Br. 26. Mi DUBROVNIK 28. juna 1921. God. III, vijest Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili/poštom za mjesec dana K 8. Plativo i utuživo u Dubrovniku -- Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. Oglasi, zahvale i priopćena po posebnom cijeniku. — Odgovorni Izlazi svakog utornika. A e urednik A. Fle. — Vlasništvo Odbora Narodne Svijesti. — Pojedini broj 3 Kr. Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Rukopisi se ne vraćaju Poruka Hrvatima i Slovencima. Ne će sporazuma. Hrvatska Pučka, Slovenska Pučka i Bunjevačko-Šokačka stranka i njezini potpi- sani saborski predstavnici izabrani u Hrvatskoj i Sla- voniji, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Bačkoj i Bara- nji, Dalmaciji stoje na stanovištu narodnoga jedinstva. Radi toga tražili su oni, da se državni Ustav kao te- melj svim ostalim zakonima donese u sporazumu svijit triju plemena Hrvata Srba i Slovenaca bez nadglasi- vanja i majorizacije, koja saima j1o sebi ruši osnove plemenske ravnopravnosti i jednakosti. Premda je ovaj naš zahtjev pravedan i Bogu drag, ipak vlada g. Nikole Pašića i stranke, koje je podupiraju, nijesu ozbiljno nastojale oko toga da do- gje do sporazuma sa Hrvatima i Slovencima u ustav- nom pitanju. Mi saborski predstavnici Pučke stranke moramo da naglasimo, da smo u svakoj prilici bili pripravni da sklopimo pošteni sporazum, koji bi za- jamčio plemensko ravnovjesje i isključio svaku pre- vlast jednoga plemena na političkom i gospodarskom polju. Iz ovoga postupanja vlade g. Pašiću morali smo punim pravom da zaključimo, da njoj nije nikako stalo do dogovora i sporazuma, nego da hoće snagom slu- čajne brojne nadmoći u saboru odeglasati Ustav i na- metnuti ga na taj način Hrvatima i Slovencima. Ovo je naše uvjerenje to dublje, što vladu g. Pašića kod stvaranja državnog Ustava podupiru u glavnom srp- ska demokratska i srpska radikalna stranka, tako da će za Ustav glasovati samo deset Hrvata demokrata, koji su u ostalom izabrani ili samim srpskim glaso- vima ili pomoću srpskih glasova, i jedanaest Slove- naca, dok su gotovo svi Hrvati i ogromna većina Slo- venaca u znak prosvjeda napustili Ustavotvornu Skup- + štimu; va ne Hudew-nišsvjedocima kod ovoga zakono- davnoga čina, koji očito ruši narodno i državno je- dinstvo. Sloboda naroda i autonomije. Pučka se stranka vazda borila za slobodu i pravicu. Ona sioji na sta- novištu da slobodan narod u općini, kotaru, županiji i pokrajini mora imati vladu u svojim rukama (auto- nomiju), Naša državna uprava i naše zakonodavstvo mora biti tako uregjeno da od najniže upravne jedi- nice pa do najviše vlada suverena volja naroda. Za ovo su se načelo narodi kroz vijekove borili protiv samovolje i apsolutizma ili pojedinca ili nekolicine njih, koji su nemoralnim sredstvima ugrabili vlast u ruke i nasilno vladali, Radi toga je Pučka stranka postavila zahtjev, da pokrajine naše države ostanu u svojim dosadašnjim granicama i da na čelu svake po- krajine stoji vlada kao majviši izvršni organ pokrajin- ske uprave u svemu odgovorna saboru, koji će narod izabrati općim, tajnim, razmjernim pravo glasa, i koji će donositi zakone o svima onim stvarima, koje spa- daju na dotičnu pokrajinu, što se tiče: financija, pra- vosugja, socijalne politike, zdravlja, prosvjete i vjere, prehrane, agrarne reforme, poljoprivrede, šuma i ruda, gragjevina, obrta i trgovine i unutarnjih poslova. Za opće i velike državne zakone mora da bude veliki državni sabor, a za opću državnu upravu sre- dišnja državna vlada, koja će na svakom koraku pot- puno i pošteno morati ne samo da poštiva nego i da zaštićuje samoupravu (autonomiju) maroda u općini, kotaru; županiji i pokrajini. Kao slobodne i autonomne pokrajine predložili smo ove: Hrvatska i Slavonija sa Megjumurjem sa saborom i vladom u Zagrebu, Slovenija 1 Prekomurje sa saborom i vladom u Ljubljani, Srbija, Crna Gora, Vojvodina, Bosna i Hercegovina sa saborom i vladom u Sarajevu. Što se tiče Dalmacije, kazali smo, da joj ostavljamo na volju, da bude ili sama autonomna ili da se pridruži Hrvatskoj i Slavoniji ili Bosni i Her- cegovini. Megjutim vlada g. Nikole Pašića i stranke, koje ju podupiraju, hoće da načine takav ustav, prema ko- jem će biti usredotočena sva uprava i sve zakonodav- stvo u Beograđu. Tako se uvodi jedan apsolutistički režim, koji“ne samo da se ne će obazirati na narod- nu volju i narodne želje u pojedinim pokrajinama, nego će narodnu samoupravu u općini, kotaru i žu-' paniji učiniti posve iluzomom. Saborski predstavnici Pučke stranke vide u ovom : koraku vlade g. Nikole Pašića ne samo rušenje de- mokratskih načela, nego i prevlast srpskoga plemena mad hrvalskim i slovenskim i rušenje temelja naše države. | Rk i ! Društvena i gospodarska sloboda. Pučka stran- ka i njezini potpisani saborski predstavnici stoje na stanovištu, da uregjenje gospodarskoga života mora # odgovarati načelima pravednosti u tom pravcu, da se svakome poštenom i radnom čovjeku osigura opstanak dostojan čovjeka, a ne samo da imadu pravo na život i kod toga na isisavanje radnoga saroda oni, koji su si nepošienim načinom bez truda sakupili milijune. Prema našem dubokom uvjerenju svaki državljanin obvezan je prema svojim sposobnostima na koristan rad, Da se već jednom stane na put samovolji velikih bogataša, da im se za uvijek zapriječi izrabljivanje seljaka, radnika i zanatlije, tražili smo, da nad svim rudarskim, prometnim, industrijskim i drugim velikim privatnim akcionarskim i državnim poduzećima vrše nadzor gospodarska vijeća sastavljena od zastupnika, poduziinača, radnika i potrošača. U istu svrhu tražili smo, da radnici imadu pravo ne samo uvida u upravu i vodstvo poduzeća, nego da učestvuju i u čistoj do- iti, Još smo tražili, da se uvede postepeno opće i obavezno osiguranje sviju radnih redova bez razlike za slučaj starosti, bolesti, iznemoglosti i bespos- lenosti. Osobito nam je bio na srcu naš seljak i seljački stalež. Naša je zavjetna misao bila da branimo nje- gova prava. Zato smo u prvom redu tražili, da se lihva svake vrste najstrože kazni. Svu smo svoju paž- nju obratili na seljačko zadrugarstvo i zahtijevali smo, da ga država i čitava javna uprava pomaže, i da se u zadružne svrhe svake godine metne u proračun stalna svota, ne bi li se tako naš siromašni seljak ri- ješio raznih gulikoža i pijavica. Dalje smo. tražili, da se ustavom seljaku zajamči dom, najmanji dio potre- bite zemlje, blaga, nepokretnosti, koje mu se ne mogu prodati ni za dug ni za porez, te osiguranje u slučaju starosti i nesposobnosti. Osim toga iskali smo, da se žava brine. za osiguranie protiv ožara, pomora stoke, štete ia ION VEDONSKIH “ejbgoda. koje mnogo puta bacaju naš seljački svijet na prosjački štap. Porez teško pritiska seljaka, radnika i obrtnika. Radi toga smo zahtijevali, da kod poreznoga zakona vlada poštenje i pravica. Prvo imanje seljaka, radnika i obrtnika koje ne prekoračuje najmanjega dijela odre- gjeaoga zakonom imade se posve osloboditi od poreza na naslegje. Drugo isto tako imanje, koje je potrebi- to za život čovjeka dostojan, prosto je od poreza. Uopće treba u prvom redu prema pravici oporezovati bankire, velike trgovce i tvorničare, a najveći porez mora se udariti na one, koji danas, kad milijuni ne- maju korice kruha, raskalašeno žive i imadu nepotre- bne stvari za život. Šumsko i zemljišno pitanje (agrar) prema našem nacilu ustava imade se tako riješiti, da će biti potpu- no zaštićena prava našega seljaka. Vjerski boj. — Stojimo na stanovištu slobode savjesti prema našoj narodnoj poslovici : Brat je mio, koje vjere bio. Megjutim vlada g. Nikole Pašića ne poštuje toga načela i zato je ona i u sam Ustav me- tnula odredbu, prema kojoj se policija može uplitati u čisto vjerske stvari. Tako zvani vjerski boj krivnjom sadašnje vlade sve se jače širi na štetu unutarnjega mira i poretka. Tako je bez ikakova razloga na jedan izazivački način sadašnji ministar prosvjete zabranio svećenicima uče- nje vjere u pučkim školama u Vojvodini i predao obuku u tom predmetu ljudima, koji ne poznaju vjer-, skih istina i koji su u mnogo slučajeva otvoreni bezvjerci. i Hrvatski i Slovenski Narode! — Stojeći na dr- žavnom i marodnom jedinstvu pošli smo u Ustavo- vornu Skupštinu, da se boiimo za čovječanska i krš- čanska prava. Naša je borba bila žestoka i odlučna. Pod pritiskom naše opozicije i radi bojazni pred na- rodnim gujevom, koji smo mi predstavljali, vlada je morala popustiti u nekojim važnim pitanjima socijalno- gospodarske naravi. Time dakako ne mislimo tvrditi, da su ovim Ustavom posve zaštićena prava i sloboda seljaka, radnika i zanatlija. Od mjeseca prosinca do danas nastojali smo, da se donese sporazumom takav Ustav, koji će u glav- nom zadovoljiti Hrvate i Slovence, a ne samo Srbe. Pred našom javnosti i pred čitavim svijetom ot- krili smo iskreno svoje poštene namjere. lzdržali smo, dokle nam je dopuštala čast i poštenje, da nam se ne može predbaciti sa srpske strane, da ne želimo dogovora i sporazuma. e Postupak vlade g. Pašića i vladinih stranaka prisilili su nas, da ostavimo Konstituantu za vrije- me konačne rasprave i glasanja o Ustavu. Megiuiim obećajemo Ti, narode, da čemo iza odglasanja Ustava nastaviti. borbu u parlamentu i izvan njega tako dugo, dok ne izvojujemo plemensku ravnopravnost, socijalno-ekonomsku pravda, slobodu savjesti. Beograd, dana 15. lipnja 1921. Zastupnici Jugoslavenskog kluba: Stjepan Barić, Ivan Brodar, Fra Didak Buntić, Dr. Velimir Deželić, Dr. Aute Dulibić, Ivan Evetović, Dr. Andrej Gosar, Josip Gostinčar, Dr. Josip Ho- hnjec, Josip Klekl, Dr. Antun Korošec, Martin Kranje. Dr. Dominik Mazzi, Dr. Nikola Mandić, Mato Milanović, Josip Nemanić, Frano Pišek, Vla- dimir Pušenjak, Dr. Marko Rebac, Blaško Rajić, Ivan, Roškar, Ivan Stanovn.k, Dr. Franjo Sudarević, Antun Sušnik, Dr. Janko Simrak, Karlo Skulj, Dr. Stipan Vojnić-Tunić. , Mistifikatori“ ? ! Odgovarajući na ,bezazleni“ članak »Naroda«, koji je nosio ,bezazleni“ ov: ,Zloduh Beča iRi- ma, koji oblijeće nad državom“, rekli smo, da su radikalske glave oko »Naroda« našle način kako da čak i ljetošnju Tjelovsku procesiju prikažu kao nekakav iskaz naperen protiv ove države. Jer smo to rekli, »Narod« nas nazivlje , mistifika- torima*, ne pazeći, da se je u ovome poslu baš on pokazao najvećim ,mistifikatorom“, jer je nastojanja katoličkog pučanstva, da tjelovska procesija što ljepše ispade, htio da prekaže maslom austrijskih privrže- nika i skutonoša“, koji da ,obmamijuju neupućeni narod pripovijedanjem o povratku Habzburgovaca na prijestolje“. Kad naši pravoslavni, koji u tako velikom broju is- na -punjaju redove. radikalske stranke, .ne bi bili onako 2auzetni za ,ekspansivnost“ pravoslavja, te (po njima) jedine prave zarodne vjere, kao što im je ćirilica to- bož jedino narodno pismo; i kad bi oni razumjeli, što je u-pravom interesu ove naše države, čije pu- čanstvo većinom nije pravoslavno: oni doista ne bi bili nigda iznijeli zahtjev, da katoličkoj Tjelov- skoj procesiji ne smiju učestvovati državne vla- sti, već bi naprotiv tražili, da rečenoj procesiji učes- tvuje, po mogućnosti, sam glavom Nj. Vis. Regent Aleksandar sa svim poštovanim svojim dvorom i šta- bom. To bi uistinu bila najveća satira Austriji, a isto- dobno jedna od najvećih zadovoljština jednom narod- nom vladaru. Ali dok ovako pišu i rade, prekazujući Rim, to središte katoličkog svijeta, ,zloduhom“, koji, tobože u dogovoru s već propalim Bečom, radi na štetu na- šeg naroda i ove države — oni ne čine drugo već što potpiruju mržnju i izazlvlju koniesionalnu borbu, koja može dovesti do kobnih posljedica. Kulturne vijesti. Je li i to sjučaj ? Mjeseca maja umro je u Fran- cuskoj Combes, glavni vogja svega proiukatoličkoga pokreta. On je bio onaj, koji je prije 16 godina pre- kinuo diplomaiske odnošaje sa sv. Stolicom. U domo- vini je pak zatirao Crkvu, progonio svećenstvo, re- dovnike i redovnice, podržavio sve škole, roditeljima oduzeo pravo uzgoja djece u vjerskom duhu. — Od onda je prošlo šesnaest godina. Combes je još.vidio, kako ponižena Crkva pobjedonosno ustaje i. na to je — umro. Umro je baš onog dana, kada je. pred- sjednik Briand, nekada njegov najuvjereniji drug, pri- siljen silom prilika opet uspostavio prijateljske odno- šaje sa svetom stolicom i poslao k papi uglednog zastupnika francuske države. Combes je umro <- Cr- kva je pobjedila. Napoleon i Pravda. Ove godine slavio se je jubilej Napoleonov — stota obljetnica njegove smrti 5. svibnja 1821—1921. Ovom se je prigodom mnogo pisalo o Napoleonu ; sve novine donosile su o njemu različite članke, pak su zabilježene i razne reileksije. U gradu Fontainebleau zatvorio je Napoleon sužnja papu izvrgavajuć ga mukama. U istom gradu i uistoj sobi mora se Napoleon 11. aprila 1814 odreći krune.