DUBROVNIK 10. maja 1921.

 

God. ITI.

 

 

Cijena Je listu sa

Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare,

donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8.
Plativo i utuživo u Dubrovniku NES :

Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni

Izlazi svakog utornika. :
GI DO i urednik A. File. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju

 

Tendencije.

Slobodan Jovanović, pivi naš stručnjak u pita-
njima državnog prava, napisao je nedavno u beograd-
skoj »Politici« članak o govoru 'dra Trumbića te ističe,
da se u pogledu načela, po kojima bi se moralo pro-
vesti unutrašnje uregjenje maše države dr. Trumbić u
glavnom slaže sa mišljenjem Protićevim i Korošćevim,

Pučka Stranka je ispravno shvatila naš unutraš-
nji problem i izradila nacrt ustava s kojim. se u glav-
mom sl&žu i Srbijanac Protić, Hrvat dr. Trumbić i Slo-
venac lr, Korošec. Bez sumnje ljudi, koji su u stanju
dovesti u sklad težnje svojih plemena i koji su kadri
maš nacijonalni problem u cjelosti shvatiti.

Još uustavnom odboru, kao i tijekom dosadaš-
nje generalne debate u konstituanti  nijesmo čuli stvar-
nih argumenata proti autonomističkom programu, kako
ga zastupa Pučka Stranka; dok je stvarna kritika cen-
iralizma po nj porazna. Jedini ozbiljniji prigovor, koji
smo čuli protiv autonomija jest taj, da im se pripisuje
neka. centrifugalna tendencija. Već je u ustavnom od-
boru demokrata g. Marinković rekao, .da nije važan
opseg autonomija, nego njihova tendencija. Istu je i
deju istakao i radikal Laza Marković, a u generalnoj
debati joj je g. Ljuba Jovanović dao i detaljnije forme.
On je osobito s obzirom ma predlog Jugoslavenskog
kluba (Pučke Stranke), da Bosna, Hercegovina i Dal-
macija iz prometno-gosnodarskih razloga sačinjavaju
jednu pokrajinu, opazio u tom tendenciju, da Srbi-
pravoslavni, koji su u Bosni i Hercegovini brojčano
na prvom mjestu budu od katolika Hrvata potisnuti

na drugo mjesto, tako, da bi..ova pokrajina imala pre-
težitiji hrvatski karakter.

Onaj, koji ovakovim kriterijama sudi tugji nacrt
ustava mora dozvoliti, da se istim mjerilom i njemu
mjeri. Ako sada centralizam mjerimo pa i tu potraži-

kalske i demokratske strane forsira centralizam.

Kada je još prije prevrata talijanski novinar Be-
vione zapitao našeg sadašnjeg ministarskog predsjed-
nika g. N. Pašića, dali se oni — Srbi — ne boje, da
će Hrvati i Slovenci, koji su kulturno jači, imati pre-
težniji utjecaj na upravu nove države, Pašić je odgo-
vorio, da se toga ne boji, jer da su Srbi mnogo broj-
niji, Naveo je dakako odmah i brojke: Hrvata je oko
1 i po milijon, a blizu milijon Slovenaca. Zaključio je
navagjajući u korist Srba još jedan faktor, koji se u
| plemensku borbu ne bi smio uvlačiti i koji bi seiako
srpskog porijetla morao smatrati jednako hrvatskim i
slovenskim, kao što i srpskim.

Iz ovog se razgovora g. Pašića jasno razabire
ona tendencija, koja ga danas vodi pri stvaranju ustava,
Dok se je s izvjesnih strana centralizam zagovarao sa
stanovišta jugoslavenstva, poričući plemenske razlike,
moglo se je naći ljudi, koji bi vjerovali da neke za-
stupnike centralizma vodi ideja jugoslavenske uni-
tarnosti. Danas kad se jugoslavenstvo zabacuje i iz
njega se prave šprdačine, danas kad se glavno glasilo
demokratske stranke ,prečanima“ (t, j. Hrvatima i Slo-
vencima) indirektno prijeti reakcijom na ime Jugosla-
vija, danas mislimo, da tek najnaivniji me vide tu
jasno neku tendenciju.

Naš ustav i naša vlada priznavaju danas Srbe, Hr-
vale i Slovence, Priznaje im se jedinstvo, ali se već
u nazivu države priznaje i njihova plemenska indivi-
| dualnost. Ako pogledamo malo u prošlost vidimo, da
su Srbi, Hrvati i Slovenci uza sve veze imali svoj sa-
mostalan politički, kulturni i gospodarski razvoj,
| svako svoj posebni centar, koji je živio i vrši upliv na
| ednosni plemenski krug. Sad se hoće da najednom

prekine to djelovanje, svi centri da prestanu funkcijo-

nirati, a da ostane samo jedan. Sva je megjutim ne-
prilika, da je taj centar, koji bi imao da jedini ostane
ma životu ujedno i centar jednog od tri plemena. On
bi jedini imao, da zadrži svoj kontinuitet i područje
svoga utjecaja — sve mijenjajući svoga karaktera —
| proširi na sva tri plemena. Naši centraliste eto tako

  
   

 

mo tendenciju, biti će nam_ jasnije zašto se sa radi- i

zamišljaju to stapljanje, tu unitarnost, Sa stanovišta
toga centra to je valjda i ispravno. Kad bi bilo mo-
guće da mu ta operacija pogje posve za rukom, imali
bismo unitarnu, jedinstvenu državu i za to se sa srp-
skog stanovišta ovim nosiocima velikosrpske iđeje ne
može prigovoriti da nijesu za jedinstvo. Sa tog svog
velikosrpskog stanovišta oni imaju pravo, kad svakoga
iko se slim programom ne slaže nazivaju separatistom.

Drukčije megjutim stvar izgleda, kad je ne gle-
damo isključivo sa srpskog stanovišta, nego sa sta-
novišta jugoslavenstva, (a pogotovo hrvatstva), sa kojeg
se stanovišta unitaruost imade drukčije shvatili. Jugo-
slavenstvo znači zbroj svih kulturnih, gospodarskih i
i političkih vrednota Srba, Hrvata i Slovenaca.

Centar jugoslavenski ne smije imati isključivo
srpski, ni isključivo hrvatski niti isključivo slovenački
karakter. Pod centrom pak ne smijemo razumijevati
samo zgrade i stanovništvo jednog grada, nego sve
faktere, koji imaju upliva na gospođarski, kulturni i
politički razvoj naroda. Prama shvaćanju centralista sva
bi se državna vlast morala koncentrirati u Beogradu
ili bolje morao bi se sačuvati kontinuitet vlade bivše
kraljevine Srbije i on proširiti na čitavo područje. U
stvari tako i jest. U državnu vlast spadaju tri funkcije:
sudska, zakonodavna i upravna. Sudska vlast po svo-
joj biti ne može biti posve centralizovana. Na području
zakonodavstva igraju glavnu ulogu političke stranke.
A mi vidimo, da su bivše srbijanske stranke sačuvale
svoj kontinuitet: radikali i samostalci su se danas
složili prama Hrvatima i Slovencima, nastojeći da za
svoja načela dobiju većinu i po tim načelima stvore i
ustav bez obzira ma Hrvate i Slovence.

I naša je uprava u glavnom sačuvala kontinuitet
bivše srpske uprave. — U jednu riječ zapaža se uop-
će tendencija kontinuiteta bivše srpske vladavine, što
u stvari znači ostvarenje Velike Srbije. To je teden-
cija centralizma.

Borba protiv ceniralizma ujedno je dakle borba
protiv velikosrpske ideologije. To je ujedno i borba
za jugoslavenstvo. Ostvarenje jugoslavenstva moguće
je jedino tako, da vrijeme poništi sve plemensko-šo-
vinističke tendencije, a to je jedino moguće ako se
stvori ustav, koji će omogućiti svakom plemenu, da se
opre hegemoniji drugog plemena. Tu garanciju davaju
jedino autonomije, koje ujedno ne diraju u jedinstve-
nost države.

 

'
Uzmicanje g. ,,Veritas“.

Proslavljeni »Narodov« člankopisac, koji se voli
nazivati »Veritas« — /stina«, uzmaknuo je pred istinom.
Već svoj prvi napadaj na naš list započeo je pod-
valama, da su katolici izazvali vjerski boj, koji postoji
u našoj državi. Mi smo sa svoje strane energički u-
stali protiv te neistine g. »Istine«, iznijevši nekoliko
bjelodanih činjenica, koje dokazuju sve protivno od
onoga, što hoće g. pisac. To je njega smelo, pa da
oslabi porazni dojam tih činjenica, u svom odgovoru
na naš članak, neke prešućuje, nekime se čini nevješt,
a kod nekih skače s kruške na jabuku. Mi smo uvje-
renja, da njegovo mišljenje ne dijele sva gospoda oko
»Naroda« i da ne odobravaju sve njegove čokorilovske
izvode. Uopće je poznato, kako je iza sloma nastalo
oduševljenje za slogu i pravo jedinstvo našeg tro-
plemenskog naroda. Ako je sada to oduševljenje u
širokim masama naroda uvelike ohladnjelo; ako na
površinu iskaču razna plemenska pitanja i kulturne
vjerske razmirice, mi ponovno ivrdimo, da najveću
odgovornost za sudbonosne posljedice nosi netaktično
i nekorektno postupanje onih, koji su na vladi. Stim
se u ono doba parlamentarnih kriza negda slagao i
»Narod«, a zašto je danas od istog shvaćanja odstu-
pio, to će znat najbolje on sam.

Što se tiče posebnog pisanja g. »Veritas« u
»Narodu.«, iza onoga što smo već iznijeli, mi ne bi-
smo imali više šta dodavati. Jedino u interesu nar.
jedinstva i očuvanja sloge, upozoravamo g. pisca, da
se kani izazivanja i da unaprijed, prije nego zamoči

pero, posegne bar za ozbiljnijim srpskim listovima,
kad mu već naši »prečanski« ne mirišu, U njima će
naći izjava, koje će mu zacijelo tuširati njegov bijes
protiv »separatističkih« Hrvata i Slovenaca. Već smo
neki dan mi »nmeupućeni« predočili njemu »upuće-
nome« izjavu beogr. srpsko-pravoslavnog lista »Ve-
snik«, koji se kao i mi buni protiv vjeronaučnog dar-
mara u Vojvodini. No io mu, čini se, nije koristilo,
zato ga mi opet na to podsjećamo. Suviše, podsje-
ćamo ga i na to, da ne zaboravi pročitati stenografski
zapisnik govora nar. posl. dr. Šimrak, izrečenog dne
31. marta t. g., u kojemu isti poslanik javno u parla-
mentu oširo prekorava vladu, što iz državne kase
potpomaže pravoslavnog patrijarha Dimitrija i epi-
skopa Dositija u njihovoj proselitskoj propagandi za
prijelaz s katolištva na pravoslavlje. Nitko od prisu-
tnih poslanika vladinih stranaka nije dementirao Ši-
mrakovu primjedbu, naravno, jer nitko joj nije mogao
poreći istinitost. Iz toga će takogjer moći razabrati
jesmo li ili nijesmo li mi dobro informirani i o »dr-
žavnim delikatnim tajnama«.

Gledom na slučaj o prijelazu na pravoslavlje
jednog muslimanskog siročeta i majke mu _ u Bosni,
mi »neupućeni« upozoravamo »upućenog« g. »Veri-
tas« na 65. br. zagr. »Nar. Politike« od 21. marta t.
&. koja isti slučaj prenosi iz sarajevske »Hrv. Sloge«,
lista koji je inače zagrižljiv protivnik »klerikalaca«,

Da lije naša primjedba o najnovijoj bezvjerskoj
struji Sokolstva osnovana ili nije, moćiće se uz malo
dobre volje g. »Veritas« lako uvjeriti, ako prolista od
nas već označenu brošuru »Kulturna načela Sokolstva
u Češkoj i Jugoslaviji«, na koju ga mi — »neupu-
ćeni« ponovno upućujemo. I t. d., i t. d.... — mogli
bismo g. »Veritas«-a poslužiti i još mnogim drugim
informacijama, ali se za sada ustežemo. Upozoravamo
g. pisca, da iz toga, što njemu »nije poznata« hajka
na katolike, me slijedi da je uopće nema. Naprotiv
jer činjenice kažu, da je ima, znači, da je om
dosta meupućen.

Zato njegovo pisanje, dok ne bude bolje upu-
ćen, ne može da imponira ozbiljnom čitatelju.

 

Kulturne vijesti,

Kongres trećoredaca. Ove godine sastaje se
prvi kongres hrvatskih trećoredaca, prigodom 700 go-
dišnjice, da je utemeljen Il. red sv. Frana. Kongres
će biti u Zagrebu 14, 15. i 16. kolovoza. Poziv na
Kongres potpisao je odbor trećoredaca, u kojem se na-
lazi: jedan biskup, jedan svećenik, jedan narodni po-
slanik, jedan odvjetnik, jedan novinar, jedan akademi-
čar i jedna gospogja, supruga vladina savjetnika.

Pitanje megjunarodne katoličke solidarnosti
neprestano je na dnevnom redu diskusije u katoličkoj
štampi, naročito u Francuskoj, Njemačkoj, Nizozem-
skoj, Belgiji, Čehoslovačkoj, Švicarskoj i Italiji. U Italiji
radi najviši poslanik Tovini na tom, da se stvori
megjuparlamentarna katolička organizacija, a don Ver-
cesi radi na ostvarenju opće megjunarodne kršćansko-\
demokratske solidarnosti. Za istu se iu formu bori i
poznati francuski kršćanski demokrat Marc Sangnier.
U »Hochlandu« objelodanjuje Nizozemac proi. Steger
predlog za »Svjetski savez katoličkih organizacija«. I
češki se katolički listovi mnogo zauzimaju za megju-
narodni sporazum organiziranih katolika. Vidi se dakle,
da ta ideja polagano ali sigurno napreduje.

Križ u talijanskim školama. U siječnju o. g.
bio je odstranjen križ u svim školama novarskoga kraja
na poticaj otpadnika Fiettija. To je uzbunilo tal. jav-
nost. Djeca i — učitelji -— nosili su javno križ u
školu, a dame, za znak protesta nosile su krst na pr-
sima. No katolici se ne zadovoljiše samo protestima.
3. siječnja, dakle netom je izišla maredba, skupilo se

300 glava u malome mjestu Stroppianu kod Verceli i |

napadoše općinski ured, spravni da sami objese krsti u
razrede, ako im općina ue učini po volji. Kad se
oružnička sila pokazala neuspješna, ne preostade mjes-

ite