DUBROVNIK 10. maja 1921. God. ITI. Cijena Je listu sa Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare, donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Plativo i utuživo u Dubrovniku NES : Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni Izlazi svakog utornika. : GI DO i urednik A. File. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju Tendencije. Slobodan Jovanović, pivi naš stručnjak u pita- njima državnog prava, napisao je nedavno u beograd- skoj »Politici« članak o govoru 'dra Trumbića te ističe, da se u pogledu načela, po kojima bi se moralo pro- vesti unutrašnje uregjenje maše države dr. Trumbić u glavnom slaže sa mišljenjem Protićevim i Korošćevim, Pučka Stranka je ispravno shvatila naš unutraš- nji problem i izradila nacrt ustava s kojim. se u glav- mom sl&žu i Srbijanac Protić, Hrvat dr. Trumbić i Slo- venac lr, Korošec. Bez sumnje ljudi, koji su u stanju dovesti u sklad težnje svojih plemena i koji su kadri maš nacijonalni problem u cjelosti shvatiti. Još uustavnom odboru, kao i tijekom dosadaš- nje generalne debate u konstituanti nijesmo čuli stvar- nih argumenata proti autonomističkom programu, kako ga zastupa Pučka Stranka; dok je stvarna kritika cen- iralizma po nj porazna. Jedini ozbiljniji prigovor, koji smo čuli protiv autonomija jest taj, da im se pripisuje neka. centrifugalna tendencija. Već je u ustavnom od- boru demokrata g. Marinković rekao, .da nije važan opseg autonomija, nego njihova tendencija. Istu je i deju istakao i radikal Laza Marković, a u generalnoj debati joj je g. Ljuba Jovanović dao i detaljnije forme. On je osobito s obzirom ma predlog Jugoslavenskog kluba (Pučke Stranke), da Bosna, Hercegovina i Dal- macija iz prometno-gosnodarskih razloga sačinjavaju jednu pokrajinu, opazio u tom tendenciju, da Srbi- pravoslavni, koji su u Bosni i Hercegovini brojčano na prvom mjestu budu od katolika Hrvata potisnuti na drugo mjesto, tako, da bi..ova pokrajina imala pre- težitiji hrvatski karakter. Onaj, koji ovakovim kriterijama sudi tugji nacrt ustava mora dozvoliti, da se istim mjerilom i njemu mjeri. Ako sada centralizam mjerimo pa i tu potraži- kalske i demokratske strane forsira centralizam. Kada je još prije prevrata talijanski novinar Be- vione zapitao našeg sadašnjeg ministarskog predsjed- nika g. N. Pašića, dali se oni — Srbi — ne boje, da će Hrvati i Slovenci, koji su kulturno jači, imati pre- težniji utjecaj na upravu nove države, Pašić je odgo- vorio, da se toga ne boji, jer da su Srbi mnogo broj- niji, Naveo je dakako odmah i brojke: Hrvata je oko 1 i po milijon, a blizu milijon Slovenaca. Zaključio je navagjajući u korist Srba još jedan faktor, koji se u | plemensku borbu ne bi smio uvlačiti i koji bi seiako srpskog porijetla morao smatrati jednako hrvatskim i slovenskim, kao što i srpskim. Iz ovog se razgovora g. Pašića jasno razabire ona tendencija, koja ga danas vodi pri stvaranju ustava, Dok se je s izvjesnih strana centralizam zagovarao sa stanovišta jugoslavenstva, poričući plemenske razlike, moglo se je naći ljudi, koji bi vjerovali da neke za- stupnike centralizma vodi ideja jugoslavenske uni- tarnosti. Danas kad se jugoslavenstvo zabacuje i iz njega se prave šprdačine, danas kad se glavno glasilo demokratske stranke ,prečanima“ (t, j. Hrvatima i Slo- vencima) indirektno prijeti reakcijom na ime Jugosla- vija, danas mislimo, da tek najnaivniji me vide tu jasno neku tendenciju. Naš ustav i naša vlada priznavaju danas Srbe, Hr- vale i Slovence, Priznaje im se jedinstvo, ali se već u nazivu države priznaje i njihova plemenska indivi- | dualnost. Ako pogledamo malo u prošlost vidimo, da su Srbi, Hrvati i Slovenci uza sve veze imali svoj sa- mostalan politički, kulturni i gospodarski razvoj, | svako svoj posebni centar, koji je živio i vrši upliv na | ednosni plemenski krug. Sad se hoće da najednom prekine to djelovanje, svi centri da prestanu funkcijo- nirati, a da ostane samo jedan. Sva je megjutim ne- prilika, da je taj centar, koji bi imao da jedini ostane ma životu ujedno i centar jednog od tri plemena. On bi jedini imao, da zadrži svoj kontinuitet i područje svoga utjecaja — sve mijenjajući svoga karaktera — | proširi na sva tri plemena. Naši centraliste eto tako mo tendenciju, biti će nam_ jasnije zašto se sa radi- i zamišljaju to stapljanje, tu unitarnost, Sa stanovišta toga centra to je valjda i ispravno. Kad bi bilo mo- guće da mu ta operacija pogje posve za rukom, imali bismo unitarnu, jedinstvenu državu i za to se sa srp- skog stanovišta ovim nosiocima velikosrpske iđeje ne može prigovoriti da nijesu za jedinstvo. Sa tog svog velikosrpskog stanovišta oni imaju pravo, kad svakoga iko se slim programom ne slaže nazivaju separatistom. Drukčije megjutim stvar izgleda, kad je ne gle- damo isključivo sa srpskog stanovišta, nego sa sta- novišta jugoslavenstva, (a pogotovo hrvatstva), sa kojeg se stanovišta unitaruost imade drukčije shvatili. Jugo- slavenstvo znači zbroj svih kulturnih, gospodarskih i i političkih vrednota Srba, Hrvata i Slovenaca. Centar jugoslavenski ne smije imati isključivo srpski, ni isključivo hrvatski niti isključivo slovenački karakter. Pod centrom pak ne smijemo razumijevati samo zgrade i stanovništvo jednog grada, nego sve faktere, koji imaju upliva na gospođarski, kulturni i politički razvoj naroda. Prama shvaćanju centralista sva bi se državna vlast morala koncentrirati u Beogradu ili bolje morao bi se sačuvati kontinuitet vlade bivše kraljevine Srbije i on proširiti na čitavo područje. U stvari tako i jest. U državnu vlast spadaju tri funkcije: sudska, zakonodavna i upravna. Sudska vlast po svo- joj biti ne može biti posve centralizovana. Na području zakonodavstva igraju glavnu ulogu političke stranke. A mi vidimo, da su bivše srbijanske stranke sačuvale svoj kontinuitet: radikali i samostalci su se danas složili prama Hrvatima i Slovencima, nastojeći da za svoja načela dobiju većinu i po tim načelima stvore i ustav bez obzira ma Hrvate i Slovence. I naša je uprava u glavnom sačuvala kontinuitet bivše srpske uprave. — U jednu riječ zapaža se uop- će tendencija kontinuiteta bivše srpske vladavine, što u stvari znači ostvarenje Velike Srbije. To je teden- cija centralizma. Borba protiv ceniralizma ujedno je dakle borba protiv velikosrpske ideologije. To je ujedno i borba za jugoslavenstvo. Ostvarenje jugoslavenstva moguće je jedino tako, da vrijeme poništi sve plemensko-šo- vinističke tendencije, a to je jedino moguće ako se stvori ustav, koji će omogućiti svakom plemenu, da se opre hegemoniji drugog plemena. Tu garanciju davaju jedino autonomije, koje ujedno ne diraju u jedinstve- nost države. ' Uzmicanje g. ,,Veritas“. Proslavljeni »Narodov« člankopisac, koji se voli nazivati »Veritas« — /stina«, uzmaknuo je pred istinom. Već svoj prvi napadaj na naš list započeo je pod- valama, da su katolici izazvali vjerski boj, koji postoji u našoj državi. Mi smo sa svoje strane energički u- stali protiv te neistine g. »Istine«, iznijevši nekoliko bjelodanih činjenica, koje dokazuju sve protivno od onoga, što hoće g. pisac. To je njega smelo, pa da oslabi porazni dojam tih činjenica, u svom odgovoru na naš članak, neke prešućuje, nekime se čini nevješt, a kod nekih skače s kruške na jabuku. Mi smo uvje- renja, da njegovo mišljenje ne dijele sva gospoda oko »Naroda« i da ne odobravaju sve njegove čokorilovske izvode. Uopće je poznato, kako je iza sloma nastalo oduševljenje za slogu i pravo jedinstvo našeg tro- plemenskog naroda. Ako je sada to oduševljenje u širokim masama naroda uvelike ohladnjelo; ako na površinu iskaču razna plemenska pitanja i kulturne vjerske razmirice, mi ponovno ivrdimo, da najveću odgovornost za sudbonosne posljedice nosi netaktično i nekorektno postupanje onih, koji su na vladi. Stim se u ono doba parlamentarnih kriza negda slagao i »Narod«, a zašto je danas od istog shvaćanja odstu- pio, to će znat najbolje on sam. Što se tiče posebnog pisanja g. »Veritas« u »Narodu.«, iza onoga što smo već iznijeli, mi ne bi- smo imali više šta dodavati. Jedino u interesu nar. jedinstva i očuvanja sloge, upozoravamo g. pisca, da se kani izazivanja i da unaprijed, prije nego zamoči pero, posegne bar za ozbiljnijim srpskim listovima, kad mu već naši »prečanski« ne mirišu, U njima će naći izjava, koje će mu zacijelo tuširati njegov bijes protiv »separatističkih« Hrvata i Slovenaca. Već smo neki dan mi »nmeupućeni« predočili njemu »upuće- nome« izjavu beogr. srpsko-pravoslavnog lista »Ve- snik«, koji se kao i mi buni protiv vjeronaučnog dar- mara u Vojvodini. No io mu, čini se, nije koristilo, zato ga mi opet na to podsjećamo. Suviše, podsje- ćamo ga i na to, da ne zaboravi pročitati stenografski zapisnik govora nar. posl. dr. Šimrak, izrečenog dne 31. marta t. g., u kojemu isti poslanik javno u parla- mentu oširo prekorava vladu, što iz državne kase potpomaže pravoslavnog patrijarha Dimitrija i epi- skopa Dositija u njihovoj proselitskoj propagandi za prijelaz s katolištva na pravoslavlje. Nitko od prisu- tnih poslanika vladinih stranaka nije dementirao Ši- mrakovu primjedbu, naravno, jer nitko joj nije mogao poreći istinitost. Iz toga će takogjer moći razabrati jesmo li ili nijesmo li mi dobro informirani i o »dr- žavnim delikatnim tajnama«. Gledom na slučaj o prijelazu na pravoslavlje jednog muslimanskog siročeta i majke mu _ u Bosni, mi »neupućeni« upozoravamo »upućenog« g. »Veri- tas« na 65. br. zagr. »Nar. Politike« od 21. marta t. &. koja isti slučaj prenosi iz sarajevske »Hrv. Sloge«, lista koji je inače zagrižljiv protivnik »klerikalaca«, Da lije naša primjedba o najnovijoj bezvjerskoj struji Sokolstva osnovana ili nije, moćiće se uz malo dobre volje g. »Veritas« lako uvjeriti, ako prolista od nas već označenu brošuru »Kulturna načela Sokolstva u Češkoj i Jugoslaviji«, na koju ga mi — »neupu- ćeni« ponovno upućujemo. I t. d., i t. d.... — mogli bismo g. »Veritas«-a poslužiti i još mnogim drugim informacijama, ali se za sada ustežemo. Upozoravamo g. pisca, da iz toga, što njemu »nije poznata« hajka na katolike, me slijedi da je uopće nema. Naprotiv jer činjenice kažu, da je ima, znači, da je om dosta meupućen. Zato njegovo pisanje, dok ne bude bolje upu- ćen, ne može da imponira ozbiljnom čitatelju. Kulturne vijesti, Kongres trećoredaca. Ove godine sastaje se prvi kongres hrvatskih trećoredaca, prigodom 700 go- dišnjice, da je utemeljen Il. red sv. Frana. Kongres će biti u Zagrebu 14, 15. i 16. kolovoza. Poziv na Kongres potpisao je odbor trećoredaca, u kojem se na- lazi: jedan biskup, jedan svećenik, jedan narodni po- slanik, jedan odvjetnik, jedan novinar, jedan akademi- čar i jedna gospogja, supruga vladina savjetnika. Pitanje megjunarodne katoličke solidarnosti neprestano je na dnevnom redu diskusije u katoličkoj štampi, naročito u Francuskoj, Njemačkoj, Nizozem- skoj, Belgiji, Čehoslovačkoj, Švicarskoj i Italiji. U Italiji radi najviši poslanik Tovini na tom, da se stvori megjuparlamentarna katolička organizacija, a don Ver- cesi radi na ostvarenju opće megjunarodne kršćansko-\ demokratske solidarnosti. Za istu se iu formu bori i poznati francuski kršćanski demokrat Marc Sangnier. U »Hochlandu« objelodanjuje Nizozemac proi. Steger predlog za »Svjetski savez katoličkih organizacija«. I češki se katolički listovi mnogo zauzimaju za megju- narodni sporazum organiziranih katolika. Vidi se dakle, da ta ideja polagano ali sigurno napreduje. Križ u talijanskim školama. U siječnju o. g. bio je odstranjen križ u svim školama novarskoga kraja na poticaj otpadnika Fiettija. To je uzbunilo tal. jav- nost. Djeca i — učitelji -— nosili su javno križ u školu, a dame, za znak protesta nosile su krst na pr- sima. No katolici se ne zadovoljiše samo protestima. 3. siječnja, dakle netom je izišla maredba, skupilo se 300 glava u malome mjestu Stroppianu kod Verceli i | napadoše općinski ured, spravni da sami objese krsti u razrede, ako im općina ue učini po volji. Kad se oružnička sila pokazala neuspješna, ne preostade mjes- ite