|
|
| Prama onom,
bo radikala i policajdemokrata ne će vladati saglaš-
nost. Pa ako oni udruženi ne mogu imati većine bez
i | ivgje. pomoći, još manje može jedna od tili stranaka
. 2
God. i.
DUBROVNIK 31. maja 1921.
Cijena je listu sa donašanjem u kuću ili O za mjesec dina K 8
Plativo i utuživo u Dubrovniku
Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare,
Odgovorai
Izlazi svakog utornika. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku.' —
urednik A. Fle. — Viasništvo Odbora Narodne Svijesti, —
Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju
Labavost centralizma.
Megju strankama, koje su na vladi, nastalo je u
posljednje vrijeme neko komešanje. Kod radikala i
policajdemokrata nešto vrije. Ta je unutrašnja razrož-
nost počela da izbija i na javu. Karakteristična je de-
misija radikalskog ministra Velizara Jankovića te su-
kob izmegju dvaju policajdemokrata naime D. Pecića
i predsjednika konstituante Ribara.
Kao razlog svoje demisije naveo je Janković, da
ban Tomljenović u jednoj hrvatskoj županiji nije na
željezničkim stanicama postavio natpise i u ćirilici.
Izmegju D. Pecića i Ribara je došlo do spora zbog toga,
+ što se Pecić nije htio pokoriti zahtjevu predsjednika
Ribara, da govori sa govornice. Ribar je wa to de-
monstrativno ostavio predsjedničku stolicu i otišao iz
dvorane konstituatte.
| Oba ova slučaja imadu sigurao dublju pozadinu.
Jankovićeva se demisija dovodi u savez sa nezado-
voljstom, koje vlada kod dobrog dijela članova radi-
kalskog kluba sa politikom radikalskih članova vlade.
Da je to tako potvrgjuje takogjer činjenica, da je u
radikalskom klubu došlo do glasanja o pitanju po-
vjerenja N. Pašiću. Pašiću je glasovano povjerenje,
ali — većinom glasova.
. lvcident je izmegju Pecića i Ribara takogjer ka-
rakterističan. Ono omalovaženje, koje je Pecić poka-
zao Dru Ribaru svom drugu u policajdemokratskom “
klubu imade takogjer dublje značenje, mego li da bi
bio jedan trenutačni kapris. Dr. Ribar je došao u kon-
stituantu izabran srpskim glasovima, a popeo se je do
predsjedništva konstituante takogjer glasovima srpskih
poslanika. -Ako.on što znači u političkom životu može “inisli se tu na dobu njezi
isto kao i Angjelinović, Wilder, Demetrović, Lukinić,
da zahvali Pribićeviću, kojemu je trebalo i nekoliko,
pa makar deset Hrvata, da glasuju za čokorilovski
ustav. Do skora mu više neće trebati, pa će ih ukloniti.
Cijelo ovo komešanje pokazuje, da je sadašnja
većina zabrinuta za svoju budućnost. Valjda će ipak
uspjeti, da se održi na okupu, dok se izglasa ustav,
ali kasnije mora da dogje do rascijepa. Dovoljno je
promatrati u čemu se sastoji »kvalifikacija» sadašnje
većine.: Prva se njezina »kvalifikacija« sastoji u tom,
da su 21 muslimanska poslanika kupljena za gotov
novac. Druga je kvalifikacija, ća je 8 poslanika slov.
samostalne stranke kupljeno izvoznicama, te da iza
njih u Sloveniji stoji vrlo maleni postotak izbornika,
kako se je to vidjelo za zadnjih općinskih izbora.
Treća »kvalifikacija« vladine većine sastoji se u tom,
što u njoj imade samo jedan poslanik izabran hrvat-
skim glasovima. Ne treba biti preveć dalekovidan, da ,
se uvidi kako se ovakovo stanje ne da održati.
Čuje se često govoriti s raznih strana, da će se
centralizam održati milom ili silom. Uvjereni smo,
da će se kod nas vladati parlamentarno. U svakom
|| pak parlamentu odlučuje većina zastupnika. I prama '
| sadašnjim prilikama sve srpske stranke i kad bi bile
uvjek složne same: ne mogu sastaviti većine. Morala
bi takogjer biti jedna vrlo jaka sila, koja bi ih držala
uvijek na okupuu stavu prama Hrvatima i Slovencima.
što sada vidimo mislimo, da izmegju
sama da sastavi vladu, koja bi imala većinu u parla-
meritu. Čini se, da se je kod mekih političara počelo
ovo uvigjati, Počelo.se je takogjer uvigjali, da je kod
ovih izbora megju Flrvatima izabran jedan centralista,
[a da se ne sha hoće li kod budućih izbora i taj, je-
dan. Raspoloženje Hrvata su oni upoznali i iz vladanja
one trojice dalmatinskih zemljoradnika. Vuklo je njih
i: k demokratima ali st druge strane od siraha
1
pred izbornicima Hrvatima nijesu se usudili glasovati“
za! centralizam, pa su se kukavički sakrili, Zadnji su
izbori u Sloveniji pokazali, da je i kod Slovenaca
listo, ko i kod Hrvata.
"Niti Pašić niti Pribičević ne će uspjeti, da kod
ii w
Hrvata i Slovenaca predobiju ikoga za centralizam.
Čini se, da se i kod nekih radikala i nekih policajde-
mokrata fo uvigia pa otale ono omalovažavanje Ribara
i Tomljenovića takovo, da im Pecić i Janković mogu da-
vati moralne pliuske.
Nadamo se, da će gospoda biti toliko uvig avni,
te. ne će upotrijebiti silu, jer bi im i onako bilo
uzalud. Lijepo primjećuje profesor zagrebačkog sve-
učilišta e da ji sila Hpjeao Si prot
ski dali da uče francusku latinicu, propi
ista i u njihovim školama u rečenu svrhu uči. Ćirilica,
kao takova, mogla ih je samo od Francuza udaljiti ;
da im se približe, trebalo im je učiti latinicu. Na isti
način može se i o Japancima reći, da su se približili
Englezima i njihovoj kulturi možda i više nego Srbi
Francuzima: pa što iz toga? lli je zar posebno ja-
pansko pismo — ,japančica“ — tome približenju što
doprinijelo ? Ne, jamačno! Ono je tu samo puno
smetalo, pa su Japanci bili prisiljeni da uče englešku
latinicu isto onako kao Srbi francusku.
Uostalom, da samo preko latinice možemo doći
sujući da se
io ea Ali sila ne će obuzdati BO
no nezadovoljstvo, ako je osnovano na trajnim ideja-
ma, što ih je duša narodna prigrlila. u saobraćaj s čitavim kulturnim svijetom, činjenica je
Ako političari, koji sada vode državnu Upravu, tako jasna i nepobitna, da o njoj pogotovo ne treba
ovo uvide predusresti će se mnogim neugodnostima i ni raspravljati, Dok stanovnici evropskog zapada i
ublažiti mnogo mržnje. Ali ne ostaje drugo, nego ili oni preko Allantika, osim našega jezika, budu prisi-
sila ili sporazumni ustav, jer Hrvati i Slovenci ne će ljeni da uče i posebno naše pismo, dotle će općenje
odustati od borbe proti centralizmu, koji ih ponizuje, njihovo s nama, i naše s njima, biti dvaput veće o-
i ne će saragjivati s nijednom vladom, dok centralizam tešćano. Ipak g. M. Š. nalazi da je ovo «najmanje
ne bude pokopan. ozbiljan razlog“
A kako i po čemu moglo je latinsko-slavensko
pismo one koji se kod nas njime služe , približiti više
njemačkoj gotici, nego zapadnoj latinici“ — to će
samo on znati! Ta u cijeloj našoj latinici nema ni
vragutog pismena napravljenog u stilu onog njemač-
kog pisma koje se zove ,goticom“, ali koje nije drugo
neg opet aliabet latinski, napravljen u stilu gotičkom
i udešen napram potrebama njemačkog jezika. Potom
cijenim, da se nejasne riječi gosp. M. Š. ne mogu
shvatiti drugačije nego u satiričkom smislu; to jest,
da je možebit htio reći da bi Hrvate i Slovence bila
od Nijemca više udaljila ćirilica, nego zapadna lati-
Cirilica prema latinici.
7.) Piše nadalje g. M. Š.: ,Da je latinica mo-
dernija, novija (od ćirilice) to ie jedna šuplja fraza,
osim toga što je lažna, jer je latinica postojala bar
hiljadu godina pre ćirilice.“ A malo niže izrijekom
tvrdi da je ćirilica modernija, od latinice.
Treba reći, da bi onmo što gosp. Š. stavlja u
usta zagovarateljima latinice, bila doista »šuplja iraza«
i laž, kad bi oni ovdje riječ »moderan« uzimali u o-
nome smislu u kojem ju on uzimlje, t. j. u smislu
(nastavak)
»nov«, Nu kad se kaže da Bo a KOE ne ca. Eto, tolika. bi, i, po. njemu, bila čarobna. moć“.
postanja. sljalo“ ćirilice | Nu jednom kad on ćirilici toliku moć pridava,
da bude sasvim glavu izgubio ko bi rekao da je ći-
rilica postala prije latinice !), nego se hoće reći, da je
latinica upotrebom moderna, u koliko, to jest, najveći
dio modernih (novovjekih) kulturnih naroda njom se
služi, tako da se i u samoj Njemačkoj, gdje je inače
većim dijelom još u upotrebi gotičko pismo, znan-
stvene knjige obično njom pišu.
Prema tome, sama starost u ovoj stvari ne od-
lučuje, već upotreba; isto onako, od prilike, kao što
u pitanju modernosti kojeg ženskog odijela ne odlu-
čuje, da li se je to odijelo nosilo još u doba Marije 1. sastači Veliku Srbiju u ovoj našoj već i tako maloj
Tereze, nego da li se sada nosi, da li je, to jest, sada Jugoslaviji, ne znam više ko će je ,sastučiti“!
iznova došlo u modu, i po tome postalo moderno. A # V. Medini.
o latinici se može i ima reći što i o starim rimskim
i grčkim klasicima, biva, da je ona pismo »eazda sta-
ro i vazda novo«, što se o ćirilici reći ne može.
8.) Pisac članka veli nadalje : »Što se tiče razlo-
ga da nas latinica tesnije spaja sa zapadno-evropskim
kulturnim zemljama, to je još najmanje ozbiljan a
najviše netačan d i pošto je naveo neke riječi
jednog beogradskog univers. profesora, koji je rekao
da »Hirvati i Slovenci, koji pišu latinicom, nisu ništa
bliži Francuzima i nm. pr. njihovoj literaturi od Srba«
— nastavlja: »Ja ovome nemam što da dodam osim
toga, da je njih njihova latinica približila više nje-
mačkej gotici nego zapadnoj latinici.«
Dakle razlog, da nas latinica tjesnije spaja sa
zapadno-evropskim i prekooceanskim kulturnim zem-
ljama, bio bi najmanje ozbiljan“ ne za drugo nego
za to, što je jedan profesor beogradske velike škole
rekao da Hrvati i Slovenci, premda pišu latinicom,
nijesu se približili francuskoj. literaturi više od Srba,
koji pišu cirilicom. Ele dobro!... uzmimo da je baš
tako... ali koji je tome uzrok? Zar specijalna srpska
ćirilica? Smiješan bi doista bio ko bi to rekao, a
najzad imije io rekao ni otaj profesor, već je samo
upozorio na jedan pojav, koji bi imao nešto da do-
kaže, ali koji u stvari o kojoj se radi, ne dokazuje
ništa, dapače sve protivno onome što se hoće da dokaže.
Jer ako su se Srbi (bolje reći: Srbijanci) pribli-
ja bih ga rad zapitati: je li i koliko je Bugare nji-
kova čirillca udaljila od Nijemaca, a približila Sr-
čima ? Eto, bome, klala su se, a i jošse kolju megju
sobom više ona istovjerna ,braća“ koja pišu cirilicom,
nego ona koja pišu latinicom !! Sudbina je dapače
htjela, da uprav oni koji ne samo istim pisinom pišu,
već i jednako po ekavsku izgovaraju — budu megju
sobom najkrvniji neprifatelji !
O čarobna doista moći čirilice i ekavštine ! Ako
vaša neizmjerna ,ekspansivnost“ i ,opšta upotreba“
Pismo iz Amerike.
Kansas City, Kons. aprila 1921.
(Dva Jastanka s Amerikom.) Skorih dana polaze
u Stari Kraj dvije ličnosti, jako dobro poznate našim
hrvatskim kolonijama: O. Mijo Čuić, hercegovački
franjevac i Miss Annie Kristić, koji su ovdje saku-
pljali milodare za kulturne institucije u Jugoslaviji.
O. Mijo Čuić došao je ovamo prošle godine u
lipnju. Došao je, kako vam je već možda poznato,
da podigne u svome rodnome mjestu Duvno histo-
rijski spomenik na uspomenu 1000. godišnjice okru-
njenja prvog hrvatskog kralja Tomislava, Svrha sva-
kako plemenita i potrebita radi tolikih naših susjeda,
koji* su. nijekali: i niječu Hrvatsku povjest i njezinu
slavnu prošlost.
Na njegov dolazak u Ameriku : razmahala se di-:
vlja borba megju našim narodom. Jedni, vogieni sv.
domovinskom ljubavlju, zameseni slavnom hrvatskom
prošlošću, nijesu snašli riječi ni srestava; da podupru
tu lijepu ideju, te je dovedu do oživotvorenja. Drugi,
predvogjeni raspopicom Grškovićem, kome već nije
ništa sveto, stali su hjesomučno napadati u svome
listu »Jugoslavenski Svijet« jadnog redovnika, a s' njim
i vjeru i Crkvu, pozivajući svoje istomišijenike : bolj-
ševike, komuniste, socijaliste, liberalc& na otpor i ju-
žili ne'manje nego Hrvati i Slovenci, Francuzim: i riš. Zakleli se, da će jadnom O. Miji zakrenuti s vra-
njihovoj. književnosti, to je s toga što su načću da. tom, da će mu zatvoriti sva jugoslavenska vrata, te
gaje |U šire irancuska knjigu (s koiikom moralnom ga bez cemia istjerati iz Amerike. Dugo je trajala ta
koristi naroda ilo je drugo pitanje!) i što su se svoj borba, koja je našla oduška ne samo izmegju .hrvat-
—_—a