Br. 21.
Na:
ro dna
sE 24. maja: 1921.
God. II.
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Mredničtio i UPIAV kod Dubr. Hrvat. Tiskare.
Cijena [e listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8.
Oglasi,
zahvale i priopćena. po posebnom cijeniku. —. Odgovorni
Izlazi svakog utornika. i :
EN i urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. —
Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se me vraćaju
| Čirilica prema latinici.
Kad je jednom gosp. Milan Šare svojim člankom
u »Narodu« (br. 16), pod naslovom »Ćirilica«, htio da
krene u ovo, kako sam veli, »delikatno pitanje«, stvar
ne može ostati bez odgovora, tim više što pisac član-
ka i mene nešto spominje; pa s toga evo me da ov-
dje u kratko istaknem neke činjenice, koje treba imati
na umu pri prosugjivanju ovog pitanja, i ujedno da
se osvrnem na razloge što ih g. M. Š. iznosi protiv
latinice, a u prilog ćirilici.
i 19 Prvo slavensko pismo nije ćirilica, nego gla-
golica. Glagolski spomenici pretiču dobom najstarije
ćirilske
Ako se koje pismo može nazvati opće-slaven-
može: samo stara glagolica. Ona se je u sta-
i nije doba upotrebljavala u pismu ne samo kod svih
južnih i istočnih, nego i kod zapadnih Slavena, n.pr.
u cijelom opsegu tadašnje Velike Moravske i Česke,
kako to svjedoče kijevski i praški odlomci, i kako je
ito Šafarik dokazao.
* 3e Što se postanja tiče, nema ćirilica nikakove
prednosti nad latinicom. I ćirilica, kao i glagolica, raz-
| vila se je iz grčko a VII, IX i X vijeka, i to,
glagolsko je pismo alo. prema grčkomu kursivnom
i minuskulnom, a ći; sko prema grčkomu uncijal-
nom pismu. ,Ćiri ije drugo nego grčko pismo
k: umnoženo nekim imenima kojima se i razuju glas-
nici što su vlastiti slovjenskom: jeziku“. (Rački, Pi-
| smo slov. 85). To isto imamo i u našoj latinici, to jest,
stala ua lalia ih pismena (kao n.
uSaŽAA NO) DB
#
=
latinica i ćirilica, imadu se+smatrati zarodnim slaven-
skim pismom. Grčki alfabet, priregjen od sv. Ćirila za
pisanje slavensko, prihvatiše od vajkada istočni i južni
Slaveni, a latinskim alfabetom, preudešenim napram
glasovnim potrebama pripadnog jezika, služili su se
od davnina svi zapadni Slaveni. Što se tiče Hrvata,
oni se danas više ćirilicom ne služe, a i u starije do-
ba služili su se samo rijetko, najčešće u južnoj Dal-
maciji i južno-zapadnoj Bosni. Dubrovčani služili su
se cčirilicom samo u nužnom općenju sa srpskim vla-
| darima, u koju svrhu držali su i plaćali naročite pisare.
5.9 Napose za naše potrebe, kao što je Vuk Ka-
radžić udesio ćirilicu, tako je Gaj, pak Daničić udesio
\latinicu. Daničićem reformovana latinica ne zaostaje
ni u čemu za Vukovom čirilicom. š
_ 6.9 Koji zagovaraju latinicu, vele o njoj da je
praktičnije od ćirilice. 1 zbilja je tako, ali gospodinu
M. Š. to ne ide u glavu, on nalazi da je tobož ćirilica
prakličnija, i da je ,razlog praktičnosti neozbiljan“,
|jer, veli, ,ko nije dovoljno vešt latinici taj u njoj ni-
|kako ne vidi neku praktičnu vrednost“; a da jednim
| primjerom to pokaže, piše: ,onomadne, pišući nešto
DE morao sam na samih sedam reči da metnem
| dvadeset i osam tačaka.“
| Mislim, da kad g. Š. govori o iačkama, razumije
me samo tačke što se postavljaju na ž i na j, nego i
znakove na nekim pismeriima (kao š, ć,č, ž). Svakako
|da može izaći na sedam latinicom napisanih riječi 28
tačaka, valja da je g. Š. te riječi naumice izabrao, to
ljest uprav one u kojima slova & i j najviše dolaze, i
[koje. su u isto doba najdulje. Inače, ako se riječi
|navlaš ne izabiru, već ako se uzimlju onako kako se
e u periodu ili rečenici, izlazi na sedam rčdom
tampanih riječi najviše 9—11 tačaka, kako se svak
može uvjeriti iz samoga članka g. Šš koji zaprema
|gotovo dva stupca i po, sa kakvih 180 redaka, svaki
[redak od 5—10 riječi sa poprečno kakovih 6 ili 7 ta-
|čaka na istim. Velim poprečno, jer ima i takovih redaka
|gdje ne dolazi nego tek jedna tačka ili dvije, a
|kojiput i nijedna.
Nego, da vidimo kako u ovome pogledu stoji
|stvar s ćirilicom. Prije svega nije 'ni ona bez ta aka i
|znakova, jer se slovo j piše stačkom, a slova c i d&,
|da še nekako mogu razlikovati od rukopisnog i, va-
Po
40 Što s se e pote tiče, jedan i “drugi alaba, i
84
ovako, t. j.
ljalo je da budu provigjena po dnu posebnim znakom
(4, 4). S druge strane, ako latinica više obiluje tač-
kama, ćirilica obiluje veće od latinice prekrštajima i
repovima, to jest takovim pismenima, koja da se napišu
trebuju dvije posebne kretnje perom. Prekrštenih
slova nemamo u latinici nego dva, d i 4, a u ćirilici
četiri do pet: 4, 4, 4, il i 9, jer i ovo zadnje slovo
ima se smatrati kao prekršteno jednim osovnim pote-
zom po srijedi, a inače nema u cijelom zapadnom alfa-
betu slova iako mučna za pisanje kao što je ćirilsko src.
Uopće, s grafičke stran, pismena su u latinici
puno bolje udešena, i za čitanje i pisanje mnogo raz-
govetnija i lakša, nego što su pismena ćirilska, kao
što su s druge strane ova potonja u istom pogledu
dosta bolja od pismena glagolskih. I to govoreći o-
bjektivno, onako kako nistiiniu jest; jer ako se uzme
stvar subjektivno, to jest sa sirane kako se ko na što
naučio, valja reći, da se može ko naučiti i na klinasto
i hieroglifsko pismo, pa reći da je ono baš najlakše..
jer boljega nije vidio! _
U latinici je oblik svakoga pismena tako složen
i istaknut, da se, kako u štampi tako.i u rukopisu,
ne da lako jedno slovo ro ili zamijeniti s dru-
gim, osim jedinoga slova 2, koje se, navlaš u ruko-
pisu, može zamijeniti sa sličnim mu slovom 7. Na-
protiv u “čirilici ima ne jedno ni dva, nego više pis-
mena jedno drugomu posve naličnih, koja iziskuju
osobiti napor očiju kod onoga koji čita, a osobitu
pomnju kod onoga koji piše. Takova su slova Bi
(rukopisna i štampana), koja odgovaraju d i ć ula-
da su slova uzeta ili iz latinskoga aliabeta, ili su po-_ tinici; pak ćirilska rukopisna minuskulna slova što
zati lovo 4
edsov raju lati
(lat. m), a kad tome pristupi što : ai 1
takogjer, koji se ćirilskom azbukom služe, pišu minus-
kulno slovo ,bukvi“ tako da se od minusk!. slova
»dobro“ (lat. d) može jedvice raspoznati time, što
mu je kučalica gornjeg repa izvrnuta na desnu mjesto
na lijevu. ĆGirilsko iZ (lat. t) kad bi se od svih pisalo
s prekrštajem po vrhu, dalo bi se dosta
dobro razlikovati ed sličnog mu 1u, ali ga mnogi pišu
naprošto kao lat. m, pa hajde ti onda razabiri jedno
od drugoga, navlastito u riječima gdje se u, iZ, ui
n sastaju, kao n. pr. štititi, ništa, štipnuti i dr. 1 slovo
f dosta je lakše upisati latinicom nego ćirilicom, a za
latinska slova x i y, koja u tugjim riječima ipak dolaze
često u wspotrebu, ćirilica ne može dati druga slova
već opet ona koja njoj služe za oznaku glasa 4 i #.
Ali ima i druga! Buduć da su u latinici slova
jednostavnija, ona zahvaćaju, navlaš u rukopisu, dosta
manje prostora nego slova u ćirilici. Što napišeš n.
pr. ia ili u ili sie ćirilicom, možeš dva ili tri takova slova
napisati latinicom; a što napišeš jedno / ili c ili f
latinicom trebuje ti dvaput veće prostora da ih napišeš
čirilicom. Uza sve tačke i znakove što ih upotrebljava
latinica, pitam ja što je lašnje napisati: c, ć ž, 4 4,
š, f, 4 po latinici, ili 4, 4, 2x, 5, 4, u, 6, u, po
ćirilici? Ele, ,gdje oči vide, kalauz ne služi!“ —
veli poslovica.
Pogledajmo samo ćirilsko slovo sc! Ko ga hoće
da napiše kako valja, mora da napravi najprije dva
latinska c, razmaknuta i obrnuta jedno napram dru-
gomu, da ih spoji crticom, a preko nje da udari štap.")
Dakle za to jedno slovo trebaju tri, ako ne i četiri
posebna zavrzaja perom! Pišem žut, štit latinicom a
pišem sicyia, urmiuia čirilicom, Obje riječi napišane grčko-
slovenskim alfabetom odnesoše za najmanje dvaput
veće prostora nego što ga odnesoše napisane aliabe-
tom latirisko-slavenskim ! A gosp. M. Š. kaže da je
na sedam latinicom napisanih riječi morao postaviti
28 tačaka! Vidjeli smo kako stvar stoji; nu da ih je
morao postaviti i još više, bila bi to opet mala stvar
prema razvučenosti i kompliciranosti ne malog broja
ćirilskih pismena.
čirilska slova, štampana i rukopisna, imam pred očima
ogićd s av se nalazi na početku Maretićeve male gramatike ; za
srednje škole.
a (lat.
p) pišu kao lat. 7, nastaje pometnja još veća. Mnogi
Nu napokon, zašto se u mašoj latinici za neke
glasove nijesu stvorila nova slova, već se našlo da je
bolje da se neku slova samo izvjesnim znakom raz-
jednače da služe za oznaku pripadnog glasa? To se
učinilo za to da nas ona onako razjednačena pismena
podsjećaju na dvojnu narav glasova, koje ona pismena
označuju; jer su svi oni glasovi (š, ž, ć, č i dr.) po-
stali slijevanjem od dva glasa. (V. /M. Kušar, Pov.
razv. naš. jez. i t. d. str. 221.)
(Nastavak u drugom broju). V. Medini.
Izbori u Italiji.
Ispad izbora za talijansku komoru važan je ne
samo za ltaliju, već za čitavu evropsku orijentaciju.
Od osobite je pako važnosti za nas: zbog izbora u
onim krajevima, koji su nam oteti rapalskim ugovo-
rom, i zbog naše vanjske politike. God. 1919. vogjeni
su izbori u znaku socijalne revolucije i diktature pro-
letarijata, a sada se provagjaju u znaku šovenskog
expanzivnog nacijonalizma. Rezultati nijesu još tačno
poznati, ali izgleda da brutalni nasilni fašistički naci-
jonalizam pobiegjuje. Fašisti su uz pomoć vlade pro-
vodili bijesni krvavi teror proti svakome koji im se je
usudio suprostaviti, a nadasve proti našoj bijednoj
zarobljenoj braći. Fašisti su htjeli najbrutalnijom silom
zapriječiti da itko od Jugoslavena dogje u komoru,
da tako pokažu, 'da u Italiji mama Jugoslavena, već.
da su: Istra, otoci, Trst, Gorička, čisto talijanske ze-
mlje, Fašisti se nijesu žacali e proti
Jugoslavenima pa uspjelo im je da Ju
a onoliko raprezenianata koliko bi bil
stiže s je 144 Made" Talijani O pet na-
cijonalističhih poslanika. U Trstu nije prošao ni jedan
Jugoslaven, premda ih u Trstu ima oko 60 hiljada.
Najbolje su prošla naša braća u Goričkoj i Notranskoj.
Tamo su izabrana 4 Jugoslavena. Osobito su se sna-
žno oduprli Slovenci u Goričkoj, gdje su fašiste do-
živjeli poraz.
Talijanski šoviniste zahtijevaju od svoje vlade da
vodi najekspanzivniju, najneprijateljsku politiku spram
Jugoslavije, i ona to čini.
Rapalski ugovor nije likvidiran. I ako nam po
ugovoru pripada luka Baroš, talijanska vlada potpo-
magana nezasitnim nacijonalistima, nećka se, da na-
pusti tu luku, te je hoće ostaviti riječkoj državi. Zbog
toga zapinje ispunjenje rapulskog ugovora. Talij. vlada
hoće da prisili Jugoslaviju na popuštanje u pitanju
luke Baroš time, što neće da evakuira jedan dio Dal-
macije. Ojačanjem iašista u vladinom bloku, talijanska
će vlada biti još nepopustljivija. Dužnost je naše vlade
da prema tome udesi svoju vanjsku politiku. Ona treba
da već jedanput energično i muževno nastupi, kao što
nastupa prama istočnim i sjevernim našim neprijate-
ljima i Albancima, te da prisili Italiju, da drukčije po-
stupa s našom neoslobogjenom braćom i da viši o-
baveze. Ali ne samo naša vlada već i svaki Jugoslo-
ven mora da vrši svoju patrijoisku dužnost.
Neka zavlada sveopće načelo: Nije dobar Ju-
goslaven, ko nije član Jugoslavenske Matice !
Dopisi.
i Iz Luke Šipanjske.
(Zadušnice za Presvj. Biskupa Palunka). U pe-
tak 13. ov. mj. bile su ovdje obdržane svečane za-
dušnice za pokojnog Presvj. Vincencija Palunka Ro-
diopolitanskog biskupa itd. te našeg milog domorodca.
Zadušnice je otslužio mjesni mp. župnik Dn.
Andro Murat, pokojnikov nećak. Za taj dan u našoj
župnoj crkvi sv. Stjepana bio je pripravljen lijepi ka-
tafalak, na koji su bili postavljeni biskupski insinji i
pokojnikova slika, izragjena od slikarskog umjetnika
*
gosp. Marka Murat, takogier našeg mješćanina a po-
kojnikovog nećaka.
Na zadušnicama su bili zastupani: Općina, oba
mjesna društva, svi mjesni uredi i škola, a veliki broj
#
še
ž