nije li
dosta, da katolički sveštenik odgovara pred zakonom
kao svi drugi gragjani, da odgovara i pred svojim
starješinama, da je i inače izložen progonu upravne
vlasti, nego još treba pooštriti mjere proti njemu o-
vom iznimnom odredbom ? Ja mlslim, da one partije,
koje cijene, da će na ovaj način koristiti svojoj stvari,
slabo vjeruju u dobrotu i jakost svojih ideja i syoiih
načela (čuje se: pa tu nije samo katoličko sveštenstvo.)
Ja sam vam dokazao, gospodo, da je sve ovo nape-
reno samo protiv katoličkog sveštenstva. Ja se nadam
da nećete doći do toga da ovaj zadnji stav primite,
jer će se u tom slučaju naša država pred cijelim svi-
jetom izložiti i nećete baciti dobru svjetlost na naš
parlamenat. Osobito Vi gospodo Srbijanci, treba da
budete u ovom pogledu sudije. Ovaj zadnji stav o
kancelparagraiu ne nalazi se u vladinom projektu u-
stava, to je partijska stvar, to je donešeno docnije.
Ovaj stav je potekao iz naših razmirica i partijskih
strasti; plod je strastvenog partizanstva. Ja se nadam
F
da nećete dopustiti, da se Vaše ime veže za ime
Njemca i Prusa, koji su sami ma svijetu takovu od-
redbu stvorili. i
Dopustite mi gospodo, de pitam jedno razja-
šnjenje. U 4. stavu ovoga člana stoji : »Niko nije du-
Žan da svoje vjersko osvjedočenje javno ispovijeda.
Niko nije dužan da sudjeluje u vjerozakonim aktima,
svečanostima, obredima i vježbama, osim kod držav-
nih praznika i svečanosti u koliko to odredi zakon
za osobe, koje su podložne očinskoj, tutorskoj ili
vojnoj vlasti«.
Šta to znači i vojnoj vlasti? Mi smo zato što
se tiče očinske i tutorske vlasti, ali što se tiče vojne
vlasti posloji bojazan, da ljudi ne budu primorani
sudjelovati u obredima druge vjeroispovjesti. Svakako
nema ovdje načela po kome niko ne može da bude
primoran da vrši kakav akt u kojoj drugoj vjeri, pa
se ova odredba može drukčije tumačiti. Iz tih razloga
ja bi želio, da se ovo razjasni bar jednom izjavom
od strane vlade.
U formalnom pogledu molio bih g. Predsjed-
nika da postupa pri glasanju po Poslovniku kao što
je u sličnim slučajevima radio, te da izvoli staviti na
glasanje prve stavove ovoga člana sve do zadnjega,
a napose da stavi na glasanje zadnji stav. koji se tiče
kancelparagrafa, da bi mogla doći do boljeg izražaja
volja ovoga odbora.
t
Iz oslobogjenih krajeva.
Svoj braći Jugoslavenima, koji su pune dvije
i po godiue čamili pod tugjinskim jarmom očeku-.
jući ko ozebao sunca dan svoga rt S A
su u svom očekivanju mnogo +puta razočarani bili,
koji su znali dosta pretrpjeti i razne kušnje izdr-
žati, u ovom historičkom danu, kad se sjedinjuju
sa ostalom braćom u slobodnoj domovini bratski
veseli pozdrav šalje i :
Urednišvto Narodne Svijesti“.
Evakuacija otoka srednje Dalmacije slijedila je
prema dogovoru od 10. o. mj. izmegju naših i tali-
janskih delegata u Spljetu. Tu je bilo zaključeno, da
u Nedjelju 17. o. mj. priuzmu urede civilne vlasti,
18..i 19. da ugju žandari, financ, stražari i vojska,
Imenovanja za otoke i evakuirane krajeve. Upra-
viteljima kotarskog Poglavarstva imenovani su: u Kor-
čuli A. Ferri, u Hvaru V. Vales, u Šibeniku dr.I. Pe-
rović, u Benkovcu A, Dabčević; na ekspositure: u
Preku Gligo, u Ninu R. Filaus. Za upravitelje sudova:
u Visu F. Kovačević, u Staromgradu J. Matković, u
Hvaru Dulčić, u Korčuli A. Tolentino, u Blatu K.;Pet-
ković, u Rabu V. Merčić, u Biogradu na moru _Š. Štuk,
u Benkovcu A. Šulić, u Tijesnu I. Kamenarović, u; Skra-
dinu N. Krekić. Za općinske upravitelje: u Mljetu I.
Peš, u Šibeniku dr. A. Rajević, u Blatu J. Kunjašić,
u Korčuli dr. Giunio, u Velojluci Farčić, u Visu Ku-
šalj, u Komiži P. Ljubić, u Hvaru dr. Avelini, u Sta-
romgradu Poleiti, u Jelsi dr. M. Anzulović.
Siverić, dne 8/4 1921 g.
Velecijenjeni g. uredniče! Palo mi je u dio: da_prigo-
dom predaje okupiranog područja našim vlastima putu-
jem sa automobilom naše žandarmerije preko Sinja, Vr-
like, Knina, Drniša itd., pa hoću da Vam u kratko
opišem naše putovanje sa željom, da uvrstite u vaš
cijenjeni list. Na 4. t. mj. u 6 sati po pod. uputili
smo se iz Vrlike put Kijeva sa 6 automobila i to 3
orožnička 2 sa drugim redarsivom i 1 sa iinancijalnom
stražom. Dva sata pred nama pošla je četa žandar-
merije, da postepeno prcuzimlje stanice od talijanskih
karabinjera. Pol sata prije našeg dolaska u Kijevo
odjurio je i posljednji automolji sa talijanskim kara-
binjerima, koji su sve zgrade, u kojima su stali, izgorili,
osim žandarske vojarne i jednog spomenika, kojega su
talijanci već u početku sagradili. Netom su talijanci
pošli narod je počeo svoje kuće da kiti sa zastavama;
a netom ugledaše naših 6 automobila okićeni sa dr-
žavnim zastavama zaoriše mužari kraj katoličke crkve
u Kijevu a zvona sa iste crkve zaslaviše i narodu na-
vijestiše da je došao dan oslobogjenja.
sa
s ETE.