a Br. 24. Narodn DUBROVNIK 14. juna 1921. God. m. nE 3 vijest Plativo i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr. Hrvat. Tiskare. Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana K 8. — Odgovorni ii 3 Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. 2 z utornika. i O lv Svakoj a urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne “ Svijesti. — Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi. se ne vraćaju 3 I Govor D.ra Korošca u Osijeku. Dne 5. o. mj. održana je u Osijeku veličanstvena skupština Pučke Stranke, koju su održali poslanici P. S. Dr. Korošec, Stjepan Barić i Dr. Šimrak. Vri- jedno je iznijeli glavne misli Dra Korošca za orijen- taciju širih slojeva naroda. Dr. Korošec je kazao : Glavno breme današnjeg života je kapitalizam, ko- ga treba uništiti socijalizacijom. Pučkoj se Stranci radi toga prigovara, da širi katolički komunizam. Mi se komunizma ne plašimo, ako je na sreću naroda i dr- žave, jer se ne bojimo sistema, nego nepravde i ne- poštenja. Želimo, da se na razvalinama kapitalizma stvore mala obiteljska kraljevstva sreće i ljubavi. Pu- čka je Stranka stvarala . Ovu državu i izabrala ju je slobodno. Hrvati i Slovenci ušli su u ovu državu slo- bodno, a sada su u upravi i zakonodavstvu sasvim za- postavljeni. Ima cijelih ministarstva s bajunetama ili bez bajuneta, gdje nemamo skoro nijednog Hrvata ili Slovenca. Radi toga tražimo prema snazi pojedinog plemena razmjernu diobu vlasti. Srbi, Hrvati i Slo- venci imaju na čelu države regenta, a u njegovoj okolini nema Hrvata ovenaca, Radi toga! treba zahtijevati, da na dvoru bude paritet sa srpskim ple- menom, da dvor bude informiran i o našim prilikama. Zakonodavstvo vrši samo srpsko pleme, a kada bi o- mo imalo pravog shvaćanja, tražilo bi sporazum. Puč- ka će Stranka ostati vijerna državi, ali će borbu pro- tiv begemonističkih t žnja voditi do svoje pobjede propasti, Poslije ce alističkog ustava, koji će biti si- gurno nametnut Hrvatima i Slovencima, Puč. Sranka neće odustati od svojih zahtjeva, mego.će razviti za- stave: borbe, na. kojima će biti ispisane stare želje Hr--: vata i Slovenaca. Za pobjedu treba nam kveditete i kvantitete. Sposobnosti imamo, o tom ne sumjnamo, ali i broja nam treba, ako se želimo uhvatiti u koštac hegemonizmom, koji se tako oštro javlja kod srpskog _ plemena. Kada se ova država stvarala u Švicarskoj i Francuskoj, garantovana je potpuna ravnoprav- nost, a sad vidimo da je najgrublja prevara. Jedna- ko nam je tako garantovana i vjerska ravnopravnost. Megjutim danas može svaki državljanin da sa svojim vjerskim suverenom opći, bio on gdje mu drago, je- dino katolici ne. O kancelparagrafu ne govori, jer je on dosta u javnosti osvijetljen. Govori o školskom pitanju, Katehete su u Vojvodini isključeni iz škola. Po Pribićevićevu macrtu učitelji, koji ih nadomještaju, me trebaju od crkvene oblasti nikakove kvalifikacije za vjersku obuku. Traže podržavljenje škole i ukinuće privatnih škola, a to znači, da će 400 škola, koje u našoj državi vode redovnici, biti zatvorene. Teror se vrši na djeci, koja nisu ni Pribićevićeva ni Pašićeva, nego roditelja, koji su vlasni tražiti, da im se djeca odgajaju onako, kako to oni hoće. Obzirom na sve- čenički doplatak ističe, da zajveći doplatak dobivaju pravoslavni svečanici, onda hodže, a tek u trečem redu katoličko svećenstvo. Kod imenovanja biskupa Akšamovića, koga je htio marod, slali su se s iste sirane najžešći protesti protiv imenovanja, dok mi iz lojalnosti nismo ni prisustvovali sjednicama, kada smo bili na vladi, a kada se radilo o imevovanju kojeg pravoslavnog biskupa, jer smio to smatrali za čisto nji- hovu stvar. Radi toga, tko želi da vojuje za socijalnu slobodu, za slobodu vjere i naroda, neka se svrsta pod našu zastavu. Govor je dra Korošca izazvao dubok utisak na slušatelje, koje ga je tijekom govora prekidalo bur- nim povlagjivanjem. Zloduh, koji oblijeće . . . nad radikalskim glavama. Ala su ti ga nahrcili ovi naši radikali! Nema ih nego šaka u Dubrovniku... a ipak se stavljaju u | pozu, kao da su oni jedini tobož zaštitnici pravih državnih injeresa, te sve i svakoga, koji se ne slaže s njihovim veliko-srpskim programom i ne svira usve i posve po taktu njihove radikalske muzike, spravni a to zore prestati... i skutonoše“, svojom ;1 o slovali su da ljetos Tjelovska procesija ispade sjajnije su da prekažu i proglase crno-žutim austrijancem i »opasnim protu-državnim elementom“. Dokaza za to imamo na pretek. U zadnje vrijeme čak i akcija D.ra Trumbiča bila je od radikalske štampe prekazana kao uantidržavna izdaja“,a i samo ime Jugoslavija pro- glašeno je ,austrijskom tvorevinom“, pored svega što je to ime rado upotrebljavao i sam vladika crnogorski Petrović-Njegoš, kako je to bilo.izneseno u zagreb. »Slobodnoj Tribuni“. I pošto su, potpomagani (žalibože !) od demo- krala, pokopali Jugoslaviju samo za to što Jugosla- vija nije njihova Velika Srbija, — sada je tim istim radikalima zapalo oko o svečanu procesiju, što se je ove godine obdržala u našemu gradu na veliki kato- lički blagdan 7ijelovo, i odmah su našli način kako da čak i tu procesiju — koja se inače obdržava ne samo kod nas, već po svemu katoličkomn svijetu uz najveće slavje — prekažu kao nekakav iskaz naperen protiv ove države. Blagdan Tijelova — pišu radikalske glave okolo ,Naroda“ — slavio se je za vrijeme propale Au- strije, u bečkoj prijestolnici izvanrednim Be sam car i kralj učestvovao je svečanoj litiji, . pokrajinama bilo je strogo. naregjeno da svi činovnici bezuvjetno moraju prisustvovati, a učeniku, koji bi eventualno izostao, prijetila _je teška konierencijalna kazna... Tako je slijedilo sve do sloma;.. kašnje Nu premda je pie Austrije, = preostali su za njom na žalost njezini privrženici i skutonoše, RI BE "SD da se primire s novim poretkom stvari. > nakon ovoga. sti svoje ljade u Beogradu o uža: čaja, što se je ove godine, na dan katoličkog Tje- lova, dogodio u Dubrovniku. ,Austrijski privrženici dušnom propagandom“ ispo- nego zadnje dvije godine. Jer ne samo što su istoj, kO i do sada, prisustvovale vojničke i civilne državne vlasti, ,iz udvornosti, odazivljući se pozivu biskup- skog ordinarijata“, nego je i učenika bilo vidjeti više nego zadnjih godina; osim toga učestvovale su i tre- čoredice sv. Frana i to pod barjakom“ ; neke su cr- kvene bratovštine ,bile pojačane članovima nikako prije vigjenim“ i napokon je »Narodna Svijest« koji dan prije pozvala gragjanstvo da prisustvuje op- hodu u što većem broju, i okiti svoje kuće zastavama i sagovima..... Sve ovo ne sluti na dobro, ne slaže se s novim poretkom stvari“, i ugrožava »državne interese“ u ko- liko ,podsijeća na zlokobnu vladavinu kuće Habsbur- govaca“ ! S toga radikalske glave oko »Naroda«, po- stavljaju na vladu svoj najenergičniji zahtjev: da « buduće prigodom rečene svečanosti, izostane svako sudjelovanje državnih vlasti. Da pravo rečemo, mi koji znamo, đa su uprav radikali oni, koji danas vedre i oblače u Beogradu, ne bi se ništa čudili, kad bi sutra i došla naredba da nijedan predstavnik državnih vlasti ne smije učestvo- vati katoličkoj Tjelovskoj procesiji. Moguće ipak, da se predomisle i da uvide ono, što inače svak uvigja, nai- me, da je »Narodu« ovdje državni interes samo krinka, dok se za njegovim pisanjem kriju težnje i e sve drugi i treći. Nu odredile vlasti šio god odredile, za O vačke katolike ostaje samo jedna dužnost, naime da se ne dadu zastrašiti ni od koga, niti zavarati ludim predbacivanjem austrijauštine ondje, gdje austrijanštini ni sjenke nema, već kao što su ljetos 1 ovo doba vjerskog nehajstva nastojali da iskažu što bolju po- čast Isukrstu Spasitelju u njegovu Svetotajstvu, tako, ako Bog da, i do godine pokažu se još složniji i gor- ljiviji u javnom ispovijedanju svoje vjere. Uspješno se oglasuje u ,Narodnoj Svijesti“. Ko oglasuje, taj napreduje. Jakost reklame je velika. Cirilica prema latinici. Čudnovato je djelovanje što ga gosp. M. Š. pri- pisuje latinici! Ona kao ,bleda, bezbojna, nekarak- teristična, anacionalna“, bila bi povela Hrvate i Slo- vence ,bledim i bezbojnim stazaima u našoj kulturi i u našem nacionalnom životu“, kao što smo — kaže — i sami postali pomalo bledi i malokrvni, ine možemo da osetimo rasnu svežinu i elementarnost bratskog srpskog plemena“ Eto dakle možemo sad po tome razumjeti sav onaj darmar, što se je podigao bio protiv Vuka Ka- radžića u Srbiji za to samo što je uveo u ćirilicu »šokačko slovo j“, i zašto sam knez Aleksandar Ka- ragjorgjević ne htjede jednom potpisati predloženog mu spisa, jer je u njemu bilo spomenuto jedno Vu- - kovo djelo, u kojemu je rečeno ,šokačko slovo“ ula- zilo. Prestrašili se, bome, srpski ljudi da ne bi time dobili prvi uštrcaj amemije ili žutage, što bi pak do- velo do gubitka one plemenske , rasne svežine“, o ko- joj nam gosp. M. Š. priča! A možemo po tome takogjer shvatiti zašto Srbi još uvijek gledaju u zapadnom pismu onoga straho- (svršetak) *vitoga ,tauka“ (izraz je pozajmljen u gosp. M. S.), koji nikako ne da, da se ono onamo prihvati i uvede, pa makar i najbolje bilo! Ta ono prolazi pod imenom slatinica“ ... i to je dosta! Nomen — omen !! Uostalom ja mislim da ono što svakome narodu podaje njegovu individualnost, rasnu svježinu“ i odliku, nije pismo, već jezik, kao što to krasno veli naš Preradović : »Po njem tebe sviet poznaje živa, : a ši O njem samo poipunoma Ljubav milog tvoga doma Jasno, krasno tebi zbori... Po njemu si sve, što jesi: Swoje tielo, udo svieta, Bus prsetnog svoga cviela U naroda iri a Pa ka neće o Burni triesi da naude: Po jeziku dok te bude, I glavom će tebe biti! Sve stoji dakle u tome: da li je kod nas onaj dio maroda koji piše aliabetom latinsko-slavenskim, gajio i njegovao, kako treba, svoj zarodni jezik. A mi znamo, da je uprav taj dio naroda u tome pretekao za puna dva vijeka onaj drugi dio naroda, koji piše grčko-slavenskim alfabetom. S toga se ne smije nipošto reći da je latinica povela Hrvate i Slovence, najmanje pak nas Dubrovčane, ,bledim i bezbrojnim stazama u našoj kulturi i u našem nacionalnem životu“, već se ima reći protivno, to jest: da je baš zapadna kultura spojena s latinsko-slavenskim pismom bila ona što je najviše doprinjela, da se kod nas, po primjeru drugih naroda, probudi i razvije nacionalna svijest i osjećaj našeg narodnog individualizma, te od ,bledih i ma- lokrvnih“ postanemo barem toliko žilavi i punokrvni da nam ne trebuje pozajmljivati ,rasnu svježinu“ od ,bratskog srpskog plemena“. ,Latinica je svačija, a ćirilica je naša“, veli g. M. Š. Ja već rekoh i utvrdih : latinica je naša, uprav onako kao i ćirilica. Inače, ako bi latinica i bila ,sva- čija“, to nije, cijenim, još nikakav razlog, da ona ne bi smjela biti i naša. Primajući je, pa bilo io i za »Opštu upotrebu“, mi stalno ne bismo od ,rasne svje- žine“ nimalo izgubili. Eno Čeha, eno Mađžara, eno Poljaka i drugih koji pišu latinicom, pa ako gosp. M. Š. može dokazati, da su ti narodi time išla izgu- bili od svoje ,elememarnosti“ i rasne svežine“ evo me spravna da mu dam pravo! Cirilica nas — primjećuje pisac članka — pti- bližaje Istoku, Rusima“. Istina, ali Jugoalavija ne živi samo o Rusima, već i o cijelomu svijetu. Inače nas čirilica približuje i Bugarima, pa ne znam zašto g. M. Š. nije i njih spomenuo ! A opet ekavština, koju