Br. 26. DUBROVNIK 12. jula 1921. God. HI. Cijena Je listu sa donašanjem u kuću ili poštom za mjesec dana : Plativo. i utuživo u Dubrovniku Uredništvo i Uprava kod Dubr, Hrvat. Tiskare. ždroolje, život i pobieda Pefru 1! Danas cio naš troimeni narod ushitom slavi rogjeni i imeni dan našega kralja, — kralja narod- me krvi, dičnog Karagiorgjeva potomka, Petra I. f pravo je da danas dadu oduška radosti i veselju sva tri plemena našega naroda, ujedinjena pod žezlom kralja slobode, koju nam je zajamčio po svom uzvišenom sinu. Naš kralj Petar I. Karagjorgiević zakoniti je masljednik slavnih vladara narodne krvi: Tomisla- va, Dušana, Tvrtka... U gigantskoj borbi našega maroda za oslobogjenje od stoljetnih neprijatelja Petar I. Karagjorgjević kruni evo narodnu borbu ujedinjenjem triju bratskih plemena u jednu veliku 1 moćnu, ustavnim sloboštinama jaku državu Jugoslavena. Da, kralj naš garancija nam je za ustavnu slobodu i gragjansku ravnopravnost u našoj mla- doj državi! Za to u današnji proviđencijaln. dan zanosno kličemo : Zdravlje, život i pobjeda kralju našem Petru I.! , Grande Munus“. (40. obljetnica enciklike Lava XIII.) Od onda do danas proteklo je 40 godina. Ve- liki i slavni Papa Lav XII. tom je enciklikom proši- rlo po svoj katoličkoj Crkvi dostojno štovanje Apo- stola svijeh Slavena, sv. Ćirila i Metoda. Istodobno u gorljivosti svojoj, isti Papa, veiebniim himni- ma i osobitim olficijem proslavio je Svetitelje naše. - Takogjer je potašniuo mudroga uzoritoga kardinala Dinka. Bartolini, da sastavi povjesne crte o njiho- vom životu i poslanstvu. Isti je veliki Papa dao popraviti i uresiti Baziliku sv. Klimenta Pape, čigove je kosti i moći donio u Rim _ sv. Ćiril i po izgledu Adrijana II, dao proslaviti u istoj Bazilici moći našeg glavnog Naučitelja i Parca sv. Girila. Vas je svijet, a nadasve su Slaveni, ushitno i srdačno primili veliku tu milost Lava XIM. Priznati i razglašeni u svijetu naš Strosmajer predvede na pokloa Lavu prestavnike sla- venskih naroda, uglavi, da se u Crkvi B. D. od Lo- rela podigne veličanstveni oltar sv. Ćirila i Metoda, potakne misao, da se istodobno što slavnije proslavi u Velehradu drugi naš Naučitelj sv. Metod; i baš onda u Velehradu, u Pragu i u Rimu osnovaše se o- sobita naučna društva sa zadaćom, da iz temelja pro- učavaju sve ono, što se odnosi na kulluru Slavena. Sve je to ozivljelo naše nade, napunilo zahvalnosti i ljubavi naša ssca : t4 onda Rusija je bila na vrhuncu svoje moći, na Balkanu su Slaveni sbacili sa sebe mesnosai jaram turski, Strosmajerova muževna ri- ječ bila je svemožna u Beogradu, Cetinju i Soiiši Veliki Lav XIIl. sklopi umrle oči, a kardinali veći- uom glasova naznačivali su mu kako nasljednika uzori- loga Rampolla dal Tindaro. Ovaj ugledni državnik i \paučenjak bijaše desna ruka velikoga Lava, čovjek širo- kih pogleda, značaja i revnosti velikih Papa Inokenta, | Grgura itd. Kud li više sreće, da je po volji kardinala | i po želji svijeh katolika on primio tijaru ? Bez dvojbe on bi bio dovršio veliki preokret i pothvat Lava XIII! Ali za nesreću nas Slavena Austrija sa nesilnim svo- jim veto, a ufamo za zadnji put, uzbunila kardinale, prisilila nježnu i čestitu dušu pokojnoga Rampolle, da se odreče i poradi, da bude drugi papom izabran. Od sada raslo je svaki dan nasilje iskopanika našijeh, Nijemaca i Magjara, koji su svu (svoju brutalnu silu upotrebili, a da nam Rim nebi pogodio u pravednim i razboritim zahtjevima našijem. Uz Lava i Strosma- jera pristajali su naši biskupi, a što je osobito spo- | mena vrijedno, i ako su bili u dobrom dijelu pristaše | autonomaške zloglasne stranke. Dosta je spomenuti | Zafirona i Maupasa. Sila 1 gordost naših tlačitelja je prestala. Mi smo jugosloveni sretno ogrlili našu bra- ću: imamo vlastiti svoj dom, svoju slobodu; pouz- # s ix BI a Izlazi svakog utornika. Pojedini broj 3 Kr. dano i zadovolino idetuo u susret budućnosti, uvje- reni da će se izvršiti, što ie nagovještala enciklika »Grande Munus« velikoga Lava XIII, Poznata je stvar: da je sadašnji Papa. Benedikt XV bio odlučni i revni pomagač prosiavljenih Lava XIII. i kardinala Rampolle ; da je upio njihove vidike, njihove namjere i nakane : te bude li naša Vlada svojski se zauzela, da nam steče sve ono, što od vajkada vapismo, stalno .se nađamo, da ćemo proslaviti prvi jubilej; pedeset godišnjicu »Grande Munus« posve zadovoljni, sretni i namireni, te da će tada sunce zasjati na Rusiju, ma Balkan, na Ju- goslaviju. A da to bude štujmo naše Naučitelje i Sve- titelje Sv. Ćirila i Metoda; harno i ushitno slavimo njihov god, da i oni svojim zagovorom razvesele naš narod, da čim prije bude jedan pastir i jedno stado! Oglasi, zahvale i ptiopćena po posebnom cijeniku. — Odgovori urednik št Tisak Dubrovačke Hrvatske Tiskare. — Ruki A. Fle. — V Odbora Narodne Svijesti. — se ne vraćaju dosno pozdravili“ kad bi unaprijed sam Regent uzeo Č pri procesiji“ .... ali ,na opću želju katol. pučanstva.“ A što zar nije ovdje kod nas, kao i po svoj Jugoslaviji, opća želja 1 anstva vidjeti i predstavnike državne vlasti 17 A kako bi se, pitamo mi, dojmilo pravoslavnog pučanstva, kad bi državne vlasti izostale od učešća pri svečanoj litiji na Bogojavljenje? Ono šio bi bilo teško podnijeti pravoslavnim, zar da mirno podnesu katolici ? Rekosmo što je glavno, a na ostala izvrtanja“, »Klevetanja“, ,prevrćanja“, ,okretanja“, ,potvaranja“, izmišljanja“ i pravdanja, kojim je »Narod« svoju du- gačku kobasicu napunio, nije se fajda ni osvrćati, jer bi to doista, kako on kaže, bio ,poso bez posla“ i lijevanje iz pusta u prazno“. — Narod“ sve piše i piše... ,Mi smo protivnici svega onoga, što potsjeća na tirjansku Austriju“ — kaže radikalski »Narod« u dugačkom članku, bolje reći u dugačkom kuljenu, što ga je nama namiienio u svom zadnjem broju. Mi ne kažemo što i on. Mi kažemo: da nije bi- lo sve zlo, što je bilo pod Austrijom. Bilo je pod njome uistinu dosta zla, ali je bilo i dobra; pa s toga, mi smo protivnici samo onoga, što je u njoj bilo zlo, a ne onoga, što je u njoj i dobra bilo. Lijepo bi zaista to bilo, :kad bismo mi išli da ukidamo i rušimo sve, što nas potsjeća na Austriju! Da idemo dalje, trebalo bi n. pr. sažeći i porušiti sve puteve, škole, crkve i zgrade, pa i sve željeznice, što ih je kroz ne dugo vrijeme svoga, kolikogod se hoće tirjanskog gospostva, podigla, i sagradila Austrija u »Bosni i Hercegovini, pa sve opet graditi na novo. To bi doista bilo radikalno, u stilu radikalskih glava oko »Naroda«, ali srećom ue misle svi lako! Mi smo uvjereni, da će ova naša država svoju zadaću najbolje izvršiti onda, kad sve ono, što je pod Austrijom zlo ili neuredno bilo, ukine i odstrani, a što je bilo dobro i uredno pridrži. Tako i što se tiče učestvovanja državnih vlasti prigodom katoličke tje- lovske procesije, mi držimo, da sve stoji u tome, dali je to učestvovanje u sebi stvar dobra i pohvalna, ili nije. Ako je u sebi ta stvar dobra, kao što priznaje i sam »Narod«, naša će država sasvim pametno uraditi, ako ju bude pridržati, bez obzira na bilo kakve ured- be, što su postojale pod Austrijom u ovome pogledu. OQvakovo shvaćanje vlada uostalom i kod naše vlade, jer ovogodišnji poziv svim mjesnim državnim uredima, da učestvuju rečenoj procesiji, potekao je od mjesnog kr. kotarskog poglavarstva na temelju uputa, koje je ono dobilo od pokrajinske vlade u Spljetu. Odgovarajući »Narodu«, mi smo, megju ostalim, pisali i ovo: ,Kad bi naši pravoslavni, koji u tako velikom broju ispunjaju redove radikalske... razu- mieli, što je u pravom interesu ove naše države, čije pučanstvo većinom nije pravoslavno (katolika ima u Jugoslaviji preko peć milijuna od ukupnog pučanstva, koje broji, po zadnjem popisu, 12,162.000. Qp. slag.): oni doista ne bi bili nigda iznijeli zahtjev, da katol. tjelovskoj procesiji ne smiju učestvovati državne vlasti, već bi naprotiv tražili, da rečenoj procesiji učestvuje, po mogućnosti sam glavom Ni. Vis. Regent Aleksan- dar sa svim poštovanim svojim dvorom i štabom. Ovo kao da se je ipak dojmilo same radikalske gospode oko »Naroda«, i kao da uvidješe da je ipak bolja naša nego njihova, jer pišu: ,Kad bi pak sam Regent na opću želju katoličkog pučanstva sa svim svojim dvorom i štabom unaprijed uzeo učešća pri procesiji u Beogradu, kao što su ove godine neki od 'glade, stvar bi dobila drugi vid i mi bi to najsrdač- nije pozdravili.“ Očito je, da su neki od vlade“ (da nije može- bit sam Pašić?) baš ove godine, svojim učešćem pri katoličkoj tjelovskoj procesiji u Beograđu, dali po nosu amošnjim našim radikalima, i to tako, da im je u tinji čas ,stvar dobila drugi vid“, i oni bi sada ,čak ra- Kulturne vijesti, Megalomazmija. »Pokref« list udruženja jugosl. učiteljstva u Spljetu, kao i »Narodna Prosveta«, or- gan udruženja jugosl. učiteljstva u Beogradu, malo u kojem broju a da se ne zadru o vjeru, o katoličku crkvu, o katol. svećenstvo itd. Ispadi nekih megalo- mana, koji misle potezom pera, da su riješili sva bi- blična i vjerska pitanja, pobugjuju kod ozbiljnih ljudi smiješak sažaljenja. Uopće se opaža, da učiteljski po- kret vode ljudi, kojima je do toga, da što više sebe uzdignu. A napadajima na katolicizam misle, da će najbolje ugoditi olimpijskim bogovima. | svi su vam ti megalomani u jedau čas postali najčišći ekavci. Ala su ga se istrčali pred rudo i neki osigurali sebi do- bre pozicije. Čast inače iznimkama. Bolji i iskusniji učitelji stoje u rezerui, sali bi morali. ipalkszahtjevati; da se njihov organ bavi svojim poslom i da radi više na svom polju, a osobito da poštuje vjerska čuvstva. I čast našeg učiteljstva zahijeva, da njegovi organi budu na doličnoj visini i da ne izdavaju sebi takove »svjedodžbe siromaštva“ | Kongres čehoslovenskog katoličkog gjaštva i inteligencije obdržavat će se ov. mj. u Pragu, na. kom će i »Girilometodska Liga« imati svoju glavnu godišnju skupštinu. Najavljeni su brojni delegati za- padnoevropskog kat. gjaštva, a naročito veliko učešće slavenskih katoličkih i pravoslavnih studenata. Tim će činom biti udareni temelji slavenske Ćirilometodske Lige. Osim Rusa, Ukrajinaca, Polabskih Srba, Poljaka, očekuju Česi što veći broj Jugoslavena studenatu, a onda i sve naše istaknutije kulturne radnike, Kongres će imati čisto slavenski karakter. Kongres francuske katoličke omladine obdr- žavan je nazad malo vremena u Parizu za prvi put poslije rata. "Na istem je bilo i zastupnika stranih naroda, a konstatovano je, da je glavni uzrok sadaš- nje moralne krize: 1). zaboravljanje Boga i praktički aleizam. 2). sadanji ekonomski sistem apsolutne slo- bode i 3). prošli rat. Lijek je ovoj krizi: religijozno vaspitanje, i radni sistem, kako ga je zamislio veliki um Lava XIII. to jest da radnici budu ujedno i akci- jonari tvorničkih poduzeća i da budu imali udjela u razdiobi dobitka. Ovaj kongres posjetio je i kardinal Dubois, te blagoslovio francusku omladinu. Izvanredno euharističko slavlje bilo je ove go- dine u Padovi, od 13-17 aprila. Dok kod mas neki ter neki mudrijani, pod svakojakom ,plemenitom“ izlikom, bilo očito, bilo prikriveno, nastoje malo po malo da uguše vanjski vjerski osjećaj u narodu, tamo u Padovi — a i drugdje — svi slojevi naroda, sva- kog staleža, spola i dobi uprav se takme, da otvo- reno i na najsvečaniji način iskažu svoje poklone Isusu u Euharistiji, Spasitelju svijeta. 70 tisuća naroda uče- stvovalo je enharističkoj procesiji tako, da Padova ne pamti slične vie:ske manifestacije. Utješljivo je zabi- lježiti, da je nekoliko stotina katoličkih srednjoškol- skih djaka stupalo ponosno i dostojanstveno u proce- siji, a dvije duge skupine sveučilištaraca kao : straža koracahu uz nebnicu, pod kojom je bio nošen