Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare.
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. Izlazi svakog utornika.
Oglasi, zahvale i priopćena. po: posebnom cijeniku. —
Odgovorni
DI i urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju
Ustavna borba.
Pašićeva je vlada odlučila, da bezkompromisno
donese centralistički ustav, premda su protiv njega svi
Hrvati, a kako su zadnji općinski izbori u Sloveniji
pokazali i preko tri četvrtine Slovenaca, Time je kod
nas započela ustavna borba, koja je uperena protiv
Hrvata i Slovenaca. Sredstva, kojim će se vlada u toj
borbi služiti, da održi svoju koncepciju već su nam
poznata iz prakse te iz samog nacrta ustava. Iz prakse
mam je već poznat slučaj s Muslimanima. Ova kupo-
prodaja najbolje dokazuje koliko načelnosti i morala
imade u našoj politici. Još je tipičniji slučaj s kanzel-
paragrafom. Pašić je s njime mislio učiniti dobar po-
sao. Zato ga je i uvrstio u ustav, premda su radikali
bili protiv te ustanove. Na sam dan glasovanja o us-
tavu pozvao je N. Pašić Dra Korošca k sebi te mu u
ime vlade rekao, da će iz ustava biti! ispušten kanzel-
paragraf, ako Jugoslavenski klub glasuje, da se pregje
na specijalnu debatu. Poslanici su Pučke Stranke sa
gnjušenjem odbili tu ponudu i odgovorili, da se tako
ne trguje s narodnim interesima.
Predvigjajući otpor, koji će kod Hrvata i Slove-
maca izazvati centralistički ustav, vlada se je pobrinula,
da se već ustavom osigura. Unešen je u ustav zlo-
glasni austrijski & 14. Uopće se ustavom omogućuje
: policijski režim. Da će se vlada u punoj mjeri poslužiti
tim apsolutističkim sredstvom dokazuje preglašenje
»Obznane« u Sloveniji. Tom se »Obznanom« hoće da
zapriječi slobodna kritika vladavine, Za neke delikte
ne sude sudovi, nego policija, koja je posve ovisna
od vladajuće stranke, pa premaštome tu ne možebiti
govora o nepristranom sugjenju.
No kojagod sredstva vlada upotrebila teško, da
će skršiti oipor Hrvata i Slovenaca. Vladin ustav te-
meljno pitanje, koje je imao da riješi naime odnošaj
izmegju plemena ne riješava prama sporazumu posti-
gnutom na Krfu, u Ženevi te prema zaključku hrvat-
skog sabora i Narodnog Vijeća. Da je to istina, do-
kazuje činjenica, da je protiv vladinog ustava glasovao
i Dr. Trumbić, predsjednik Jugosl. Odbora.
Predstavnici vladinog ustava su radikali i »de-
mokrati«. Glede načela na kojima se ima temeljiti
ustav oni se potpuno slažu. Htjelo se je prikazati, kao
da je taj sporazum samo neka nužda, »Demokrati«,
da su se samo iz taktičkih razloga odrekli »Jugosla-
vije«, No na stvari je sasvim drugo. »Demokrati« nijesu
nikad ni bili za jugoslavensku ideologiju. Njihova se
stranka ne nazivlje jugoslavenskom, nego »demokrat-
skom strankom Srba, Hrvata i Slovenaca«, a njezin je i
| izborni proglas bio upravljen »narodu Srba, Hrvata i
Slovenaca«. No potpuno se je raskrinkala tek nedav-
no. Glavno glasilo stranke »Demokratija« piše, da
| njima ime Jugoslavija »dapače nije ni simpatično«, a
»htjeti naturiti Jugoslaviju zmači izazivati otpor«, sa
iri se imena »jače naglašuje plemenska ravnopravnost«,
Nijesu dakle po srijedi faktički razlozi, nego načelni,
»Demokrati« su isto tako mačelni protivnici Jugosla-
vije, kao i radikali. :
Posve odgovara faktičnom stanju stvari kad se
priznaje, da postoje tri plemena, ali je nedosljedno
priznavali to stanje stvari, a ne ići za tim da se ustavom
| odredi i megjusobni odnošaj tih plemena. Time što
se u nazivu države spominju sva iri imena me dava
se nikakva garanciju, da će faktično i postojati ravno-
pravnost. Ne smije se tek postaviti jedno načelo, nego
ireba i osigurati ostvarenje tog načela. Znamo, da je
i apsolutistička država naglašavala, da je njezina 'za-
daća blegostanje njezinih podanika. No ona nije tim
(| podanicima dala sredstava, da od državne uprave iz-
nude, da radi oko tog blagostanja. Načelo bez garan-
\cije za ostvarenje ne znači po sebi ništa. I naš ustav
svojim ustanovama ne dava nikakve garancije za os-
ivarenje plemenske ravnopravnosti. Tko priznaje tri
| plemena te ozbiljno hoće, da megju njima vlada rav-
\|nopravnost taj mora njihov odnošaj tako urediti, da se
ta ravnopravnost vrši. Ne nomirati taj odnošaj znači
plemena prepustiti megjusobnoj borbi, da sama izvo-
juju svojom jakošću tu ravnopravnost. To znači prije
svega omogućivati plemensku borbu. Ta borba ne će
svršiti ostvarenjem ravnopravnosti, nego će svišiti po-
bjedom plemena, koje imade povoljnije uvjete za borbu.
Oni koji misle, da će se na taj način doći do
ravnopravnosti čine istu pogrešku, koju su činili i
predstavnici gospodarskog liberalizma. Oni su takogjer
sve ljude proglasili ravnopravnim te ih prepustili slobod-
noj utakmici nadajući se, da će tako doći:do gospo-
darske jednakosti. Konac ie slobodne utakmice nije
bilo gospodarsko izjednačenje, nego još veća razlika.
Oni konkurenti, koji su se našli u povoljnijim prili-
kama još su više potisli ove, .koju su bili u nepovolj-
nim prilikama. Sva je pogriješka u tomu, što se je
sve ljude proglasilo za ravnopravne, a nije se išlo za
tim, da im se ta ravnopravnost osigura sa strane dr-
žavne vlasti. Do istog rezultata vodi i borba megju
plemenima. Megjusobna borba mora da dovede do
pobjede jednog ili drugog. Pašić se n, pr. nada, da
će pobijediti pleme, koje je brojnije, jer Hrvata ima
tek oko 1 miljon. No mi koji znamo, da Hrvata ima-
de više od miljona, povoljniji položaj jednog plemena
vidimo u tom, što je ono sačuvalo kontinuitet u poli-
tici, vojsci, upravi, diplomaciji itd. Znajući to'svi oni
kojima je do toga, da se ravnopravnost doista ostvari
predlažu autonomističko uregjenje, koje onemogućije
prevlast. Do ovakvog uregjenja mora prije ili postije
doći. N. Pašić hoće ipak da pokuša ostvarenje svojih
davnih snova. Uzda se u »vladu iake ruke«, »žanda-
re«, »obznane«. No mi poznamo iz povijesti hrvatske
politike mnogo sličnih pokušaja; koji sa se izjalovili,
Ustavna borba je već započela. Na jednoj strani
stoji vladin ustav, ustav plemenske hegemonije,. koji
ne priznaje Jugoslavije, a s druge strane stoje dva oi-
pora i kuliumma jugoslavenska plemena, koja će us-
trajnom ustavnom borbom prisiliti na kapitulaciju sve
one, koji ne priznavaju, da je ovo nova država, koja
je isto tako hrvatska i slovenska, kao što i srpska.
Pomozite nastradalom narodu !'
Popovići (Konavle)
(Još o biču krupe u Konavlima). Na 30. prošlog
mi. i-noći oko 11 sati spuštio se je uz strašni tutanj gro-
mova na ovo selo grad u dosad nevigjenoj kolikoći;
cenirum mu je bio Popoviće, a kraj njega zahvatio je
sa obje strane pogranična sela, naime Komaje i Ra-
dovčiće. Oblak je dolazio od juga pak više našeg sela
ga je vjetat sa Sniježnice sretio i zaustavio, gdje je
prosipljući svoja ubitačna zra dulje vremena potrajao
i sasuo se u tolikoj kolikoći, da to stari ljudi nepamtu.
Nasulo je nogu debeline, toliko da ga je još bilo u
smetovima i poslije šest dana, te usprkos kasnijih kiša
nije se mogao da rastopi. Zrna je bilo kao orah, mi-
jeduo, lješnik i malih. Sutri dan nahodili su ljudi gr-
lica i drugih mrtvih ptica što ih je grad ubio. — Vi-
nogradi, koji su bili ponijeli kao god. 1909 i narod
se veselio da će moć konkurirat kvantumom i sanirat
današnje cijene, sada izgledaju kao o Božiću; pone-
seni plod svih voćaka leži ispod svojih stabala, ter
mučenom seljaku vlasniku pruža užasnu sliku, kao
iza bitke bojno polje toga bilinskog svijeta. Kada su
sulri dan prolazili mladi i stari stanovnici sela sa teš-
kom boli gledajući propalu svoju muku, susretavši se
blijedi u licu pitahu jedan drugoga: a sad?
Molimo visoku vladu, da učini sve što je mo-
guće, da priskoči u pomoć ovom posiradalom narodu.
Antun Gjuraš, seoski glavar.
* Op. Ured. U prošlom smo broju izvijestili o ovoj teškoj
nesreći, koja je zatekla dio Konavala. Donoseći ovaj apel na vla-
sti preporučamo i nar. poslanicima, a napose predsjedniku P. S.
za Dalmaciju Dru Dulibiću, koji se je nedavno zauzeo za pučan-
stvo Supeiarske okolice takogjer nastradalo od grada, da se svoj
ski zauzme za unesrećeno pučanstvo. NR
/ gragianin prima državnu
Cinovničke. mizerije, '
Veći dio publike prigovara masnim platama či-
novnika, a u trgovini i po trgovinama znadu nam
dobaciti : nikad vam nije dosta, mi danas kada vas
plaćaju u dinarima. Ovo zaista ne potiče iz zlobe, već
iz skrajne neupućenosti, a i zbog reklame, koju no-
vine i nehotice prave i za svaki slučaj pukog obe-
ćanja. Kao tipičan slučaj može da posluži ovaj pred-
zadnji »ratni doplatak«. Ministarski savjet morao je
svaki mjesec odobravati, a to su novine redovito do-
nosile, pak je imalo za posljedicu, da su i inteligentniji
gragjani sa ogorčenjem prigovarali, da se narod tereti
nesnosljivim nametima za povisivati činovnicima svaki
mjesec plate.
Za ovu povišicu još im spe, već od nekoliko
mjeseci donose novine, da je odlučeno davati činov-
nicima platu u dinarima. Ovo je prije svega, na vrbi
svirala, jer ni danas, a Bog zna i kada će io primiti,
suviše pak to je takogjer zavelo publiku u bladnju,
jer ova shvaća, da onaj koji je primao mjesečno
2000 K da će primati 8000, dok na stvari je sasma
drugo. Iznosimo za . primjer činovnika VIII. čin, raz-
reda, koji damas prima mjesečnu plata od K 300,
doplatak (aktivitetni) K 69 i lični dodatak od K 2160,
ukupno K 2529, a kada i ako bude plaćen u dina-
rima, primati će platu od 300 dinara ili K 1200—,
doplatak K 69 i lični dodatak od K 1920 (ovaj mu
se snizuje za K 8 dnevno), svega mjesečno K 3189—,
dakle suviše K 660.
Ovo i ovoliko absolutno je nužno da se publici
razjasni i da.ju se upozori na činjenicu, da činovnik
VII. razreda, to jest viši činovnik, i to kada i ako
bude plaćen u dinarima, primati će dnevnicu od K 106,
dakle mnogo manje od drugog nekvalifikovanog rad-
nika ili za bolje razumjevanje, mnogo manju od
pekara. Žao nam je ovo iznositi radi mladoženja, jer
im ne služi za reklamu, ali moramo radi neupućene
publike, dakle u informativne svrhe, a nipošto da se
tužašamio ili plačemo mizeriju, jer teško onome, koga
sažaljuju. Naša bijeda u istinu samo nas tišti dok je
u ovome stadijumu, ali može da postane i kužnom
bolesti, jer odlučujući faktori tome i nehote doprinose
importiranjem megju činovnike zaraznih bakcila, kojima
je mizerija najpodesnije ilo.
Iza prevrata niču činovnici kao gljive iza kiše ;
ima ih bez škola i prakse; ima ih, koji su netom
svršili škole i odmah dobili VIII. razred; ima ih, koji
po 3—4 puta na godinu bivaju promaknuti itd., itd.
Komu su poznate ove činjenice, mora da vjeruje i u
sve drugo što čuje, kao i u činjenicu, da svaki sedmi
platu. Zar je poirebno biti
»radikal« ili »demokrata« a da budeš zabrinut, kako
ćemo ovako naprijed. Svak ko ima 6či uvigja dobro,
kamo sve ovo vodi. Altrocch& »Obznane«!!| Ima više
uzroka općem nezadovoljstvu, a poslovica veli : »s glave
riba smrdi«, Za jednakost 1:4,
* Primamo iz činovničkih krugova.
Kulturne vijesti,
Dan katolićke štampe kod nas, Na blagdan sv.
apostoia Petra i Pavla svake godine sabire se po
svim župnim crkvama sviju naših biskupija milostinja
za dobru štampu i sabiru za nju prinose. Prošlogo-
dišnja okružnica cjelokupnog našeg episkopata izdala
je takovu odredbu uz želju, da se na taj dan prirede
i razne svečanosti za dobru štampu i izvan crkve sa-
biru za nju prinosi. Razvitak naše štampe, novinstva
i tiskara, u sadanje vrijeme pokazuje očitu tendenciju
protukršćanskih krugova, da sveukupno tiskarstvo i
novinstvo preuzimlju u svoje ruke. Time bi uzeli u
isključivo svoje ruke i vodstvo javnog mišljenja i
upliv na puk. Svatko će morati dozvoliti, da dnevne
novine, koje neprestance i svaki dan o raznim pita-
njima javnog i privatnog života zauzimaju protukrš-
ćansko stanovište, većma uplivaju na stvaranje mišlje-
nja od crkvene propovijedi, koja se drži nedjeljno
sanio jedanput, a da se ni ne isporedi njezina krat-
koća s materijalnom, što ga jedan dnevnik u samonr
jednom broju svom iscrpljuje, te broj vjernika što je
slušaju s brojem čitalaca novina. Materijalna sredstva,
kojima raspolaže katolička štampa upravo iščezavaju
prema novcu, Mojim raspolaže protukatolička štampa.
Uočivši ovu činjenicu treba da budućnost katoličke
štampe svakog iskrenog njenog pristašu iskreno za-
: brine. Kod priredbe Oana katoličke štampe daje se'
KA
SO